Ne, hvala! - Zarez

9. 11. - Dan borbe protiv fašizma i antisemitizmaFAŠIZAM? NE, HVALA!Pišu i govore:Lovorka Kozole,Mirjana Radakoviæ,Zoran Pusiæ,Juan Pablo Ordoñez,Srðan Dvornik,Sead Muhamedagiæ,eljko Mrkšiæ,Sneana abiæstranice 21-28Imre KertészJezikprogonstvaISSN 1331-7970dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 7. studenoga 2002, godište IV, broj 91 • cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sitRazgovor: Nenad PopoviæKorak premamodernizacijiNataša Petrinjakstranice 8-9EsejO cirkusu“sigurnostili sloboda”Rastko Moènikstranice 14-15Razgovor: David HarrowerZa luksuz teatraAgata Junikustranica 7EsejOh, BarbieIrena Matijaševiæstranica 20Noga filologaDi jeOvidije?Neven Jovanoviæstranica 45KritikaLiberalizam, terorizam, fundamentalizamZoran Kureliæ, Noam Chomsky, Tariq Alistranice 39-43

2 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Gdje je štoInfo i najaveMilan Pavlinoviæ, Karlo Nikoliæ, Grozdana Cvitan, Dragan Grozdaniæ 4-6U arištuHrabar kao Bobetko Boris Beck 3Mrea kulturnih vijeæa Biserka Cvjetièanin 3Razgovor s Davidom Harrowerom Agata Juniku 7Razgovor s Nenadom Popoviæem Nataša Petrinjak 8-9Pozdrav iz zemlje Safari Rade Dragojeviæ 10Nacionalna dresura Andrea Dragojeviæ 10Razgovor s Mladenom Martiæem Agata Juniku 11Mali katekizam za velike ljude Boris Beck 12-13Kakva kava predsjedniku? Grozdana Cvitan 13O cirkusu “sigurnost ili sloboda” Rastko Moènik 14-15Razgovor s Vladimirom Gligorovim i Joetom Mencingerom Omer Karabeg 16-17Razgovor s Eduardom Cadaveom Branka Arsiæ 18-19Rijeèi i stvariIdentitet i njegova ekspanzija Marina Griniæ 17Oh, Barbie Irena Matijaševiæ 20Di je Ovidije? Neven Jovanoviæ 45Vizualna kulturaYe(s) ije... eljko Jerman 29Kontrafor baštine Nataša Petrinjak 29Poruka u vremenskoj kapsuli Silva Kalèiæ 30Razgovor s Charlesom Escheom Ivana Mance 31KazališteOd premijere do vjeènosti Robertino Bartolec 32-33Nazovi M radi medijskog ustrojstva Kim Cuculiæ 33FilmNatjerujuæi hrvatski film Krešimir Košutiæ 34Redatelj glumaèkog lica Kim Cuculiæ 35GlazbaPoloen prvi ispit Trpimir Matasoviæ 36Opera za dobro raspoloenje Zrinka Matiæ 36Plastièno slikanje Zrinka Matiæ 37Kontrast izraza Ivana Kostešiæ 37Uivanje u oèekivanome Dina Puhovski 38Geni èine svoje Zvonimir Bajeviæ 38KritikaUitak nesumjerljivosti Biljana Kašiæ 39Ekstaza èinjenica Višeslav Kiriniæ 40-41Preko jezika, pa u šumu Ivo Vidan 41Budizam za kurve Larry McCaffery 42Fundamentalistièki kondomi Igor Markoviæ 43Bibliofilska Pocahontas Paul Maliszewski 43ReagiranjaNikica Giliæ, Damir Radiæ 44Svjetski zareziGioia-Ana Ulrich, Srðan Raheliæ 46Queer PortalHomofobija ili heteroseksualne oèi Marijeta Babiæ 47TEMAT: FAŠIZAM? NE, HVALA!Priredili Lovorka Kozole i Trpimir MatasoviæZašto antifašizam danas? Lovorka Kozole 21Centar za djelovanje Mirjana Radakoviæ 21Razgovor sa Zoranom Pusiæem Lovorka Kozole 22-23Razgovor s Juanom Pablom Ordoñezom Trpimir Matasoviæ 23Jezik progonstva Imre Kertész 24-25U ime veæine Srðan Dvornik 26Krokodilske suze, dodatne potrebe, desert Sead Muhamedagiæ 27Nevidljivi Holokaust eljko Mrkšiæ 28Antifašizam u enskim rukama Sneana abiæ 28dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451fax: 4813-572e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna urednica: Katarina Luketiæzamjenica glavne urednice: Nataša Govediæizvršna urednica: Lovorka Kozoleuredništvo: Grozdana Cvitan, Nataša Iliæ, Sanja Jukiæ,Agata Juniku, Trpimir Matasoviæ,Milan Pavlinoviæ, Nataša Petrinjak, Zoran Roško,Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatarsuradnici: Sandra Antoliæ, Boris Beck, Iva Pleše,Dušanka Profeta, Dina Puhovski, Srðan Raheliæ,Sabina Saboloviæ, David Šporer, Igor Štiksgrafièki urednik: eljko Zoricalektura: ana Mihaljeviæpriprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aTiskanje ovog broja omoguæili suMinistarstvo kulture Republike HrvatskeUred za kulturu Grada ZagrebaInstitut Otvoreno društvo HrvatskaCijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 knPRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17elim se pretplatiti na zarez:6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 knZa Europu godišnja pretplata 50,00 EUR,za ostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUÈITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:Uplate na iro-raèun kod Zagrebaèke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnicepriloiti listiæu i obavezno poslati na adresuredakcije.

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 3red lijeènièku komisiju što je odluèivalao otpustu iz ludnice jedan jetrknuti stalno dolazio vukuæi èetkuna špagi. Psihijatri bi ga pitali što mu je to,on bi rekao da mu je to kujica Fifi, oni biga proglasili neuraèunljivim. Sve dok imjednog dana nije rekao: “Pa to je èetka, viditei sami.” Dok je s potvrdom o duševnomzdravlju izlazio van, pogladio je s ljubavljuèetku i šapnuo joj: “Ha, Fifi, jesmoih prešli!”Taj je luðak iz vica poslije postao lijeèniki izdavao je priopæenja o zdravlju Tutei Tuðmana, a sad se brine za Bobetka. Nenosi više pidamu nego skupo veèernjeodijelo s kravatom; da bi bio uvjerljivijikad novinarima noæu pred Bobetkovomviletinom u Ulici Gorana Kovaèiæa tumaèinešto o infuziji, oko vrata stavi stetoskop,a èetku ostavi doma. Ali misao je ista:kako ih prijeæi.I ravnateljica to voliSve smo veæ vidjeli: Gotovina se ukazujeu Zagrebu kao što se Maršal ukazao uBrešanovu filmu. DHK je kombinacijomgluposti, šovinizma i nekompetentnosti izbaciopisce van, a sad im ne da niti èasopise(Republiku Viskoviæu). I to sam veæ vidio,kad je uredništvo Vijenca izletjelo iz Maticehrvatske i ostavilo izdavaèu samo praznuljušturu, ime i grafièki dizajn lista. Viskoviæevèasopis toèno je tamo gdje je Zarezbio 1998. – ima suradnike, urednike i koncepcijute nadu da ga kulturne vlasti neæeprepustiti kulturnom trištu (tj. ostaviti gana cjedilu). Uzaludnu nadu, bojim se.Novine su rašèetvorile èovjeka kao silovateljasamo zato što je policija rekla daje kriv; ali nije bio kriv. Sjeæate se Vješticaiz Rija?Roditelji u zagrebaèkoj školi nisu moglizaštititi svoju djecu od napada jednoguèenika (primjerice, bacao je stolce ponjima) pa su stvar dali u novine. Škola nijesmislila ništa bolje nego da okrene uèenikeprotiv kolege: morali su zapisivati kakoih sve klinac maltretira, pa su onda popisenosili ravnatelju. Linè u školi, sluèaj u novinamaumjesto pred psihologom. Zvuèipoznato?Elektra za dravni novac objavljuje oglaseu kojima lae da struja neæe poskupjeti(poskupjela je duplo). Nije li prije godinuTelekom reklamirao jeftinije poziveu Australiju samo da prešuti da su telefonskiraèuni dvostruko veæi?Amerièki bombarderi napali su Ninivu,onu istu èiju je propast najavio još prorokJona.Roditelji trae ostavku ravnateljicedjeèjeg vrtiæa jer je èetrdeset tisuæa kunauloila u ureðenje svojeg ureda umjesto ugumene podloge bitne za sigurnost djece;ministrica vojske potrošila je na svoj uredPonoæna centrifugaHrabar kao BobetkoVelika je napast postati hrvatskim alkemièaromkoji šutnju pretvara u zlatodeset puta više.Policajac koji je rekao da ga je gradonaèelnikpokušao podmititi dobio je otkaz;drugi sudionik u sudaru koji je rekao nasudu da se gradonaèelnik ponašao premapoliciji korektno dobio je graðevinskudozvolu u zelenoj zoni. La je postala istina,istina je postala la. Èemu rijeèi?Mogu samo reæi: opet.Za infuziju spremniJedan od onih koji su u Hrvatskoj nakraju ostali bez rijeèi bio je Vraz. Kad sumu ponudili da pjeva o Slozi (hrvatskoj,dakako) to je prezirno odbio: “Jer ne ljubimoja duša što ljubi i pjeva svaka druga šuša.”Divan primjer Sloge kako je zamišljajušuše našao sam i u jednom novom izdanjuHlapiæa (zanimalo me je li hrabar kaoKraljeviæ Marko, kao vitez ili su ubacilinešto treæe; kad jednom otvorite Pandorinukutiju politièke prevrtljivosti, zbiljamoete zamisliti Hlapiæa koji je po voljisvakom reimu: hrabar kao solunac, paèetnik, ustaša, partizan ili dragovoljacDomovinskog rata). Pajo Kaniaj preprièaoje hrvatsku Andersenicu besmislicom:Hlapiæ je bio hrabar kao Hlapiæ.Još jedan stari vic, divan u svojoj nadrealnosti:u šumi vila, u vili garaa, u gara-i mercedes, u mercedesu èovjek, u èovjekusrce, u srcu ljubav za radnièku klasu.Vic je danas isti, èak je i èovjek isti, samou srcu ima ljubav za hrvatski narod – istrah od Haaga. Je li ratne zloèine zbiljapoèinio general koji stanuje u vili u Kovaèiæevoj,ili ih je poèinio general iz vile uNazorovoj, ili pak onaj koji se vozika uBoris BeckLa je postala istina,istina je postala la.Èemu rijeèi? Mogu samoreæi: opet.Mercedesovu dipu s njemaèkim tablicama(tim je poreznim i carinskim prekršajemuštedio desetogodišnju plaæu prodavaèa)– mislim da su nijanse. Petsto tisuæaljudi, toèno koliko ih se i borilo u ratu (avjerojatno su to uglavnom i isti) èeka jedanaestsati i jeftiniju struju kako bi moglopoèeti obavljati kuæanske poslove (peglanje,kuhanje, kupanje, peèenje, munjakrava, brijanje svinja). Generali ne morajuusisavati u dva ujutro, peæi djeci palaèinkeu tri i peglati posteljinu u èetiri. Pa ipak neplaæaju ni skupog lijeènika koji u veèernjemodijelu i sa stetoskopom oko vratagovori kako se njegov pacijent protivibolnièkom lijeèenju, vladi, sudu i zakonimakoje je donijela baš njegova strankadok je bila na vlasti te poziva narod naSlogu u ime kuæne infuzije (a na pameti sumu samo konfuzije). Lijeènika ispred generalovevile plaæa vlada – dosad je pljunula200.000 kuna.I dok tonem u san uz zvuke ponoænecentrifuge, pitam se što bi bilo da je èetnièkino htio da rat preivi GoranKovaèiæ, a ne Bobetko: bi li danas Goransjedio u vili u Bobetkovoj ulici i odbijaopoziv na sud u Haagu? U to moje naèeteivce pohaða Hlapiæ i pita me bih li napisaoza njega da je hrabar kao general Blebetko(tako su ga zvali za vrijeme rata, nadimakkoji je odonda stoput potvrdio).Ma pusti politiku, dobri moj Hlapiæu –kaem ja njemu – i radije me povedi sa sobomdo kuæe s plavom zvijezdom, do kuæeu mojem srcu.Èetka koja laje ne grizeOboavam Johna Cleesea, ali ni on niješto je nekad bio: rekao je da se više smijaodok je bio mlad. Kao montipajtonovcu èinilomu se da je dovoljno narugati se glupostii ludosti pa da æe se stvari srediti.Sad misli obrnuto: svijet je posve poludjelomjesto s malim oazama normalnosti.Zbog toga mu je tee i smijati se i nasmijavati– ne vjeruje da se svijet moe popravitismijehom. Da nadoveem pesimistièkiniz: vjeruje da æe la uvijek postajati istina,a da æe istina uvijek postajati la. I daæe se uvijek neki luðak zadovoljno smješkatikako nas je prešao.Ali la nije istina, a istina nije la. Modazelena zona i moe postati graðevinskiplac, moda šuše mogu postiæi Slogu,moda æe èetke lajati, a šutnja postati zlato,ali la nikad neæe postati istina. To trebaponavljati i sve æe biti u redu: la nijeistina. Da ponovimo: la nije istina. Jošjednom:edavno je Hrvatska zajednica puèkihotvorenih uèilišta odrala u Tuheljskimtoplicama VIII. hrvatsku andragoškuakademiju. Program je obuhvatio,uz glavnu temu obrazovanja odraslih, kulturnupolitiku i kulturnu djelatnost u puèkimotvorenim uèilištima. Dvije godine jeproteklo od skupa u Puèkom otvorenomuèilištu u Ivaniæ Gradu koji je otvorio raspravuo ciljevima kulturne politike, decentralizaciji,ulozi puèkih otvorenih uèilišta ucjelokupnom razvitku zemlje. Tada su izreèenebrojne kritike na razvojnu vizijukoju je dalo Ministarstvo kulture. Dvijegodine kasnije, sudionici rasprave na ovogodišnjemskupu istakli su pozitivne rezultatepromjena koje su se zbile u tom razdoblju,kako u glavnim pravcima – npr. demonopolizacijaodluèivanja u kulturi, otvorenostinovacijama, potpora kulturi mladihi jaèanje kulturnih industrija, poticanjeinterdisciplinarnog pristupa, tj. povezivanjekulture, obrazovanja i znanosti – tako iu pojedinim segmentima kulturne politikekao npr. razvitku i opremanju knjinica,od kojih je dio u sustavu puèkih uèilišta.Naravno, bilo je rijeèi i o potrebi poboljšanjau nekim sektorima, osobito u efikasnijemfunkcioniranju mree kazališnih gostovanja.Puèka otvorena uèilišta u mnogimmanjim sredinama su jedine kulturne institucije,te njihovo kulturno djelovanje imaodluèujuæu vanost za razvitak tih sredina.Stoga i ne èudi da su svi sudionici bili zainteresiraniza rad kulturnih vijeæa koja ulazeu drugu (proraèunsku) godinu svojeg djelovanja.Zakonom o kulturnim vijeæimastruènjaci za kulturu i umjetnici u prvomsu planu suodluèivanja u kulturi. Ingerencijekulturnih vijeæa ne odnose se samo narazdiobu proraèunskih sredstava premakulturnim korisnicima nego i na odreðivanjekulturnih prioriteta i predlaganje programskihsmjernica za buduæi razvoj, štoznaèi da otvaraju i nove odnose kulture idrave u pravcu autonomnosti kulture.Kulturna politikaMreakulturnih vijeæaPuèka otvorena uèilišta u mnogim manjimsredinama su jedine kulturne institucije,te njihovo kulturno djelovanje ima odluèujuæuvanost za razvitak tih sredinaBiserka CvjetièaninKoprivnica kao primjerU jednom od posljednjih ljetnih Zarezanavela sam da Zakon predviða da sekulturno vijeæe moe osnovati i na razinipojedine upanije i grada, èime æe se omoguæitiodluèivanje i suodluèivanje na podruèjuupanija ili gradova o kulturnim pitanjimavezanim uz interese tog podruèja,te da nijedna upanija ili grad nisu osnovalikulturno vijeæe. Meðutim, na Hrvatskojandragoškoj akademiji istaknuto je daje kulturno vijeæe osnovano u Daruvaru, adobila sam i dopis da je prije nekolikomjeseci osnovano kulturno vijeæe u Koprivnici,o èijem sam djelovanju saznala višeprigodom nedavnog boravka u tomgradu. Namjera je koprivnièkog kulturnogvijeæa da ne bude samo savjetodavnotijelo Poglavarstva grada niti samo prosudbenotijelo za raspodjelu sredstava, negoinicijator i koordinator u formuliranjukulturne politike grada. Vijeæe je sastavljenopodjednako od ljudi iz institucija,udruga, privatnih kulturnih firmi, te slobodnihumjetnika, koji æe potaknuti raspraveo modelima kulturnog razvitkaKoprivnice. Danas se kulturna politikagradova nalazi u središtu zanimanja VijeæaEurope i mnogih meðunarodnih organizacija,a meðunarodna konferencija kojaæe se na tu temu uskoro odrati u Grèkojsvakako æe pridonijeti razmjeni iskustavai potaknuti suradnju gradova u tojdomeni. Kratko, ali dragocjeno iskustvokulturnog vijeæa Koprivnice moe, takoðer,biti naš doprinos konferenciji. U tomgradu krajem listopada odvijala se knji-evna manifestacija 9. Galoviæeva jesen.Kao jedan od najistaknutijih predstavnikahrvatske moderne, Fran Galoviæ je bio autornevelikog broja stihova, ali iznimneradijacije i, kako se posljedièno pokazalo,vanosti za suvremenu hrvatsku knjievnost,osobito za odjeljak suvremenog imodernog kajkavskog pjesništva. Da njegovastihovna ostavština, posebno ona nakajkavštini, i danas intrigira publiku iknjievne znalce, pokazala je i tema predavanjana toj manifestaciji profesora MilivojaSolara: Fran Galoviæ i postmoderna.Kao što s pravom konstatira Branko Maleš,“...kada se jednom bude saimala modernijadijalektalna poezija, jer se veæodavno spominju starija imena poput Crneca,ili pak neka mlaða imena poput DenisaPerièiæa ili pak Bajze, Galoviæev prinosmodernom postamentu kajkavskogstiha bit æe još mjerljiviji”. Mladi je pjesnikza svoga kratkog ivota ostavio upeèatljivtrag, a u sklopu njegove jeseni dr-avna godišnja nagrada Fran Galoviæ zanajbolje knjievno djelo zavièajne tematikedodijeljena je Vladimiru Korotaju zazbirku pjesama Gosenica za vratom.Iscrtavanje kulturne mapeU isto vrijeme odvijali su se Dani KsaveraŠandora Gjalskog u Zaboku, koji suzavršili sveèanom dodjelom nagrade GjalskiNedjeljku Fabriju. Prozaik i akademikNedjeljko Fabrio posljednjih tri desetljeæasuvereno vlada hrvatskim proznim nebom.Uz neospornu kvalitetu pisanja, štoje odavno potvrdila i domaæa i stranastruèna kritika, svakako je jedan od najuspješnijihautora koji je za svoj rad ovjenèanbrojnim domaæim i stranim uglednimnagradama. Da samo spomenem, NedjeljkoFabrio je dobitnik Herderove nagrade,pa tako jedan ugledni hrvatski autor automatskipostaje i cijenjeni pisac intelektualneEurope. Ujedno, koliko to inozemnovisoko priznanje hrvatskom autoruznaèi i za konstituiranje intelektualnepozicije Hrvatske na europskoj kulturnojmapi – nije potrebno posebno naglašavati.U Jadranskoj trilogiji kao velikoj “obiteljskojprièi” o hrvatskoj obitelji u vremenskomrazdoblju od gotovo dva stoljeæa, tj.od Napoleona do Domovinskog rata,Fabrio se – prateæi naèinom rasnog pripovjedaèaobiteljske generacije u vrtlogunemirne povijesti – nepogrešivo odluèujeza ugroeni personalitet pojedinca i pojedinèevoneosporivo pravo na zadovoljstvou svijetu umjetnosti, pravo na mir itoleranciju.

