32 V/104, 8. svibnja 2,,3.glazbaPomirenje nebeske izemaljske moćiMaja ŽarkovićU odlično sastavljenomraznovrsnom programuupravo kraljevski su zablistalisolisti na trubama: doajenStanko Arnold te mladiKrešimir Fabijanić i VedranKoceljKoncert Hrvatskog baroknogansambla, Hrvatski glazbenizavod, Zagreb, 26. travnja 2003.mirnu subotnju veèer 26.travnja, Gunduliæevom suulicom istodobno odzvanjaladva cjeloveèernja koncertana kojima su dominirale trube.Jedan se koncert odvijao nasamoj ulici, a solisti su bili anonimniumjetnici za koje ne vrijedepravila gradskog ponašanjate zvuènu signalizaciju svojihautomobila koriste bez osjeæajaza razum, vrijeme i mjesto.Drugi se koncert odvijao u dvoraniHGZ-a, a protagonisti subili Hrvatski barokni ansambli solisti na baroknim trubama.Iako su neandertalci s ulice izsvojih pokretnih limenih špiljapovremeno kvarili ugoðaj koncertau HGZ-u, nenamjernosu nas podsjetili na drevnuulogu koju su trube imale, ato je zvukovni signal. Drugafunkcija trube bila je, naravno,lovaèko-ratnièka, a i na to nasje podsjetio spomenuti uliènikoncert stupnjem agresivnostizvuka. Publika HGZ-a naviklaje na ovakvo zvukovno nasiljei teško ju je omesti, pogotovokada je koncert kvalitetan, štoje bio sluèaj.Ugledan cehIako je truba u baroknomrazdoblju doživjela prvi praviglazbeni procvat, zahvaljujuæisvom blistavom zvuku koji jesugerirao blještavilo dvora, iraniji tipovi truba uvijek su bilivezani uz simbole bogatstva,snage, èvrstine i vlasti, dakle uzdvorove i hramove. Kao što jeu ranijim razdobljima to èinilafanfara, u baroku je blistavizvuk trube najavljivao dolazaknjegova visoèanstva i simboliziraoga u odsutnosti, dok je uduhovnoj glazbi asocirao nebeskogvladara. U baroknom su seglazbenom kazalištu svjetovnai duhovna vlast nalazile sjedinjeneu liku boga, vladara iliratnika na pozornici (Apolona,kralja Artura, Herkula), koji supak bili odraz vladara dvora, azvuk trube bio je idealan velièanstvenizvukovni znak kojipomiruje nebesku i zemaljskumoæ.Nije stoga èudno što su uEuropi jedino visoki uglednicismjeli zapošljavati sviraèe fanfarai trubaèe pa je ceh trubaèabio vrlo ugledan i moæan. Ovase praksa zadržala do 18. stoljeæa,kada je ceh raspušten, aostaci se danas naziru u sluèajevimakada se visoki ugledniciokružuju trubama. Najoèitijisuvremeni primjer simbolikevelièine i moæi uz zvuk trube jetema za legendarnu sapunicuDinastija ili bilo koji film o bilokojem super-junaku.Topli sjajU odlièno sastavljenomraznovrsnom programuHrvatskog baroknog ansambla,naslovljenom Viva latromba!, upravo kraljevski suzablistali solisti na trubama:doajen Stanko Arnold te mladiKrešimir Fabijaniæ i VedranKocelj. Kako nam je objašnjenou iscrpnom uvodnom tekstuprograma, svirati baroknu trubunije jednostavno. Mogu seizvoditi samo tonovi parcijalnogniza te su razraðenije melodijemoguæe jedino u najvišem i najzahtjevnijemregistru glazbala.U baroku su taj problem riješilirazvojem trubaèkog virtuoziteta,a trio Arnold-Fabijaniæ-Kocelj nastavlja tu tradicijute ih se ne bi postidio nijedanbarokni dvor. Profinjeno fraziranje,sigurne kolorature, ujednaèenzvuk, koji se odlikujeljepotom i raznolikošæu dinamike,te odlièna intonacija bile sukarakteristike svakog