34 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališteJesus Queer SuperstarNataša GovedićSociolozi već dugo tvrde kako sesvima nama queer filozofija, sa svojimmaksimalno fluidnim granicamaidentiteta i problemima nepripadanja,uvukla duboko pod kožu, s obziromna to da se ionako ne uspijevamouklopiti u mainstream opciju papirnatepovršine reklamnih plakataUz prvi Queer Zagreb ili <strong>festival</strong> queerteorije i izvedbe, održan od 25. do 30.travnja 2003.vako veli jedan postkolonijalniteoretièar, imenom Paul Gilroy:Novi rasizam... sposoban je povezatidiskurze patriotizma, nacionalizma, ksenofobije,“engleskosti”, “britanskosti”, militarizmai rodne razlike u složeni sustav znaèenja, ukojem “rasa” dobiva svoje suvremeno znaèenje.Rasa, sa ili bez navodnika, nastavljaGilroy, više nije pitanje samo boje kože.Rasa funkcionira kao tip kulturalnogidentificiranja. U tom smislu i unutar“naše” državice postoji rasa onih kojihsu kulturalnopolitièki arijevci i onih kojito nisu. BBB, primjerice, sebe svrstavajuu “višu” rasu (mahom bijeli, muškarci,Hrvati, heteroseksualni), u plavu naciju,dok netko tko nije sasvim siguran u svojenogometne gene može vrlo lako postatižrtvom novog hrvatskog rasizma.Ljubljenje križaKoliko je uska veza nacionalizma ineorasizma pokazuje i letak koji su prijeprve predstave Queer <strong>festival</strong>a, ispredkazališta Gavella, dijelili ortodoksnikatolici (na jednoj strani ulice), kao iparole koje su izvikivali ortodoksni metodisti(s druge strane ulice). Citiratæemo katolike, jer su oni, temeljiti kaoi uvijek, sa sobom ponijeli i pisani materijal.Dakle: Ljudi, koji istinski vole sebe isvoju domovinu, ne èine stvari koje izazivajuBožju kaznu te uništavaju njihove gradove izemlju. Umjesto da prakticiraju neprirodanoblik seksualnosti, homoseksualci bi trebalistupiti u prirodnu braènu vezu (izmeðumuškarca i žene) te na taj naèin zadovoljitisvoje tjelesne i duševne potrebe. Iz takvih bi sezdravih veza raðala djeca i hrvatski bi natalitetrastao. Za zdrave obitelji! Za dobrobitHrvatske! Neorasizam zna da su osjeæajiveoma opasne stvari. Zamislite kakobi svijet izgledao da umjesto voljenjadomovine i vlastite crkve, svi prijeðemona (nediskriminirajuæe) voljenje svakogpojedinog ljudskog biæa, bez obzira kojojzajednici pripadalo! S druge strane, moguæeje zamisliti i Isusa Krista kao jednogod gledatelja – ili èak performera?– predstave Show Off Ursule Martinez,prikazane unutar selekcije <strong>festival</strong>a. Unjoj umjetnica od publike traži da jebezuvjetno prihvati i zavoli, zapeèativšiiskaz apsolutnog prihvaæanja strastvenimpoljupcem u usta (inaèe, zagrebaèka jepublika obaju spolova pristala na ovakaviskaz naklonosti za Martinezovu). Premajoš jednom moguæem scenariju, sinMarije i Josipa takoðer bi ustao iz gledališta,popeo se na pozornicu i uzvratiojoj ljubav, zašto ne i traženim kušlecom.I to ne zato što mu je cilj “posrnulu”lezbijku vratiti na “pravi put”. Negozato što ljubav (èak i prema egzibicionistima)zbilja može biti neogranièena.Papa bi vjerojatno queer predstavi veomazabrinuto zadao sljedeæa pitanja: moguli Isus i Ursula Martinez zaèeti dijete?Ne? Onda kamo uopæe vodi taj poljubac?Ne vrijeða li takva “javna intimnost”i doktrinu prokreacije i ideju svetostibraka? Ali nevolja je u tome što Isus osobnonajsurovije odstupa od natalitetnepolitike Katolièke crkve, zasad nemajuæipriznatih krvnih potomaka. S predstaveShow Off demonstrativno bi vjerojatnoizašli i èelnici židovske vjerske zajednice(na tu smo temu mogli pogledati i jedanod filmova <strong>festival</strong>ske