4 IV/91, 7. studenoga 2,,2.s t u d e n i 2 , , 2Improvizacija stare dameNagrade hrvatskog glumišta, 24.studenog 2002., HNK ZagrebMilan PavlinoviæKnjiga je mostMjesec hrvatske knjige,15. listopad-15. studeni 2002.radicionalna manifestacijaMjesec hrvatske knjige2002. zapoèela je 15. listopadau Klanjcu otvorenjem noveGradske knjinicu i èitaonice AntunMihanoviæ. Za ureðenjeknjinice u zgradi stare klanjeèkeobitelji Broz Ministarstvo kultureizdvojilo je dva milijuna kuna.Knjinica je na tommjestu postojala od1886. te je kroz sto išesnaest godina promijenila nekolikolokacija, da bi se konaènosmjestila u prvobitni prostor.Obnovljena knjinica, glavno središtekulturnoga ivota Klanjca,ima u svom fundusu 14.000 svezaka.Ovogodišnja manifestacijaMjeseca knjige odrava se podgeslom Mostovi grade knjige i tijekommjesec dana odrale su se diljemHrvatske raznovrsne prezentacijeknjiga, knjievne tribine,susreti s piscima, izlobe idruge aktivnosti vezane uz knjigui knjinice, kao i kviz za poticanjervatsko društvo dramskihumjetnika prvakinji hrvatskogglumišta Milki PodrugKokotoviæ i baletnoj umjetniciVesni Butorac Blaæe dodijeliloje Nagrade hrvatskog glumišta zaivotno djelo. Milka PodrugKokotoviæ od poèetka umjetnièkogdjelovanja angairana je udubrovaèkom Kazalištu MarinaDriæa, a vjerna mu je i danas. Talentom,radom i upornošæu ostvarilaje više od 150 kazališnihuloga, od antièke drame, hrvatskebaštine i svjetskih klasika do suvremenihdramatièara, obrazloioje iri. Vesna Butorac Blaæe nagraduje dobila za dugu plesnu karijeru,od 1959. godine kada je angairanau HNK u Zagrebu doumirovljenja poèetkom devedesetihgodina, te za pedagoški i koreografskirad. Odigrala je stotinjakuloga u klasiènim, neoklasiènimi modernim baletima. Ovogodišnjadodjela Nagrade hrvatskogglumišta odrat æe se 24.studenog u zagrebaèkom HNK,kada æe se znati nagraðeni u jedanaestdramskih i glazbenih kategorija.I ove godine bilo je višedobrih ostvarenja nego nagrada inominacija, pa je iri imao punoposla, izjavila je predsjednica irijaDoris Šariæ Kukuljica. Najavilaje da æe za iduæu dodjelu bitipredloena promjena pravilnika,na naèin da se eventualno izdvojiiri za dramu i glazbu, te uvedenagrada za dramaturgiju.Za najbolju predstavu s podruèjadrame nominirane su Nosinas rijeka splitskog HNK, Posjetstare dame ansambla Dubrovaèkihljetnih igara i Veèeras se improvizirazagrebaèkog HNK, a spodruèja opere, operete, mjuziklai baleta Bajadera Baleta HNK uZagrebu, Ero s onoga svijeta OpereHNK iz Splita i Noæ u Veneciji2002. Gradskog kazališta Komedijaiz Zagreba. Za najbolje redateljenominirani su IvicaKunèeviæ (Posjet stare dame),Franka Perkoviæ (Adam i Eva) iZlatko Sviben (Veèeras se improvizira)a na podruèju glazbe KrešimirDolenèiæ (Ero s onoga svijeta),Ozren Prohiæ (za operne jednoèinkeCavalleria rusticana iGianni Schicchi) te Petar Selemza Carmen. Za nagrade u kategorijiglavne enske uloge natjeèu seJasna Bilušiæ (Piaf), BrankaCvitkoviæ (Veèeras se improvizira)i Olga Pakaloviæ (Raspra), a ukategoriji glavne muške ulogeVanja Drach (Posjet stare dame),Ljubomir Kerekeš (Sveti Aleksi) iPero Kvrgiæ (Zlatni deèki). Nominacijesu još objavljene u kategorijamaza najboljeg redatelja radio-drame,glumaèka ostvarenja uTV i radio drami, glavne uloge napodruèju glazbenih i plesnih ostvarenja,za mladog umjetnika do28 godina, za najbolju scenografijui kostimografiju, kazališnuscensku glazbu , lutkarsku predstavui glumaèka ostvarenja u njimate u predstavama za djecu imlade. Redateljice dodjele uHNK, koju æe uivo prenositiHTV, bit æe Saša Broz, a voditeljiBojan i Goran Navojec. iri jebio u sastavu: Kruno Šariæ, DarkoLukiæ i Draen Ferenèina za dramu,a za operu, operetu, mjuzikl ibalet Sonja Kastl, Maja Stanetti iDraen Sirišæeviæ.èitanja u organizaciji Hrvatskogcentra za djeèju knjigu. U sklopuMjeseca knjige organizirana je iPeta meðunarodna konferencijanarodnih knjinica zemalja utranziciji, s naglaskom na utjecajglobalizacije i informatizacije.Mjesec knjige posebno je obilje-en u Petrinji proslavom sto išezdeset godina Gradske knjinicei èitaonice. Program sveèanogzatvaranja manifestacije odrat æese 15. studenoga na Zagrebaèkomvelesajmu Danom knjige na Interliberu.Pokrovitelj Mjesecaknjige je Ministarstvo kulture, aorganizator Knjinice GradaZagreba.Dunja Rihtman-Auguštin(6. rujna 1926. Sušak – 4.studenoga 2002. Zagreb)Bajke su crtiæiAnimirani film Neva dobio jenagradu na Festivalu novih medijau Kanadiunja Rihtman-Auguštinroðena je 1926. na Sušaku.Ondje je pohaðala klasiènugimnaziju koju je prekinulazbog rata a školovanje je završilau Zagrebu. Diplomirala je etnologijuna zagrebaèkom Filozofskomfakultetu. Godine 1976.stekla je doktorat znanosti iz sociologijena Fakulteti za politièkevede, sociologijo in novinarstvou Ljubljani.Bavila se novinarstvom, a od1964. bila je zaposlena kao struènisavjetnik u Ekonomskom institutuZagreb. Od 1972. do1986. bila je ravnateljica Institutaza narodnu umjetnost i kasnijeZavoda za istraivanje folklorau okviru Instituta za filologijui folkloristiku. Dugo je godinabila urednica Narodne umjetnosti,èasopisa zagrebaèkog Institutaza etnologiju i folkloristiku tepredsjednica Hrvatskog etnološkogdruštva.Od 1984/85. predaje na postdiplomskomstudiju etnologijena Filozofskom fakultetu u Zagrebu;1982. sudjeluje u raduUNESCO-ve konferencije ozaštiti folklora u Parizu. Bila jegost predavaè na brojnim sveuèilištimau Sieni, Rimu, Ljubljani,Varšavi, Budimpešti, Krakovu,Baselu… Dobitnica je Herderovenagrade.Bila je voditeljica raznihznanstvenih projekata i istraivanja.Objavila je veliki broj radovai sljedeæe knjige: Pretpostavkeza istraivanje vrednotabuduænosti, Struktura tradicijskogmišljenja, Etnologija našesvakodnevice, Folklore and HistoricalProcess (uredila), Simboliidentiteta (uredila), Knjiga oBoiæu, Boiæ i boiæni obièaji uhrvatskoj narodnoj kulturi, Ulicemoga grada i Etnologija i etnomit.Spomenik za hodanjeArhitektonski studio 3LHDdobitnik meðunarodne nagradeMilan Pavlinoviæagrebaèki arhitektonskistudio 3LHD dobitnik jeovogodišnje nagradeAr+d, najvanije svjetske nagradeza mlade arhitekte, za realizacijuMemorijalnog mosta hrvatskihbranitelja u Rijeci. Jedan odnajveæih i najutjecajnijih svjetskiharhitektonskih èasopisa, britanskiThe Architectural Review,koji izlazi od 1896. godine, zajednos danskom tvrtkom D-Linedodjeljuje svake godine nagraduAr+d (slubeni je naziv TheWorld’s Leading Emerging ArchitectureAward). Nagrada se dodjeljujeza realizirano arhitektonskodjelo arhitektima do 45 godinastarosti, a pobjednici osimnagrade dijele i èek u vrijednostiod deset tisuæa funti. Meðu prijašnjimdobitnicima nagradeAr+d su danas svjetski poznataimena Shigeru Ban, Sauerbruch/Hutton,Klein/Dytham i drugi.Ove godine je na natjeèaj prijavljenopreko sedam stotina realizacijaiz cijelog svijeta (šezdesetzemalja). Meðunarodni iri u sastavuStefan Behnisch (Behnisch&Partners,Stuttgart, Njemaèka),Margarét Hardardottir (StudioGranada, Reykjavik, Island),Rick Joy (Tucson, Arizona,SAD), Carme Pinós (Barcelona,Španjolska), Hin L. Tan (KualaLumpur, Malezija) i Peter Davey(glavni urednik èasopisa The ArchitecturalReview), proglasio jepet pobjednika za 2002. godinu imeðu njima su i hrvatski arhitekti.Pobjednicima natjeèaja nagradaæe biti uruèena na sveèanosti uKopenhagenu u Danskoj, krajemstudenog ove godine i pet dobitnikaimat æe èast u proljeæe 2003.godine u Kraljevskom udruenjubritanskih arhitekata (RIBA) uLondonu odrati predavanje osvom radu. Za projekt Most hrvatskihbranitelja 3LHD je veædobio godišnju nagradu Udruenjahrvatskih arhitekata ViktorKovaèiæ za najuspješnije arhitektonskoostvarenje u Hrvatskoj2001. godine, a projekt rijeèkogmosta bit æe objavljen i u prosinaèkombroju èasopisa The ArchitecturalReview, što se ne dogaðaèesto i za promociju hrvatskearhitekture u svijetu ima zaistaveliko znaèenje. Arhitektonskistudio 3LHD su 1994. godine osnovaliSaša Begoviæ, MarkoDabroviæ, Tanja Grozdaniæ i SilvijeNovak, a za svoje projekte irealizacije do sada su osvojili sveznaèajnije nagrade u Hrvatskoj:1996. godine Prvu nagradu za arhitekturu24. salona mladih (projektHotela M u Zagrebu), te1999. godine nagradu VladimirNazor za podruèja arhitekture iurnbanizma (obiteljska kuæa VilaKlara).nimirani film Neva KanaðaninaEdgara Bealsa, raðen prema prièiSunce djever i Neva Nevièica IvaneBrliæ Mauraniæ u produkciji tvrtke ALT F4d. o. o. – Bulaja naklada iz Zagreba, na kanadskomfestivalu New Media Festival dobioje posebno priznanje (honourable mention).New Media Festival veæ se šestu godinuodrava u Georgetownu, popularnoj turistièkojdestinaciji na Otoku princa Edwarda,uz kanadsku atlantsku obalu. Neva jena ceremoniji odranoj 19. listopada nagraðenau kategoriji Entertainment u estokojkonkurenciji velikih tvrtki iz industrijezabave. Meðu 28 finalista bili su i multimedijalniradovi u produkciji uglednih televizijskihi filmskih kuæa. Dodijeljene su trinovèane nagrade, a crtiæ Neva dobio je ovoposebno priznanje. Moe se pogledati naadresi www.bulaja.com/FAIRYTALES/startneva.html.Neva je dio meðunarodnog multimedijalnogprojekta Prièe iz davnine(Croatian Tales of Long Ago) koji je ove godineveæ osvojio niz nagrada i nominacijana najuglednijim svjetskim festivalima novihmedija, kompjutorske i klasiène animacije.Kanaðanin Edgar Beals() redatelj,autor animacije i glazbe u Nevi, ugledni jekanadski Flash animator, dobitnik brojnihfestivalskih nagrada i priznanja. Više informacijao tom festivalu moe se pronaæi naadresi http://www.newmediafest.com/.Multimedijalni meðunarodni CD-rom/Webprojekt Prièe iz davnine sastoji se od osamanimiranih interaktivnih prièa, igara i animiranihfilmova inspiriranih slavnom zbirkomIvane Brliæ Mauraniæ, prvi put objavljenom1916. godine. Kao alat za realizacijuprojekta odabran je Macromedijin programFlash, koji je danas glavno pomagalo za izraduanimacija za Internet i CD-romove, alise koristi i za produkciju televizijske i filmske2D animacije (primjerice, tim programomrade se serijali kao što je South Park).Urednica Helena Bulaja putem Interneta jeokupila sedam timova animatora, ilustratora,glazbenika, glumaca, prevoditelja,programera iz razlièitih dijelova svijeta irazlièitih kulturnih tradicija (SAD, Kanada,Škotska, Australija, Danska, Njemaèka, Rusija,Francuska itd.), dok je osmi tim sastavljenu Hrvatskoj. Svaki je tim jednu odprièa iz te zbirke prenio u digitalni svijet.Umjetnici iz razlièitih kultura, kojima tazbirka i hrvatska kultura uopæe nisu bilipoznati i koji se nisu meðusobno poznavali,na potpuno su nov naèin interpretirali teprièe. Prièe æe do kraja studenoga 2002.godine biti objavljene na dva CD-roma, natri jezika, engleskom, njemaèkom i hrvatskom.CD-rom æe se pokušati plasirati nainozemna trišta i tako obnoviti interes za“hrvatskog Andersena”. Tijekom 2003.priprema se objavljivanje projekta i naDVD-u te dodatni prijevodi na strane jezike.Dijelovi prièa i informacije o projektu moguse pogledati na adresi www.bulaja.-com/bajke.

