42 V/104, 8. svibnja 2,,3.esejStvori si život, a ne životni stilHakim BeyOsim o slavnim privremenim autonomnim zonama, Beygovori i o mogućim i aktualnim trajnim autonomnimzonama, uvjeren da je posljednja ideologija,Kapitalizam, još samo kožna bolest Kasnog Neolita,stroj žudnje koji radi u prazno, nadajući se da će još zasvoga života uspjeti vidjeti kako se on rastače, želećitakođer znati za mjesto na koje može “otići” kad dođedo sveopćeg sranjaeorije o Privremenim Autonomnim Zonama(Temporary Autonomous Zone – TAZ) pokušavajuse baviti postojeæim ili nastajuæim situacijama,a ne èistim utopizmom. Diljem svijeta ljudi napuštajuili “nestaju”, povlaèe se iz Mreže Otuðenja i traže putoveuspostavljanja (obnavljanja) ljudskih veza. Zanimljivprimjer – na razini urbane folk kulture – možemo naæi ucvjetanju i rastu broja hobistièkih mreža i konferencija.Nedavno sam otkrio zinove dviju takvih grupa, CrownJewels of the High Wire (posveæene skupljanju staklenihelektriènih izolatora) te žurnal o kukurbitologiji(naziv žurnala je Tikva). Golema kolièina kreativnostiodlazi na takve opsesije. Razna periodièna okupljanjakolega-manijaka narastaju do nepatvorenih izravnih(neposredovanih) <strong>festival</strong>a ekscentriènosti.To nije tek “subkultura”koja traži svoje TAZ,svoje nomadske tabore i noæiosloboðenja od Konsenzusa.Samo-organizirane i autonomnegrupe nièu usred svake “klase”i “subkulture”. Golema podruèjaBabilonskog carstva sada sugotovo prazna, naseljena teksablastima Mas-Medija, i pokojimpsihotiènim policajcem.Teorija o TAZ-u svjesna jeDA SE OVO DOGAĐA – mine govorimo o onom (što bi)“trebalo biti” ili “æe biti” – migovorimo o veæ postojeæempokretu. To što smo koristilirazne misaone eksperimente, utopistièke poetike,kritike paranoje, itd., imalo je namjeru pomoæi u rasvjetljavanjuovog kompleksnog i još nedovoljno dokumentiranogpokreta, da bismo mu dali neki teorijski fokus isamosvijest te predložili taktiku temeljenu na suvislimcjelovitim strategijama – da bismo glumili primalju ilipanegirièara a ne “avangardu”!Tako smo došli do toga da moramo razmotriti èinjenicuda nisu sve postojeæe autonomne zone “privremene”.Neke su (bar po svojoj namjeri) manje-više “stalne”.Odreðene raspukline u babilonskom Monolitu posvesu prazne pa se èitave grupe mogu naseliti i smjestiti unjih. Razvijene su i neke teorije, poput npr. teorije “permakulture”,koje se bave tom i takvom situacijom, i kojeiz nje trebaju izvuæi što više koristi. Eksperimentira sepa se i provode u djela “sela”, “komune”, “zajednice”,èak i “arkologije” i “biosfere” (ili drugi oblici utopijskoggrada). Upravo i ovdje teorija o TAZ-u može ponuditineke korisne alate za promišljanja i razjašnjenja.Što je s poetikom (naèinom na koji je nešto napravljeno)i politikom (naèinom na koji se živi zajedno) “stalnih” TAZ(Permanent Autonomous Zone – PAZ)? Kakav je stvarniodnos izmeðu privremenosti i stalnosti? I na koji bi senaèin PAZ mogao povremeno obnavljati i osvježiti “<strong>festival</strong>skim”aspektom TAZ?Pitanje publicitetaNedavni dogaðaji uSjedinjenim Državama iEuropi pokazali su da samoorganizirane/autonomnegrupe zasijecaju strah usamo srce Države. MOVEu