festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.13esejljenosti preliminarne ideje. Posrijedi je, dakle, djelokao apsolutno logièka misaona i oblikovna cjelina, djelokao cjelina sastavljena od kompatibilnih i korelacijskihsastavnih dijelova. No, i takvo striktno konceptualiziranodjelo u svome se završenom stadiju i završnom izgledugledatelju nudi u èulnom obilju spektra boja i timeaskeza polazne oblikovne zamisli pri gledanju zapanjujesvojim raskošnim vizualnim svojstvima. Mapa Varijacijejoš jedan je i zasad zakljuèni dokaz kako je i koliko jestrukturalna misao u Piceljevoj grafièkoj umjetnosti svedrugo samo ne oskudna, monotona, restriktivna; kakoi koliko jest obilna, raznolika, imaginativna, kao što,dakako, to i prilièi vizualnoj umjetnosti koja je – upravopo definiciji – èinjenje vidljivim onih najfinijih mislikoje iz prvotnog nevidljivoga traže i napokon nalazeprohod i proboj do završnog vidljivoga.Iako osobnu antologiju unutar Piceljeva opusa valjatražiti u djelima realiziranim u disciplinama slikarstvau razdoblju EXAT-a i potom u objektima u drvetu imetalu u razdoblju pokreta Nove tendencije i kasnije,grafika nipošto nije dodatak, pratnja, dopuna, variranjeu tehnici umnožavanja unikatnih primjeraka umjetnikovesredišnje produkcije. Grafika je, štoviše, komplementarnii integralni dio te produkcije, sposoban dasvojstvima vlastita medija u potpunosti iskaže ukupanPiceljev umjetnièki svjetonazor. A taj svjetonazor jekonstruktivni pogled na svijet dosljedno razvijan ibrižljivo njegovan tijekom cijele druge polovice 20.stoljeæa. Picelj, dakle, obilato koristi svojstva i moguænostimedija grafièkih mapa kao zasebnih problemskihcjelina, koje su u ogranièenom broju listova ipak ustanju dovoljno detaljno i sustavno elaborirati odreðenioblikotvorni zadatak.Ideal gradnjePiceljeva grafièka produkcija zapoèinje u postegzatovskomrazdoblju sredine pedesetih Naprijedovommapom u duhu tadašnje geometrijske apstrakcije kaotipiènog oblikovnog modela poslijeratnog obnoviteljskogmodernizma, da bi se nakon toga u mijenamajezika u sljedeæim mapama otisnutim u vrijeme inedugo poslije aktualnosti postojanja pokreta Novetendencije (Oeuvre programmeè N°l, Cyclophoria) Piceljuklopio u onaj europski umjetnièki pravac koji svojomideologijom iskazuje povjerenje u uravnoteženi i kontroliranitehnološki i u krajnjoj konzevenciji ukupnirazvitak suvremenoga svijeta. No, kada takvo epohalnovjerovanje bude s ozbiljnim razlozima dovedeno u sumnjui kada nasuprot njegovu progresistièkom zanosuojaèaju kritièki i kontestatorski nazori u umjetnièkimpoimanjima (u rasponu od enformela do arte povere kaokarakteristiènim umjetnièkim modelima s predznakomcivilizacijskoga osporavanja), ovaj æe umjetnik umapama Geometrie élementaire i Remember istrajavati usvome veæ zacrtanome usmjerenju smatrajuæi da unatoèrealnim kriznim povijesnim okolnostima ipak nisuposve iscrpljeni temeljni razlozi i dovedene u pitanjeosnovne premise modernistièkih projekcija u ideju itekovine neprekidnoga napretka. Ali kako civilizacijskakriza bude sve više rasla i kada se okolne životne prilikebudu sve više urušavale u katastrofalnim zbivanjimas kraja 20. stoljeæa, Piceljevo æe bezrezervno povjerenjeu graditeljske pretpostavke izražene u mapamaConexion i Varijacije sve više poprimati upravo utopijskaobilježja. No, posrijedi su ujedno i obilježja neke umjetnikovedubinske i duboke nepokolebljive vjere u toda nikakva destrukcija neæe moæi ugroziti, a kamoli sasvimrazoriti, težnju i volju konstrukcije. Piceljeva grafika,kao uostalom i njegovo djelo u cjelini, mijenjajuæitijekom vremena modalitete formalnoga jezika unutarjednog konstantnog idejnog opredjeljenja, u suštini jedjelo posveæeno idealu gradnje, sa svim duhovnim znaèenjimai praktièkim posljedicama koje takav ideal kaokonkretni životni svjetonazor poštuje i podrazumijeva.Amblem modernizmaPiceljeva ukupna umjetnièka djelatnost, a unutarnje i djelatnost u podruèju grafike, formirana tijekompedesetih i najintenzivnije tijekom šezdesetih isedamdesetih, poèinje i nastavlja se odvijati u duhovnomozraèju poletnih i uzlaznih godina poslijeratnemodernizacije