festival europske kratke priče - Zarez

34 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališteJesus Queer SuperstarNataša GovedićSociolozi već dugo tvrde kako sesvima nama queer filozofija, sa svojimmaksimalno fluidnim granicamaidentiteta i problemima nepripadanja,uvukla duboko pod kožu, s obziromna to da se ionako ne uspijevamouklopiti u mainstream opciju papirnatepovršine reklamnih plakataUz prvi Queer Zagreb ili festival queerteorije i izvedbe, održan od 25. do 30.travnja 2003.vako veli jedan postkolonijalniteoretièar, imenom Paul Gilroy:Novi rasizam... sposoban je povezatidiskurze patriotizma, nacionalizma, ksenofobije,“engleskosti”, “britanskosti”, militarizmai rodne razlike u složeni sustav znaèenja, ukojem “rasa” dobiva svoje suvremeno znaèenje.Rasa, sa ili bez navodnika, nastavljaGilroy, više nije pitanje samo boje kože.Rasa funkcionira kao tip kulturalnogidentificiranja. U tom smislu i unutar“naše” državice postoji rasa onih kojihsu kulturalnopolitièki arijevci i onih kojito nisu. BBB, primjerice, sebe svrstavajuu “višu” rasu (mahom bijeli, muškarci,Hrvati, heteroseksualni), u plavu naciju,dok netko tko nije sasvim siguran u svojenogometne gene može vrlo lako postatižrtvom novog hrvatskog rasizma.Ljubljenje križaKoliko je uska veza nacionalizma ineorasizma pokazuje i letak koji su prijeprve predstave Queer festivala, ispredkazališta Gavella, dijelili ortodoksnikatolici (na jednoj strani ulice), kao iparole koje su izvikivali ortodoksni metodisti(s druge strane ulice). Citiratæemo katolike, jer su oni, temeljiti kaoi uvijek, sa sobom ponijeli i pisani materijal.Dakle: Ljudi, koji istinski vole sebe isvoju domovinu, ne èine stvari koje izazivajuBožju kaznu te uništavaju njihove gradove izemlju. Umjesto da prakticiraju neprirodanoblik seksualnosti, homoseksualci bi trebalistupiti u prirodnu braènu vezu (izmeðumuškarca i žene) te na taj naèin zadovoljitisvoje tjelesne i duševne potrebe. Iz takvih bi sezdravih veza raðala djeca i hrvatski bi natalitetrastao. Za zdrave obitelji! Za dobrobitHrvatske! Neorasizam zna da su osjeæajiveoma opasne stvari. Zamislite kakobi svijet izgledao da umjesto voljenjadomovine i vlastite crkve, svi prijeðemona (nediskriminirajuæe) voljenje svakogpojedinog ljudskog biæa, bez obzira kojojzajednici pripadalo! S druge strane, moguæeje zamisliti i Isusa Krista kao jednogod gledatelja – ili èak performera?– predstave Show Off Ursule Martinez,prikazane unutar selekcije festivala. Unjoj umjetnica od publike traži da jebezuvjetno prihvati i zavoli, zapeèativšiiskaz apsolutnog prihvaæanja strastvenimpoljupcem u usta (inaèe, zagrebaèka jepublika obaju spolova pristala na ovakaviskaz naklonosti za Martinezovu). Premajoš jednom moguæem scenariju, sinMarije i Josipa takoðer bi ustao iz gledališta,popeo se na pozornicu i uzvratiojoj ljubav, zašto ne i traženim kušlecom.I to ne zato što mu je cilj “posrnulu”lezbijku vratiti na “pravi put”. Negozato što ljubav (èak i prema egzibicionistima)zbilja može biti neogranièena.Papa bi vjerojatno queer predstavi veomazabrinuto zadao sljedeæa pitanja: moguli Isus i Ursula Martinez zaèeti dijete?Ne? Onda kamo uopæe vodi taj poljubac?Ne vrijeða li takva “javna intimnost”i doktrinu prokreacije i ideju svetostibraka? Ali nevolja je u tome što Isus osobnonajsurovije odstupa od natalitetnepolitike Katolièke crkve, zasad nemajuæipriznatih krvnih potomaka. S predstaveShow Off demonstrativno bi vjerojatnoizašli i èelnici židovske vjerske zajednice(na tu smo temu mogli pogledati i jedanod filmova festivalske selekcije Tresuæi sepred Bogom) te islamski fundamentalisti.Bez obzira na heraldièke razlike svojihvjeroispovijedi, kako je teško Božjim ljudimavoljeti èovjeka! Gotovo nemoguæe.Sam svoj roditeljU solo performansu Drakulin sinnjujorškog umjetnika Davida Drakea iredatelja Chucka Browna uprizorena jepotraga za vlastitim “etnicitetom”; za“domovinom”, za “oèinskim korijenima”,za obiteljskim grobljem, za živim srodnicima.Buduæi da Drake vuèe