Philadelphiji, koreshistiu Wacou, Deadheadsi,Rainbow Tribes, raèunalnihakeri, skvoteri, itd., meta su raznih pokušaja istrebljenjarazlièitog stupnja intenziteta. Pa ipak, druge autonomnegrupe prolaze posve nezapažene ili barem neproganjane.U èemu je razlika? Jedan od razloga moglo bi bitizloæudno djelovanje publiciteta ili medijacije. Medijisvjedoèe o vampirskoj žeði za mraènom pasijom kojaprikazuje “Terorizam”, babilonski javni ritual pokore,ispaštanja grijeha i krvavog žrtvovanja. Èim neka autonomnagrupa dopusti da na nju padne takav posebnipogled, dolazi do sveopæeg sranja: Mediji æe pokušatiudesiti kakav mini-armagedon kako bi zadovoljili svojubijednu, bolesnu žeð, za spektaklom i smræu.E sad, takav PAZ predstavlja savršenu nepomiènumetu za neku pravu medijsku navoðenu bombu.Opkoljena unutar svog “terena”, jedino što samo-organiziranagrupa može, jest podleæi nekoj vrsti jeftinogpredodreðenog muèeništva. Moglo bi se pretpostavitida se takva uloga može svidjeti samo neurotiènim mazohistima???U svakom sluèaju, veæina grupa željet æeproživjeti svoj prirodni vijek ili putanju u miru i tišini.Pri tome bi bilo dobro bježati od publiciteta u masmedijimakao da je kuga. Malo prirodne paranoje ovdjeje dobrodošlo, sve dotle dok ne postane sama sebi cilj.Morate biti lukavi da biste se izvuklisa svojom smionošæu i drskošæu.Malo kamuflaže, smisao za nevidljivost,osjeæaj za takt kao taktiku... mogli bi biti korisni za neki PAZkao i za TAZ. Evo par skromnihprijedloga: – koristite samo intimnemedije (zinove, telefonska stabla,BBS-ove, nezavisne radio i mini-FM-ove, javnu kablovsku TV, itd.);– izbjegavajte razmetljivi-machokonfrontacijskistav – ne treba vampet sekundi u veèernjem dnevniku(Policija izvršila raciju meðu pripadnicimakulta) da biste opravdali svojepostojanje. Naš slogan mogao bi biti:Stvori si život, a ne životni stil.PristupLjudi bi vjerojatno trebali izabirati druge ljude skojima žive. Komune otvorenog èlanstva redovito završepreplavljene muktašima i jadnicima gladnih seksa. PAZmoraju uzajamno odabrati svoje vlastito èlanstvo – i tonema nikakve veze s “elitizmom”. PAZ može izvršitineku privremeno otvorenu funkciju – kao npr. prireðivatisvetkovine ili dijeliti besplatnu hranu, i sl. – aline mora biti stalno otvorena svakom samoproglašenomsimpatizeru koji lutajuæi naiðe na nju.Pojava izvorno alternativne ekonomijePonovimo još jednom, sve se ovo veæ dogaða, ali još jepotrebno strahovito mnogo posla da bi došlo u središtezanimanja. Subekonomije tipa lavoro nero, neoporezovanihtransakcija, trgovanja zamjenom robe…, obièno sustrogo ogranièene i lokalizirane. BBS-ovi i drugi umreženisustavi mogli bi biti upotrijebljeni za povezivanje tihregionalnih/marginalnih ekonomija (kuænih gospodarstava)u održivu alternativnu ekonomiju odreðene velièinei važnosti. “P.M.” je veæ ocrtao nešto slièno u bolo’bolou– u stvari, odreðen broj moguæih sustava veæ postoji, baru teoriji. Problem je, meðutim, sljedeæi: – kako izgraditiistinski alternativnu ekonomiju, tj. potpunu ekonomiju,a da se ne privuèe pažnja poreznih službi i drugih kapitalistièkihsluga i tekliæa? Kako da ja, vodoinstalaterili ilegalni proizvoðaè rakije, trampimsvoje