selekcije Tresuæi sepred Bogom) te islamski fundamentalisti.Bez obzira na heraldièke razlike svojihvjeroispovijedi, kako je teško Božjim ljudimavoljeti èovjeka! Gotovo nemoguæe.Sam svoj roditeljU solo performansu Drakulin sinnjujorškog umjetnika Davida Drakea iredatelja Chucka Browna uprizorena jepotraga za vlastitim “etnicitetom”; za“domovinom”, za “oèinskim korijenima”,za obiteljskim grobljem, za živim srodnicima.Buduæi da Drake vuèe originalnoeuropsko prezime Drakula, putovanje uprošlost vodi ga preko Transilvanije, toènijereèeno suvremenih “vampirološkihstudija”. Ne èudi što Drake toèno citiraNinu Auerbach (zbiljsku književnoteorijskudivu drakulologije); ono što zaèuðujejest toèno uprizorenje besmislenosti književneteorije kao suvremene skolastike.Moram priznati da u Drakeovoj kriticiakademske znanosti ima dosta istine:ništa nije komiènije od kongresa u kojemse sudionici razmeæu citatima, pršteæiod meðusobne kompetitivnosti (užasnaje sramota biti neinformiran), ali nisuu stanju izreæi ni jednu jedinu riziènu,inovativnu misao (nije sramota biti trivijalan).Performerovo prijeteæe režanjena sve koji se ne slažu s mišljenjemteorijskog izlagaèa takoðer je tipiènareakcija inih kongresa: veæina ljudi uovim ili onim znanostima nije pretjeranootvorena dijalogu. Drakeova potragaza Drakulama završava u Hrvatskoj, uRijeci, gdje nalazi Milorada i Dušana zakoje ustanovljuje da uistinu imaju (srpskoturske)veze s njegovim (hrvatskim)pradjedom. Taj je link veæ nadasve intrigantanza domaæi kontekst: Drakeovisrpskohrvatski vampiri, ta osobita rasa“neèiste” genetike i krvožednog apetita,automatski bi zajamèili visoku tiražuNacionala i Globusa, a vjerojatno i širuakciju èišæenja Hrvatske od “zlih duhova”,predvoðenu nogometnim navijaèima(Raèan se niti o tom pitanju ne bi bio ustanju izjasniti). Jedini je problem štoèak ni toèna imitacija Miloradova vampirskogpatriotizma ne mijenja Drakeovosjeæaj obezdomljenosti. Drakula i daljepripada samome sebi; svijetu svojih fikcijaBijela koža i srednja klasa još ne donose pripadnostpovlaštenoj rasi. Neorasistički Drugi ostaje stranacsvjetova koji ga, kako veli naš teorijski prijatelj Gilroy,tretiraju kao “problem ili kao prijetnju”. U tome je,pretpostavljam, i razlog zašto se queer performansiuglavnom pojavljuju u formi solo nastupa: bitimarginaliziran obično znači i biti osuđen na vlastitestvaralačke resursei emocija, potraga i potreba. Predstavakao da parodira kulturalni klišej OliveraTwista, s obzirom na to da suvremeno“siroèe” (otac ga ne prihvaæa èak ni nasamrtnièkoj postelji) nikada ne nalaziadoptivnu obitelj. Ne nalazi je ni meðuvampirima. Unatoè svom svojemu šarmu,plemeniti krvopijci èudno izostaju sasvih lokacija – izuzev književnih kongresa.I tako ispada da bijela koža i srednjaklasa još uvijek ne donose pripadnostpovlaštenoj rasi. Neorasistièki Drugiostaje stranac svjetova koji ga, kako velinaš teorijski prijatelj Gilroy, tretiraju kao“problem ili kao prijetnju”. U tome je,pretpostavljam, i razlog zašto se queerperformansi uglavnom pojavljuju u formisolo nastupa: biti marginaliziran obiènoznaèi i biti osuðen na vlastite stvaralaèkeresurse.Sama svoj iscjeliteljJoš jedna njujorška i k tome haiæansko-amerièkaumjetnica, pseudonimaDred (od Mildred), zainteresirana je zatematiku prevladavanja neo/rasizma. Uprvom ga dijelu predstave prepoznaje uPuff Daddyju, hip-hop i rap producentu,jednom od najmoænijih predstavnikaamerièkog kulta financijske pretilosti,glazbe koja ne dobiva visoke kritike, alifunkcionira kao “opijum za narod” teestetika grabeža i šovinizma, dakle u bitijednog