festival europske kratke priče - Zarez

16 V/104, 8. svibnja 2,,3.kolumnaEgotripUskrs s mrtvim zecomJoseph Z. YermannTaj istrošen artizam uzima danasneki Szeemann za početak izavršetak pizdarije od izložbe (gdjese majmunirao kad je grmilo?) – Krvi med, budućnost je na Balkanu.Kako objasniti svoj rada) mrtvom galebub) živoj konobariciSjećanje na Josepha Beuysa u druženju sAldom Miroševićem, Korčula 1995.“ ozdravi Katu, ja æu Beuysa”– pošaljem SMS poruku jedinstvenojJedinoj, i pišem. K.Mijatoviæ æe mi veæ jednom pokazati“Robertovu poruku”, sigurno je performanssnimljen, ali Joseph mi Beuysmože izletjeti iz glave, ko Dumaniæ kap.Zlatan sa stola. Zato sam ponovno nastol koji je tvrd (kako je davno umrlabaka tvrdila malo-puno poslije riknutomdedi – ko njen junfer), stavio knjiguDossier Beuys (u, y-u Josipovom prezimenusam konaèno apsolvirao). Zavibriramoj novi znanac (u fazi upoznavanja)gospon Mobiæ: “imate poruku”. Bojana:“Pozdravi Beuysa. Na Kaptolu sam.Pazi da ne pobjegne”. Ja: “Dobro, tu je.Metnul bum ga v gajbu”. A kako sporose bližim s dundom Mobiæem, dok odeSMS Jedina veæ padobranom uletavau stan… (brža je od poruke: “koga”).“Kako koga” – pitam – “Beuysa, ovog dostola.” I pokažem na èovjeka u legendarnomšeširu punom zeèeva, i prsluk kogoduvijek nazivam “bojser”. “Da, došlasi k meni tvrda ko ovaj stol, a kaj je bilos ona dva židovska faèuka” – vikao jededa na baku. Bilo mi je deset godinai nisam baš kužil puno taj razgovor, tj.svaðu. Te se godine Beuys oženio EvomWurmbach, a ne zna se toèno jel bilatvrda il netvrda (ko mekano kuhanojaje). Usput, kad sam veæ kod “Titovogjajca” – ošo Ja vidjet jel su se izlegla onadva golubiæa iz jaja na balkonu u cipelicida pozovem Dumaniæa na realizacijuart-recepta i gozbu (s pukljavim golubiæima)i, i, pao na pod! Umjesto dvazgrbljena piliæa naðem još dva jaja faèukate neuplašenu umiljatu golubicu. Ah,ta divna stvorenja, najradije bi ih sve,ptièicu i “neroðeno” joj potomstvo, pridružiosvojim taubekima i kosu koji seiz ledenog doba prebacio u pitomo, pami, što je neviðeno (znam, jer otac mi jebio veliki ljubitelj ptica, te sam s njimaodrastao), dolazi stalno na prozor i èakukazuje (ka)da nema mrvice kruha.Krv i med za istrošeni artizamNo, vratimo se u vrijeme kadaje Joža oženil Evicu (1959. godinu).Pušimo ko Turèini dok prièa:“Istraživanjem i analizama poèeo samshvaæati da su umjetnost i znanost(onomad misli, ne) meðusobno dijametralnosuprotstavljene u misaonomerazvoju Zapada i da je, na osnovi teèinjenice, nužno tragati za rješenjemte polarizacije u neposrednoj spoznajii da treba stvoriti šire pojmove”. “Madaj stari – velim ja njemu – naèital samse tvojih i kunst-teoretskih tekstova otebi preko Uskršnjih praznika, izuèioknjigu-dosje/tku, dosta mi je! Skoro danisam stigao ni postiti, niti blagovati;al ipak jesam. Uza sve tvoje kojote ibijele konje, kao i neoderane mrtvezajce, uspio sam zabjankati bakalaj (takti kažu naši Istrani) i u peænicu turnutijanjeæi but, a na Gloriju s familijompotuæ se uz šunkicu s ofarbanim pisanicama.Ajmo ko pravi zeleni