vještine i znanja za hranu, knjige, krovnad glavom, i psihodeliène biljke koje želim– a da ne platim porez, ili èak uèinim sveto ne koristeæi se novcem koji krivotvorizdružena Država? Kako da živim udoban (ièak luksuzan) život slobodan od svih odnosai transakcija sa Svijetom Robe? Da je svaenergija koju su ljevièari uložili u demos, i svaenergija koju su libertarijanci uložili u sitnejalove igrice oko treæe stranke, da je sva taenergija i moæ iskorištena i preusmjerena uizgradnju istinske podzemne ekonomije, bilibismo veæ davno ostvarili “Revoluciju”.“Svijet” je došao svome kraju 1972.godineIspražnjena slika Apsolutne Države konaènose srušila “1989.”. Posljednja ideologija,Kapitalizam, još je samo kožna bolestKasnog Neolita. To je stroj žudnje koji radiu prazno. Nadam se da æu još za svog životauspjeti vidjeti kako se rastaèe, poput nekogod Dalijevih mentalnih krajobraza. I želimznati za mjesto na koje mogu “otiæi” kaddoðe do sveopæeg sranja. Naravno, smrt Kapitalizma nemora za nužnu posljedicu imati godzillovsku destrukcijuèitave ljudske kulture; takav scenarij je ništa drugodoli slika terora koju propagira sam Kapitalizam. No,unatoè tome, može se zakljuèiti da æe se usnulo truplostrahovito grèiti prije nego što nastupi mrtvaèka ukoèenost– tada New York ili LA vjerojatno neæe biti bašnajpametnija mjesta za zaklon dok se oluja ne stiša. (Aoluja je možda veæ poèela.) E sad, ciganski naèin životau kamp-kuæicama mogao bi biti jedan od naèina kako senositi s tekuæim rasapom Prekasnog Kapitalizma – no,što se mene tièe, meni bi se više svidio negdje nekizgodni anarhistièki samostan – tipièno mjesto za “uèenjake”na kojem bi po strani ispratili “Mraèno Doba”.Što se više potrudimo da takvo što organiziramo SADA,to æemo manje muke imati poslije. Ne govorim ovdjeo “opstanku” – ne zanima me puki opstanak. Ja želimcvasti i razvijati se. POVRATAK UTOPIJI.Festivali, svetkovinePAZ predstavlja vitalnu funkciju kao èvor u TAZmreži,mjesto susreta za široki krug prijatelja i suuèesnikakoji u stvari i ne moraju stalno živjeti na nekoj“farmi” ili u “selu”. Davno prije u selima su se održavalisajmovi koji su zajednici donosili bogatstvo i obilje,putnicima osiguravali tržište, a za sve sudionike stvaraliblagdansko vrijeme/prostor. U naše doba <strong>festival</strong> sejavlja kao jedan od najvažnijih oblika za sam TAZ, alijednako tako može ponuditi obnovu i svježu energiju zaPAZ. Sjeæam se da sam negdje proèitao da je u srednjemvijeku stotinu i jedanaest dana u godini bilo prazniènih;to bismo trebali uzeti kao svoj utopijski minimum i nastojatipostiæi i više od toga.Zemlja koja živiVjerujem da ima mnogo utemeljenih sebiènih razlogada se želi “organsko” (jer je više seksi), “prirodno”(jer ima bolji okus), “zeleno” (jer je ljepše), divljina/divljaštvo (jer je uzbudljivije). Communitas i društvenostugodniji su od svojih suprotnosti. Zemlja koja živi nemora iskljuèivati organski grad – malu ali intenzivnukonglomeraciju ljudi posveæenih umjetnostima i blagodekadentnim užicima civilizacije osloboðene svakogagigantizma i nametnute usamljenosti – no, èak i onimeðu nama koji uživaju u gradovima mogu vidjeti kojisu izravni i