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 534.revijahrvatskogfilmskog ivideostvaralaštvaOrganizator Hrvatski filmskisavez, Split, od 22. do 24.studenoga 2002.utor predstave veæ više odèetiri godine volonterskiprati autobus sa školskomdjecom na relaciji Dubrava-Waldorfskaškola i obratno. Predstavuèine dva dijela: Školski autobusu kojem je zabiljeeno nekolikodogaðaja za vrijeme vonjetijekom školske godine 2000/01i ti su dogaðaji uprizoreni. UVonja se nastavljaNovi projekt Damira BartolaIndoša Školski autobus/Razgovori sdjecom, 7. studeni2002.,Tvornicakreaciji dijelom sudjeluju i djecakoja su bila stvarni svjedoci i aktivnisudionici u datumom imjestom zabiljeenoj prièi. Drugidio predstave nosi naslov Razgovoris djecom gdje je osnovatekst iz istoimene knjige R.DLainga i taj se dio izvedbe temeljina procesima vezanim uz nastavu.Predstava promièe ideju odgojaka slobodi, demilitarizacijiškolskog sistema i svakog društvenogsistema koji podstièe diskriminacijupo starosnoj dobi,pacifizam i pravo na slobodnopolitièko stajalište i na kraju seveseli suivotu odraslih i djece,promatranju i sudjelovanju u njihovomodrastanju u tako posebnimokolnostima kao što je jednosatnavonja autobusom krozgrad, na putu od stanice najbliekuæi pa sve do škole i natrag.evija je nacionalna godišnjaprezentacija neprofesijskihradova iz podruèjafilma i video stvaralaštva.Obuhvaæa radove autora razlièitedobi iz cijele Hrvatske, aodrava se svake godine u drugomgradu. Najboljim autorimadodjeljuju se nagrade i diplome.Utemeljena je 1964. godinei posredno je, preko Hrvatskogafilmskog saveza, ukljuèenau Meðunarodni savezfilmskih i video amatera-UNI-CA (International Federationof Film and Video Amateurs).Kontakt:Hrvatski filmski savezDalmatinska 12, 10000 ZagrebTel: +385 1 48 48 771Fax: (01) 48 48 764E-mail: verica.robic-skarica@hztk.tel.hrE-mail:hrvoje.turkovic@hz-tk.tel.hrURL: www.hfs.hrKontakt osoba: eljko RadivojVague, Volatile,IncomprehensibleFrom 7th till 10th November2002 the performing artsmagazine Frakcija together withThe Centre for Dramatic Art andThe Academy of Dramatic Artare organizing a symposiumncouraged by the debate conductedin the issue of ourmagazine on the topic ofEnergy (#19), we have decided tocontinue reflecting that aspect,dimension, phenomenon, force, perhapseven the distinctive feature of(artistic) performance which, on thelevel of reception, verges on impression,while in an attempt of itsdescription within the confines of aconcept it often cannot escape frommetaphor. Neither can it avoid to bepushed to the margin or evenbeyond the interest of theoretical oranalytical discourse which, in accordancewith a restatement and verificationof its argumentation, aspiresto as high a level of exactness andcoverage in order to settle down asclosely as possible to science as asocially privileged discursive practice.In contrast to such pretensions,we would like to raise an old questionand place it into the centre ofour symposium debate, the questionwhich, in a cyclic manner, soto speak, produces always a newcontext and a new horizon of reference:what (and how) artiststhemselves can say about practiceswhich open up the fields of differentexperiences between the polesof comprehension and incomprehension,representation and experience,having a defined meaningand not having meaning. How canthese phenomena in the performingarts be approached from thepoint of view of criticism andanalysis and, after all, can they inany way be approached from thepoint of view of discourse. Howcan one approach phenomenawhich seem invisible, elusive,vague, imponderable, volatile,incomprehensible, unpredictable,which (nevertheless?) occur outsidethe text itself, like momentary‘’interruptions of semioses’’(Lehmann) over which we yet needto try to extend the language? Howcan such ‘’interruptions’’ be inducedaltogether, how and where canthey be noticed, heard, experienced?In that case, can we still speakabout theatre mostly as a medium,an art of representation, or, aboveall, as a (just intimate) happening, aplay on the brink of what can andwhat cannot be performed, somewherebetween vagueness, elusiveness,uniqueness…All papers will be published inthe topic issue of the performingarts magazine Frakcija (#25, spring2003) under the same title, both inCroatian and English. Expectedduration of presentation is 30minutes + 10 minutes for discussion(if necessary, there is a possibilityof prolonged discussion aftereach session).Additional programme: festivalAkcija Frakcija (performances ofthe new Croatian dance and theatrewhich you will be able to see duringthe days of the symposium)Expenses, Accomodation: the organizersare willing to cover the costsof accomodation in Zagreb (foodincluded) as well as, after your confirmation,apply for the financialhelp of adequate institutions forcovering the costs of travel.Confirmed participants:Marin Blaeviæ (Hr), BojanaCvejiæ (Yu), Lada Èale Feldman(Hr), Joachim Gerstmeier (D),Matthew Goulish (USA), EmilHrvatin (Slo), Baz Kershaw (GB),Bojana Kunst (Slo), TomislavMedak (Hr), Petar Milat (Hr),Chris Mills (USA), Aldo Milohniæ(Slo), Goran Sergej Pristaš (Hr),Heike Roms (GB), GeorgSchoelhammer (A), Jackie Smart(GB), Mårten Spångberg (S), AnaVujanoviæ (Yu), SusanneWinnäcker (D)Guests: Hooman Shariffi (No),Ana Vujanoviæ & Tanja Markoviæfrom TkH Belgrade, Mario Kovaè(Hr), Oliver Frljiæ (Hr),DASARTS students and staff.ProbojprekorampePredstava Dekadencija ponovo narepertoaru teatra Exitbog uèestalih upita publike tijekomproteklih godina, teatar Exitodluèio je obnoviti njihovu kultnuDekadenciju autora Stevena Berkoffa,veliki hit iz 1994. godine u reiji MatkaRagua, u kojoj nastupaju Nataša Lušetiæi Vilim Matula. Moe se reæi daDekadencija obeæava kazališni doivljaj upunom smislu rijeèi, nesputano i iznadsvega duhovito progovarajuæi o snobizmu,seksu, nasilju, ljubavi i društvu koje nasokruuje. Dekadencija je osmišljena kaopredstava koja je kod nas otvorila noviobrazac onoga što podrazumijevamo podpojmom komike. S jedne strane, to je ispitglumca optereæen ukidanjem opæepriznatihelemenata teatra, s druge strane to jeispit publike koja se optereæena lavinomsmijeha odjednom osjeæa ulovljena uklopku samokritike. Glumaèkom majstorijom,Nataša Lušetiæ i Vili Matula predstavljajudva para, dva svijeta koji umeðusobnom sudaru uspijevaju izrazitipotpunu besmislicu svih, za njih i za nasrelevantnih vrijednosti. U subotu, 2. studenogodrana je sveèana izvedba, a 5., 9.i 12. studenog odigrat æe se još tri predstave.Program za studeni, MM centar SC, Savska cesta 25èetvrtak, 7. studenoga 2002., 20 satiu suradnji: Trekanten Video Formidling, KopenhagenTHE ENDLESS STORY OF FLUXUS, part 1-13èetvrtak, 7. studenogaPredavanje: Prof. dr. Miljenko Lapaine – Francuskii hrvatski kartografi18 sati, Medijateka, Preradoviæeva 5od 7. studenoga do 1. prosincaIzloba: Graditelji imaginarnog – Idealnapalaèa poštara Chevala.Autor izlobe: Clovis Prevost.Otvorenje u èetvrtak 7. studenoga u 18 sati,Muzej suvremene umjetnosti, Katarinin trg 2èetvrtak 21. i nedjelja 24. studenoga 2002., 20satiu suradnji: Film Fernseh Fonds Bayern/GoetheInstitut Inter NationesNOVI BAVARSKI FILMProgram Francuskog instituta za studenipetak, 8. studenogaGlazba: Zagrebaèka filharmonija pod ravnanjemPascala RapheaSolist: Jean-Guihen Queyras, violonèelo,19,30 sati, KD Vatroslava Lisinskog, Trg S. Radiæa4petak, 15. studenogaPromocija knjige: Prvi francuski prijevod JuditeMarka Maruliæa (prijevod Charles Bene,18 sati, Francuski institut, Preradoviæeva 40ponedjeljak, 18. studenogaPredavanje: Pierre Cabanes – Istraivanje ilirskepovijesti18 sati, Filozofski fakultet, I. Luèiæa 3èetvrtak 28. i petak 29. studenoga 2002., 20satiu suradnji: Hrvatski dravni arhiv-Hrvatska kinotekapoèetak ciklusa KNJIEVNOST I FILMutorak, 19. studenogaOkrugli stol na temu hrvatskog prijevoda knjigeIliri Pierrea Cabanesa10 sati, Filozofski fakultet, I. Luèiæa 3srijeda, 20.studenogaPredavanje: Pierre Cabanes – Povijest Jadrana18 sati, Medijateka, Preradoviæeva 5Najava za prosinac:Izloba: Povijest Francuskog instituta u HrvatskojHrvatski dravni arhiv, Maruliæev trg 21Srijeda, 4. prosincaPromocija knjige: Francuski nadrealizam 1 i 2,naklada Konzor; Prijevod Višnja Machiedo

6 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Vodostaj zlaMarko Vešoviæ, Poljska konjica, Planjax,Sarajevo 2002.Karlo Nikoliæoljskakonjicajezbirka pjesamakoja funkcionirakaosvojevrstandnevnik izopkoljenogSarajeva,dnevnik kojegèine razgovorisasusjedima,prijateljima iprolaznicimate autorovarazmišljanja. Vešoviæ je ponekad sjetan,istinski alostan, tek rijetko se nasmije, azajednièka nit je bijes èovjeka èiji je svijetuništen. Vešoviæ je u prijeratnim vremenimaprijateljevao s ponekim od zlikovacakoji su mu kasnije radili o glavi. U jednomod svojih intervjua izjavio je kako su mutri najbolja prijatelja bili Abdulah Sidran,Rajko Nogo i Nikola Koljeviæ. Poslije rataostao je samo Sidran. Ostala dvojica nepovratnosu se povampirili. Ipak, od ljudis kojima se nekoæ druio najviše su ga pitalio nesuðenom psihologu Crvene Zvezdei Limonovljevu instruktoru streljaštvaRadovanu Karadiæu.Uštekan u ivotPjesme Marka Vešoviæa karakteriziranjihov osebujni antiratni angaman. Njegovapoezija nema milosti. On vrlo jasnoprogovara o krivcima za rat u Bosni.Vešoviæ je bijesan i to ne eli skrivati.Emocije koje su u njemu proizvela ratnastradanja blie su gnjevu nego sentimentalnosti.On je i (gorko) duhovit, kaoprimjerice u pjesmi Tin Ujeviæ u opkoljenomSarajevu, kada njegova kæer jeduæiprvo meso nakon godinu i pol dana kae:Umrijet æu od ljepote. Zbirka Poljska konjicasastavljena je od reèenica iz ivih usta,iz novina, iz knjiga i iz pišèeve glave i toje, èitajuæi je, odmah uoèljivo.Vešoviæ je ugledni bosanski knjievniki profesor na sarajevskom Filozofskomfakultetu, Crnogorac koji je rat proveo uopkoljenom gradu. Njegovo ogorèenje jerazumljivo. Premda profesionalno vezanuz akademske strukture, on nije sterilniintelektualac koji djeluje u hermetiènomokruju, veæ je izravno uštekan u (literarni)ivot. Svoju inspiraciju crpi s ceste, odobiènih ljudi koji ga okruuju. Njegovaistina je istina razoèaranih ratnika, raseljenihobitelji i majki koje su u ratu izgubiledjecu. Njegov gnjev je pravedan i opravdan.Pjesme su izravno (anti)politièki angairanei funkcioniraju kao monolozi zamišljenihlikova i pjesnika samog. Vešoviæevaratna poezija nabijena je emocijama iprepuna snanih stihova koji æe èitateljadugo posjedati: …nijedan rat nikad nijenijednu majku nasmijo ili Pero je obiènamotka/kojom se mjeri vodostaj. Vodostajzla u svijetu./Vodostaj oèaja/u duši.ivjeti u SarajevuVešoviæ se takoðer ne libi spominjanjastvarnih osoba, politièara i ðenerala kojisu krvlju natopili zemlju gdje ivi. Jednaje pjesma iz zbirke tako posveæena srpskomgeneralu Milanu Gveri, a spominjuse i bivši prijatelji poput Koljeviæa,Noge i spomenutog Karadiæa. O njemuu pjesmi u prozi Naš bivši kolega Vešoviægovori: Taj zbilja sve umije! I da lijeèi kuršumom!I da sanjari kamom! Da mislihaubicom! Umije sve, sem jedno: da neukenja što poène. Osnovni je Vešoviæevstav da moral u teškim situacijama dobivana teini. Za razliku od mnogih svojih kolegaintelektualaca Vešoviæ nije poklekaoizazovima politike, nije slegao ramenimaniti traio isprike za kukavièluk ili niskestrasti. On je ostao ivjeti i pisati u Sarajevu.Svoj moralni ispit Vešoviæ je poloios odlikom. Politièki korektni mogli bi upjesnikovim stihovima pronaæi i malo mr-nje, ali mrnja koja izbija iz Vešoviæevihrijeèi ništavna je prema zlu koje ju jeproizvelo. Uzevši u obzir sve što se dogaðalooko njega, autoru se ne moe poreæipravo da koljaèe zove koljaèima i da sekatkad obrušava na èitave nacije. Jednomje prilikom Vešoviæ izjavio kako ne vjerujeu vanknjievni utjecaj svojih pjesama,no ne treba mu potpuno vjerovati. Netkotko se izravno obraèunava sa zloèincimane moe ne imati elju da mijenja svijetoko sebe. Poljska konjica snana je, iskrenazbirka u kojoj je svaki stih na mjestu, aideja jasna kao gorski potok. Vodostaj zlajoš uvijek je visok.Grozdana Cvitanaslovjednogo ddramskih tekstovaDubravkaJelaèiæa Bu-imskog Osvajanjekazalištauistinu je mnogoznaèio i udoslovnom i uprenesenomsmislu kad jerijeè o Hrvatskomkazalištuu Peèuhu. Prvo i jedino hrvatsko kazališteizvan zemlje predstavljalo je doslovno osvajanjekazališnog prostora za grupu umjetnikakoja je bila sposobna osmisliti iponijeti zanimljiv dramski program, èestoizvoðen na oba jezika (hrvatskom i maðarskom)te plesni program posebice tijekomljetnog razdoblja za manifestacijuLjetne igre u Aninoj ulici. U kasnijem razdobljupostojanja umjetnici Hrvatskogkazališta u Peèuhu osmislili su i dio kazalištaza djecu, što im je omoguæilo stalnusuradnju s Meðunarodnim festivalom djetetau Šibeniku. Knjiga Osvajanje kazalištaponajprije je pregled desetogodišnjegprograma prezentiranog kazališnim listiæima,fotografijama i ulomcima iz kritika ito onih dijelova koji izravno govore o zbivanjuna sceni. Zamjetno je da je mnogeod premijera u Peèuhu za razlièite novineu Hrvatskoj dugo pratio pokojni DaliborForetiæ. Uopæe, iz knjige Osvajanje kazalištai naèina na koji je prvo desetljeæe Hrvatskogkazališta u Peèuhu prezentiranoposredno je moguæe išèitati i mnoge drugeznaèajke te institucije. Kraljevo MiroslavaKrlee bilo je prva predstava kazališta,a premijera se dogodila u srpnju 1990.Sljedeæe dvije godine utrošene su za prevladavanjeprepreka, a onda su 1992. BrešanovaPredstava Hamleta u selu MrdušaDonja i Matišiæeva Boiæna bajka konaènooznaèile poèetak rada prvog manjinskogPrvo desetljeæe osvojenog kazalištaDinko Šokèeviæ, Osvajanje kazališta/Aszínház meghódítása, dvojeziènohrvatsko – maðarsko izdanje,Hrvatsko kazalište, Peèuh, 2002.kazališta u Maðarskog i prvog hrvatskogkazališta izvan zemlje. Od samog poèetkarada postoji praksa koja govori o promišljenomi dugoroèno planiranom pothvatukoji uporno susreæe, ali i prevladava teškoæe.Tako je razvidno da su najèešæi suradniciHrvatskog kazališta u Peèuhu uzmaðarske umjetnike, umjetnici iz Osijeka,Virovitice i Istre, da neki nedovoljnoiskorišteni umjetnici s hrvatskih kazališnihscena dobivaju izuzetne kritike u Peèuhu,premijere prate maðarske struène idruge novine, dok je zanimanje iz Hrvatskerazlièitog intenziteta u razlièita vremena.Nastupi kazališta planirani su, ovisnoo repertoaru, u mjestima gdje ivi hrvatskamanjina u Maðarskoj te èesta gostovanjau Slavoniji, do razlièitih centarameðu kojima je Budimpešta ipak najèešæa.Ali kad se uzme u obzir da su umjetnici izPeèuha gostovali i u Ljubljani, da im jePula èesto blie od Zagreba itd., onda nijeneprimjereno govoriti i o regionalnoj orijentacijii afirmaciji tog kazališta.Iako dvostruko nespretan (i kao izborza kronološki prikaz i kao novinarsko ostvarenje),razgovor s poèetka knjige s ravnateljemHrvatskog kazališta u PeèuhuAntunom Vidakoviæem pokazuje sve mukekroz koje su utemeljitelji prošli od idejedo realizacije. Ipak, treba reæi da je realizacijukazališta uz neke donatore ostvarilaiskljuèivo financijska potpora maðarskogdravnog i regionalnog ureda za manjine,dok se u suizdavaštvu knjige Osvajanjekazališta konaèno spominju Hrvatskamatica iseljenika, Matica Hrvatska iMinistarstvo kulture Republike Hrvatske.Znaèi li to da se i u Hrvatskoj shvatilo kakoonima koji prelaze granice i vezujukulture treba pomoæi i s ove strane. Èinjenicaje da je bilo vremena kad se obeæavaloi neispunjavalo.U zgradi kazališta (èiju malu pozornicuprimjerenu komornim izvedbama, AntunVidakoviæ i ekipa planiraju kad-tad proširitii na dvorište zgrade) djeluje i GalerijaCsopor/t/ – Horda u kojoj su uz maðarskei hrvatske umjetnike dosad izlagali i mnogidrugi, pa se s pravom smatra meðunarodnom.Uz nekolicinu maðarskih fotografa luksuznomizdanju knjige umnogome je pridoniografièki urednik Levente Bagossy.