festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.29festival europske kratke pričene želi primiti na znanje ovaj razvoj dogaðaja, on spavamislim-stvarno. Tamo vani èuvar stada se buni, udaraštapom po karoseriji. Mi nastavljamo jednakim tempom.“U Danskoj”, prièa Ali – on živi u Danskoj, pokazujenam dansku putovnicu, ostali klimaju glavom – “uDanskoj se muškarci vjenèaju s drugim muškarcima”.Kroz proreze izmeðu pulsirajuæih prstiju promatramAlijeve oèi od pola metra koje kolutaju u krvi. Nasloniobih se leðima na nešto, ali bojim se da bi za to bio prikladansamo pod. Zašto toliko bulji taj naturaliziranidanski princ.Šaljem dalje joint, ovi se ne šale, Ali je jedini kojisjedi suzdržano, u stilu starog ribara špijunira površinu.“Here it is not legal, here we fuck young boys” – nastavioje plemenitom jednostavnošæu i èekao da padne.Sjedio sam, k’o kanta i rovao po sebi. Tada je, što jenježnije od tolikog èovjeka moguæe, rekao “For example,you look very beautiful as you sit there.” Koliko god jeistina da je na stranom jeziku lakše opsjedati izabranikasvoga srca, toliko i braniti se od toga. Niti ne razumijemo èemu prièa. Ostali hihoæu, trkaju Alija, a mene pakpokušavaju smirivati, što se odražava suprotno. Zaštobih bio miran? Da mu sada stanem objašnjavati da samonakav Danac kakav je i on?“Take it easy” – evo opet Abdula i napornog tekstakako je to samo vic, dok Ali drži govor o danskoj braènojetiketi. Poèinju rasprave o meni kao osobi, iz èega samizostavljen zbog nedostatka detaljnog poznavanje arapskogjezika. Pokušavam saèuvati nepostojeæu hladnoæui udahnuti život u svoje crte lica tvrde kao kamen. Aliprimjeæuje da se prisiljavam, i nagraðuje me jednimkomplimentom: “You know, you look lovely in thatdzilaba” pa se vrati prepucavanju i oèito obeæava kulei gradove za prekidanje pradavnog obièajnog prava uglavi. Sada mora da je rekao nešto jako šaljivo, jer se svido jednog valjaju od smijeha. Mustafa se okreæe premameni, pokušava ovladati svojom dijafragmom, i isprièami koja je taj Ali faca, potpuno je prolupao, znaš, on mije buraz, kaže, i ceri se dalje. “It’s nice to have family”– primjeæujem bezbojnim glasom, i pomislim na svoju.Abdul pita, nada se, da ne shvaæam ozbiljno to što ovajtip izvaljuje. Odgovaram da ne razumijem što prièa, negovori na mom jeziku. Samo se glupira, uvijek je takav,neka uopæe ne obraæam pažnju. Aha, razumijem, neæuse dati zeznuti. I onda je Ali rekao neka sjednem porednjega, ako sam muško.Crvene stijene. Crveni pijesak, crveni zrak, crvenaje i moja deva, i njezina sjena je crvena. Vidim samocrveno. To je ono crveno. Nema kamena, nema vjetra.Ni pijeska nema, samo CRVENO. Jedna jedina crvenamisao. Na sve stavlja zabranu.Preda mnom krajnji ogranci Atlasa. “To je brdo?”– pitam vodièa? To je dva tjedna na leðima deve, kaže, irukom pokazuje, dva. Nestaje pijesak. Pustinja popucanogkamenja, gilette-groblje. U neolitu se mogla otvorititrgovina alatom. Ispuštam devin vrat. Usta su mi suha, ane mogu piti. Postoji li znanje za èijim stjecanjem ne žudim?Nema trte-mrte. Kuha u mozgu. “Što æe biti s tobomPeti?”, prisjeæam se zaigrane zabrinutosti G. Osjeæaji mise mijenjaju iz minute u minutu. Tjera me na smijeh.Jedan nezaštiæen muškarac. U džilabi. I samo što na menene skoèi King-kong. Ja