hedonistièki motivi borbe za “okoliš”. Mismo militantni biofili. Deep ecology, socijalna ekologija,permakultura, primjerena tehnologija ... što se tièeideologija, nismo previše izbirljivi. Neka cvjeta 1000cvjetova.Tipologija PAZ-aNeka èudna religija ili buntovnièki umjetnièkipokret mogu postati vrsta ne-lokalnog PAZ-a, poputintenzivnije i sveupijajuæe hobistièke mreže. Tajnodruštvo (kao kineski Tong) takoðer nudi model zaPAZ bez zemljopisnih granica. No, “savršeni scenarij”ukljuèuje slobodan prostor koji se širi u slobodnovrijeme. Bit PAZ mora biti dugoprotežuæe intenziviranjeradosti – kao i rizika – TAZ-a. A intenziviranje PAZ-abit æe... Utopija Sada.S engleskoga prevela Larisa Petrić*Poglavlje knjige Hakima Beya Privremene AutonomneZone i drugi tekstovi koja uskoro izlazi u izdanjunakladnika Jesenski i Turk. Oprema teksta redakcijska.
V/104, 8. svibnja 2,,3.43esejDespot s ključevimarajaIvan MolekMože li nam roman Alamut iz 1938. godine,slovenskog književnika Vladimira Bartola, koji je u nasimao gotovo nezamjetljivu recepciju, kazati nešto oistočnjačkom fanatizmumjeri koliko to luksuz dopušta, roman nije posebnoneprimjeren instrument za izlazak iz kakvestiske. Nije, naime, jednom bilo reèeno kako su uromanima pohranjena prošla iskustva proizašla iz nevoljaljudskog roda. Takvoj prosudbi ništa nije oduzela nièinjenica da su bili pisani naknadno, kad se na pripovijedanostanje stvari više nije moglo utjecati radi njegovapopravljanja. Možda je razlog prihvaæenosti upravo utom odnosu. Ako se netko potrudio da sroèi nešto zahtjevnijitekst o stradanju bliskih ili èak svome osobnoma da sam time nije uèinio svoj svijet prihvatljivijim, ondataj dar ne treba prezreti. Posebno stoga što naša sadašnjanevolja ipak nije takva da ne bismo mogli izdvojitinešto vremena za èitanje. Jer tko èita romane dok muse vlastiti svijet trese pod nogama, taj zacijelo raèunakako ipak uživa u odreðenoj povlastici, u kakvu-takvuluksuzu.Ključ za SadamaNamjesto pregleda što u aktualnim okolnostima nudipogon knjižarske industrije, ovdje bi valjalo upozoriti nadjelo koje je u nas imalo gotovo nezamjetljivu recepciju.Ne toliko zbog nemirenja s takvom bilancom, kolikozbog onog umijeæa kojemu je Umberto Eco, uz dužnuambivalentnost, pridao oznaku znanstvene skromnosti.Rijeè je o romanu Vladimira Bartola Alamut, izvornoobjavljenom 1938. i veæ desetljeæe prisutnome u sarajevskomprijevodu na domaæim biblioteènim policama.Kao što je u vrijeme nastanka roman pobuðivao usporedbelika Hasana Ibn Saba s Hitlerom, Mussolinijem iStaljinom, tako se sada Alamut nudi èitanju kao svojevrstankljuè za zapadnjaèko razumijevanje vlasti SadamaHuseina. Rijeè je, dakako, o navodno nedokuèivim inepremostivim kulturalnim i politièkim razlikama kojespletom okolnosti prerastaju u prijetnju s moguæe nesagledivimposljedicama razaranja i pustošenja. Bartolov jeprotagonist, despot Hasan Ibn Saba, u tom smislu primjerenoodabran. Legendarna osoba koja potkraj jedanaestogstoljeæa sije strah i trepet meðu svojim brojèanonadmoænijim protivnicima, a u svojim redovima imaiskljuèivo fanatièno odane ljude, bespogovorno spremneda u svakom trenutku poðu u smrt.Sam autor dva desetljeæa