22 V/104, 8. svibnja 2,,3.<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>TizianoScarpaMoj pupakTiziano Scarpaajprije si objavio romanOči na gradeli – koji jepostigao velik uspjeh – a tekonda zbirku priča Ljubav®. Kakoto? Mnogi pisci, posebno mlađi,učinili su suprotno: najprije <strong>priče</strong>,pa tek onda roman. Radi li se utvom slučaju o programatskomizboru, izdavačkoj politici, ili sipostupio “bez predumišljaja”?– Roman je postigao “velikuspjeh” meðu kritièarima, ali nei meðu èitateljima. Prodano je12.000 primjeraka, što je mnogoako se sjetimo da je Dostojevskisvojedobno prodavao po 6000 ucijeloj Rusiji. O mom se romanumnogo pisalo, u svim moguæimvrstama novina, uèenim akademskimèasopisima, tjednicimaposveæenim rocku, èak i ustrip-magazinima! Dospio je uruke praktièki svim èitateljimakoje u Italiji uopæe zanima takvavrsta literature: ona koja,pretenciozno, nastoji biti iumjetnièko djelo. Ali nije to biobestseler. Što se prièa tièe, stvarje jednostavna: neke sam napisaoprije, a neke nakon romana,ali zbirka je u cjelini bila gotovaposlije. Toèno je, meðutim, danakladnici više vole objavljivatiromane jer se prodaju bolje odprièa; osim toga, debitant kojipoène romanom ostavlja dojamda nije baš sasvim nezreo, daveæ ima jasne ideje o književnosti,koje je znao pretoèiti u velikprojekt.Kako danas doživljavaš odnosizmeđu romana i <strong>priče</strong>? Ako imamona umu fragmentarnu strukturutvog prvog pripovjednogdjela, doživljavaš li roman kaoformu bitno različitu od <strong>priče</strong> kojase služi posebnim pripovjednimpostupcima?– U roman nastojim unijetièitava sebe, sa svom svojomprostodušnošæu i sa svom svojomkulturom. Unosim vlastitopasionirano egzistencijalnoneznanje i vlastitu sarkastiènuerudiciju. U prièama, naprotiv,utjelovljujem mnogo razlièitihpripovjedaèa i junaka, tako daknjiga kao cjelina ispadne èitavzbor glasova: mojih baritonskihalter ega, mojih sopranistièkihblizanaca, tenora koji su mojasušta suprotnost; pa èak i onajuškopljeni povišeni tenor, kakavse bojim da æu postati!Trivijala kao inspiracijaTvoj roman Oči na gradelipoprilično se razlikuje od većegdijela suvremene talijanske proze.Osim tvoga interesa za strip, štoje još u većoj mjeri pridonijelokonačnom oblikovanju struktureu romanu?– Vidite, stripovi su samo povodza prièu. Japanski stripovimanga, kada sadrže pornografskeI visoki i niski, i patuljasti i divovski...elemente, podvrgavaju se vrlodomišljatoj, upravo dražesnojcenzuri, pa umjesto spolnihorgana vidimo ironiène slièice:lutkice, cvjetiæe... Zamisliosam ilustratoricu kojoj je posaorestaurirati te spolne organe zatalijanske èitatelje jer su onimnogo veæi prasci i ne bi znalicijeniti japanske sofisticiranegrafièke metafore. Ovako sampostavio problem: više-manjeznamo što to znaèi prevesti rijeè,ali što znaèi prevesti sliku?I pritom sam se, da bih napisaotu knjigu, oslonio na vlastitumaštu, koliko god je imam, alii na sve što sam ikada proèitao.Zato sam unutra utrpao razlièitevrste tekstova i naèina pisanja:oponašao sam esejistièkoi dnevnièko pismo, kazališneprograme, novinske èlanke. Ausred svega toga oponašao sam inajobièniju naraciju...I prije nego što je postalaprijemčivom za strip i sličnenove medije, takozvana visokaknjiževnost postala je u drugojpolovici 20. stoljeća prijemčivomza žanrove koji su tradicionalnosmatrani niskima, posebice zakrimiće. U određenom je smisluta pojava izazvala korjenitupromjenu sustava literarnihvrijednosti. Koliko su, po tebi, titrivijalni modeli važni za novugeneraciju talijanskih pisaca kojase pojavila devedesetih? I kolikosu prisutni u tvojim romanima ipripovijetkama?