nastupatrubaèa, a Krešimir Fabijaniæje Purcellovu Sonatu za trubu igudaèe donio zrelo i s osjeæajemza detalje.Svaki nastup trubaèa ispunioje toplim sjajem lijepu dvoranuHGZ-a te pokrenuo uigrane, noponešto uspavane gudaèe. Zbogtoga je drugi dio koncerta, ukojem je bilo više skladbi zatrube, a u kojem su izvedenadjela Manfredinija, Stradelle iTelemanna, bio zanimljiviji odprvog dijela, koji je u potpunostibio posveæen Purcellu.Protagonisti meðu violinistimabili su Laura Vadjon i BojanÈièiæ u izvedbi PurcelloveSonate XII za 2 violine i kontinuo,kojima se u Pavan a 3 u B-durui Chacony a 4 u g-molu pridružioodlièan violist Danko Buriæ.Izvrsna Laura Vadjon vladalaje izvedbama sigurnim solistièkimnastupom i uvjerljivimvodstvom tijekom èitave veèeri,a Bojan Èièiæ ju je povremenoslijedio, iako je ostavljao dojamsuzdržanosti te je tako ostaou drugom planu, što nije bilaPurcellova zamisao za ulogudruge violine. Purcellovim jeskladbama stoga nedostajalopokretljivosti, a preko njegovihse bolno izražajnih disonanciolako prelazilo pa smo bili lišeniljepote povratka u sigurniporedak konsonance, èime segubilo i na raznovrsnosti zvukai ugoðaja.Sigurna bazaZvuk gudaèa je uglavnomujednaèen, a intonacija na visokojrazini. No, trebalo bi jošviše poraditi na detaljima, izmjenamadobrih i loših nota unutarfraza, taktova, pa èak i doba,detaljima fraziranja unutarveæih cjelina, što bi se moglopostiæi raznovrsnijim potezimagudala. To bi sigurno rezultiraloveæom pokretljivošæu glazbe iraznolikim zvukovnim bojama,posebice u polaganim stavcimai skladbama mirnog karaktera,koji su bili na granici jednoliènosti.Dionica kontinua bila je povjerenaizvrsnom violonèelistuKrešimiru Lazaru, a vrlo dobrose snalazio i sve bolji PavaoMašiæ za èembalom. Kada imse pridružila i kontrabasisticaHelena Babiæ, dobili smoodliènu i sigurnu bazu lijepogzvuka, koja æe postati još boljakada donese još više slobode idetalja fraze. Slobodniji kontinuomože onemoguæiti naznakestatiènosti u ostalim dionicamai nadahnuti ih iz temelja.Poželjno bi bilo da sve dioniceriskiraju malo više i èešæete da sigurnu, ali predvidljivuizvedbu zamijene životom narubu. Ostavimo li detalje postrani, èlanovi Hrvatskog baroknogansambla i ovaj su putdali mnogo glazbe i nadahnuæakoje se prenijelo na publiku pasmo koncert napustili ispunjenimnoštvom dobrih dojmova iželjom da skupina zablista štoèešæe uz zvuk svojih trubaèa.Bolna prosječnostTrpimir MatasovićDijeljenje glazbe na izoliranesegmente i izostanak njihovapovezivanja stvorilo jeneugodan kreni-stani dojam, ukojem oblikovanje cjeline nijebilo moguće niti naslutitiKoncert Luksemburškogfilharmonijskog orkestra,Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 26. travnja2003.oncerata, kao uostalomi svih drugih kulturnihdogaðaja, ima i dobrihi loših, ali najviše ih ima prosjeènih.Èinjenica je to kojasama po sebi nije nimalo sporna,niti na nju treba previšetrošiti rijeèi kad je u pitanjuredovna produkcija domaæihansambala. No, kada je rijeè ogostovanjima, kriteriji su ipakviši – kao da oèekujemo da æenešto biti kvalitetnije samozato što je uvozno (i više košta).U tom smislu, gostovanje jeLuksemburškog filharmonijskogorkestra u elitnom ciklusuLisinski subotom vrlo ilustrativno.Osim samog ansambla, kojibaš i nije sasvim nepoznat,bio je tu i Bramwell Towey,predstavljen kao “britanskidirigent svjetskog ugleda”,kao i zagrebaèkoj publici veædobro poznati austrijski pijanistRudolf Buchbinder, za kojegasmo mogli proèitati da “uživaugled jednog od najznaèajnijihi najkompetentnijih tumaèaBeethovenova glasovirskogopusa”.