nakon objavljivanja svojegromana u bilješkama ovako odreðuje svrhu svojeg literarnogposla: Središnji problem Alamuta je problem laži iistine, problem svjesne prevare onih koji prevarantu vjeruju. Istrahovito razoèaranje koje iz toga slijedi. Danas bi se mogloustvrditi kako je to ili preambiciozno ili pak takavsažetak dijelom radi na štetu recepcije vlastitog djela.Ovisno o tome kako se roman èita. Kako onda stoji stvrdnjom da bi psihološka jezgra romana bila analizapostanka i razvoja (istoènjaèkog) fanatizma? Po èemu bito Istok bio bolji kandidat za formiranje i više ili manjepostojano njegovanje svjetonazora koji bi imao biti strani zazoran Europljanima i zapadnjacima? Izgleda da utakvu spletu pitanja razlike izmeðu prošlog i sadašnjegvremena, zemljopisne i teritorijalne razdaljine, odijeljenavjerska opredjeljenja i slièno postaju zanemarivi.Istok se kao takav, u cjelini, nadaje nerazumljivim.Njegove se specifiènosti preporuèuju konzumiranjusamo u ogranièenim razmjerima. Sve preko toga, paradilo se i o benignom luksuzu poput turizma ili mirodija,izgleda da škodi tradiciji koju europska i zapadnakultura prihvaæaju kao vlastitu. Tijekom desetogodišnjegrada na romanu, Bartol je zacijelo dobro prosudiokako za zapadnjaèki pogled, neometen zazorom, postojièvrsta hijerarhija onoga neprihvatljivog s Istoka. A nasamome vrhu te hijerarhije, štošta govori tome u prilog,stoji sprega despotizma i fanatizma.Dragovoljno ropstvoTko je Bartolov despot Hasan Ibn Saba? Najkraæiodgovor glasio bi: netko tko bi prema našem shvaæanjutrebao biti utjelovljenjem blagosti, miroljubivosti i tolerancije.Vjerski uèitelj. Hasan Ibn Saba je sve samo neto. Osvjedoèen kako je obiènom, malom èovjeku, životnezamisliv (možda i nesnosan) bez bajki, stvara organizacijukojom zadovoljava tu imaginarnu potrebu. A svojuvlast, ukljuèujuæi i onu nad vlastitim privrženicima,gradi na slijepoj pokornosti. Vriskali su od veselja i èežnje zabojevanjem, to je ono što od svojih traži. Drugi, izgleda,nemaju izbora negoli sudjelovati u unaprijed izgubljenusukobu. Tvoji živi bodeži, govori jedan od despotovihpoboènika, mogu dosegnuti svakoga tko ti stane na put. Tko biu takvim okolnostima još htio biti tvojim protivnikom?Takvim se portretom Alamut svrstava u tzv. roman liènosti.I zbog toga je uspio od književne kritike zaraditiodreðeni broj ne baš laskavih ideoloških etiketa. U smisluda u nekoj mjeri promovira neprihvatljiv svjetonazor.Ipak, ustrajan je Bartolov napor vodio tome da veæupozornost daruje razabiranju mehanizama proizvoðenjaobmana i pokoravanja zlim uèiteljima, tj. onome što jejoš u doba osvita romana Etienne de La Boétie nazvaodragovoljnim ropstvom. Rubno ukljuèen u široku reformutzv. velikih epskih formi dvadesetog stoljeæa, Bartolupravo u tome vidi instrument kojim bi obesnažio tuljudsku potrebu za bajkama. I ujedno slabost nadomjestiointeresom za složeniju pripovjednu formu romana.Iz autorove se ostavštine, unatoè širokopoteznompojmovnom vrludanju, vidi da je tome tako kad tražipravu rijeè kojom bi oznaèio ukupan ishod svojega posla.Zadovoljio se unekoliko neodmjerenom, ali zanimljivomtvrdnjom kako Alamut pripada nekoj novoj