sam fino pileæe meso. Sve meviše nagovara, neka sjednem pored njega. Glasovnooblikujem svoje sumnje. Glas dolazi iz dubine, iz trbušnešupljine. Strastveno se svaðaju oko mene. Alividljivo nabacuje svoje principe. Samo se Abdul drži, Aliprenapinje strasti, ovo je njegova kuæa. Uzalud, nemasmisla za humor. A kakav bi to dobar tulum bio. Samokad se ne bi toliko trtario i kad bi napokon držao lampu.Zagrgutat æu odmah. Moram paziti da ne zavrištim.Plaèljiv ili hihotav èovjek nije protivnik.Ali vidljivo zaoštrava situaciju, govori o meni, neznam niti što je dobro, zaljubit æu se u njega, prati mu ikuhati, naviæi æemo se zajedno. Zapoèet æemo novi život,imati malu kuæu gdje æemo zajedno kopati. Tebi jevažnija ta smiješna uloga domaæina, od najboljeg prijatelja,ajde, hajmo, ukljuèi se i ti, ionako se neæe izbrbljati,jooj, stisnut æu mu batake. Odjednom poskoèi, kreneprema meni, ali ga zadrže. Razumiju šalu. Samo Abdultrese glavom nezadovoljno: “He is a man. You see.”To je to. Odatle treba krenuti. Kako objasniti jednomMarsovcu da neæeš da ti u guzicu gurne svoj detektori pregleda kakvu si hranu uzimao toga dana, zato jer siodrastao u drugoj kulturnoj tradiciji. Kako objasniti prijateljskii dobro raspoloženom NLO frajeru, koji je za triglave viši od tebe, da odustane, bolja je smrt – kad se onsamo želi igrati. A ovaj crv mi tu moralizira da je ustvarileptir.Ali udari po pepeljarama, prijetnjom ili èistoæomsvojih namjera nagovorio je Mohameda da se zamijeneza mjesta. Oni su se predali, neka sam uvjeri mene. Rijeèiteku iz njega. Preprièava svoj život, koji je protekao bezmene. Ponekad me prijateljski lupi po koljenu, ja mumanje prijateljski uzvraæam. Polako u meni sazrijevaspoznaja da mi to nitko ne prièa, nego se to sa mnomdogaða. Napada me svrab preživljavanja. Osjeæam sejakim, sav sam jedan veliki lakat, ogroman, i udarit æu.Bojim se, ubit æu ga. Veæ vidim udarac ciljan u grkljan.Kako se izdvaja i raspada na komadiæe. Nikada neæuizaæi iz marokanskih zatvora, gdje æu se sretati s momcimajoš ljepšim od ovog. Duga je još noæ. Ne smijempanièariti.Deva ritmizira vruæu prazninu što zjapi izmeðu menei pustinje. Pasti s deve je ritmièko sagrješenje, pretvarase u loš sluh, nadalje vrlo je bolno, a još te može i nagaziti,što je u boljem sluèaju prijelom rebara. Deva, tajmaratonski pješak na duge staze vrti bokovima, sigurnoje gledala olimpijadu. Padaju ponekad. Kao onaj tip izKalifornije, nakon što joj je pedeset metara visio naboku. U oštro kamenje. Mesarenje. Ali pao je i moj japanskisuputnik. Kao da su ga ispalili iz sedla, zavrtio sepreko grbe, i u kamenje. Onda je poskoèio, odjednom,nije mu ništa, veæ možemo i iæi, vojnièki.Želi me oboriti s nogu. Zna on biti drag, ako hoæe.Ustvari, želi imponirati. Traži dodirne toèke. Volimli brzinu, aute, oružje? U kojem znaku sam se rodio?Sanjarim li u osamljenim jesenskim noæima o nepoznatomvitezu? Zanio se, unatoè mome neprestanom protestiranjumonologizira naš razgovor. Duboko osjeæajantip intelektualca, uz to i èvrste graðe, neka mu popipammišiæe. Neæu. Boljeg od njega neæu naæi, neka ga nenavlaèim, ne razumije zašto ga odbijam. Stvarno smosve napravili po propisu, kako nalaže velika knjiga. Onmi je davao komplimente i poštovao moju neovisnost, jasam protestirao, koliko