– U popularnim književnimžanrovima (koji su zapravo itekakoindustrijalizirani i komercijalizirani,i to na vrlo cinièannaèin...), u trivijalnoj literaturi isliènom, najljepše je ovo: uvjerenisu da je umjetnost užitakkoji valja izraziti. Èitateljupružaju užitak, to jest ugodu inelagodu: izmame ti podsmijehna usne, ganu te u srce, nasmijute do suza, uplaše, rasplaèu,Snježana HusićTatjana PeruškoU roman nastojim unijetičitava sebe, sa svomsvojom prostodušnošću isa svom svojom kulturom.Unosim vlastito pasioniranoegzistencijalno neznanjei vlastitu sarkastičnuerudiciju. U pričama, naprotiv,utjelovljujem mnogo različitihpripovjedača i junakaiziano Scarpa rođen je 1963. godine u Veneciji. Već seprvim romanom Oči na gradeli, objavljenim 1996. godine,nametnuo kao jedan od najvažnijih protagonista mladetalijanske proze. Uslijedila je zbirka priča Ljubav® (1998.), ukojoj su ponovno naglašeni ludizam, stilistički pastiš, referencena popularnu kulturu, fiziološko-anatomski aspekti te kritičkopreispitivanje društvenih institucija i medijske hiperstvarnosti.Scarpa je i autor najživopisnijeg vodiča po Veneciji, koji se podnaslovom Venecija je riba pojavio 2000. godine. Piše takođerkritičke eseje (okupljene u zbirci Kakva je to buka? Abeceda ipretjerivanja, 2000.), scenarije za stripove, kazališne i radio-drame,a napisao je i jedan operni libreto (Bez dlake na jeziku, uglazbljeni premijerno izveden 2000. godine). Ovih dana će se u talijanskimknjižarama pojaviti i njegova nova zbirka priča Što hoću od tebe.Scarpa je nesumnjivo jedno od najzanimljivih imena koja su uItaliji obilježila literarne devedesete i do danas ostala najživljimdijelom apeninske književne scene. U nas je ta nova generacijatalijanskih pisaca poznata isključivo zahvaljujući antologijiAnimalije (Naklada MD, Zagreb 2001.), u kojoj su prevedene idvije Scarpine <strong>priče</strong>. Hrvatska publika imat će priliku upoznatiTiziana Scarpu na 2. <strong>festival</strong>u <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>.naljute. Takozvana visoka književnost,naprotiv, smatra da jeumjetnost prije svega umjetnièkiproblem koji valja riješiti.Zaboli te glava kad se sjetiš svihonih estetièkih pitanja koja sipostavljaju visoka književnost ikritika koja je prati. No, krimiæi,znanstvena fantastika, ali i onošto se u kinematografiji zovekomedijom all’italiana, održali suna životu neke temeljne struktureza koje je visoko 20. stoljeæevjerovalo da su u dubokojkomi: zaplet, likove, realizamdijaloga... Svoje znanje, radost itragediju življenja crpim iz svihkulturnih i umjetnièkih oblikakoji mi pružaju nešto dobro,i ne zanima me jesu li visoki,niski, patuljasti ili divovski.Pisac u interakciji sastvarnošćuKada govorimo o prisutnostitelevizijskoga svijeta u suvremenojtalijanskoj književnosti,mislimo ne samo na tematizacijutelevizijskih lica i njihovognačina izražavanja nego i napreuzimanje narativnih modela.Čini nam se da je u Italiji to naglašenodaleko više nego u drugimeuropskim književnostima.Kako bi ti objasnio tu talijanskuspecifičnost?