anarhoindividualistizafrkat još koju… “O.K.,samo još jednu, jer kad se vratim iz 5.u 6. Steinerov stupanj, ne smijem sesjetiti tebe s tom smiješnom kapomna kojoj piše, haha… Korèula; ovakvesu šilterice prije nosili samo režiseri.A tek ako pomislim na onog što vièe:‘Was ist Kunst’! onog Nešu, Ješu…”“Rašu” – pomognem mu. “Da, da, svisu tamo nešto na šu, šu-šu. I ic, ic-ic,sem onog Den, deneg…”. “Denegrija”,on ti je Jerko, Dikijeve palaèe list”– pouèim ga. “On je sehr gut, finopiše, kurz und büdig, i onaj Su, Sus!”Èudim se: “Kakav vražiji Sus, on je izzagrebaèkog nepostojeæeg još MuzejaSU-a, bil je u kustoskim pelenama kadsi ti bio globalni hit, nagovorio kojotada piša po kult-biznis žurnalu, zapravoAmerici koju sad zapišavaju desnièari, ikada si 1974. morao gledati šok-goruæuzvijezduAbramoviæku, i slušati deraèinupijanog Todosijeviæa na aprililiju uBeogradu. Zamisli, taj istrošen artizamuzima danas neki Szeemann za poèetaki završetak pizdarije od izložbe (gdje semajmunirao kad je grmilo?) – Krv i med,buduænost je na Balkanu.Tošo Šenoa na kvadratKrvavo je to što su neki medvedipopušili (mu)… mislim Cro-artisti,osim èasnog izuzetka (to mu je najboljedjelo u životu) D. Sokiæa. Èak imoj art-frend M. Stilinoviæ… kaj mije potpuno nebulozno. U bivšoj Yudržavi mi smo (grupa Zg-umjetnika)odbili sudjelovali na izložbi nekakvogistoènoevropskog predznaka… a sadtako.” “Jesi ti HDZ-ovac”?… prekineme J. B. “Si lud” – pošizim – “ja sam Japoput (Maxs)imalnog Stirnera, poputtvog Rudija antroprozofa. Iz dna dušemrzim turbokroatiste, meðutim mentalitetom,odgojem, genima ne pripadamBalkanu. “Ovaj da, svakako” – pokažemna ing. Mobiæa u bijelim èarapama. “Awo ist Šu-šu... ic-ic” – muèi se Jošasa srpskohrvatskim. “Napisao je onajdobar Pojmovnik, puno me spominjeunutra, mislim da je tamo i moja slika smrtvim zecom”. “Kaj ne veliš odmah”– razvedrim se – “Šuvakoviæ, Miško!On je beogradski teorik i artorik. Supertip, samo ne jede mrtve zeèeve, nipukljave golubove.” “Warum?” “E,nije da neæe, nego ne može, bolestanje”.”Jadan, zbilja je bolestan kad takodobre stvari… a ti oprosti što si se samnom zajebaval za blagdane” – sjetise Beuys – “A jesi probao onog mrtvoggaleba, kome si objašnjavao svoj radkao i živoj konobarici, sve uz sjeæanjena mene”. “Ne, nisam; no jesam konobaricu”.“Daš mi recept” – ushiæenoæe B. Joseph – “èujem da su sad šikartisti-kanibalisti, npr. onaj Kinez ZhuYu jede mrtvo dijete.” “Stari, krivo siskužil, il si skroz zaboravil na to… kajdelaju mužjak i ženka”. “Auuu” – zavijeBeuys ko kojot u galeriji – “sjetiosam se, pišu recepte”! “Èovjeèe, ti nisiJospeh Beuys, ti si TOŠO ŠENOA!Naivac Tošo, šenuti Šenoa. Na kog samja, Tošo Šenoa na kvadrat, gubio Velikedane… od srijede do Uskršnjeg ponedjeljka.Dok su drugi umjetnici uživaliu šarenim zeèekima, ja sam imao Uskrss tvojim mrtvim zecom. Sve za nekusitnu lovu, honorar od Jutarnjaka kojegæu dobiti tu” – ljuto se dunem dlanompo æelenki, po kapi, po natpisu Korèula.Odem po jednu knjigu, da nešto proèitamumrlom umjetniku no kada sevratim naðem praznu stolicu. Toènije,namjesto Beuysa naðem Stolicu s mašæuvrlo sliènu znamenitom radu J. Beuysaiz 1963. Pogledam na mobitel kolikoje sati – 03.00. Poruke/biraj…. ispiši,proèitane…Bojana: “Možeš primati, a ne možešslati poruke? Zez za brbljavaca ko štosi ti”. U meðuvremenu sam uspio naštimatimob. (ponovno sam upisao brojsredišta za poruke). “Dragi J. B. ipaksi ti veliki, možda najveæi umjetnik20.stoljeæa, ak mene svrstavamo u 21.”