Arkana made in USA (pripadajuæuCecu, usput budi reèeno, Puff Daddyjuodigrala je Jennifer Lopez). Pogledate lièasopis Vogue iz studenoga 2002., u kojemglavnu ulogu igra upravo ekspoze ospoju Puffove glazbe i modne industrije,vidjet æete da je ono što Puff prodaje zaistavrlo blisko kazalištu. Citiram ga: Stavje po sebi jedan od najvažnijih elemenata mode.Pa ako Puff prodaje stav, zašto ga Dredne bi malo raspaèavala po cijeni transvestitskeironije? Svi ti dijamanti i pripadajuæašepurenja nagomilanim statusnimsimbolima idealna su graða za scenskudekompoziciju. A ako utjelovljenje “razbacanog”amerièkog šovinizma uspješnoimitira jedna krhka crnkinja, morabiti da i u samom Puffovu stavu postojinešto veoma blisko queer svjetonazoru.I opet se pozivam na intervju u Vogueu,u kojem Big Daddy doslovce izjavljuje:I am not afraid to dress up (Ne bojim se
V/104, 8. svibnja 2,,3.35dotjerivanja/uljepšavanja/presvlaèenja).Vjerovali ili ne, to nije transvestitskamisao. Osim ako je ne izložite queerpogledu, pod kojim svakodnevica pružaobilje dokaza tome da veæina nas takoðerne nalazi smisla u kupoprodajnoj seksualnostii kupoprodajnoj kulturi. Socioloziveæ dugo tvrde kako se svima nama (veæinskomstanovništvu globalne tržnice)queer filozofija, sa svojim maksimalnofluidnim granicama identiteta i problemimanepripadanja, uvukla duboko podkožu, s obzirom na to da se ionako neuspijevamo uklopiti u mainstream opcijupapirnate površine reklamnih plakata.Dred je veoma dobra u scenama kojese tièu impersonacije crnaèkog neorasizmavelikih hip-hop producenata, alikada prelazi na govor prosvjetljenja igospelno otpjevane objave ljubavi premasebi, obraæajuæi se publici retorikom“univerzalne” i “pronaðene” istine, stariskeptik kao što je autorica ovih redovatrenutaèno dobiva alergijsku reakciju.Sama svoja publikaBritanska umjetnica španjolskogporijekla Ursula Martinez i njezinapredstava Show Off analitièki je “najtvrði”,pa onda vjerojatno i najzanimljivijiorah kazališnog dijela Queer <strong>festival</strong>a.Njezina je tema kritika i inscenacijavrlo razlièitih oblika “glumstvenosti”:od one najbanalnije, bulevarske, gdje seod performera oèekuje striptiz i dobrenoge (vidi: Bojana Gregoriæ), kojimaMartinezova otrovno sarkastièno otvarapredstavu, do glumstvenosti kao jedinog,ili bar kraljevskog, naèina da pronaðemokoordinate vlastite osobnosti. Kakoèitavo vrijeme razgovara iskljuèivo sasamom sobom (u formi video dnevnika,filmskih zapisa, pitanja koja zadaje sebiili, pak, naredbi koje upuæuje scenskojsuradnici i životnoj partnerici Carmen),premda se formalno obraæa zbiljskomgledateljstvu i èak od njega traži cjelove,publika za Martinezovu postaje tekpasivno zrcalo; mrtvo zrcalo kojemu jemoguæe i platiti da radi ono što se odnjega traži, ali publika nije ništa više odmašine, u koju se ubacuju novèiæi dabismo dobili traženu robu. Što se menetièe, takav tretman gledatelja smatramtjeskobnim, neugodnim iskustvom, alisvakako i iskustvom koje radikalizira (paonda i dovodi u pitanje) vjeèiti voajerizampasivnih promatraèa. Vrijedno jespomenuti da se publika opire vlastitu“kroæenju”, unatoè latentnoj agresivnostiMartinezove darovavši joj daleko više odonoga što je tražila, bolje reèeno zahtijevala.Druga dimenzija predstave, vezanaza parodiranje melodramatiène kazališneemocionalnosti uz pomoæ šansone ustilu meksièkoholivudskih sapunica i natemu kako je sve što osjeæamo puro teatroiliti èisto kazalište (videoprodukcija ovepjesme dodatno se podruguje narativnimstrategijama sentimentalnog pripovijedanjao izgubljenim ljubavima) takoðerje veoma ambivalentna: ako nam veæ ijest potreban taj glamur lažne emocionalnosti,ipak i u kièu spava zrnce istineo stvarnim dimenzijama naše usamljenostii/ili gladi za velikim osjeæajima.U tom je smislu Martinezova bliska jošjednom queer & camp redatelju PedruAlmodovaru. Domaæoj publici, posebnoženama, mogla bi biti poticajna njezinaizvedba složenog, “drskog” samodefiniranja.Ako su žene stoljeæima optuživaneza histrionizaciju i “pretvaranje”,ovdje vidimo na koji naèin glumstvenostdestabilizira socijalne i posebno šovinistièkepredrasude, u kazališnom smislufunkcionirajuæi kao nevjerojatno stabilnaspoznajna varijabla. Što se, dakle, teatratièe, Queer Zagreb mogao bi trajati itijekom èitave godine: problem glumstvenostimoæi i glumstvenosti opresijeu nas zaslužuje kontinuiranu terapijskuobradu.kazališteSvakodnevno i/ili prikazivačkotijeloIvana SlunjskiU pretakanju osobnih vizija u scenske,oslanjajući se na konciznost izrazai istaknutu likovnost, Iva Pavičićostaje dosljedna mišljenju u slikama iprizorima s većim brojem izvođačaUz plesnu predstavu Ive PavičićŽabokrečina ili babina kaša, izvedenu uteatru EXIT, Zagreb, 13. i 14. travnja 2003.rošlogodišnja Platforma mladihkoreografa u punom je jeku najavilanovopridošla autorska imenakoja bi u narednom razdoblju u skliskopodruèje plesa mogla unijeti zanimljivepromjene. U meðuvremenu su neka odtih imena lišila projekte potpisivanjaautorstva, dok su se druga utopila u beznaðutehnièkih i tehnoloških novitetakojima odvažno zaogræu idejnu tromosti staro ruho pokušavaju podvaliti podnovo. Iz te generacije hrvatskih autoraistupa Iva Pavièiæ premijerom predstaveŽabokreèina iliti babina kaša u izvedbiTrupe TO, bilježeæi evidentniji pomakna uzlaznoj putanji. U pretakanju osobnihvizija u scenske, oslanjajuæi se nakonciznost izraza i istaknutu likovnost,Iva Pavièiæ ostaje dosljedna mišljenju uslikama i prizorima s veæim brojem izvoðaèa.PreobrazbePomalo nespretno odabranog naslova,predstava krije zaokupljenost preobražavanjem,kako mijenama ljudskogorganizma i individualnim spoznajnimprocesima tako i prijelazom kolektivnoorganiziranih shema opipljivog ufiktivno. Kao i raniji rad Diptih (biti/sjaj),struktura Žabokreèine takoðer je parceliranau dvije funkcionalne cjeline. Prvacjelina u objema situacijama služi kaonajava dogaðanja koje tek predstoji ukasnijem tijeku razvoja. Izlaske izvoðaèapopraæene vrlo usporenim kretanjem ismrzavanjem odreðenog stadija ekspresijetransformirajuæeg lica u grimasu, kao štosu, primjerice, vrisak, plaè, gaðenje ilièuðenje, Pavièiæ gotovo doslovno prenosiiz jednog rada u drugi. U oba rada u prvomdijelu predstave izvoðaèi nakanomprovokativno smjeraju prema publici pase istovjetnost iskaza može shvatiti kaonadopunjavanje prethodno nedovršeneporuke, ali i kao odviše prepoznatljivaforma autorièinog rukopisa. Informativnacjelina koja provocira izazivaèkim stavomujedno na metu valoriziranja postavljadruštveno tijelo, a druga cjelina više seokreæe estetskoj vrijednosti prikazivanogmaterijala. Na prijelazu iz jedne u druguizvedbenu cjelinu Žabokreèine izvoðaèiskidanjem viška odjeæe naznaèuju metamorfozusvakodnevnog u prikazivaèkotijelo. Brisanje vidljivih rezova i interpolacijau jedinstveno tkivo pridonijelibi zgusnutijem scenskom obliku koji biotvarao prostor studioznijem pristupu islojevitijoj varijabilnosti znaèenja.Vizualni tijekDjelotvornim scenografskim rješenjem(scenografiju potpisuje IvanPavièiæ) u obliku pregradnih stijenascena se dijeli na katove i manje kutije ukojima se istovremeno odvija nekolikoparalelnih radnji. Scena stalno teèe, mijenjase, razgraðuje