– Rijeè je o istoj onoj specifiènostizbog koje je trenutaènona èelu talijanske vladeveliki gazda svekolike televizije.Neki književni kritičari, pa isami pisci u Hrvatskoj i drugdje,percipiraju literarnu produkcijudevedesetih kao nešto bitno drukčijeod postmoderne i govore onovom realizmu. U Britanijisu skovali i novi termin, nearrealism.Misliš li i ti da izmeđutog novog ili skoro-pa-realizmadevedesetih i postmoderne sedamdesetihi osamdesetih zjapidubok rascjep?– Da. Termin realizam moždanije naroèito primjeren jer,kako nas je nauèila postmoderna,u meðuvremenu je i samastvarnost postala lažnom. No,opæenito gledano, èini mi se dasu pisci danas svjesniji umjetnièkogi politièkog doprinosa,ukratko ljudskog doprinosa kojioni sami mogu dati zajednici,a ne samo pitanja koja se tièuiskljuèivo povijesti i teorijeknjiževnosti. Sve u svemu, èinimi se da je danas mnogo manjeustajalog zraka. Moj je odgovorzapravo vrlo uskogrudan i nezahvalanprema postmodernistima,koji su nam dali i još namdaju èudesna djela. Rekao bihda se moj odgovor prije odnosina teoretièare postmoderne ina njihova totalitarna oèitovanjanemoæi.oj pupak smješten je usamom središtu moješkembe.Moj pupak sušta jesuprotnost poslovičnombunaru bez dna: onakoodoka, ima centimetar i pol.Ne ruši se u samoga sebe,ne pravi se tajanstvenim:pošten je i iskren; nema štoskrivati.Ostale škulje na mom tijelusilno se trude da ispadnupravi mračnjaci; obrušavajuse preko rubova moje kože,da bi zaronile u mračnedubine. Oči, uši, nos, usta,spolovilo, crijeva: ostaleškulje na mom tijelu prožetesu osjetima, čuvaju čitavezalihe javnih tajni; prenosemi sve što osjete; misle da suvažne, ne znaju umuknuti nina tren.Ako u svoj pupak gurnemslušalicu walkmana (kojamu k tome odgovarapromjerom) i pritisnem tipkuplay, ne čuje se ama bašništa, čak me ni ne zaškaklja.Poslužit ću se svojimpupkom kao što se Princna bijelom konju poslužioPepeljuginom cipelicom.Oženit ću se ženom čijaće se bradavica savršenosljubiti s mojim pupkom.A prve će bračne noćinjezina silovateljska dražicarazdjevičiti moj pupak.Dok to čekam, pripremamse za taj sretni događajpuštajući da u moj pupakpadaju velike kapi želea odmalina. Moj pupak je odličankalup za puding. Dugogledam povorku malinastihbradavica izlivenih iz mogpupka, uredno posloženihna pladanj; gutam ih jednuza drugom, pretvarajućiih u sirup jednim jedinimzamahom kameleonskogjezika.Kada u svoj pupak gurnemjagodicu prsta, postajemvlastiti napršnjak. Kada nekameni draga žena gurne svojprst u moj pupak, moje tijelopostaje napršnjak te žene,koja veze čudesne goblenenapučene ljubavnimpričama. Moje tijelo je štitiod vrška igle i od oštriceškara.Moj pupak okružen jedlakama koje hvataju vlaknaiz potkošulje, grudvaju ihu klupka malena poputmrava i mušica, pohranjujuih na dno mog pupka. Mojpupak sušta je suprotnostbiljci mesožderki koja sehrani kukcima. Moj pupakproizvodi mušice i mrave odvune i pamuka; čuva ih natoplom sve dok ne postanudovoljno veliki da se samibrinu o sebi, izađu na svjetlodana i sami se samcati zaputeu svijet.S talijanskoga prevelaSnježana Husić
