festival europske kratke priče - Zarez

8 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorBorisBudenStrogo kontrolirani kaptolski kolodvorad veæ pravila žanra takonalažu, reæi æemo da jetzv. neposredni povodrazgovoru s Borisom Budenomnjegov nedavni boravak uZagrebu, za vrijeme kojeg jepolaznicima Community Artškole – programa što su ga iniciraliAleksandar Battista Iliæ,Ivana Keser i Karmen Ratkoviæ– vodio dvodnevnu radionicuna temu istine i pomirenja teu net.kulturnom klubu mamaodržao predavanje na temukulturalnog prevoðenja.Koja je bila ideja predavanjau klubu mama?– Pokušao sam isprièati kratkuprièu o tome kako je prevoðenje,taj relativno skromanpojam jeziène prakse, napraviou našem postmodernom i postkolonijalnomvremenu fascinantnukarijeru i postao imeza univerzalnu kulturu suvremenogsvijeta i èak univerzalnimodel socijalne odnosno politièkeemancipacije. Nije rijeèsamo o prevoðenju s jednogjezika na drugi, nego upravoo kulturalnom prevoðenju,procesima kulturne razmjene,naèinu na koji razlièite kulturesuvremenog svijeta komunicirajumeðu sobom i utjeèu jednana drugu. Rijeè je o potrebi dase reagira na krizu pojma univerzalnekulture, na situacijuu kojoj je sam pojam kulturepostao kulturno specifièan, ukojoj više ne možemo govoritio univerzalnoj kulturi misleæipritom na kulturu Zapada,odnosno na evropsku kulturu,kada više ne možemo govoriti osvjetskoj književnosti, misleæipritom na kanon evropskihodnosno zapadnih književnihdjela. Kulturalno prevoðenje jepokušaj da se pojam univerzalnogana neki naèin spasi, da muse i pod današnjim postmodernimpretpostavkama da nekonovo znaèenje. Nijedna partikularnakultura suvremenogsvijeta nije po sebi univerzalna,ali proces njihova meðusobnogprevoðenja, koji je potpunootvoren i koji ih bez prestankamijenja, koji takozvane kulturneidentitete, da upotrijebimojoš jedan termin koji je bliskovezan uz proces kulturalnogprevoðenja, temeljito hibridizira.Taj proces, dakle, ima danasuniverzalno znaèenje.KritikamultikulturalizmaGovorili ste i o političkomznačenju pojma kulturalnog prevođenja...– Da, slièno se dogaða i upodruèju politièkoga. Projektiuniverzalne emancipacijenestali su zajedno s velikimmodernistièkim naracijama.Danas više ne možemo reæi dase mnoštvo parcijalnih borbi zaosloboðenje, recimo osloboðenježena, crnaca, svakovrsnihmanjina, osloboðenje od zagaðivanjaokoliša, itd., da se, dakle,svi ti socijalni konflikti dadusvesti na jedan jedini, temeljnidruštveni antagonizam, recimona antagonizam izmeðu proleterskeklase i klase kapitalista,na antagonizam, dakle, èije razrješenjeautomatski povlaèi zasobom razrješenje svih ostalihsocijalnih sukoba. Ne možemoviše ponoviti ono što se govorilounutar klasiènog marksistièkogkoncepta emancipacije, da æeosloboðenjem proletera odmahbiti osloboðene i žene i homoseksualci,odnosno sve ostalepodjarmljene manjine. To neznaèi, meðutim, da je pojamuniverzalnoga ostao bez ikakvaznaèenja. Rijeè je o tome daumjesto jednog univerzalnogtemelja odnosno subjektaemancipacije imamo processtalne interakcije izmeðumnoštva parcijalnih emancipacijskihprojekata, proces kojimožemo razumjeti kao formuneprestanog prevoðenja meðunjima. U tom smislu JudithButler, na primjer, upotrebljavapojam kulturalnog prevoðenjakao neku vrstu postuniverzalistièkogkoncepta univerzalneemancipacije.Što to znači za nas uHrvatskoj?– Ideju kulturalnog prevoðenjatreba shvatiti kao kritikumultikulturalizma, kritiku vizijejedinstvenih kulturnih identitetakoji se poput zasebnihmonada susreæu u socijalnonedefiniranom prostoru težeæimeðusobnoj ravnopravnosti,odnosno meðusobnom priznanju.U pitanju je sama, u osnoviesencijalistièka, predodžbaneèeg takvog kao što je zasebni,autentièni, neponovljivi, u sebizaokruženi, kulturni identitet.Koncept kulture kao prevoðenjadekonstruira taj jedinstveniidentitet i razotkriva njegovhibridni karakter, prokazujega kao proizvod odnosno efektjednog niza raznovrsnih prevoðenjakoji se i dalje, kakou odnosu na svoju tradicijutako i u odnosu prema drugimidentitetima, nalazi u procesustalnog prevoðenja. Rijeè jeo nemoguænosti da, recimo,hrvatski kulturni identitetzamislimo tako kako se to uobièajenoradi kao neki mehanièkizbroj razlièitih komponenti,mediteranske, katolièke, srednjoevropske,prahrvatske, itd.Sve te komponente su bile iostale u procesu meðusobnogAgata JunikuO konceptu kulturalnogprevođenja, queeru u Hrvata,Milanu Kangrgi, zlatnoj kokikulture i kaptolskom kolodvoruZagreb