Èarolija dabrovaU povodu nastupa grupe Abrakha-dub-R,SKUC, Zagreb, 19. listopada 2002.Dragan Grozdaniæanimljivi zagrebaèki dub reggae bandnastao je ujesen 2000. i dosad su odr-ali više od dvadeset koncerata s iznimnopozitivnim reakcijama kako publike,tako i onih koji poblie prate dogaðanja nadub reggae sceni. Tako je jedan od njihovihnastupa u Ljubljani potajno sniman, te emitiranna drugom programu tamošnje televizije.Inaèe, susjedna Slovenija nerijetko je pravameka za bendove iz Hrvatske, i Abrakhadub-Rtakoðer nisu iznimke. No, izvrsnimkoncertom u dvorani Pauk stvari bi se moglepromijeniti, jer je bend poèeo promicati dubi reggae ritmove u Hrvata i zasigurno udariotemelje u popularizaciji tog anra glazbe. Osvemu tome razgovarali smo s Tomislavom,poznatijim pod nadimkom Dede, basistomgrupe i jednim od pokretaèa dub reggae zvukakod nas.Otkud toliko zanimanje za dub reggaeglazbu? Moeš li nam nešto reæi o njenim izvorimai utjecajima tog glazbenog pravcana vas, koji je na našoj sceni tek u povojima?– Presudna je bila prije svega ljubav prematoj glazbi, a kako u poèetku nismo imali pjevaèa,poèeli smo svirati instrumentalnu glazbu.U cijeloj toj prièi najvaniji je ritam, a samaèinjenica da je bend osnovala ritam sekcijasve govori. No, do reggaea smo došli prekopunka,kao i dostabendova izosamdesetihkoji su koketiralis reggaeglazbom.Upravo zatovelike utjecajenalazimou punkutih godinapreko bendovakao štosu The Clash,Ruts, pasve do BurningSpear, Misty in Roots, grupe engleskihjamajkanaca, pa Steel Pulse, King Tubby i dane nabrajam dalje. Uglavnom, radi se o starojreggae školi. Dub je glazba nastala sredinomsedamdesetih od King Tubbya koji je koristioinstrumentalne verzije reggae pjesama,koje je opet miksao u studiju kako bi testiraorazglasne sustave i zapravo pokušavao doznatikoliko neki sustav moe reproduciratibaseve ili visoke tonove. Na te matrice je dodavaorazlièite efekte i tako je to postalo moda,jer kada se izdavao reggae singl na Jamajci,na drugoj strani singla bila bi dub verzija,znaèi bez vokala, uz mnoge efekte i semplove.U to vrijeme dub je bila glazba koju sustvarali producenti, tek poslije javili su sebendovi koji su sami radili dub pjesme, a neuzimali gotove reggae predloške. Dub je vrloritmièna glazba, koja koristi reggae ritam sanaglašenim basom i bubnjem, koji èine osnovuuz vrlo èesto korištenje efekata što podsjeæajuna jeftine horor filmove iz pedesetih.Jesi li zadovoljan s onim što ste dosadnapravili i koliko to moe znaèiti za daljnjirazvoj ove scene u Hrvatskoj? Spada li onau nekakav underground ili postoje šanse i zaodreðenu komercijalizaciju ?– Više sam nego zadovoljan, jer kada smopoèinjali nismo imali nikakve velike planove,upravo zbog toga što smo svirali iz èisteljubavi prema toj glazbi. Posebne ideje nisubile prisutne. Za razvijanje duba i reggea toznaèi jako mnogo, iako mi nismo jedini dubreggaebend. Osim nas, na sceni su sve prisutnijizagrebaèki Radikal Dub Kolektiv teBrain Holidays. Iznenadila me reakcija publikei to naèinom na koji smo dosad bili prihvaæeni,te mi zasad sve to jako godi i ispunjavame optimizmom. Recimo, u Njemaèkoj jereggae totalni hit, Summerjam festival jedanje od najposjeæenijih ljetnih festivala u ovomdijelu Europe, a glazbenici na tom trištumogu ivjeti od svirke. Kod nas nedostajetradicija slušanja takve glazbe, drugim rijeèimascena je tek u stvaranju.Što Abrakha-dub-R dalje priprema ikakvi su planovi za buduænosti?– U planu i pripremi je obogaæivanje zvukapjevaèem, te snimanje albuma za koji jematerijal spreman. Postoji suradnja s DJ IlkomÈuliæem koji vodi program Bass Culture,a posljedica te suradnje je i koncert uSKUCU-u. Takoðer, traimo izdavaèa kojibi materijal izdao, po moguænosti i u inozemstvujer nismo ogranièeni samo na domaæuscenu. Volio bih i da razriješimo nedoumicuoko imena benda, ako eventualno i postoji.Abrakha-dub-R èista je igra rijeèi, te nema nikakvamagijskog niti bilo kakva drugog znaèenja,iako osobno mislim da naša muzikaima nekakvu magiju. Vidimo se na sljedeæemkoncertu u Ksetu 12. prosinca gdje æemo prezentiratijedan sasvim novi Abrakha-dub-Rkakav dosad niste imali prigodu èuti.

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 7Agata Junikuavid Harrower postao jezanimljivo ime britanskekazališne scene nakonpraizvedbe njegove drame Noeviu kokošima (Knives In Hens),1995. godine u Traverse Theatreu Edinburgu. Nakon velikog uspjehaiste drame u Londonu postaoje i vano ime. Nakon što seistog teksta 1997. godine prihvatiotada najveæi enfant terrible uredateljskoj branši Thomas Ostermeier,Harrower je postao jedanod najizvoðenijih mlaðih pisacau Evropi. Sve reije Noevane bi imalo smisla nabrajati, aliod nedavnih, nama geografskinajbliih, svakako treba spomenutionu Mateje Kolešnik uLjubljani i Damira Zlatara-Freyau Sarajevu. Izravan povod ovomrazgovoru je, meðutim, reija SašeAnoèiæa u zagrebaèkom TeatruEXIT, u kojoj igraju DariaLorenci (Mlada ena), HrvojeBarišiæ (Oraè) i Franjo Dijak(Mlinar). Predstavu je prije nekolikodana pogledao sam autor.– Uivao sam. Teško je nastranom jeziku dokuèiti tonpredstave, ali mogao sam osjetitistrast i predanost glumaca.Vidjeli ste nekoliko produkcijaNoeva. Moete li ih komparirati?– Vidio sam svega par produkcija– onu u Ljubljani redateljiceMateje Kolešnik, berlinsku reijuThomasa Ostermeiera, jednupredstavu u Kopenhagenu... Teškoje komparirati, jer rijeè je orazlièitim glumcima i redateljimas razlièitim aplikacijama na istudramu, a osim toga kada slušatenepoznati jezik naprosto ne znateglume li glumci dobro ili loše.Zato zapravo ne mogu odgovoritina pitanje.Dobro, moete li reæi kojaVam se interpretacija èinila najbliomonome što mislite da stenapisali?– Opet, vrlo teško pitanje.Ovisi što mislite pod blizu – blizuteksta, ili blizu duhu drame,ili nešto treæe. Èini mi se da suprenijele ispravnu i inteligentnuinterpretaciju onoga što sam napisao.Bilo je produkcija u kojimai nisam uivao, jer nisu pratileduh drame, moda su išle iprotiv njega, ali u Ljubljani, Berlinu,Zagrebu i Kopenhagenuprepoznao sam svoju dramu, dobioosjeæaj da glumci rade s redateljemna istraivanju znaèenjatog teksta.Rijeèi i stvariZa razliku od ostalih pripadnikatzv. nove britanske dramekoji se uglavnom bave radikalizmimadanašnjice, Vi ste se vratiliarhetipskoj prièi koja u strukturiima nešto gotovo biblijsko.Što Vas je motiviralo da napišeteovakvu dramu?– Motiv je bio vrlo jednostavan– nijedna mi drama još nijebila postavljena. Napisao samdruge, mnogo realistiènije, dramekoje nikad nisu došle do pozornice.Ovaj put namjeravaosam napisati nešto – mogao bihmoda reæi – za zabavu. Do tadasam obièno mnogo istraivao, aovog puta elio sam naprosto napisatidobru prièu. Ispala je tojedna nominalna prièa – prièa oljubavnom trokutu, o eni kojaide u mlin. Mnogo više moetenauèiti o drami tako da stvari dolazek vama, da ih osjetite... takvorazmišljanje o svijetu je kaoimaginarno istraivanje. Ideja jebila istraiti što bi bilo kada bisteivjeli, kao nekada, u svijetu ukojemu imate samo odreðene rijeèiza odreðene stvari. Da imatesamo one rijeèi koje osiguravajuvaše preivljavanje; nebo je nebo,zemlja je zemlja, bez pridjeva iprijedloga. Te rijeèi ljudima nisubile potrebne za opstanak, oninisu vidjeli smisao u tome da se usvojim svakodnevnim ivotimazaustave i gledaju prirodu onakokako je mi gledamo, objektivno.Mi smo danas obdareni vremenom,moemo stati. U ono dobapreivljavanje je bilo toliko krucijalnoda nije bilo vremena zagledanje na prirodu, naprosto steivjeli unutar pejzaa. I radili dabiste preivjeli. Dakle, kada samdošao do tog metafizièkog aspektai imaginarnog osloboðenja– razmišljajuæi o imaginarnimljudima u imaginarnom pejzau– prièa se zarolala vrlo lako.David Harrower, autor drame Noevi u kokošima ijedan od najizvoðenijih britanskih dramatièara devedesetihZa metafiziku jezika i luksuz teatraJoš nisam siguran zaštoredatelje zanima ta dramaPrisjetite li seBondovih iliBarkerovih velikihsocijalnihpanoramama,vidite da današnjegeneracije pišudoista male drameKrenuli ste pisati dramu zazabavu, a kao rezultat dobili filozofskudramu...– Da, i meni je to bilo otkriæe.Mislio sam da pišem vrlo jednostavnuprièu. Ta metafizika samoodreðenih rijeèi o kojoj sam govorioutjecala je na jezik kojimsu moji imaginarni ljudi prièali,na to kako su komunicirali meðusobno.Bilo je to vrlo zanimljivopisati. Svako malo napisao bihnešto što te osobe nikad ne bi izgovorile,pa sam se morao èestokorigirati. elio sam napravitipoetiènu i neobiènu dramu...Ljudi su se pitaliWhat the fuck, gdjesmo? A baš to sami elioPrièa se da su Noevi škotskadrama. Ali ona nije pisana naškotskom dijalektu, nego na jezikukoji sam gotovo izmislio zatu priliku. Kreirao sam sintaksu,naèin govorenja, rijeèi koje uopæenisu poznate u Škotskoj, ili igdjedrugdje. Osim toga, radnja sene dogaða u Škotskoj, nego nanekom Mjestu, u nekom Vremenuprije. Tu ima nekih škotskihrijeèi, moda i nešto škotskogritma, ali elio sam da se ljudi kadato slušaju osjeæaju neobièno,neusidreno. Da ne znaju gdje su,da ne prepoznaju jezik, sintaksu...elio sam ih ubaciti u svijetmojih termina, a ne im podilazitidajuæi im što oèekuju. U Škotskojsu oèekivali realistiènu dramuo ljudima koji rade na zemlji.Meðutim, uèinio sam svojevrsniperverzni obrat zapoèinjuæi reèenicomJa nisam polje. Ljudi su sepitali What the fuck, gdje smo? Abaš to sam i elio.Znanje i enaLjudi su bili zbunjeni, ali, konaèno,recepcija je bila neoèekivanodobra?– U Edinburgu je predstavaigrala samo devet veèeri. Naškotskoj turneji ljudi su pljeskali,ali u stilu bilo je o.k. Tri mjesecakasnije igrali smo u Londonu,i tamo su izašle izvrsne kritike.Ali mislim da je za evropski probojkljuèna bila Ostermeierovaprodukcija iz 1997. godine. Onje dosta riskirao, išao je protivtrendova njemaèke drame. Napravioje vrlo vjernu interpretacijuteksta, predstava je igrala punedvije godine u Baraci DeutschesTheatra. U èasopisu TheaterHeute proglašen sam najboljimstranim piscem, a predstava jedobila nekoliko nagrada.Kako objašnjavate takvu nagluekspanziju Noeva na evropskuscenu?– Još nisam siguran. Godinaizlaska predstave bila je velikagodina drama identificiranih kaonovi val britanske drame, poputBlasted Sare Kane, Shopping andFucking Marka Ravenhilla... Èinimi se da su u Evropi Noevi izvedeninešto prije ostalih, što nijeimalo veze s tim valom. Mislimda rasprostranjenost moje drameima veze s njenom ne-lokalnošæui ne-specifiènošæu, vjerojatno jemetafizika, ta pridodana filozofijao tome što jezik moe uèiniti,ono što “hvata” ljude. Sama prièaje vrlo konvencionalna. Izgledada na što više mjesta odlazi imabolju recepciju, glumci je jakovole. Ne znam, ima neka misterijau središtu toga da znam o èemuje rijeè napisao bih ponovonešto slièno. Valjda ima nešto utome što svojim ivcima, dahomi jezikom kreiramo rijeèi. Alimoram biti oprezan, ako krenemanalizirati više neæu biti dramatièar.Dio tolikog interesa svakakose odnosi na metafiziku jezika,ali èini mi se da uvelike ima vezes (pro)feministièkom recepcijomkoja u Vašoj drami vidi prijesvega motiv oslobaðanja ene.– Kada krenem pisati dramu,pazim da sa sobom ne ponesemtematsku prtljagu. Prvo stvaramkarakter, a teme o kojima mislimili èitam idu negdje ispod teksta,ili sa strane. Mislim da nema ništagore nego kada èujete dramatièarada vam izravno prièa. Moratene èuti pisca, vjerovati dadramu nitko nije napisao. Bojaosam se da æe neke ene, tj. feministièkakritika, pomisliti kako jeovdje rijeè o oslobaðanju eneopet kroz muškarca, što nije toèno.Rijeè je o eni koja veæ imaalat, a sreæuæi drugu osobu, zapravokroz izdaju muškarca, onauèi što jezik moe uèiniti. Onane uèi mnogo od Mlinara, negoiz nove perspektive gledanja nasvijet. On je izvan sela i vididrukèije, on je outsider, gorak je iskeptièan. ena ima sposobnostza jezièno razvijanje i ona je zapravoistraivaèki duh. I eli znanje.A u selu misle da æe znanjedoæi ako imaš puno obaveza, takomisli i njezin mu. Ona se odtoga na neki naèin oslobaðashvaæajuæi da je voljena.Bez imena i etiketeNisam mislio na feministièkoèitanje teksta, ali svjesno sam donioodluku da glavno lice budeena, mada ne znam zašto. Modazato što su ene radoznalije.Moda je to i povijesna èinjenica,muškarci su radili na polju, eneostajale doma. Pazio sam takoðerda joj ne dam ime, jer nisamjoj htio dati etiketu. Kada se radilaprva produkcija u Škotskoj,glumica je eljela znati ime Mladeene pa sam joj obeæao da æujoj ga reæi na kraju proba. Ali kadje došao taj dan, shvatio sam datoj eni ne mogu dati ime, jerèim joj dam ime, ogranièavam jena neki naèin. Mogao sam je nazvatiJane ili Marry, ali èim bih jojdao ime u svojoj glavi, veæ sam uto stavljao nešto. Rekao sam konaènoglumici neka si sama smisliime. Tako da, kad glumica napišeime na papir, nikada neznam što napiše. Moda samoneku èrèkicu. Moda ipak moranapisati neko ime za sebe, zasvoju glavu.Mlinar u predstavi kae Imaškrasno ime...