hrvatskog (i tadašnjeg jugoslavenskog)društva. Štoviše, Piceljevo je djelo jedan od umjetnièkihamblema te modernizacije, ono je jedan od vrloznakovitih fenomena umjetnosti i kulture domaæegobnoviteljskog modernizma u prvimdesetljeæima nakon Drugogsvjetskog rata. Naime, poslijeraskida s dotle vladajuæom ideologijomi praksom socijalistièkogrealizma – èemu je prilog skupineEXAT 51 kojoj je Picelj bio jedanod najagilnijih èlanova vrlo primjetan– na domaæoj umjetnièkojsceni nastupa vrijeme legalizacijei konsolidacije poslijeratnog modernizmakao nove dominantneumjetnièke i kulturne klime unutarkoje postoje znatne internejezièke imperativne više negoideološke stratifikacije. Središnjuliniju unutar te klime èini onaverzija poslijeratnog modernizmakoja podrijetlo vodi od meðuratnogagraðanskog intimizma ikolorizma, te koja æe se postupnouoblièiti kao mainstream oneumjetnièke formacije što æe se sobzirom na zasebnosti vlastitihkulturno-politièkih svojstavamoæi oznaèiti pojmom i terminomsocijalistièki modernizam. U tomekorpusu pozicija Picelja i njegovihumjetnièkih srodnika u skupiniEXAT 51 te u pokretu Nove tendencijejest pozicija izvan i postrani od spomenutoga mainstreama,odnosno drugim rijeèima,pozicija je krajnjeg lijevog krila usklopu cijeloga kompleksa socijalistièkogmodernizma. A biti na tojpoziciji u jezièkom smislu podrazumijevanajradikalnije stajališteu operativnom dijapazonu domaæeposlijeratne umjetnosti i to onona liniji geometrijska apstrakcija– neokonstruktivizam, kao što isto tako u statusnomsmislu podrazumijeva stajalište nezavisno o lokalnomkulturno-politièkom establišmentu, što je Piceljuuspjelo ostvariti zahvaljujuæi materijalnoj samostalnostipostignutoj uspješnim bavljenjem poslovimagrafièkog dizajna. Povezan relativno rano, još od sredinepedesetih, s pariškom galerijom Denise Renèkao jednim od znaèajnih meðunarodnih promotivnihpoprišta poslijeratnog neokonstruktivizma (za koju jetakoðer povremeno obavljao usluge grafièkog dizajnera),Picelj je posjedovao jednu sigurnu bazu koja mu jeviše duhovno i psihološki nego materijalno omoguæavalapoziciju distance u odnosu na domaæe vladajuæeumjetnièko okruženje. Ujedno, participacija u kruguuglednih europskih umjetnika-okupljenih oko galerijeDenise Renè kao mjesta njegova uèestalog izlaganjai kao izdavaèa èak triju njegovih grafièkih mapa, pridonosilamu je biografskim referencijama respektabilnimna odgovarajuæoj meðunarodnoj umjetnièkojsceni. Po svojim uèestalim nastupima na selektivnimproblemskim izložbama u brojnim važnim europskimi izvaneuropskim centrima, Picelj je provjereno umjetnikznatne meðunarodne reputacije, posebno u onomjezièkom i ideološkom kontekstu kojemu njegovaumjetnost integralno pripada. No, svakako ne manjebitno za Piceljev ukupni profil i status jesu njegoveuloge u domaæem umjetnièkom ambijentu, gdje je onveæ desetljeæima nositelj i promicatelj pozitivnih i djelotvornihkulturnih procesa. Iz tih razloga nedostatnoga je procjenjivati jedino kao umjetnika, a naroèito nesasvim odvojeno kao grafièara. Kao slikar, tvorac brojnihciklusa objekata, kao grafièar i grafièki dizajner svezajedno, ali i kao posrednik u umjetnièkim kontaktimavlastite sredine sa svijetom, Picelj je zapravo integralniautor koji djeluje u skladu s kulturom, ideologijomi etikom onog umjetnièkog vjerovanja u kojemu jeizgradio svoje cjelokupno djelo. Naime, za umjetnikajezièkih svojstava geometrijske apstrakcije i razlièitihmodaliteta unutar podruèja neokonstruktivizma oèekivanoje i normalno da u vlastitoj sredini djeluje racionalnoi konstruktivno, djeluje neprekidno poticajno idugotrajno na liniji kontinuiteta sustavne graditeljskemisli i prakse. U cjelini svoga svjetonazora Picelj jeduhovni baštinik kulture modernog europskog prosvijeæenogracionalizma, ali prvenstveno kao umjetnik,a ne filozof ili znanstvenik, prirodno je da takav svojsvjetonazor izražava specifiènom i sasvim osobnomegzaktnom imaginacijom kao onom vrstu umjetnièkekreativnosti što je do nekih od svojih najfinijih i najobilnijihoèitovanja stigla upravo u produkciji njegova ukonceptualnom jedinstvu veoma složenog, bogatog iraznolikog grafièkog opusa.