i Hrvatskasu prepuni stranacakoji se nemaju kamovratiti, jer nisunikamo ni otišliprevoðenja u kojem su se mijenjale,iskrivljavale, oponašale,maskirale jedna drugu, u kojemsu izgubile svoju navodnu autentiènuizvornost jednako kaošto sve zajedno nisu proizvelenikakvu autentiènu izvornosthrvatskog kulturnog identiteta.U svemu što je navodno autentiènohrvatsko otkrivamo uvijekiznova nešto strano, posuðeno,otuðeno, prevedeno. Hrvatskikulturni identitet nije nikakavoriginal. On je samo jedanprijevod koji se neprestanomijenja, ali nikada tako da bi usmislu ekvivalencije odgovaraosam sebi, da bi bio nekakavidentitet. Ukratko, bit hrvatskogidentiteta je u tome da onu smislu neke izvornosti i originalnostiuopæe ne postoji.Kulturna revolucijaKoja je uloga koncepta prevođenjau viziji zajedničke evropskekulture?– Etienne Balibar govori otome u svojoj najnovijoj knjizi uèijem naslovu je pitanje jesmoli mi danas graðani Evrope. Onse pita na kakvu – nota bene:demokratskom! – konceptu trebamoizgraditi kulturu Evrope.Kako da stvorimo zajednièku,jedinstvenu, evropsku javnost?I kojim jezikom bi ta javnostodnosno ta kultura trebali govoriti?Nijedna nacionalna kultura,kao što nijedan nacionalnijezik, èak ni engleski, ne mogupreuzeti tu ulogu. Zato Balibarposeže za konceptom prevoðenja,tvrdeæi da je zajednièkievropski jezik moguæ samo kaoforma stalnog prevoðenja. Rijeèje o procesu u kojem pojedinijezici tek privremeno i tek pododreðenim okolnostima preuzimajuulogu posrednika, da bitu ulogu u drugoj situaciji ponovoprepustili nekom drugom.Balibar se pritom poziva na vizijuUmberta Eca koji zajednièkijezik Evrope takoðer vidiu procesu prevoðenja, ali ne usmislu toga da svi Evropljanipostanu poligloti, da svi znajusve evropske jezike, nego danauèe odnosno znaju recipiratiduh i atmosferu drugih jezika,da umiju slušati i razumijevatidruge jezike i kulture. Da bismonapravili taj korak k novomzajednièkom jeziku Evropekao procesu kulturalnog prevoðenja,morali bismo, kakonaglašava Balibar, pokrenutijednu novu kulturnu revoluciju,usporedivu s velikim kulturnimobratima kakvi su svojedobnopokrenuti opismenjavanjemširokih masa i uvoðenjem obaveznogosnovnog školovanja zasve èlanove društva. On pritommisli na napuštanje humboldtovskogkoncepta jezika kaoduše nacije, kao temelja nacionalnogidentiteta, odnosnonapuštanje sistema obrazovanjazasnovanog na tom konceptu.Rijeè je o aktualnom sistemumonolingvalnog obrazovanjakoji je zamišljen kao mehanizamproizvoðenja nacije, nacionalnekulture i identiteta ikoji provodi, odnosno autoriziramoderna nacionalna država.Taj sistem, ta ideja jezika, tajkoncept kulture kao predominantnonacionalne kulture,odnosno nacionalna država kaopolitièka forma, danas su ukrizi iz koje se više nikada neæeoporaviti. Izlaz iz te krize vodiu drugim smjerovima. Konceptprevoðenja ukazuje na jedanod njih.Dugo niste predavali uZagrebu, tako da se u klubumama s velikim zanimanjemokupilo dosta uglavnom mlađihljudi koji vas znaju više kao “legendu”iz vrlo mračnih vremena.S druge strane, izostali su nekikolege koje bismo mogli očekivatitamo. Kako vidite danas svojupoziciju na “intelektualnoj sceni”Hrvatske? Osjećate li se još kaostrano tijelo ili mislite da su “barikade”malo popustile?– Nisam ni na koji naèinembedded u intelektualnu scenuHrvatske. Nisam inkorporiranu institucionalni pogon hrvatskekulture i intelektualnosti,a takoðer ne zauzimam višenikakvo fiksno mjesto nahrvatskoj civilno-društvenojodnosno medijskoj sceni, kaošto je to svojedobno bio sluèajkad sam još bio u Arkzinu. Tonepripadanje ima odreðenusimbolièku vrijednost. Ne usmislu marginalizacije u odnosuna neki imaginarni centar,odnosno mainstream, negou smislu proizvoðenja efektastranosti. Ja sam strani elementna toj sceni, ali ne onaj koji jedošao izvana, nego onaj koji jeproizašao iz same te scene, izsame te kulture. Ta takozvanaautentièna hrvatska kultura iintelektualnost nužno proizvodisvoju vlastitu stranost, ljude,ideje i projekte koji su joj stranii koji se u njoj osjeæaju stranima.Jedna kultura koja je svojuglavnu zadaæu vidjela u tomeda iskljuèi, progna i uništi svešto joj je strano morala je napokonsama sebi postati stranom.Mislim da je to ono što nekitakozvani mladi ljudi prepoznaju.I oni su postali stranci uvlastitu domu, kako u kulturnomtako i u politièkom smislu,bez obzira koliko su u stanju tojasno artikulirati. Oni su mjeradekadencije èitava konceptanacionalne kulture koja danas