to poštenje traži, sada preðimona stvar, odveo bi me u kino, poèinje noæni film.Mama. Mamice. Znam da si željela curicu, sitnih, kovrèavihuvojaka, s mašnom u kosi. Koja æe se tiho igrati slutkama, pomagati ti u kuhinji, praviti red, donositi kuæipetice. Cvijetak, oko u glavi, smilovao sam joj se. Što bisad osjeæala?Ali me obavještava da moju šutnju uzima kao slaganje,i ustaje, možemo krenuti, pohvali mi frizuru.Pogleda unatrag, da gdje sam veæ jednom.Oglasila se rijeè za kraj. Došao je trenutak. Trenutak,kada treba stati na kraj i izreæi, pretvoriti u rijeèi, pokazatimu, dati mu svoje..., nataknuti mu na nos, pokazatizube, staviti toèku na i: RAZBITI GA.Ustao sam, trudio sam kretati se polako i sposobno,kako sam vidio u filmovima. Nakašljao sam se, proèistiogrlo i rekao Abdulu, ako mu prijatelj ne prestane,ubit æu ga. Zrak se zaledio. I opao kao nakit za božiænodrvce. Nesporazumi više nisu nesporazumi, nema višesmisla objašnjavati, suprotnosti su nam antagonistièke,pradavne i nijeme, jedan od nas odavde izlazi mrtav (ilipojeban u dupe).“Ubiti?” – zacaklile su se Alijeve oèi, stresao je sasebe pedofilsku-pozu, ponovo je bio onaj stari. “UBITI”gledao je pred sebe, kao da kopa po sjeæanjima ili u glavibroji. Onda je naletio na nešto i pogledao prema gore. “Ikilled two people already. But I want more blood... killmore people, see more blood” – rekao je kao da usisavarijeèi, jedva èujno, kao da je svaki slog htio zadržati zasebe. U Abdulovoj ruci nešto je zasjalo, Mohamed iMustafa pazili su, spremni na skok. Stajali smo tamo,div me je gledao u oèi i tražio u njima strah. Ja sam, kaou oèi oca dobrog djeteta, znatiželjno i blistavo gledao unjega, dvije glave iznad. Abdul je progovorio iza mojihleða: “I told you he is real”. Neko vrijeme nije se desiloništa, samo smo stajali. Onda se Ali nasmijao i polako,jako polako sjeo natrag na svoje mjesto. Tada su se veæ iostali smiješili, ni ja nisam izostao iz kolektivnog zanosa,dozvolio sam si jedan hrabri osmjeh na svoj povuèeninaèin. Veæ su se grohotom smijali. Ali je izlupao Abdulapo ramenu: dakle stari, nismo valjda nasjeli na genijalnuforu, nismo je valjda popušili? Malo mi je smetalo touzajamno pronalaženje, toliko vic ipak nije bio dobar.Išli su u krug i svatko se sa svakim izgrlio, kao dobrabraæa.Tada se Ali okrenuo prema meni:“Sada æeš pak platiti”, rekao je, “cigareta košta pedesetmaraka, pivo trideset, jelo deset, a šibica pet”.Smješkam se naranèastom krugu koji se diže izmeðucrvenih brda, više tisuæa mojih predaka smješka sepejzažu, koji je napokon iznevjerila trijezna snaga suda.Ujutro sam našao škorpiona ispod vreæe, uvukao se dase grije. Bilo je rano, pet minuta sam ga drmao, prijenego je uspio podiæi rep. Neæete vjerovati, za doruèakje bio boci sir. Karavana napreduje. Kao da me snimaju,iza mene sunce, zasad u plosnatom puzanju, sjene sunam više stotina metara dalje. Dvije deve na divovskimnogama rode, sa sitnim èvorovima na krajevima. Stiskamkoljena da me ne režu devini kralješci što se vrte ispodmene. Pogledam unatrag, groteskna ljepota klimave devineglave, pratim joj vrat, sve gore do grbe, na grbi sjediJapanac. Prezrivo premjerim, ja SHI-KI-CHAK, domorodac.Pored nas apsolutno autentièni Berberi voze sena biciklima, skuterima, sramota turista.