V/104, 8. svibnja 2,,3.23<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>AliSmithTekst bez spisateljicenoge od tvojih priča tematizirajuproces pripovijedanja.Slijedeći istu postmodernističkuliniju, popričajmoo formi intervjua. Kako čitašintervjue?– Sa zrnom soli, rekla bih.Što znaèi da mi je zanimljivošto pisac/spisateljica imaza reæi, ali sam svjesna da seknjige bolje èitaju kad njihoviautori ne vire preko èitateljevaramena.Što nalaziš bitnim u intervjuimas nekom spisateljicom/piscem?– Hmm… Odgovaram li naovo pitanje s akademske ilispisateljske pozicije? Da èitams akademske – o, Bože, vjerojatnobih ispocrtavala sve živoi koristila kako mi paše. HvalaBogu što više nisam u akademskimkrugovima, iako pozicijejoš držim. Sa spisateljske pozicije,najbolji intervjui koje samikad èitala bili su oni u zbirciintervjua s Margaret Atwood.Ona je sjajna i inteligentnasugovornica. Grace Paley, takoðer.To je zato što prièaju i opolitici i o knjigama. Bojim seda nisu svi pisci sjajni sugovorniciuživo.Pretpostavljam da je prividosobe ono u èemu najviše uživamèitajuæi, ali znam da je totek privid. A tu je i stvarnostkad možeš èuti autorov/ièinglas u intervjuu, ne glas njegoveili njezine knjige nego njegovili njezin glas. Kao kad ste naèitanju. Ali tu se potencijalnomožeš jednako uzrujati kao naèitanju. Ima pisaca koje samišla slušati kako èitaju svojeprièe i sad mi je žao jer su minjihovi monotoni glasovi zaglaviliu ušima i sad se isprijeèiliizmeðu mene i pišèevih knjiga.Što u intervjuu želiš doznati onovom autoru/ici koje nisi čitala,a što o onima koje jesi?– Ništa. Važno mi je samo daje knjiga dobra. Ako mi netkokaže – proèitaj ovo, dobro je,onda sam sretna. Uistinu nemampotrebu da doznajem ištao osobi. Zapravo mislim da tošteti.Na koji način misliš da čitanjeintervjua s piscem može utjecatina čitanje njegovih/njezinihknjiga?– Kao što sam prije spomenula,sigurno je da možeutjecati itekako loše. Što pisciimaju za reæi o svojim knjigamazapravo nije važno. Što govoreo njima u najboljem je sluèajuzanimljivo.Ako je intervju također vrstareklame, što prodaje?– Jebi ga, nemam pojma.Uskoro mi izlazi nova zbirkakratkih prièa i dala sam hrpeintervjua, ali hoæe li se knjigaprodati? Ne. Nitko ne kupuje<strong>kratke</strong> prièe… Zašto? Zato štoizdavaèi ne daju iste novce zaoglašavanje zbirki prièa kao štodaju za romane, pa knjižarezbog toga nemaju poticaja da ihguraju i èitatelji dolaze do zakljuèkada <strong>kratke</strong> prièe zapravovrijede manje nego roman.Knjige pustiti čitateljimaDa si hrvatska čitateljicakoja nikad prije nije čula za AliSmith, što bi htjela znati o njoj?– Ne znam! Ja sam jednavrlo dosadna osoba koja ne radiništa osim što èitav dan sjedi usvojoj sobi i piše e-mailove ilipara stranice ili èita knjige pocijele dane, i ne mogu zamislitida bi išta što imam za reæimoglo ikoga zanimati. Ono štoim treba reæi je misliš li da jeknjiga dobra ili ne. Ako misliš,više ljudi æe je proèitati zbogtvoje preporuke, a to je jedinošto vidim da je važno za tu jednadžbu.Budući da je Ali iz Škotske,očekuješ li da će na čitanja svojihpriča doći s knjigom u jednom a sgajdama u drugoj ruci?