Željezni repertoarBilo bi nepošteno reæi da jeijedan segment ovog gostovanjabio ispod razine solidnog, noposvemašnja je prosjeènost bilaupravo bolna. Poèelo je veæ sizborom programa, sastavljenompo veæ odavno izlizanom,ali oèito neuništivom kljuèu“uvertira-koncert-simfonija”,popunjenom ovom prilikomdjelima željeznog repertoara– Weberovom uvertirom operiStrijelac vilenjak, BeethovenovimTreæim glasovirskim koncertomi Èajkovskijevom Petom simfonijom.Dodaci su, naravno,takoðer išli na sigurno, pa smotako po tko zna koji put imalipriliku èuti izvedbe Glinkineuvertire operi Ruslan i Ljudmilate Nimroda iz Elgarovih Enigmavarijacija.U èitavoj prièi oko ovogagostovanja nipošto ne trebaosuðivati sam orkestar– Luksemburški filharmonijskiorkestar kvalitetan je ansamblsastavljen od vrsnih glazbenika,koji oèito veliku pozornostpridaju oblikovanju zajednièkogzvuka. No, s druge strane,nije baš jasno èime je dirigentBramwell Tovey stekao svojnavodni svjetski ugled. Njemuse, doduše, mora priznati daje uložio trud u gradnju orkestralnogzvuka i proèišæavanjeinterpretacije od suvišnih naslagakoje su se na pojedinimdjelima nakupile tijekom njihovedugogodišnje prisutnosti nakoncertnom repertoaru. Ipak,dijeljenje glazbe na izoliranesegmente i izostanak njihovapovezivanja stvorilo je neugodankreni-stani dojam, u kojemoblikovanje cjeline nije bilomoguæe niti naslutiti. ŽrtvomToweyeve fragmentarnosti najvišeje pala Èajkovskijeva Petasimfonija, u kojoj je, primjerice,neodmjerena generalna pauzauoèi kode Finala ostala predugo“visjeti u zraku”, umalo izazvavšiprerani pljesak publikeprije pravog završetka djela.Uspomene iz prošlostiKonstatacija o RudolfuBuchbinderu kao “jednom odnajznaèajnijih i najkompetentnijihtumaèa Beethovenovaglasovirskog opusa” moždaje svojedobno bila i toèna, nodanas se njegova svirka doimaponajprije staromodnom, prièemu je upravo iritantno njegovonastojanje da bude šarmantani ondje gdje to nije nužno.Ipak, suradnja s BramwellomToveyjem pokazala se plodotvornom,s obzirom na to da suse dvojica umjetnika uèinkovitonadopunjavala. Buchbinder jetako u Beethovenovu Treæemglasovirskom koncertu donio interpretativnuintegrativnostkoja je nedostajala u izvedbamadrugih djela, dok je Towey njegovukonzervativnost kompenziraooblikovanjem zvuka oèitotemeljenim na poznavanjuizvedbi Beethovenovih skladbina izvornim glazbalima.Ipak, od èitava æe se gostovanjaLuksemburškogfilharmonijskog orkestra najvišepamtiti ponovni susretzagrebaèke publike s BonnieLynn Adelson, timpanisticomkoja je od 1968. do 1973. djelovalau Zagrebu i kojoj je BorisPapandopulo posvetio svojantologijski Koncert za èetiri timpanai orkestar. Èinjenica da jeupravo ova umjetnica dobila teveèeri najveæi pljesak pokazujene samo da zagrebaèka koncertnapublika ima dugo sjeæanjenego i da su joj uspomene izprošlosti draže od prosjeènostidanašnjice.