književnojvrsti, najbližoj sprezi romana i mita. Uz blagonaklonunapomenu kako je ovdje po svoj prilici predani autorovrad odvratio pogled od sliènih i književnopovijesno profitnijiheuropskih nastojanja, ostaje teško osporivim dase Bartolova tvrdnja oslanja o uvid u povijest romana,posebno njegova kanona.Kanonski zlotvorOd svoje moderne, šesnaestostoljetne inauguracije,upravo je tom žanru, više nego kojemu drugom, dopalou zadatak da poradi na uspostavljanju i uèvršæivanju graðanskogindividualizma. Nešto preko selekcije primjerenihprotagonista, a nešto i preko prakse tihog i izoliranogèitanja. Valja se, naime, prisjetiti da je kanonskizlotvor u europskoj tradiciji opet izolirani pojedinac, nekakvokratkoroèno odstupanje od višestruko premoænei etièkom kodeksu prilagoðene veæine. Bartolov raskid stradicijom nalazi tu suglasje s nastojanjem iz Rasprave odobrovoljnom ropstvu. Kako Alamut, tako i Etienne de LaBoétie, trse se prikazati što se dogaða kada zlotvor nedjeluje samostalno, u službi samo svojih koristoljubivihi neetièkih interesa, nego upravo obrnuto, kada su cijelezajednice smatrane zlotvorima. Kada pripadnici te zajednicekolektivno i uporno previðaju da onaj tko tako vamagospodari ima samo dva oka, dvije ruke, jedno tijelo i ništadrugo. Kanonska ostvarenja europskog romana poznajuetièki zabludjele likove, ali ne i pojedince koji slobodnomvoljom prihvaæaju despota. Za fenomene kolektivnogfanatizma i popratne suspenzije individualnosti uinteresnom središtu kanonskog romana nema mjesta.Iskaz kojim Rasprava dopunjava vezu ostatka zajednicezlotvora i njezina gospodara ili zlog uèitelja – Ono što onima viška – to su sredstva koja mu vi pružate kako bi vas uništio– u tom je smislu egzotièan. Pripada ili drugom žanru(historiografskom istraživanju, politièkom traktatu...)ili štoviše drugoj, tuðoj kulturi.Ako ni u što ne vjeruješ, sve ti je dopuštenoDa bi tome moglo biti tako, dovoljno je veæ i uvodnogeslo djela – Ništa nije istinito, sve je dopušteno – koje biimalo vrijediti za one uspete na al araf, u islamskoj mitologijizid izmeðu raja i pakla. Ako si dokuèio da ništa nemožeš spoznati, ako ni u što ne vjeruješ, onda ti je sve dopušteno.Ako što Bartolov roman kani izložiti kritièkom pogledu,onda je njegov idealan cilj ta konaèna istina Hasana IbnSabe. Pritom se, unatoè odstupanju od kanonskih uzusa,posve dosljedno služi pripovjednom formom koja izasebe ima povijest privatne, individualne i neformalnepoduke odraslog i obrazovanoga graðanskog svijeta.Otuda i nastojanje da se pripovjedna struktura djelarastereti od prijenosnih uèinaka individualne psihologijeoblikovane prema svojem protagonistu. Uostalom, utvrðavi Alamut despot nije jedini stanovnik. Namjestotoga, Bartola zanima kako je istoènjaèki despot uopæetrajno pridobio svoje fanatiène pristalice. I tu je prièao sili uvjerenoj da ima najviši zamislivi mandat zapravovrlo tradicionalna: Istok je carstvo u vladavini osjetila.Hasan Ibn Saba zna kako æe bespogovornu odanost svojihsljedbenika priskrbiti uz uvjet da smrtnicima omoguæiiskusiti nezemaljska blaženstva. Tko se na taj naèinuvjeri kako despot posjeduje kljuèeve raja, taj se neæekolebati zamijeniti zemaljski