– Da, to je replika, ali ja nikadane znam koje je to ime.Koliko su Noevi u kokošimautjecali na Vaše daljnje pisanje, imislite li da su u nekoj mjeri utjecalina mlaðe kolege?– Tada sam imao 26 godina iuèio svoj zanat. To djelo me nauèilosmjelosti i tome da ne morašmnogo pisati, da ne moraš publicisve proslijediti, ona æe te samapratiti. Nauèio sam ideju ritma,raditi s jezikom, gledati posvedrukèije na pisanje drama. Moraosam ogranièiti vokabular, koristitisamo odreðene rijeèi. Istodobno,elio sam jeziku datipoetsku kvalitetu, htio sam daljudi èuju nešto što nikada ne èujuna škotskoj pozornici. S drugestrane, ova drama nije baš takonekonvencionalna. Toèno je daje ona vezana za neko prošlo vrijeme,ali ona nije tu da bi zahvatila16. stoljeæe. Tu je, recimo,vrlo vana misao o olovci, a olovketada nisu postojale, Što se tièeutjecaja na mlaðe kolege, neznam na koga sam utjecao, aliako jesam, onda sam vjerojatnoutjecao – kao i ne sebe – ritmomi primjenom jezika.Što i kako ste pisali u meðuvremenu?– Teško pišem, tj. teško mi jezapoèeti pisati. U meðuvremenusam napravio nekoliko adaptacija,izmeðu ostalog ÈehovljevaIvanova i Pirandellovih Šest lica.Zbog potpuno drukèijeg pristupadrami u Noevima, sve štosam napisao formirano je tim iskustvom.Napisao sam i tri svojedrame. Trenutaèno pišem dramuo škotskom selu koja æe se zvatiDark Earth. Ne znam još što æeto biti, ali trebalo bi izaæi u ljeto2003. na festivalu u Edinburgu.Reirate li ikad?– Ne. Dovoljno je pisanje.Odrastanje piscaNedavno ste se u jednom intervjuualili na odsutnost tematskeambicije u suvremenojbritanskoj drami. Što ste pritommislili?– Nova britanska drama tendirabiti komorna jer su zbog lošefinancijske situacije u kazalištupisci prisiljeni ili zamoljenipisati male drame s dva, tri, èetirilica. Kada to usporedite s velikimkomadima doista velikih tema,pravim socijalnim panoramamašto su u sedamdesetima iosamdesetima pisali primjericeEdward Bond i Howard Barker,vidite da današnje generacije pišudoista male drame. Mislim dapisac mora odrastati. Tretirate li,naime, teatar ozbiljno, onda eliteodrasti, elite se obraæati veæimstvarima, elite više ljudi napozornici, morate eljeti prestatibiti young kid on the block sbrutalnom, šokantnom dramom,morate produbiti i proširitisvoj zanat. Neki iz moje generacijesu to i uèinili, neki suotišli na film, neki na televiziju.Volim kazalište i nadam se da æemi biti dopušteno raditi na svojimsposobnostima i da æu prestatipisati tako male drame.Moda ni ne znam pisati veæedrame, ali volio bih imati prigoduda pokušam. Ali neæe mimnogo ljudi tu prigodu dati.Novi si pisci vrlo rijetko mogupriuštiti pisati za 15 glumaca.elim pisati više angairane komadekoji komuniciraju s publikomna svakodnevnoj razini.Kada gledam Noeve dio meneuvijek misli “gle, pa ovo je dramamladog èovjeka, postavlja nekafilozofska pitanja, ali nisam bašposve siguran obraæa li se današnjici”.Još nisam siguran zaštoredatelje zanima ta drama. elimpisati takve drame da toènoznam zašto ih ljudi ele raditi.

8 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Nataša PetrinjakPrerano je govoriti o konkretnimplanovima novoosnovanogDruštva hrvatskih pisaca na meðunarodnomplanu, no koje supo Vama osnovne smjernice?Kako vidite svoju novu funkciju?– Ima nekoliko stvari koje æupokušati napraviti zajedno s kolegama.Prvo, dobru web stranicui publikaciju u kojoj bi èlanovidruštva bili predstavljeni na engleskomjeziku. One morajusadravati biografije, opise njihovarada i po moguænosti prijevodedijelova njihovih radovakoji bi mogli biti zanimljivi nekominozemnom uredniku. Potom,ako društvo bude imalosnage, trebalo bi izdavati neštopoput èasopisa Most (The Bridge)ili iskoristiti veæ postojeæi, alida ne bude muzealan i ne donosivijesti iz srednjega vijeka. Takavèasopis mora sadravati zanimljivaštiva suvremenih aktivnih pisacajer to je jedino što zanimaljude koji bi vani nešto, eventualno,preveli. Izvan Hrvatske nitkone zna hrvatski i što je izdavaèveæi, jaèi i uspješniji to mu jejedan takav mali jezik kao što jehrvatski egzotièniji. A na namaje da se s time pomirimo. Nadalje,mislim da se Društvo hrvatskihpisaca hitno mora prikljuèitimeðunarodnim knjievnim razgovorimau Sarajevu u organizacijiCentra Andre Malraux kojipostaju jaka, prominentna knji-evna manifestacija. Rijeè je omanifestaciji u kojoj sudjelujuvrhunska imena knjievnosti,kritike i izdavaštva primarno izfrankofonih zemalja, ali polakostiu i ljudi s njemaèkoga i engleskogagovornog podruèja.Sljedeæa aktivnost Društva morabiti utjecanje na dravu da oslobodinovac za vrhunske prevodiocekoji bi prevodili dijelove,poglavlja iz suvremene hrvatskeknjievnosti, odnosno knjievnostiHrvatske jer u Hrvatskojimamo i npr. talijansku knjievnost.Dobro iskorišten trenutakNajbolje mjesto za ljetne prezentacijei uèenja o hrvatskomjeziku i knjievnosti nesumnjivoje Dubrovnik, i tu scenu trebaoivjeti. Tim više što tamo postojiInteruniverzitetski centarkoji ima veliku tradiciju i moguænostiza organiziranje velikihskupova, a koji su u razdobljuhrvatskog patriotizma à la FranjoTuðman bili potpuno zapuštenii marginalizirani. Naravno,Društvo hrvatskih pisaca moratijesno suraðivati s HrvatskimPEN Centrom, osobito dok muje na èelu Sibila Petlevski, kozmopolitkinjakoja govori i pišena nekoliko jezika i rado aktivnoprezentira hrvatsku knjievnost.Treba utjecati na dravu i dase osigura novac za organizacijudva-tri vrhunska nastupa suvremenehrvatske knjievnosti usvijetu, kao što to veæ rade Slovenci.To znaèi da jednom godišnjetreba otiæi u New York, Berlinili Stockholm, Rim, Madrid iliLos Angeles i napraviti jaku višednevnupriredbu. Rijeè je oskupom projektu koji se ne mo-e realizirati da sudionici spavajukod aktivista HDZ-a ispod kreveta,nego o predstavljanju dijelakulture na naèin kao što se predstavljajusimfonijski orkestri.Jedno takvo predstavljanje morabiti i u regiji, nebitno je sada je liNenad Popoviæ, potpredsjednik za meðunarodne odnose Društva hrvatskih pisacaKorak prema modernizacijiSvoju novu funkciju vlasniknakladnièke kuæe Durieuxvidi kao niz akcija kojima bise hrvatska suvremenaknjievnost više i boljeprezentirala u inozemstvu.Barem dok HDZ ponovone doðe na vlastenad Popoviæ roðen je 1950.godine u Zagrebu. Pohaðao ješkole u Zagrebu i Koblencu, testudirao u Zagrebu i Bonnu. Diplomiraoje germanistiku, junoslavenske knjievnostii hrvatski jezik na Filozofskom fakultetuu Zagrebu. Nakon dvogodišnjegstudijskog boravka u Freiburgu od 1976.do 1980. radi kao asistent u Referalnomcentru Sveuèilišta u Zagrebu. Potom postajeurednik i kasnije glavni urednik Grafièkogzavoda Hrvatske u kojem mu poèetkomdevedesetih uruèuju otkaz kaotehnološkom višku. Godine 1991. suosnovaoje nakladnièku kuæu Durieux.Piše za niz hrvatskih i njemaèkih novina,èasopisa i radio stanice, te prevodis njemaèkog. Dobitnik je nagrada – Premio‘92 per il lavoro letterrario Talijanskogkulturnog instituta u Zagrebu, LiepzigerBuchpreis, Saveza njemaèkih izdavaèai knjiara, zajedno s Freimutom DuveomNagradu Bruno Kreisky za politièkuknjigu, te je primio Medalju HermannKesten, Njemaèkog centra P.E.N. Suosnivaèje Grupe 99, a 2000. godine proglašenpoèasnim graðaninom Sarajeva.Èlan je Hrvatskog centra PEN.-a,HHO-a, Cap Anamur-German EmergencyDoctors/Köln, Journalisten helfen Journalisten/München,Meðunarodnog forumaBosna i Društva hrvatskih knjievnihprevodilaca.Jednom godišnje treba otiæi u New York,Berlin ili Stockholm i napraviti jakuvišednevnu priredbu. Rijeè je o skupomprojektu koji se ne moe realiziratitakoda sudionici spavaju kod aktivistaHDZ-a ispod kreveta, nego opredstavljanju dijela kulture na naèin kaošto se predstavljaju simfonijski orkestrito Maðarska, Austrija, Italija,Grèka, Bugarska, jer su interes,razumijevanje i sukladnostimnogo jaèi u regiji nego u svijetu.Buduæi da Hrvatska ima i intelektualnui etnièku manjinu usvim tim zemljama nije teško naæiprirodnu vezu za organiziranjetakvih nastupa. Sve ovo govorimjer je osnivanje Društvo hrvatskihpisaca jedinstvena šansa zakorak prema modernizaciji hrvatskogknjievnog pogona, akoji je dosad bio na razini ceremonijalnosveèanog. Pa je DHKbilo društvo za dodjelu medalje inastupima na pogrebima, svadbamai kolektivne odlaske predsjednikuTuðmanu na koktele.Sada se neko drugo društvo osamostaliloi ono poèinje djelovatiu svom interesu i u interesu pisaca,ne recimo nacije. Što je jakopametno jer hrvatsku naciju hrvatskaknjievnost ne zanima.Mislim da je sve napravljeno udobrom trenutku jer je Društvoaktiviralo generaciju mladih piscakoji su zainteresirani za pisanje,za komunikativno pisanje,ali i nastupe, a èiji su najznaèajnijipredstavnici ušli u upravna tijelanovog Društva.Dosta naglašavate potrebu zamodernizacijom i uloge mlaðihpisaca. Postoji li bojazan da se iunutar ovog Društva dogodi jaz isukob generacija?– Teško je to predvidjeti, alisve ovisi od mladih pisaca, u kojojæe mjeri suraðivati s onim piscimaiz generacije koji su todruštvo zapravo osnovali jer jedošlo do loma u DHK. Kad sepogleda s aspekta Velimira Viskoviæa,Draena Katunariæa iliSibile Petlevski društvo je nastalozato jer Draen Kaunariæ nijepostao predsjednik. Da kojimsluèajem jest nikakva velikog osnivanjanovog društva ne bi bilo.To je bio samo dobar povod i iakogovorim o tome s malom ironijom,ispalo je odlièno jer semlaði pisci ne bi odluèili prikljuèitiDHK-u ni da je Katunariæpostao predsjednik. Zasad, kolikosam mogao vidjeti na sastancima,vlada tolerancija jednihprema drugima, što je posljedicapotpune nezainteresiranosti jednihza druge i to je, zapravo, jakodobro. Ne vjerujem da npr. mlaðipisci nešto pretjerano èitajutekstove onih starijih i to je, ponavljam,jako dobro jer dobivamodinamiènu grupu. Iskreno,nadam se da neæe biti jedinstvenihstavova, jedinstvenih stremljenja.Društvo hrvatskih pisacaje sindikalni skup koji je zbog samoruiniranjaDHK preuzeo i nekereprezentativne funkcije.Strani sveuèilišni profesori,urednici, novinari æe se kada doðuu Zagreb vjerojatno bolje osjeæatiu društvu pisaca gdje ih neæedoèekati šest alkoholièara i šestdivljih dinaroida.Grupa za pritisakSpomenuli ste i pritiske na dr-avu i društvo za potrebe ostvarenjapojedinih ciljeva. Kakonapraviti pritisak za potrebeknjievnosti u društvu u kojemslubeni dravni predstavnicivrijednosti koje propagiraThompson proglašavaju uzvišenimivotnim vrijednostima?– Mislim da æe Društvo hrvatskihpisaca kao Društvo arhitekataili likovnih umjetnika i svaostala pristojna društva iz kulturnesfere dobivati samo 5, 6 ili8% od onoga što dobivaju gospodapoput Thomsona ili redateljafilmova o èetveroredu, MajciBojoj i kralju Zvonimiru. S timese treba pomiriti. ivimo u zemljiu kojoj to ljudi jako vole, paèak i suci poskakuju ratnim zloèincimadok pjeva Thompson.No, kako je DHP svojevrsnasindikalno okupljanje, lobistièkaorganizacije, grupa za pritisak –molim ustaše da zapišu tu rijeè –mi æemo taj pritisak raditi i mislimda æe biti dobro doèekan. Ponajprijejer je ministar kulture uvrlo dobrim, konstruktivnim,radnim odnosima s VelimiromViskoviæem i upravom Društva.Kad HDZ doðe na vlast, a na èemuSDP i svi ostali tako svesrdnorade, onda æe to biti malodrukèije, ali ipak imamo godinudana vremena.Moe li se kontaktima i suradnjoms meðunarodnim institucijamai pojedincima na neki naèinpreskoèiti hrvatski okvir, hrvatskeinstitucije?– Ne, jer se knjievnost i kulturana meðunarodnom planuuvijek pomau iz matiène zemlje.Bogati amerièki tvornièari,vlasnici, rentijeri plaæaju putemzaklada ili direktnim sponzorstvimada bostonska filharmonijaode i svira u Parizu. Ne moeFrancuska pozvati Berlinsku filharmonijuda svira na komercijalnojosnovi jer je tako skupa dato nitko ne moe platiti. Rijeè jeo kulturnim vanjskim poslovimakoji se uvijek obavljaju «iz zemlje»i samo o pojedinoj dravi zavisišto radi sa svojom kulturomprema van. Naša zemlja se nikadnije osobito brinula o tim stvarima,niti je smatrala da pisci predstavljajuzemlju iz koje dolaze.Spomenuli ste prikljuèivanje isuradnju sa Sarajevom, no ovogodišnjimasovni odlazak izdavaèau Beograd pokazuje da seshvatilo koliko je i to trište zanas vano. No, veæ pri prvom organiziranomposjetu napravili supropust i organizirali tek izlobuknjiga, premda je interes za kupnjubio vrlo velik.– Iz svoje potpredsjednièkefunkcije za meðunarodne odnoseizuzimam prostor štokavskogjezika, to nije moja domena.Bosnu uopæe ne smatram inozemstvom.Odnosno, smatramje formalnim inozemstvom, ali upotpunosti integralnim dijelomonoga što zovemo naš kulturniprostor.Dakle, granice su granice jezika,a ne dravne granice?– Da, takvo što postoji meðuNijemcima, meðu Francuzima.Ne mislim da se time moram bavitijer to nije meðunarodna suradnja,niti mislim da je netko zamene glasao zato da uspostavimkontakte sa srpskom ili vojvoðanskomknjievnošæu.Regionalne inicijativeSvi izvještaji o netom završenomSajmu knjiga u Frankfurtugovorili su o svojevrsnom kvantitativnomi kvalitativnom paduu odnosu na prethodne godine.Za naše je nakladnike godinamato bio najznaèajniji dogaðaj sezonezbog kojeg su se lomilamnoga koplja. Hoæe li se neštopromijeniti?