V/104, 8. svibnja 2,,3.33glazbaDisanje plime i osekeZrinka MatićGotovo ravnodušnoprosviravanje onoga za štosmo se stotinu puta uvjerilida je jedan od vrhovaglazbene ljepote i smisla,nepojmljivi su čak i za umorni idezorijentirani orkestarKoncert Zagrebačkefilharmonije, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb, 25.travnja 2003.oncert Zagrebaèke filharmonije25. travnja obilježilaje praizvedba djelamladog hrvatskog skladateljaKrešimira Seletkoviæa. Dirigentje bio gost iz Japana, ChikaraIwamura, a osim naruèenogdjela hrvatskog skladatelja naprogramu su se našla redomdjela herojskog karaktera –Beethovenova predigra Egmont,Haydnova 43. simfonija u Es-duru(poznata pod nazivom Merkur)i Saint-Saënsova simfonijskapjesma Heraklova mladost.Nažalost, unatoè odabiruprograma koji bi trebao jamèitiveèer punu dinamiènog sadržajai naboja, u interpretacijiZagrebaèke filharmonije nije semoglo osjetiti gotovo ni trunkasrèanosti i temperamentašto ih jedno zdravo muzikalnotijelo orkestra mora donijeti.Veæ na samom poèetku, s prvimtaktovima Egmont uvertire, dalase naslutiti boljka koja veæ duljemuèi orkestar. Nedostatakpoticajnog impulsa, tromost inezainteresiranost gotovo suneshvatljivi kad znamo i osjeæamokolika je glazbena snagašto je nosi ta skladba. Rasutosttematskog materijala po sekcijamaorkestra bez ikakvaznaèenja i gotovo ravnodušnoprosviravanje onoga za što smose stotinu puta uvjerili da jejedan od vrhova glazbene ljepotei smisla, nepojmljivi su èak iza umorni i dezorijentirani orkestarbez pravog konstantnogumjetnièkog vodstva, kakvimse u posljednje vrijeme èiniZagrebaèka filharmonija.Labavo i bez sjajaNije mnogo pomoglo nivodstvo Chikare Iwamure.Njegovo dirigiranje nije opisivalovelièanstvene energiènekretnje Beethovenove partiture.Nedostajalo je snage upokretima, a umjesto ozbiljnogherojstva i široke, ali nabijeneglazbene fraze, dobilismo prenaglašeno usporeno iumrtvljeno èitanjeBeethovenoveglazbe. Ni sHaydnovom simfonijomnije bilomnogo bolje. Iovdje je prvenstvenonedostajalo dirigentskogpoticaja, au spoju s nedovoljnožustrim reakcijamaveæeg dijelaorkestra dolaziloje do nesložnosti,efekta vala koji seod centra orkestraširio prema rubnimpultovima. Ton iizraz trebali bi bitiono najvažnije oèemu bi trebalogovoriti kad je rijeèo interpretacijiHaydna. Meðutim,izraza, barem onogs namjerom, jedva da je i bilo– osim u Menuetu, u kojem jebilo i previše akcenta i žustrine,kojih je nedostajalo kodostalih stavaka, tako da je inaèenajgalantniji stavak ispao najsilovitijii najgrublji. Ton je tijekomcijele skladbe bio previšelabav i bez sjaja.U drugom dijelu koncertaèinilo se da su se svi zajednoipak malo oporavili, tako dasmo èuli sasvim primjerne izvedbeSaint-Saënsa i Seletkoviæa.Pomalo odsutan i zamišljenpristup bio je skoro sasvimprikladan fantaziji na temuHeraklove mladosti, u kojojSaint-Saëns u mijenama profinjenoorkestriranih lirskih dijelovai nešto odreðenijih elegantnihherojskih odlomaka dajemjesta zanesenosti japanskogdirigenta Chikare Iwamure.Probuđeni orkestarNova skladba KrešimiraSeletkoviæa Animo uspjela jeipak probuditi orkestar i dirigentaiz pretežno uspavanograspoloženja veèeri, premda,za razliku od ostalih skladbina programu, nije bila