život za nešto što neupuæenimai nevjernicima nikako nije dostupno. I premdabi stanovnici alamutske tvrðave trebali biti u dosluhuoko zajednièkih pravovjernih htijenja, asimetrija meðunjima je bjelodana. Despot dakako u sebi nema iluzijeda su opijati i topli zagrljaji samo sredstva i da ljudi okonjega žive u svijetu posvemašnje relativnosti, odvojenommožda zauvijek od apsoluta. Ali to drugi ne samošto ne znaju, što im je uskraæena moguænost provjerevlastite lakovjernosti i praznovjernosti, nego su štovišeuvjereni kako su se iskustveno osvjedoèili u suprotno.I na raèun toga, za razliku od gospodara, spremno svojuvjeru dokazuju prelaskom iz mišljenja u djelovanje.Dokazuju ništavnost ne samo tuðih života nego i vlastitih.Svaka im je zapovijed unaprijed prihvatljiva. Oniu sve što dolazi od despota vjeruju, a sam despot nemanikakve vjere osim one da je u svijetu relativnosti svedopušteno. Što je dokazivo to je ipak patvoreno, a apsolutnoje, mada nedostižno, ipak podložno neupitnomhlepljenju drugih. Ti koji nisu despoti, sugerira Bartol,nego samo fanatici, moraju se (zlo)djelom potvrditi.Čitanje i djelatno zlo svijetaAko sada sve ovo zvuèi ponešto obeæavajuæe u svjetlurazumijevanja aktualnog sukoba zapadnog svijeta irežima Sadama Huseina, onda stvar s razumijevanjemtog konflikta posredstvom romana još nije gotova. Pazašto bi uopæe netko posegnuo za romanom, ovim ilikojim drugim, da sebi bolje predoèi što se to oko njegaili nje zbiva? Svi mi, barem u nekoj mjeri, valjda znamoda roman nema obvezu pravorijeka, povijesne potvrde,znanstvenog otkriæa ili objave pristigle s onkraja. Podjelaposlova u tom je smislu dovoljno razgovijetna, unatoèpovremenim labavim granicama meðu žanrovima.Možda zato što roman ponekad uspijeva gajiti iluziju dadok èitamo ništa ne èinimo, a niti drugi nama išta èini.Kao da nam djelatno zlo zbiljskog svijeta tada ne kucana vrata.
- Page 2: 16 V/104, 8. svibnja 2,,3.kolumnaEg
- Page 5 and 6: V/104, 8. svibnja 2,,3.19razgovorDa
- Page 8 and 9: 22 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 10 and 11: 24 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 12 and 13: 26 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 14 and 15: 28 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 16 and 17: 30 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorV
- Page 18 and 19: V/104, 8. svibnja 2,,3.3kolumnaJedr
- Page 20 and 21: V/104, 8. svibnja 2,,3.5info/najave
- Page 22 and 23: V/104, 8. svibnja 2,,3.7kolumnaKult
- Page 24 and 25: V/104, 8. svibnja 2,,3.9razgovornij
- Page 26 and 27: V/104, 8. svibnja 2,,3.11razgovorfu
- Page 28 and 29: V/104, 8. svibnja 2,,3.13esejljenos
- Page 30 and 31: V/104, 8. svibnja 2,,3.15razgovorne
- Page 32 and 33: 32 V/104, 8. svibnja 2,,3.glazbaPom
- Page 34 and 35: 34 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališt
- Page 36 and 37: 36 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališt
- Page 38 and 39: 38 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 40 and 41: 40 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 44 and 45: 44 V/104, 8. svibnja 2,,3.s,v,j,e,t
- Page 46 and 47: 46 V/104, 8. svibnja 2,,3.queer por