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 9– Odlazak na frankfurtski sajambio je vaan i ranije, ali je posebnoznaèenje dobio nakon raspadaJugoslavije i disfunkcijebeogradskog Sajma knjiga. Pretvoriose u godišnju paradu, pregledhrvatskog izdavaštva, odigraoje ulogu eksteritorijalne nacionalnesmotre. To æe se sigurnopromijeniti ponovnim oivljavanjembeogradskog sajmakao oèito središnjeg sajma štokavskoggovornog podruèja. Otome najbolje svjedoèi brojnostnakladnika koji su ove godineparticipirali, pa i susreti ministarakulture. Hrvatski nakladniciokrenuli su se prema Beogradu ikada u godišnjim planovima buduraspodjeljivali budete za nastupena sajmovima, Frankfurt æesigurno malo izgubiti.Ovogodišnji sajam je u cjelinibio nešto reduciraniji; prvo, jer gaje posljednje dvije godine vodiološ direktor. Zatim, nakon 11. rujna2001. godine kod amerièkih idrugih «overseas» izdavaèa nestaloje onog veselja i elana potrebnogza uspješan nastup na sajmovima,a osim toga mnogo se togadanas moe riješiti elektronièkompoštom. Treæi razlog je kriza kojaje zahvatila njemaèke knjiare iprodaju knjiga, tako da je nestaoonaj njemaèki motor sajma.Jesu li moda manji regionalnisajmovi, poput našeg u Puli,modeli za buduænost?– Pa Istra opæenito odliènofunkcionira, pa tako i pulski sajamknjiga. Svojim regionalnimsnagama i pameæu toliko odskaèeod mrtvila ostalog dijela Hrvatske,te ne iznenaðuje što nakon12 godina velikog hrvatskogpatriotizma najbolji hrvatski sajamknjiga imamo u Puli, a akobilo što hoæemo postiæi idemo uBeograd. Nedostaju nam knji-evni festivali, dani knjiga. Gradovipoput Osijeka, Rijeke,Dubrovnika Splita doslovno vapeza tako neèim, ali festivali sene rade tako da se kupi rabljenišator na napuhavanje na koji senalijepi papir s natpisom – ovo jesajam knjiga. Inicijative, dakako,moraju doæi iz pojedine regije,kao što je to spomenuti sluèaj uIstri i prvenstveno to treba napravitizbog mladih ljudi. Koji kakoive u gradovima, a zapravoive u potpunoj kulturnoj, mentalnoji estetskoj pustoši.Iz svojepotpredsjednièkefunkcije zameðunarodneodnose izuzimamprostor štokavskogjezika. Siguransam da za menenitko nije glasaoda bih uspostavljaokontakt svojvoðanskomknjievnošæuBijeg iz provincijeI za kraj pomalo osobno pitanje.Kako ste se odluèili za angamanu tjedniku Feral Tribune?Kao uspješnom izdavaèu snizom društvenih angamanamaterijalna strana sigurno nijebila razlogom.– Skoro svaki tjedan objavimprikaz jedne nove knjige koja jeizašla u nekoj drugoj zemlji, nastranom jeziku, a smatram da jeod nekog opæeg interesa. To radimkako bih obnovio vlastitu privatnubiblioteku. Zahvaljujuæi tomeponovo sam poèeo kupovatiknjige, kada odem u inozemstvoulazim u knjiare i tamo provedemdva-tri sata. Izbor onoga oèemu æu pisati je afirmativan, dakle,pronalazim knjige koje preporuèujemza èitanje, a ne pišem onekoj lošoj knjizi publiciranoj uItaliji. Na taj se naèin i sam pokušavamizvuæi iz provincijalne zatvorenosti,skuèenosti ratne, tuðmanistièke,postuðmanistièke, totalitaristièkeHrvatske. Pokušavamponovo postati normalanèovjek, jer nije lako ivjeti u zemljiu kojoj je desni parametar kakostojiš prema ledeno hladnom pogleduAnte Gotovine, a lijevi kakostojiš prema ledeno hladnom pogleduBorisa Budena.Postoje li i kakve su reakcijeèitatelja Ferala?– Nekoliko nepoæudnih intelektualacareklo mi je da redovnopogledaju i tu rubriku. Naime, toje jedna informativna rubrika,foto: Jonke Shamona nema nikakav profil koji biljude na neki drugi naèin zainteresirao.Osim kad pišem o knjigamakoje govore o ustašama ipartizanima, onda dobivam dugapisma o tome kako je to zapravobilo. Upravo se spremam pisati ojednog Goldhagenovoj knjizi oulozi Katolièke crkve u doba nacionalsocijalizmai fašizma, i sobzirom ma to da se spominje ihrvatska Katolièka crkva oèekujempodue komentare. Inaèe, tami je rubrika veliko veselje i vrlorado o njoj govorim i zato jersam vidio da je biblioteka mogdjeda koji je bio muzièar zapravomnogo bolja od biblioteke kojusam sam prikupio, a ja sam kaoneki izdavaè. Kada bih se u sluèajupoara morao odluèiti kojubiblioteku spašavati odluèio bihse za onu djedovu.

10 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Rade Dragojeviæotovo su sva ovdašnja izvješæa uposljednjih nekoliko godina o stanjustvari «s one strane Drine» vrvjela,koja više a koja manje, neskrivenimambicijama autora da pokau svu kulturnupremoæ naše, hrvatske strane, i da neskrivenoizraze svojevrsni kulturni prezirprema, a kakvoj drugoj, negoli balkanskoj,istoènoj (èitaj: zaostaloj, neciviliziranoji slièno) dravi Srba i Crnogoraca.Posrijedi je svojevrsni kulturno-društvenisafari, èiji su akteri uglavnom hrvatski novinarii publicisti i èiji se sadraj kreæe urasponu od otvorenog naslaðivanja nadtuðom nesreæom (lošija ekonomska situacija,prljavije ulice, neokreèene fasade, višeprosjaka i lošiji javni prijevoz), do specifiènekolonijalne svijesti koja se ovdjeraða i koja u Srbiji i Beogradu vide samoegzotiènu zajednicu jednog bizarnog balkanskogplemena èiji pripadnici vole peèenepaprike, dobar roštilj, pevaljke i zabavudo zore na savskim splavovima.Ceca, Habermas i DerridaOdlazak na Beogradski sajam knjigatrebao bi po svim parametrima takvu optikuizmijeniti, te rezultirati tvrdnjom kakosu Srbi upravo suprotno od gore navedenog– narod knjige i èitanja, dakle parPozdrav iz zemlje SafariHrvatski nakladnici u Beogradu supokazali da nemaju ništa protivnormalizacije ekonomskih odnosasa Srbijomexellance, narod vrhunske kulture. Tomebi u prilog trebao iæi i podatak o skoropola milijuna posjetitelja na ovogodišnjemSajmu, o postojanju stotina i stotinatamošnjih izdavaèa koji godišnje izbacujuna tisuæe novih naslova, zatim èinjenicada srpsko izdavaštvo, posebno u odjeljkuza prevoðenje knjiga iz humanistike,u stopu prati suvremenu svjetsku scenu,da im je domaæa romaneskna situacijavrlo opširna i tako dalje, i tome slièno. Mipak odustajemo od ovakve impostacijeproblema, od ovako nametnute dvojbe,ne priklanjamo se ni jednoj soluciji, ni solucijikultur-rasizma ni soluciji adoriranjaistoènog, navodno, izvornog kultur-vitalizma.Posve nam je nevano što u mirnomsuivotu u Beogradu obitavaju Cecai najnoviji prijevodi Jürgena Habermasa iJacquesa Derride. Štoviše, niti mislimo daje njemaèka sociologija neofrankfurtovacau srpskom prijevodu garant civiliziranepolitike ili neviðenog duhovnog uzleta,niti je pun stadion na Marakani nakoncertu neke folklorašice dokaz da jeeventualno postojeæa duhovna prizemnost– kako bi netko mogao odèitati popularnostnovokomponirane muzike u Srbiji– siguran put u ratno klanje. Ne pristajemona takav simplificirani kauzalitet, nepristajemo se samo tako sloiti bilo svjeènom hrvatskom sumnjièavošæu (ah, tiprepredeni Srbi koji nas svojim gostoprimstvomzapravo ele zavarati), bilo s«von oben» pozicijom s koje Srbe-Balkancetretiramo kao drugorazrednu kulturnunaciju. Premda smo kolega BorisRašeta i ja sjajno jeli u jednom restoranuna Karaburmi, kod popularnog Daèe, namjestu gdje nerijetko svrati i amerièki veleposlanikMontgomery, i premda samkupio promptno prevedenog maðarskognobelovca Imru Kertésza, ne mislimo nitida su nas «lukavi» Srbi namjerno «okupirali»svojom tradicionalnom gostoljubivošæu– teza koja se, kako rekosmo, èestomogla èuti u Hrvatskoj – kao što ne mislimoda ièija prevodilaèka brzina znaèi ištaviše od obiènog dobrog urednièkognosa. Kulturni vitalizam, ma kolikogod binacional-kulturalisti htjeli da tome nijetako, sam po sebi ne znaèi ama baš ništa inije zalog ni za kakav društveni ili politièkinapredak. To je dakako, u nacijama,poput srpske ili hrvatske teško shvatiti, sobzirom na to da su oba etnosa nastala iz,kako bi to Istvan Bibo kazao, jeziènognacionalizma, gdje je, dakle, kulturna,lingvo-jezièna komponenta divinizirana ipremetnuta u temelj nacije.Novac ipak pokreæe svijetHrvatski su izdavaèi ove godine prviput nakon jedanaestogodišnje stankenastupili u organizaciji Zajednice nakladnikai knjiara. Imali smo svoj nacionalniizlobeni štand, neki su izdavaèi imaliposebne pultove i tamo su prodavali svojukulturnu robu. Posebno su profitiraliGolden Marketing i Školska knjiga, a daviše njih nije zaradilo priprijeèila se srpskadravna administracija i nepostojanjeplatnog prometa izmeðu Hrvatske iSrbije. Znaèajno je i to da su se brojni našipisci pojavili kod srpskih izdavaèa –poèevši od Ante Tomiæa kojemu je srpskidomaæin bio novosadski Prometej,preko Denisa Kuljiša i Milana Kangrge, astalni pisci prisutni u beogradskim knji-arama su i Dubravka Ugrešiæ, Boris Buden,Daša Drndiæ, Igor Mandiæ, DunjaRihtman-Auguštin, Zvonimir Majdak,dok je posebno iznenaðenje Vedrana Rudan.Ona je, naime, kod Vladimira Arsenijeviæai njegove kuæe Rende svoj prvijenacUho, grlo no veæ prodala u tisuæuprimjeraka.U Beogradu se veæ standardno pojavljujei Srpsko kulturno društvo Prosvjetaiz Zagreba koje je imalo takoðer svoj posebanštand na kojem je izloilo sedamsvojih novih knjiga. Meðu njima su Antologijasrpskog pjesništva u Hrvatskoj NebojšeDevetaka, roman Konstantin BogobojazniSime Mraoviæa, ogledi Zloèin ikazna Jovana Miriæa, Knjiga o ZaharijuOrfelinu Laze Æurèiæa i drugi. Najnovijaje vijest, koju je novinama priopæio ministarkulture Antun Vujiæ, da su èetiri beogradsketrgovaèke kuæe potpisale ugovor sovdašnjim izdavaèima o plasmanu hrvatskeknjige u Srbiju, te da je posrijedi posaood nekoliko stotina tisuæa eura. U sluèajuhrvatsko-srpskih kulturnih veza, kakovidimo, sirovi materijalizam i fiskalnirezoni više su nego ozdravljujuæi. Samonas novèarska logika moe izlijeèiti odkulturnog naci-sentimenta koji je u ovomili onom obliku vladao na svim ovim podruèjima.“ vaki èetvrti punoljetni stanovnikHrvatske istjerao bi Srbe iz zemlje,svaki sedmi uèinio bi to sa Crnogorcimai Bošnjacima, gotovo svaki desetisa Slovencima”, ovako poèinje tekstnedavno objavljen u Veèernjaku, koji saimarezultate ispitivanja razine socijalnebliskosti prema pripadnicima drugih nacija.A njih su u nastavku odmah iskomentiraladvojica politièara, jedan s lijeve i jedans desne strane tezulje, te jedan sociolog.U skladu s tim dobili smo i tri moguæatumaèenja rezultata. Desnièar se prikloniomišljenju da zbog rata rezultati nisuneoèekivani, ljevièar se u liberalnom kljuèuzgrozio zbog porasta netrpeljivosti, teiskazao strepnju da æe na sljedeæim izborimapobijediti radikalna desnica, dok sesociolog zauzeo za tezu o vjeènoj, gotovoiracionalnoj netoleranciji izmeðu dva etnikuma,što je potkrijepio i rezultatima istraivanjau Srbiji od prije èetrdeset godina,a koji su pokazivali da Srbi najviše netolerancijeiskazuju upravo prema Hrvatima.Naš je pak stav da i ovo, kao i neka ranija,slièna istraivanja govore samo jedno:kako su razlièite vrste unutardruštvenihkonflikata temeljito i, moda, nepovratnotransferirane i sublimirane pod samojedan tip sukoba – onaj meðunacionalni.Konstrukcija identitetaDakle, u devedesetima je na ovimpodruèjima izvedena jedna vrsta, dotadrijetko viðenog, pacificiranja društavaprema etno-nacionalnom principu i izgradnjebeskonfliktnih zajednica premaetno-nacionalnom principu; izvršeno jeopæe unutarsocijalno pripitomljavanje isvojevrsno unutarnje glajhšaltovanjedruštava prema etno-nacionalnom principu,èiji pripadnici od tada svu svoju agresijuupuæuju prema jednom jedinompseudoproblemu – drugoj etniji. Prijašnji,razlièiti društveni antagonizmi usvim su postjugoslavenskim društvimareducirani na meðuetnièke konflikte. Taje pak vrsta sukoba uzdignuta gotovo dorazine prirodnoga zakona, a takva «naturalistièka»teorija koja, dakle, zbori o samorazumljivoj,prirodnoj vjekovnoj mr-nji, u dobroj je mjeri prisutna i u brojnimtumaèenjima uzroka ratova u timdruštvima.Kako se, primjerice, klasni sukob u naspreformulirao u nacionalni, govori i jedna«lingvistièka» intervencija Franje Tuðmana.Na jednoj tradicionalnoj proslavi Prvogmaja u Maksimiru, Tuðman je okupljenomradništvu zaelio “Sretan prvi svibanj,Praznik rada”, ali ne bilo kakav, nego,kako je to tada Tuðman kazao, “hrvatskiPraznik rada”, ne bi li se taj valjda razlikovaood – “srpskog Praznika rada”.Konstrukcija hrvatskoga identiteta, kojuje u proteklome desetljeæu stvaralo hrvatskodravotvorstvo, temeljila se upravo nanjegovu odnosu prema srpstvu i Srbiji –nas je nama èinio upravo jezik razlièit odsrpskoga, naša je kultura kulturom postajalatek u svojoj razlièitosti u odnosu nasrpsku, a Hrvatima nas je èinio i stoljetni,sada slobodno izraavan, odium premaSrbima. Ali, vidi vraga, upravo tu gdjesmo pomislili da smo tako specifièni, takorazlièiti i samo svoji, ponosni na vlastitunacionalnu netrpeljivost, koja s odmakomod rata ne samo da ne pada nego i raste, ustvari uopæe ne iskazujemo bog zna kakvuoriginalnost, pruajuæi samo jedan u nizuprimjera za tezu da etniziranje manje-višesvih društvenih odnosa nuno vodi svojevrsnomslijevanju mnogobrojnih socijalnihfrustracija u jedinstvenu etnièkimotiviranu uskratu, kao jedinu društvenupoeljnu frustraciju.Na metiNacionalna dresuraI dok mu globalizirane telekomunikacijske kompanije uzimaju i dopolovice ukupnih mjeseènih davanja za reije, i dok svakodnevnogubi posao i smješta se u sve dui red za nezaposlene, mali hrvatskièovjek i dalje bulazni o Srbinu kao arhi-neprijateljuAndrea DragojeviæPoznato je da mrnja moe posluitikao element izgradnje identiteta. No, nitu se Hrvati ne pokazuju posjedovateljimaikakva ekskluziviteta. Iako rezultatetakvih istraivanja ne poznajemo, a neznamo ni postoje li ona, ipak moemopretpostaviti da socijalnu distancu premaSrbima, jednako veliku kao i Dalmatinci iSlavonci, pokazuju i, recimo, Albanci sKosova. Još je vanije da i hrvatsko društvo,kao i ostala društva s ovih prostora –a ovo istraivanje to potvrðuje – pokazujekako samo jedna vrsta solidarnosti, pa bilaona i unutaretnièka, nipošto ne garantiraunutrašnju koheziju. Štoviše, karakteristikatakvih društava izrazita je fragilnosti nestabilnost. Fenomen mrnje bezpostojanja objekta mrnje poznat je u jošnekim istoènoeuropskim zemljama.Primjerice, u Poljskoj je i dan-danas stabilnovisok stupanj antisemitizma, premdaje idovska zajednica u toj zemlji praktièkiistrijebljena tijekom Drugog svjetskograta, a slièno je i s Ukrajinom i Rusijom.Takva, na prvi pogled iracionalna,mrnja u ovim zemljama, moe se objasnitipokušajima nacionalnih elita da se uuvjetima osiromašene istoène Europestvori ono radi èega bi Lenjin bio veseokao malo dijete: postantagonistièka narodnazajednica.Fantazme o arhi-neprijateljuVratimo se anketi koja pokazuje, kolikogod u podtekstu moda bila prisutna, iza bulevarsku štampu razumljiva, elja zašokiranjem, svu bijedu poloaja današnjegtzv. malog hrvatskog èovjeka. I dok muglobalizirane telekomunikacijske kompanijeuzimaju i do polovice ukupnih mjeseènihdavanja za reije, i dok svakodnevnogubi posao i smješta se u sve dui redza nezaposlene, on jadan i dalje bulazni oSrbinu kao arhi-neprijatelju. Ta ga fantazmane napušta èak ni kada neprijatelja fizièkinema, ili mu je bitno smanjen broj oèemu se mogao uvjeriti zagledajuæi u rezultatepopisa stanovništva, pa ni u uvjetimakada je iz nedavnog rata izašao kao kakav-takavpobjednik.Veèernji list, koji je i inaèe poznat pournalistièkoj anketomaniji, svojedobnoje priupitao svoje èitatelje tko je kriv zapoare na Jadranu. Odgovor je bio – Srbi,jedna se pak ekološka televizijska emisija«proslavila» potragom za Srbima-piromanima,a vjeèno suspektni Srbi nedavno subili implicirani i kao moguæi krivci nekihbankarskih afera. Morali bismo provjeriti,jer Luka Podrug kae kako je “istraivanjeprovedeno na tendencioznim osnovama”,ne stoje li iza spomenutog istraivanja –sami Srbi.