– Kad sam bila mala, jednomsam prilikom uistinu pitala ocamogu li iæi na satove gajdi, nakonšto sam vidjela dijete kakoih svira na pozornici u lokalnomkazalištu – i to ne bilo kakvodijete – djevojèicu. Vrlo neobiènapojava – gajdašice. Ali nikadnisam išla na gajde. Premdasam prilièno talentirana, moguskidati stvari po sluhu, pjevatidrugi glas, i izvuæi melodiju izapsolutno svega, ukljuèujuæitheremin (neobièni glazbeniinstrument u obliku antena, zaovaj intervju relativno nebitan,op. M. S.)Buduæi da sam Škotkinja,trebali biste oèekivati da æuli Smith, rođena 1962. godine u Invernessu. Prva knjigaFree Love and Other Stories (1995.) dobila je NagraduSaltire Society za prvijenac godine te Nagradu ScottishArt Councila. Njezin prvi roman Like (1997.) kritika je vrlo dobroprihvatila. Godine 1999. objavila je drugu zbirku priča OtherStories and Other Stories. Roman Hotel World koji je uslijedioosvojio je Nagradu Encore te ponovo Nagradu Scottish ArtCouncila. Također je ušao u uži izbor za Nagradu Booker i Orange.Ali Smith redovito piše članke i osvrte za časopise i novine kaošto su The Scotsman i Times Literary Supplement.Mima SimićŠto pisci imaju za reći osvojim knjigama, zapravo nijevažno. Što govore o njima unajboljem je slučaju zanimljivoIzdavači ne dajuisti novac zaoglašavanje zbirkipriča kao što daju zaromane, pa knjižarezbog toga nemajupoticaja da ih gurajui čitatelji dolaze dozaključka da <strong>kratke</strong><strong>priče</strong> zapravovrijede manje negoromanmnogo psovati i furati se nasociorealizam. Pa, uistinu i psujem,ali sociorealizam zapravonije moja furka.Kako misliš da bi u Škotskojpercipirali hrvatskog autora/icukad bi došli čitati svoje <strong>priče</strong>?– Škotska bi mogla biti zainteresiranajer je ona upoznatas malim nacijama i radnièkimnacijama i nacijama koje suprošle kroz sranje. Engleska biprezirno otpuhnula i ostala kuæigledati tv ili piti sherry.Misliš li da bi ih percipiralikao egzotično Drugo?– Drugo, da. Egzotièno, vjerojatnone. Mnogo viskija bi sepopilo i na vjeèno prijateljstvozaklelo. U Škotskoj, je li, ne uEngleskoj – gdje bi pisce doveliu prilièno turobnu gostinskusobu praktièki istom nakon èitanjai ostavili ih u vlazi i bijedi.Može li tekst uistinu postojatibez pisca kao referenta; bi li tobilo previše uznemirujuće?– Da, može! Trebao bi!Voljela bih da je tako. Ne bibilo nimalo uznemirujuæe.S druge strane, osobno samstidljiva. Takoðer, voljelabih to itekako i s moralnogaspekta. Mislim da je pišèevposao pustiti knjigu, uèiniti jezdravom i dobrom koliko je tomoguæe i zatim je prepustitièitateljima.Bastardni jezici, maleknjiževnostiRazmišljaš li ikad o sebi kaoprivilegiranoj, s obzirom na to dati je engleski materinji jezik?– Privilegiranoj – ne. Ali volimsvoj naroèiti engleski, kojije èudna vrsta sjeverno-škotskog.Dolazim iz Invernessagdje je nakon jakobinskogustanka 1745. godine bilozabranjeno govorenje gelskog– grad je bio preplavljen engleskimvojnicima i postaogarnizon. Tako su sjever i jugstvorili èudnu mješavinu. Otacmi je Englez, a majka mi jebila Irkinja. Govorim bastardniengleski oblikovan pod utjecajemsvih navedenih stvari, kaoi gelskih gorštaèkih ritmova iškotskih ritmova s istoène obale.To je blagoslov. U školi smomorali uèiti gelski, bio je todio reforme. Svi smo ga mrzili;stvarno je težak. Ali sad kad mije èetrdeset i živim u Engleskojèesto osjetim nostalgiju za zvukovimagelskog, premda je jedinovrijeme kad sam se s njimredovito susretala bilo dok samradila na porti Highland radijau Invernessu kad mi je bilo 19 ikad sam bila jedina osoba tamokoja nije prièala gelski; svi suostali bili sa zapadne obale. Toje bila rijetkost.To što živiš/radiš/objavljuješu Engleskoj…, jesi li tako bližecentru ili možda ne vjeruješ ucentre?