se i izgraðuje. U žarištugornjeg kata centralnog dijela scenedominira protoèna slika nogu u hodu,kat ispod pozornost se skreæe na komešanjei pretapanje klupka ljudskih tijela,zdesna se sukobljavaju muška i ženskapolutka biæa, a slijeva tri suðenice skokovima,trzajima i poklièima raspliæu isapliæu životne niti. Ireverzibilnost univerzalnogvremena koje prati uzroènosti posljediènost može se na tren zauzdatiako èovjek unutar univerzalnog pronaðenaèin stvaranja svog vlastita vremena.Ne promatranjem njegova tijeka, negograðenjem novih sustava i njihovim pohranjivanjemu svijesti onoga koji stvara.Svako od zbivanja na sceni naglašenoje svjetlosnim uèinkom i igrom crnih ibijelih ploha. Mijenjanjem intenzitetasvjetlosti iz zamraèene pozadine izranjajurazlièite nijanse svijetlih kontura ubijelo odjenutih izvoðaèa. Obasjane figureizvoðaèa i tamna i svijetla podruèjascene povezuju se u nedefinirane formacijekoje permutiraju neovisno o zadanompoložaju u prostoru. Svjetlo takoomoguæuje nastajanje živuæih oblika kojise svojom samovoljom suprotstavljajuustaljenoj promjenjivosti i zakonitostimavremena. Scensko svjetlo shvaæeno kaosvjetlost èija postojanost uvjetuje životopire se univerzalnoj prolaznosti svih mijena.Za oblikovanje rasvjete u ovoj predstavipodjednako su odgovorni TomislavBaotiæ i Iva Pavièiæ.Nepretencioznost idomišljenostU tridesetak minuta scenske igrekoja plijeni vizualnim dojmovima fluidnogpremještanja tijela i sjena, pokretkoji izvoðaèi rabe ne ulazi ni u jednuklasifikaciju zamamnih fenomena trenutaènihplesnih trendova, sasvim jeprirodan i logièno slijedi intenciju tijela.Svladavanje plesaèke tehnike važnoje u održavanju mišiænog tonusa i kontrolikoordiniranja pokreta u skladu sasvjesnom namjerom posjednika tijela.Ulaskom u proces realizacije ideje istoje tako važno zaboraviti na svako oplemenjivanjetijela tehnièkim vještinamakako bi istraživanje moglo donijetidrukèija saznanja od postojeæih. IvaPavièiæ i njezin izvoðaèki tim (ValentinaÈebušnik, Domagoj Dorotiæ, MajaKovaè, Petra Kursar, Ivana Levaniæ,Enesa Mahiæ, Jasna Malus, MajaMarjanèiæ, Nevenka Mikleniæ, LasloPinter, Mirta Zeèeviæ/Ivona Komarom)u tome su uspjeli. Ako u daljnjem raduostanu na zacrtanoj liniji, svakako bibilo poželjno da se usude u dublje zadiranjeu psihologiju društva i stanjaljudskoga duha.
- Page 2: 16 V/104, 8. svibnja 2,,3.kolumnaEg
- Page 5 and 6: V/104, 8. svibnja 2,,3.19razgovorDa
- Page 8 and 9: 22 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 10 and 11: 24 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 12 and 13: 26 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 14 and 15: 28 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 16 and 17: 30 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorV
- Page 18 and 19: V/104, 8. svibnja 2,,3.3kolumnaJedr
- Page 20 and 21: V/104, 8. svibnja 2,,3.5info/najave
- Page 22 and 23: V/104, 8. svibnja 2,,3.7kolumnaKult
- Page 24 and 25: V/104, 8. svibnja 2,,3.9razgovornij
- Page 26 and 27: V/104, 8. svibnja 2,,3.11razgovorfu
- Page 28 and 29: V/104, 8. svibnja 2,,3.13esejljenos
- Page 30 and 31: V/104, 8. svibnja 2,,3.15razgovorne
- Page 32 and 33: 32 V/104, 8. svibnja 2,,3.glazbaPom
- Page 36 and 37: 36 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališt
- Page 38 and 39: 38 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 40 and 41: 40 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 42 and 43: 42 V/104, 8. svibnja 2,,3.esejStvor
- Page 44 and 45: 44 V/104, 8. svibnja 2,,3.s,v,j,e,t
- Page 46 and 47: 46 V/104, 8. svibnja 2,,3.queer por