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 11Agata Junikuladen Martiæ prvi je put zaZarez govorio netom nakonnjegova osnivanja, uproljeæe 1999. Bilo je rijeèi o tomekako se tijekom devedesetihgodina Studentski centar isprazniood studenata i sadraja koji biih zanimali, o tome kako se pretvoriou rezervat kulture zavièajnihklubova te o tome da nije višeono što je nekada bio i što bi svakitakav centar trebao biti – integrativnomjesto buduæih akademskihgraðana, u stalnoj dinamiènojvezi s gradom. Tom prigodomMartiæ je sa aljenjem konstatiraokako je klub Moèvara –tada smještena par metara dalje uCrnatkovoj – prepuna, a da jeSavska veæ u 20 sati pod kljuèem.Izravna sankcija Martiæu za tajistup u javnost bio je – otkaz. Istina,nakon dva roèišta vraæen jena posao, što je, kako sam kae,samo potvrdilo da je istina bilana njegovoj strani. U trenutkuMartiæeva povratka na posao završitelja dunosti ravnatelja SC-abio je postavljen Vlatko Jurišiæ.Tadašnje upravno vijeæe Jurišiæaje ubrzo smijenilo i imenovaloMatu Pavkoviæa, no ministarKraljeviæ je natjeèaj poništio.Nakon nekoliko mjeseci svojevrsnoginterregnuma i desetljeæagolemih dugova, Vlada je u prosincu2001. donijela Zakon o sanacijistudentskih centara, a u sijeènju2002. i odluku kojom seJurišiæ imenuje za sanacijskogupravitelja. Sveuèilište u Zagrebu– vlasnik SC-a od 1993. godine –privremeno je izvlašteno, a Vladaje preuzela do okonèanja sanacijevlasnièka prava nad centrom.Dolaskom sanacijske uprave,osim što je pokrenut proces rješavanjavlasnièkih pitanja, otvorenisu i neki procesi kojima bi seStudentski centar konaèno napunio– sadrajem. Time pak donedavnoutopijska namjera povratkau dane ponosa i slave postajenešto realnijom opcijom.Riješiti vlasništvoKako bi, prema Vašem mišljenju,trebalo riješiti pitanje vlasništvanad SC-om?– Još postoje dvojbe s kime biSC trebalo vezati. Moda je toviše stvar politike, ali elio bih istaknutièinjenicu da je od trenutkakad je Sveuèilište preuzelovlasnièka prava SC naglo poèeopropadati. Ne mislim samoprogramski, nego i doslovce. Tiprostori su u posljednjih 10 godinaposve devastirani. Sveuèilištene raspolae s dovoljno novcada bi adekvatno vodilo tako velikicentar, ali ni s menadmentomkoji bi u takvoj situaciji pomogao.Osim toga, nedavno je objavljenainicijativa da se osnujefilozofsko sveuèilište s više od4000 nastavnika i studenata, veægodinama se radi na utemeljenjuKatolièkog sveuèilišta, Hrvatskistudiji se vode takoðer u tomsmjeru, postoje i privatna uèilištakoja æe prerasti u sveuèilišta...bilo bi onda logièno da SC budena raspolaganju svima njima, i uvlasništvu drave.Mladen Martiæ, direktor Odsjeka kulture Studentskog centra u ZagrebuDnevni boravak u Savskoj 25Ususret reanimacijiVlada si je zadala donošenjeZakona o visokom obrazovanjukoji bi nas morao uskladiti s Bolonjskomdeklaracijom i u tomsmislu. Nigdje u Evropi ne postojistudentski centar u okvirutako golemog sveuèilišta. Osimtoga, neophodan nam je i Zakono studentskom standardu koji biregulirao pitanje studentskihcentara, a time i pitanje kultureunutar njih.Koje bismo evropske modeletrebali slijediti?– Budemo li se pribliavali Evropivjerojatno æemo odabratirješenja koja su se odliènima pokazala,primjerice, u Austriji iSloveniji. Glasoviti ljubljanskiŠKUC u djelomiènom je vlasništvudrave i grada, i kao samostalnaustanova u kulturi funkcioniraizvrsno. Smještaj i prehranasu tamo takoðer u vlasništvu dr-ave, ali kao posebna ustanova.Studentski centar u vlasništvudrave bio bi i dalje na dispozicijisvim studentima, kao što je ibio od 1957. do 1993., a Grad bionda ušao ne samo novcem zaprogram – u èemu nas je dosadpratio vrlo dobro – veæ i za plaæe,èime bi se pak odteretilo Ministarstvoznanosti.Urediti dvorišteU oèekivanju zakona raditena novoj programskoj strategiji.O èemu je rijeè?– U proteklih pola godinenapravili smo kratkoroène i dugoroèneprograme, te sve pripremiliza normalno djelovanje kadado okolnosti za to doðe. Postojinekoliko inicijativa. Francuskipaviljon je, primjerice, jedna odnjih. Taj objekt nulte kategorijeje potpuno devastiran i Francuzisu pokazali interes da u njemu,na temelju koncesije, utemeljesvoj centar za knjigu, tj. da ujedineu njemu sve svoje kulturneSC u Zagrebu imaiza sebe tradiciju,znanje i strahovitusnagu u ljudimaprostore. Jedan krasni objekt bibio spašen, jedan širi prostor bidobio novi izgled, Francuzi bi riješilisvoje pitanje, a višak kapacitetatakva prostora bi bio naraspolaganju našim djelatnostima.Na prostoru izgorenog Njemaèkogpaviljona drava je najavilaizgradnju dvorane za plesniteatar. Središnji prostor, dvoranakina s tisuæu mjesta, kao takav nemoe funkcionirati pa ga trebapretvoriti u multipleks kino ioko njega razigrati èitav niz sadrajakoji bi mogli udomiti Filmskicentar. Ovdje bi se moglakonaèno udomiti i Muzièka akademija.To su samo neki odprograma koji bi ulaskom u dvorišteSavske 25 bitno promijenilisituaciju, cijelu sliku SC-a, ali ikulturnu sliku Zagreba.Svojedobno je planirana izgradnjashopping centra. Višenema govora o tome?– Ta koncepcija je definitivnootpala i nadam se da se to nikadaneæe ponoviti kao ideja. Pitanjeje sad jedino hoæe li ovaj drugi,po meni jedini logièni koncept –a to je kulturni centar Zagreba –doista zaivjeti. Ako bude pametii poslovnog sluha, vjerujem dahoæe. Grad bi morao SC iskoristitikao svoju legitimaciju, neštošto æe ga dalje oblikovati, profiliratii predstavljati prema van.Ako se pak riješi pitanje vlasništvai pametne registracije ovihdjelatnosti, onda moemo potra-iti partnere kojima nudimo elitniprostor tako da bi oni prekolokacije vrlo brzo vratili uloeno,a nudimo i mladu, urbanu,akademsku publiku koja je interesnaciljna skupina marketingasvake propulzivne privredne grane,od piva do turizma.Sve u svemu, ideja Vam jeStudentski centar pretvoriti udnevni boravak?– Da, u dnevni boravak za studente,ali i druge... elimo da seovdje cijelo vrijeme nešto vrti.Siguran sam da æe donošenje zakonai sistemsko rješavanje vlasništvau roku od nekoliko godinapromijeniti sliku na tako dramatièannaèin da æe to iznenaditièak i nas koji veæ dugo sanjamote snove. Moemo uhvatiti koraks najnovijim trendovima, èakponovno prethoditi trendovima,kao nekad. Ironièno, ali za Studentskicentar i njegovu kulturuje u ovom trenutku idealno što jenakon 10 godina propadanjapotpuno osloboðen bilo kakvihrepova prema prošlosti. Prostorisu potpuno uništeni, opreme nema,ljudstvo svedeno sa 150 na50, tako da ni doslovce nemamošto amortizirati. Moemo krenutiispoèetka.Aktivirati studentePrate li Vas studenti u tim inicijativama?Zanima li ih to uopæe?– Ja sam, istina, formiran ušezdesetim godinama koje su bilespecifiène u vezi sa studentskimaktivizmom, ali mislim dasu i objektivno gledajuæi studenti,naalost, jako pasivni u svemutome. U posljednje vrijeme smovelikim naporima okupili tridesetakudruga s kojima radimo naplanovima. Ti planovi su, naime,napravljeni u vrlo širokom konsenzusus mladim ljudima, to sudakle njihovi planovi. Kao jedanod najstarijih u kulturi SC-a samosam moderator. Ti mladi ljudisu vrlo vrijedni i korisni, alibilo bi još korisnije kad bi se idrugi mladi ljudi u ovo ukljuèili ipoèeli graditi svoj koncept aktivnije.Htio bih samo podsjetiti – ato je onaj dio repova prošlostikojime se kultura SC-a iznimnoponosi – da su ovdje uz TeatarITD nastali Omladinski radio,Z3, biblioteka i èasopis Teke iRazloga, Muzièki salon, galerijakoja je prva izlagala Piceka i Srneca...SC u Zagrebu ima iza sebetradiciju, znanje i strahovitusnagu u ljudima koji su nekada,kao studenti, ovdje radili. Nekiod njih su danas uvaeni umjetnici,sveuèilišni profesori, ministri.Siguran sam da bi nam i onirado dali svoj know-how i takopomogli u stvaranju novog-starogSC-a.