herojskogkaraktera. Kroz složeno tkivoskladbe skladatelj je unutarrazlièitih odlomaka, u èetirikarakterom razlièita odjeljka,provukao osnovne glazbenemisli. Animo je nastavakSeletkoviæeve ranije skladbeMinimo, što prepoznajemo usliènim principima odabiraglazbenog materijala. Animo, unešto širem vremenskom rasponuod onoga koji je skladateljimao u Minimu, daje dovoljnomjesta da materijal oživi ida ga se provede kroz razlièitefaze, tretira u razlièitom slogui da poprimi neke karakterneodrednice, èime skladatelj postižekompleksnu i sadržajnobogatu cjelinu.Mimo te ideje, kako smo jebarem ugrubo mogli shvatiti,ostavivši po strani sadržaj,naslov i povijest nastanka skladbe,prepoznali smo smislennadovezujuæi glazbeni tijek,koji kroz jedinstveno iskustvozvuènih osjeta poprima autentièanidentitet. Unutar cjeline,u kojoj se izmjenjuju nemir,pokret i motivièki rad s odmorom,mirom i meditacijom,stvara se dojam stalnog protjecanja,valova, disanja plimei oseke, dojam koji ostaje inakon što skladba prestane.Osjeæaj same oživljenosti, ogoljen,ali intenziviran do kraja,ono je što na sasvim originalannaèin Seletkoviæ odabirei uspijeva snažno donijeti uskladbi Animo.Uvjerenost uhumanističku porukuTrpimir MatasovićAlun Francis u svojojinterpretaciji dosljednopoštuje Mahlerovuhijerarhizaciju tematskomotivičkegrađe, kao i sveagogičke mijene – kako umakro, tako i u mikrostrukturiKoncert Zagrebačkefilharmonije, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb, 2.svibnja 2003.remda je rijeè o djelu kojeiziskuje velik izvodilaèkiaparat, Druga simfonijaGustava Mahlera u Zagrebu semanje-više redovito izvodi. Akako su izvoðaèi uglavnom uvijekisti (Zagrebaèka filharmonijai Akademski zbor Ivan GoranKovaèiæ) veæih iznenaðenjanajèešæe nema. U posljednjihdesetak godina pamtimo takonekoliko solidnih interpretacijaMilana Horvata (s razlièitimansamblima), natprosjeènukreaciju Kazushija Ōna, a bomei jedan potpuni fijasko, kojije predvodio izvjesni GeorgSchmöhe.Bilo kako bilo, Mahlerovu seDrugu prihvaæa zdravo za gotovo,a nijanse u interpretacijamatraže se u doprinosima dvijusolistica, uvježbanosti zbora ispremnosti orkestra. Trebaloje tako biti i s posljednjomzagrebaèkom izvedbom ovogdjela, pri èemu se unaprijedkao jedinu zanimljivost moglozamijetiti da skladba koju sekolokvijalno zove i Simfonijomuskrsnuæa nije uvrštena na programFilharmonijina Uskrsnogkoncerta, s obzirom na to da jetaj veæ bio rezerviran za, posveneprimjereno, jedan rekvijem.Značajan napredakGoranovacaI ovaj put izvedbu su nosiliFilharmonija i Goranovci, dokje dirigentsko vodstvo preuzeobritanski dirigent AlunFrancis, koji se veæ na nekoliciniprethodnih zagrebaèkihnastupa pokazao kao nadasvepragmatièan umjetnik. On,naime, vrlo dobro zna s kakvimizvodilaèkim snagama raspolaže,i s njima ostvaruje izvedbenorealno ostvariv maksimum.Realno je pritom kljuèna rijeè– jer, kod Francisa nikad nemanikakva forsiranja. U detaljimastoga ima odreðenih nesavršenosti,ali zato u cjelini izvedbaprotjeèe smireno i bez grèa,što u konaènici poluèuje upeèatljivijirezultat nego da sebespotrebno inzistiralo na ionakonedostižnom izvodilaèkomsavršenstvu.Bez obzira na recentne usponei padove, koji se izmjenjujuu gotovo svakotjednom ritmu,orkestar