– Ne, istina je, ne vjerujemu njih. Ali bilo je zanimljivogledati kako Škotska postajesve veæi izdavaèki centar posljednjihpar godina zahvaljujuæihrabrim i energetiènimizdavaèkim kuæama poputCanongatea. Prije toga supisci èije su knjige objavili uŠkotskoj obièno napuštali svoješkotske izdavaèe odmah nakonprve knjige i pridruživali seengleskim redovima – za veæenovce i bolju prodaju. Sad seškotski izdavaèi prilièno dobrodrže. Prvu knjigu objavila samza Virago jednostavno zato štosu me oni prvi uzeli, a to nijeimalo nikakve veze s centrima.Sad objavljujem za Penguin,jednostavno zato što su uzeliknjigu kad sam je imala.Bezrodne <strong>priče</strong>U tvojim pričama pripovijedanjefunkcionira i kao postupakza razbijanje naracije (skrećućipozornost na artificijelnost pisanjau opoziciji spram “života”koje bi trebalo predstavljati) alii kao katalizator za odnose međulikovima (često jedan drugomepričaju <strong>priče</strong>). U njima takođernalazim pregršt referencina druge medije, poput filma/televizije. Reci nešto o tome.– Zanimljivo je da je upravoto tema mog novog romana (okojem ne mogu reæi ništa višeod toga). Fasciniraju me prièekoje bismo trebali uzimati kaoistinu, kao danu strukturu stvari.Obožavam promatrati štose dogaða kad predložiš da sumoguæe i druge strukture, i dadate strukture možda nisu takoèvrste ili dobre ili izolirane iliih se treba uzeti zdravo za gotovokao što se misli.U tvojoj prvoj zbirci pričaFree Love većina priča, osimšto se bave pričanjem, na krajuse tematski svode na ljubav ilinešto opasno njoj nalik. Što je tuopasno?– Ti su ljubavni odnosi ponekadhomoseksualni, ponekadheteroseksualni a ponekadseksualno ambigvitetni. Ovo bi,oèito, trebalo funkcionirati kaosvojevrsna univerzalizacija (postojili ta rijeè? Na škotskom…)Demokracija? Jednakost?Pravednost? Ukljuèivanje?Velikodušnost? Na škotskom.uh: da bi celi svet braèa bili,i tako to. (osim što bi trebalipustiti i cure, ne?)Kakav je tvoj stav prematome?– Mislim da je to dobro.Volim ukljuèivati koliko god
- Page 2: 16 V/104, 8. svibnja 2,,3.kolumnaEg
- Page 5 and 6: V/104, 8. svibnja 2,,3.19razgovorDa
- Page 10 and 11: 24 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 12 and 13: 26 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 14 and 15: 28 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 16 and 17: 30 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorV
- Page 18 and 19: V/104, 8. svibnja 2,,3.3kolumnaJedr
- Page 20 and 21: V/104, 8. svibnja 2,,3.5info/najave
- Page 22 and 23: V/104, 8. svibnja 2,,3.7kolumnaKult
- Page 24 and 25: V/104, 8. svibnja 2,,3.9razgovornij
- Page 26 and 27: V/104, 8. svibnja 2,,3.11razgovorfu
- Page 28 and 29: V/104, 8. svibnja 2,,3.13esejljenos
- Page 30 and 31: V/104, 8. svibnja 2,,3.15razgovorne
- Page 32 and 33: 32 V/104, 8. svibnja 2,,3.glazbaPom
- Page 34 and 35: 34 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališt
- Page 36 and 37: 36 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališt
- Page 38 and 39: 38 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 40 and 41: 40 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 42 and 43: 42 V/104, 8. svibnja 2,,3.esejStvor
- Page 44 and 45: 44 V/104, 8. svibnja 2,,3.s,v,j,e,t
- Page 46 and 47: 46 V/104, 8. svibnja 2,,3.queer por