ŠALJI!vizualna kulturaTanja i Ivica, zaljubljeni parSilva KalčićTočka susreta: ti i ja je neka vrstaretrospektivne monografije, privatnametafora u Ich formiTočka susreta: ti i ja, izložba Tanje Dabo,Galerija Miroslav Kraljević i GalerijaKrižić Roban, Zagreb, od 11. do 18. travnja2003.; Izložbeni salon Filodrammatica,Rijeka, svibanj 2003.anja Dabo samo je djelomiènorealizirala svoj izložbeni projektToèka susreta: ti i ja. Naime, dvijevideo loop instalacije s projekcijom nazid Bijele kocke Galerije Križiæ Robani Galerije Miroslav Kraljeviæ, trebale sutijekom trajanja izložbe biti popraæenesedmerodnevnom akcijom umjetnice injezina deèka Ivice u dva grada (Rijeci iZagrebu) u dva privatna prostora-stana,a njezino trajanje svakodnevno zabilježeno,dokumentirano fotografijom uGaleriji Miroslav Kraljeviæ. Meðutim,olovkom na zid nacrtani èetverokuti ukoje je, kao u kupljeni obiteljski album,svakoga dana trebalo polagati novufotografiju, ostali su prazni zbog bolestiumjetnice. Buduæi da æe izložba usvibnju biti preseljena u Izložbeni salonFilodrammatica na rijeèkom Korzu, tekæe tamo projekt biti u potpunosti realiziran,što je zanimljiva inverzija centralizacijedomaæe suvremene umjetnièkeprodukcije uvijek u Zagreb.U Galeriji Križiæ Roban na dva suèeljenazida vidimo scenu u realnomtrajanju snimljenu s pramca trajekta narelaciji Valbiska – Merag, koji povezujeotoke Krk i Cres. Njime putuje TanjaDabo kada posjeæuje svoje roditelje naLošinju. Portreti pejzaža, planovi približavanjai udaljavanja od kamenog prstenaotoka i obalnog pojasa zelenila ritmièkise izmjenjuju, producirajuæi efekttransponiranja, pulsiranja otoka i njihovavarijabilnog položaja. Dva trajekta naistoj liniji, koji polaze u isto vrijeme iputuju u suprotnim smjerovima na polaputa se susreæu, i odmah izbjegavaju,mimoilaze i udaljavaju. Impakt, njihovodoticanje, bilo bi nepoželjno i kobno.Slièna dinamika, poput brodova koji semeðusobno približavaju da bi se potomopet udaljili, prisutna je i u odnosudvoje ljudi koji karakterizira izvanvremenskai univerzalna muka spajanja iodržavanja kontakata. Bliskost u odnosui povezanost identiteta dvoje ljudi neraste progresivno linearnom putanjom,prije se može govoriti o pojmu nemoguænostineprekidnog stanja jukstapozicije,jednako kao što ciklièni karakter silakoje upravljaju prirodom lišavaju vrijemenjegovog smjera, u smislu prošlosti ibuduænosti, razvoja i napretka.Privatna metaforaToèka susreta: ti i ja je neka vrsta retrospektivnemonografije, privatnametafora u Ich formi Tanje Dabo, kojaje svojedobno otišla s Lošinja u Rijekuradi školovanja, da bi potom bila razapetaizmeðu Rijeke, gdje radi, i Zagreba,