Zagrebaèke filharmonijepokazao je tako ovomprilikom da je u stanju suvisloiznijeti izvedbu MahleroveDruge simfonije, èak i u trenucimakada koncertni majstorOrest Shourgot u svojim solistièkimistupima nikako dauskladi tempo s dirigentomi ostatkom ansambla. AlunaFrancisa, meðutim, nije lakoizbaciti iz takta – to je veæpodvig koji je uspio tek primadoniRuži Pospiš-Baldani, kojatijekom gotovo èitava èetvrtogstavka simfonije nije s dirigentomuspjela naæi konsenzus okotempa izvedbe. Ni druga sevokalna solistica, sopranisticaVlatka Oršaniæ, nije proslavila,premda, za razliku od RužePospiš-Baldani, njezin problemnije bio ritam, nego èesto vrlonesigurna intonacija.S druge strane, premda suovo djelo veæ mnogo puta izvodili,èlanovi Akademskog zboraIvan Goran Kovaèiæ ovaj su gaput interpretirali bolje negoikad dosad, a znaèajan napredaku kompaktnosti zvuka, lijepomi uvjerljivom zapjevu, kao iu uzornoj dikciji, svakako trebazahvaliti Luki Vukšiæu, koji jenedavno i službeno preuzeodužnost zborovoðe Goranovaca.Nijedna nota nijenevažnaIpak, krunski elementuspjeha ove izvedbe MahleroveDruge bio je Alun Francis.Dirigent je to koji savršenorazumije kompleksnostMahlerove glazbe i shvaæa dau glazbi ovog skladatelja nitijedna nota nije nevažna. Istotako, Francis u svojoj interpretacijidosljedno poštujeMahlerovu hijerarhizaciju tematsko-motivièkegraðe, kao isve agogièke mijene – kako umakro, tako i u mikrostrukturi.Povrh svega, tu je i potpunouvjerenje u duboko humanistièkuporuku Mahlerove glazbe,uvjerenje koje suvereno prenosii na izvoðaèe i na publiku.Stoga se povremene nedostatke,poput ne baš uvijek uvjerljivihlimenih puhaèa, možezanemariti. Jer, ako je KazushiŌno svojedobno i ponudio ispeglanijuinterpretaciju, Francisovaje bila ne samo uvjerljivija negoi dublja. Kao što smo veæ spomenuli,Mahlerovu se Drugusimfoniju èesto može èuti uZagrebu – ali ovako upeèatljivuinterpretaciju ipak se ne doživljavasvaki dan.
- Page 2: 16 V/104, 8. svibnja 2,,3.kolumnaEg
- Page 5 and 6: V/104, 8. svibnja 2,,3.19razgovorDa
- Page 8 and 9: 22 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 10 and 11: 24 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 12 and 13: 26 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 14 and 15: 28 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 16 and 17: 30 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorV
- Page 18 and 19: V/104, 8. svibnja 2,,3.3kolumnaJedr
- Page 20 and 21: V/104, 8. svibnja 2,,3.5info/najave
- Page 22 and 23: V/104, 8. svibnja 2,,3.7kolumnaKult
- Page 24 and 25: V/104, 8. svibnja 2,,3.9razgovornij
- Page 26 and 27: V/104, 8. svibnja 2,,3.11razgovorfu
- Page 28 and 29: V/104, 8. svibnja 2,,3.13esejljenos
- Page 30 and 31: V/104, 8. svibnja 2,,3.15razgovorne
- Page 34 and 35: 34 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališt
- Page 36 and 37: 36 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališt
- Page 38 and 39: 38 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 40 and 41: 40 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 42 and 43: 42 V/104, 8. svibnja 2,,3.esejStvor
- Page 44 and 45: 44 V/104, 8. svibnja 2,,3.s,v,j,e,t
- Page 46 and 47: 46 V/104, 8. svibnja 2,,3.queer por