originalnoeuropsko prezime Drakula, putovanje uprošlost vodi ga preko Transilvanije, toènijereèeno suvremenih “vampirološkihstudija”. Ne èudi što Drake toèno citiraNinu Auerbach (zbiljsku književnoteorijskudivu drakulologije); ono što zaèuðujejest toèno uprizorenje besmislenosti književneteorije kao suvremene skolastike.Moram priznati da u Drakeovoj kriticiakademske znanosti ima dosta istine:ništa nije komiènije od kongresa u kojemse sudionici razmeæu citatima, pršteæiod meðusobne kompetitivnosti (užasnaje sramota biti neinformiran), ali nisuu stanju izreæi ni jednu jedinu riziènu,inovativnu misao (nije sramota biti trivijalan).Performerovo prijeteæe režanjena sve koji se ne slažu s mišljenjemteorijskog izlagaèa takoðer je tipiènareakcija inih kongresa: veæina ljudi uovim ili onim znanostima nije pretjeranootvorena dijalogu. Drakeova potragaza Drakulama završava u Hrvatskoj, uRijeci, gdje nalazi Milorada i Dušana zakoje ustanovljuje da uistinu imaju (srpskoturske)veze s njegovim (hrvatskim)pradjedom. Taj je link veæ nadasve intrigantanza domaæi kontekst: Drakeovisrpskohrvatski vampiri, ta osobita rasa“neèiste” genetike i krvožednog apetita,automatski bi zajamèili visoku tiražuNacionala i Globusa, a vjerojatno i širuakciju èišæenja Hrvatske od “zlih duhova”,predvoðenu nogometnim navijaèima(Raèan se niti o tom pitanju ne bi bio ustanju izjasniti). Jedini je problem štoèak ni toèna imitacija Miloradova vampirskogpatriotizma ne mijenja Drakeovosjeæaj obezdomljenosti. Drakula i daljepripada samome sebi; svijetu svojih fikcijaBijela koža i srednja klasa još ne donose pripadnostpovlaštenoj rasi. Neorasistički Drugi ostaje stranacsvjetova koji ga, kako veli naš teorijski prijatelj Gilroy,tretiraju kao “problem ili kao prijetnju”. U tome je,pretpostavljam, i razlog zašto se queer performansiuglavnom pojavljuju u formi solo nastupa: bitimarginaliziran obično znači i biti osuđen na vlastitestvaralačke resursei emocija, potraga i potreba. Predstavakao da parodira kulturalni klišej OliveraTwista, s obzirom na to da suvremeno“siroèe” (otac ga ne prihvaæa èak ni nasamrtnièkoj postelji) nikada ne nalaziadoptivnu obitelj. Ne nalazi je ni meðuvampirima. Unatoè svom svojemu šarmu,plemeniti krvopijci èudno izostaju sasvih lokacija – izuzev književnih kongresa.I tako ispada da bijela koža i srednjaklasa još uvijek ne donose pripadnostpovlaštenoj rasi. Neorasistièki Drugiostaje stranac svjetova koji ga, kako velinaš teorijski prijatelj Gilroy, tretiraju kao“problem ili kao prijetnju”. U tome je,pretpostavljam, i razlog zašto se queerperformansi uglavnom pojavljuju u formisolo nastupa: biti marginaliziran obiènoznaèi i biti osuðen na vlastite stvaralaèkeresurse.Sama svoj iscjeliteljJoš jedna njujorška i k tome haiæansko-amerièkaumjetnica, pseudonimaDred (od Mildred), zainteresirana je zatematiku prevladavanja neo/rasizma. Uprvom ga dijelu predstave prepoznaje uPuff Daddyju, hip-hop i rap producentu,jednom od najmoænijih predstavnikaamerièkog kulta financijske pretilosti,glazbe koja ne dobiva visoke kritike, alifunkcionira kao “opijum za narod” teestetika grabeža i šovinizma, dakle u bitijednog Arkana made in USA (pripadajuæuCecu, usput budi reèeno, Puff Daddyjuodigrala je Jennifer Lopez). Pogledate lièasopis Vogue iz studenoga 2002., u kojemglavnu ulogu igra upravo ekspoze ospoju Puffove glazbe i modne industrije,vidjet æete da je ono što Puff prodaje zaistavrlo blisko kazalištu. Citiram ga: Stavje po sebi jedan od najvažnijih elemenata mode.Pa ako Puff prodaje stav, zašto ga Dredne bi malo raspaèavala po cijeni transvestitskeironije? Svi ti dijamanti i pripadajuæašepurenja nagomilanim statusnimsimbolima idealna su graða za scenskudekompoziciju. A ako utjelovljenje “razbacanog”amerièkog šovinizma uspješnoimitira jedna krhka crnkinja, morabiti da i u samom Puffovu stavu postojinešto veoma blisko queer svjetonazoru.I opet se pozivam na intervju u Vogueu,u kojem Big Daddy doslovce izjavljuje:I am not afraid to dress up (Ne bojim se