12 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Uvod u katolikeBoris BeckJesu li katolici posebna vrsta ljudskihbiæa?– Ne, oni su u prvom redu ljudi, a potomkršæani. Katolici su tek na treæemmjestu.Jesu li oni graðani drugog reda?– Katkad. Ustavna odvojenost Crkveod drave shvaæa se tako da su i vjerniciodvojeni od drave, a da oni koji nisuvjernici nisu odvojeni od drave.U stvari su dravne institucije(od škole to Televizije) zajednièkovlasništvo svih graðana(pa i vjernika svih moguæihvjera) te su im dune osiguratislobodu savjesti i vjeroispovijesti.Neki primjer?– Rektor Filozofskog fakultetasprijeèio je izbor dekanaTeološkog fakulteta zarektora Sveuèilišta u Zagrebujer je smatrao da je teologijamanje znanost od filozofije. Ipak: upravose godina utemeljenja studija teologijeobiljeava kao datum osnutka Sveuèilištate je upisana na svakoj stranici svakogindeksa. (Ako je u meðuvremenudokazano da je potraga za mudrošæu egzaktnija,svrsishodnija i korisnija od potrageza Bogom, isprièavam se; promaklomi je.)Plašt nevidljivosti i neèujnostiA što je s èetiri ugovora i povlaštenimpoloajem Katolièke crkve?– Drava više ne propisuje moral, negobdije nad slobodom lobiranja – zakonedaje na trište unutar kojega se bore interesnegrupe. Katolièka crkva èini isto što ihomoseksualci i lezbijke: organizira se dabolje proðe u zakonu. Druge su vjerskezajednice još lošije organizirane i još siromašnijepa kasne – ali polako stiu. Prodavaèiceu Getrou takoðer su neorganiziranei siromašne pa ih zakonodavac tretira kaozadnje smeæe.Je li se trebala Katolièka crkva odreæisvojih prava i traiti jednaka prava i zadruge vjerske zajednice?– Ne bi im time pomogla. Zakon svimhrvatskim graðanima osigurava besplatnostudiranje, ali više od devedeset pet postonjih to pravo ne iskoristi. Što bi oni kojinisu upisali studij dobili da se upisani studentiiz solidarnosti s njima odreknu studiranja?Ništa.Vrijeða li se katolike paušalno?– Da. Ja sam u novinama o sebi veæproèitao da sam licemjeran, dogmatièan,rigidan, monologièan, nasilan, nedosljedani demagogièan. Ti sudovi nisu o menidoneseni na temelju poznavanja mojeosobe nego iskljuèivo prema mojoj vjeri.To je definicija govora mrnje.Što je sa slobodom savjesti i vjeroispovijesti?– To se shvaæa tako da svakog tko vjerujeu bilo što treba prekriti plaštem nevidljivostii neèujnosti da ne ugroava sloboduonih koji u to ne vjeruju. Slobodusavjesti i vjeroispovijesti imaju samo ateisti.Je li Crkva bogata?– Ne. Hrvatska je nacionalizacijom,konfiskacijom i privatizacijom osiguralada vjerske zajednice (ne samo katolièkanego baš sve) izgube svaku ekonomskuosnovu za opstanak. Drava je takoðer zasebe pridrala i škole, bolnice i staraèkedomove podignute novcem kršæana.A pomoæ izvana?– Katolicima slabo stie otkad imamomir i demokraciju.Ali je zato došao Opus Dei!– Opus Dei je vrlo strogo organiziran,pomalo staromodan i tajanstven, a namjeramu je da kršæani postanu sveti obavljajuæisvakodnevna zanimanja. Privlaèan jejer polazi od toga da su kršæani usamljeniu svijetu. Neæe preuzeti vlast u Hrvatskoj.Katolici koji nisu kršæaniŠto je s veleèasnim Sudcem?– Za njega se kae da ima nadnaravnedarove stigmi, proricanja i pojavljivanja nadva mjesta istodobno. Tko zna, moda jeto stvarno istina. Ako i jest, njegove privatneobjave ne obvezuju nijednog katolika.A Meðugorje?– Ista stvar.Što je s pedofilijom?– Isus je za pedofile rekao da bi boljebilo da se nisu niti rodili.Smiju li katolici maltretirati homoseksualcei lezbijke?– Homoseksualnost nije spojiva s kršæanskimmoralom, ali nije ni mrnja: kršæaninikome ne smiju èiniti ono što ne bieljeli da se èini njima.A mrnja prema Srbima, muslimanimai idovima?– Dragom Bogu je svejedno je li tkoHrvat ili Srbin. Muslimani, idovi i kršæaniimaju istog oca vjere: Abrahama.Jesu li katolici veæina u Hrvatskoj?– Ne. U Hrvatskoj u crkve ne ide redovitoviše od deset-petnaest posto ljudi, aèak i oni u znatnom postotku (po crkvenimanketama) odobravaju abortuse i rastavubrakova (a po svjetovnim anketama ipodmiæivanje, utaju poreza, kraðu na radnommjestu, alkohol, drogu, braènu nevjeru,ratne zloèine i njihovu aboliciju).Zašto je to tako?Mali katekizam za velike ljude– Ne zna se. Osamdeset pet posto kršæanasplahnuto je krsnom vodom samo izvana,bez ozbiljnih posljedica za duševni idruštveni ivot: sveæenicima dolaze samopo obrtnièke usluge da uvelièaju roðenja,vjenèanja i sprovode.Moe li se biti katolik, a da se ne ide ucrkvu?– Ne, ne moe se èak biti ni kršæanin.Ali zato se moe biti dobar i pošten èovjek.Je li onda Hrvatska katolièka zemljaili ne?– Prije bih rekao da je bioenergijska,makrobiotièka, horoskopska, metroovskai kladionièarska.En de ha, ha, haVole li svi katolici Thompsona?– Ne. Svaki katolik ima svoj vlastitiglazbeni ukus. Isto vrijedi i za èitanje Aralice.Mogu li katolici osnovati svoju stranku?– To više ne bi imalo smisla. Pokazalose da su demokršæanske stranke korumpiranekao i sve ostale.Za koga onda glasaju katolici?– Za onu stranku koja ime najviše kršæanskihosobina. Naalost, naše strankeimaju samo jednu osobinu i to su je naslijedileod glista: na koliko god ih dijelovapodijeliš, svaki dio moe nastaviti ivjetisamostalno.Smiju li kršæani glasati za stranke kojeidolatriziraju rat i endehaziju?– Svaka idolatrija je veliki grijeh.Naginju li sveæenici i biskupi desnici?– Neki, ali to ih ne èini monstrumima.Biskup Prenða moda voli èitati Ivankoviæevuknjigu o Gotovini, ali je prvi i dosadjedini u Hrvatskoj pokrenuo kampanjuprotiv segregacije djece zaraene HIV-om(jumbo plakati plus novèani prilozi).Gradi li se previše crkava?– U Zagrebu je od 1945. do 1990. izgraðenajedna nova crkva, u Splitu jedna, uRijeci nijedna. Kršæani su dugo mise odr-avali u stanovima. Istina, moda je biloviše vjernika kad je crkava bilo manje.Nisu li nove crkve uglavnom rune iloše urbanistièki smještene?– Jesu. Kao i sve što se gradi u Hrvatskoj.Što je s novokomponiranimvjernicima koji se guraju u prveredove, a ne znaju kada trebaustati, a kad sjesti pod misom?– Niste dugo bili u crkvi:prazni su i prvi i zadnji redovi.Koliko katolici morajuimati djece?– Nije propisano. Od kršæanskihroditelja oèekuje seljubav, velikodušnost i vjernost– i to je sve.Bog za malu djecuJe li vjeronauk indoktrinacija? Ne bi lidjecu trebalo pustiti na miru s vjerom dopunoljetnosti?– Vane stvari, kao što su cijepljenje,pranje zubi i prelaenje ceste preko zebrene odgaðaju se do punoljetnosti. Vjera jevjernicima vana stvar.Neka onda ostane u domu. Zašto uvoditivjeronauk u školu i vrtiæ?– Ako se vjera izbaci iz škola i vrtiæa,uèitelji i tete morat æe djeci zabranjivati dase prekrie prije jela i šutjeti ako ih klincipitaju zašto se ide na groblje, kiti bor i farbajujaja.Hoæe li školski vjeronauk poveæati brojkršæana?– Neæe. Djecu roditelji šalju na vjeronaukkao što bi ih vodili na engleski ili ritmiku,dakle aktivnosti namijenjene djeci;djeca se potom vraæaju u domove u kojimase ne moli, ne èita Biblija i ne ide namisu. Gle èuda, po stjecanju punoljetnostidjeca æe izabrati isto što i njihove mamei tate: vjersku indiferentnost, malograðanskuispraznost, moralnu nezainteresiranost.Zašto se onda vodi kampanja protivškolskog vjeronauka?– Zato da se djecu agnostika i ateistaKarikature su preneseneiz Glasa Koncila

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 13svakako rastavi od djece kršæana. Inaèe bidjeca vidjela da njihovi vršnjaci nemaju nirogove, ni repove, ni lomaèe, nego samodrukèije razmišljaju o vanim stvarima.Rastava Crkve od drave temelj je demokracije.– Temelj je demokracije poštivanje zakonai tolerancija, a ne vidim da bi se temeljidemokracije zaljuljali ako netkoupozna vjeru ili vjernika. No netolerancijaprema vjernicima sigurno nije demokratska.Zavijanje s vukovimaJesu li katolici prisutni u javnosti?– Nisu. Ako izaðu iz svojih katakomba,boje se da æe biti baèeni lavovima. Ovjeri šute da ih ne smatraju dogmatima,karikaturama, sadistima i opæenito patološkimtipovima – idealnim objektom ruganjai omalovaavanja.Moete navesti koji primjer?– Prije godinu ili dvije Sreæko Puntariænacrtao je za Uskrs izvrsnu karikaturu:njegovi nosonje sline nad punim stolompisanica, šunki, luka i hrena, zadovoljnotrljajuæi ruke i pitajuæi se jel’ im nešto jošfali. Dobivaju odgovor: Ja mislim da namfali vjere. Jeste li znali da je Felix uvjerenikršæanin? Ja sam to doznao nedavno, izintervjua u kojem je rekao i to da zna dane moe takve karikature (to jest o toj temi)raditi svaki dan – iako za to ima iunutrašnje i kreativne potrebe.Još netko?– Neki sam dan gledao Renea Medvešekana televiziji i na pitanje voditeljice oDjecu roditelji šalju navjeronauk kao što bi ihvodili na engleski iliritmiku...; djeca sepotom vraæaju u domoveu kojima se ne moli, neèita Biblija i ne ide namisu. Gle èuda, postjecanju punoljetnostidjeca æe izabrati isto štoi njihove mame i tate:vjersku indiferentnost,malograðanskuispraznostizvoru morala svojih predstava izbjegao jeodgovor – iako i kazališni vrapci na krovuznaju da je izvor kršæanski.Je li Medvešek zatajio svoju vjeru?– Ne. Medvešek samo zna gdje ivi i dakršæani nisu moæna veæina nego nemoænamanjina.Jeste li i vi osobno doivljavali poruguzbog vjere?– Da. Ljudima je to kao reæi dobar dan.Zato je ne stavljam na velika zvona. Dapaèe,pomalo mi je i neugodno pisati ovajèlanak.Jesu li mediji protukršæanski i protukatolièkiorijentirani?– Jesu. Mnogi novinari zavijaju protivCrkve jer misle da ne zavijaju s vukovima.Nije istina: lakše mi je nabrojiti tko nijepisao protiv kršæanstva nego one koji jesu.Je li to samo u Hrvatskoj?– Ne. Tako je u cijeloj Europi i SAD-u.Dijelom zbog zlobe i predrasuda, a dijelomzato što samo afere i skandali prodajuvijesti. U Hrvatskoj nije lošije nego vani,a mnogo je bolje nego u Sloveniji.Ali postoje vjerske emisije na televiziji,vjerski tisak, èak i radiopostaje…– To su rezervati. Crkva nema ni ljudini novca da njezini mediji izdre konkurenciju.U javnosti kršæani mogu biti prisutnijedino u javnim televizijskim raspravamai komercijalnim novinama – a pozivirijetko stiu.Rastava kuhinje od draveŠto bi kršæani mogli reæi kad bi ih se pitalo?– Svatko bi rekao nešto drugo. Svakikršæanin vidi u svojem zvanju kako bi mogaounaprijediti jedan mali djeliæ svijeta:ekonomiju, medicinu, školstvo – bilo što.Na primjer?– Prodavaèi u novim hipersuperultramarketimaprisiljeni su raditi noæu i nedjeljom,a da im se ne plaæa prekovremeno; kršæanibi se mogli suprotstaviti robovskomizrabljivanju tako da prestanu nedjeljomkupovati. Kršæani bi mogli i bojkotirati videotekeu kojima pornografski filmovi nisuna neki naèin zaklonjeni od pogleda djece.Kršæanski lijeènici mogli bi pokrenuti raspraveo abortusu i eutanaziji. Bez obzira nato što kršæana nema mnogo, ipak bi se èuloda je ivot vredniji od kupnje, ljubav odpornografije, a ivot od smrti.To je sve?– Ne. Kršæani vjeruju u solidarnost,milosrðe i opraštanje. U Hrvatskoj je nakonrata sigurno najveæi problem ranjenostduša i optereæenost mnogih savjestimrnjom. Kršæanstvo ima izvrstan lijek zato: razgovor s Bogom.Ali zašto bi svijet uopæe morao biti kršæanskiji?Nije li grozno biti kršæanin?Sve vam se propisuje, morate potiskivatiseksualnost, plaše vas paklom…– Ateistima je još gore. Ateisti prosjeènoive kraæe od vjernika i imaju veæu stopusamoubojstava.Piše li se ikad išta pozitivno u našimnovinama o kršæanima?– Ne. Znate li da jedine tri kuhinje zanajsiromašnije u Zagrebu dre MisionarkeBoje ljubavi i fratri? Rastava Crkve oddrave vrijedi i na polju puèkih kuhinja,ali tako da su sve kuhinje pripale Crkvi.Proèitala sam kako katolici promièu segregacijui oboavaju patnju. Je li to istina?– Katolici vjeruju da æe im mjesto udrugom svijetu ovisiti iskljuèivo o tomekoliko su protiv patnje i segregacije uèiniliu ovom. I o Bojoj milosti, naravno.edostaje mi Sabor. Veæ danima svisu daleko od javnosti. Malo prouèavajumeðunarodno pravo za sljedeæurundu zakona, malo se sjeæaju svojihmrtvih. Neki i naših. Primijeæeno je da jeministrica obrane otišla na misu zadušnicuza branitelje, a da klupe u crkvi nisu bilepromijenjene. Kao da ona u staroj klupine troši svoje radno dostojanstvo, èak idignitet, a klupa je moda još od arheološkihvremena Gojka Šuška. Ništa nijereèeno o tome je li poslije otišla na Trgpotpisati peticiju za Vukovarce kojom ioni trae pravo na otkup stana što je svojedobnodopušteno Hrvatskoj, ali ne itom podruèju koje je navodno od posebnedravne skrbi. Drava tako skrbi o onimašto su ostali bez svega da æe Sabor opetmorati naæi neku kvaku kako bi im seomoguæilo ono što je drugima dopuštaodavno ugasli zakon. Naravno, postojeprioriteti, pa zasad upravo zbog te kvakeu zakonu nitko još ne okuplja majstore nastadionu ili nekom trgu da kolektivno izjaveSvi smo mi Vukovarci, pa nakon togau Saboru neki genij predloi promjenuZakonu o otkupu stanova kao, primjerice,onih koji predlau promjenu Zakona zasuradnju s Haagom. Boli ih. Stanove suotkupili, Vukovarci nisu, a o tome je liukidanje prava Vukovarcima da i oni neštootkupe pitanje digniteta Domovinskograta ne pita se nitko. Sirotinja vjerojatnonije pitanje digniteta. Nema ni ispitivanjajavnog mnijenja koje s 60 ili 80 posto podravapeticiju Vukovaraca. I inaèe, teškoje povjerovati u te brojke prema kojima susvi tako jedinstveni s jedne i s druge strane.S jedne strane je potpora generalima iliprvom meðu (ne)jednakima, a s druge 70posto mladih koji ele napustiti zemlju.Teško je (iako ne i nemoguæe) vjerovatida je rijeè o ispitanicima koji podjednakopredstavljaju javno mnijenje.Naši i njihovi zakoniSlijedom tih shizofrenih i logici nepojmljivihrezultata ispitivanja javnog mnijenja,narodni su zastupnici navodno kaoprioritet shvatili zakon o isticanju fašistièkihsimbola i zaštiti predsjednika! Valjdau paketu. Uz odgovarajuæu medijsku senzibilizaciju.Mi smo veæ preivjeli razne zakone kojisu štitili sve i svašta, pa sad oni koji suzbog toga robijali dobivaju odštete, mirovine,a u meðuvremenu su pripomogli ipromjeni drave. Zato bi prije donošenjaDaljinski upravljaèKakva kavapredsjedniku?zakona moda bilo dobro da oni koji gapredlau naprave vrlo jednostavnu stvar.Od 1990. nas se uvjerava kako su neki zakoniriješeni ovdje i ondje – sintagma otome glasi: diljem Zapadne Europe i cijelograzvijenog svijeta. Èini se da Hrvatska imastruènjake za meðunarodno pravo brojnijeod peèenjara svega i svaèega u ponudibrzi hrane. Nema tog zakona koji dosadnismo prepisali u jednoj varijanti, ako jenekom odgovarala, a prepisuje ga se i udrugoj kad nekom više ona prva ne odgovora.Bi li umjesto toga bilo moguæe prevestite zakone na koje se naši struènjaciopæe prakse i meðunarodnog prava pozivaju,pa da svi znamo kako su to nešto ZapadnaEuropa i cijeli razvijeni svijet zaistariješili jer smo mi pomalo umorni odpredsjednika koje treba štititi i simbolakoji se tako masovno upotrebljavaju da ihse vidi samo kad ih se hoæe vidjeti. Zaštobaš sada, sljedeæe je pitanje. Umorni smo iod znanja kako je nešto u Njemaèkoj,Francuskoj ili Austriji... Mi samo ne znamokako je u Hrvatskoj.Thompson i njegova publikaNaime, opet je nešto postalo dogaðajkad se negdje odluèi da to jest dogaðaj.Thompson je, èini se, propjevao prekjuèer.Što je la. Istina je da nije bio miljenikelektronièkih medija iz razlièitih razloga,a onda se (takoreæi juèer) pojavio svomduinom svog koncerta nedugo nakon èinjeniceu novinama da s njim u svijetunastupa i kæer glavne tv-urednice. Koncertje uopæe pobrao toliki publicitet da meèudi kako veæ nemamo serije, feljtone iromansirane nizove svih ljudi koji u tomejesu i nisu sudjelovali – od Thompsonapreko publike do biljetera, ukljuèujuæi irezervirana a prazna mjesta na stadionu.U zemlji koju hoæe napustiti 70 postomladih najprije se tim istim mladima obeæavajuzakoni o nekim zabranama, pa zailustraciju opet slue neki mladiæi izThompsonove publike. Njih nitko nije pitaoo školovanju, zaposlenosti, buduænosti– èemu takve trice. U opæoj poplavi padanjapod utjecaj Zapadne Europe i cijelograzvijenog svijeta jednom sam s dvije švedskepsihijatrice razgovarala o pojavi skinhedsau Švedskoj i dijalogu društva s timljudima. Društvo je bilo zaprepašteno, amladiæi su dobili svojih pet minuta slave nanacionalnoj tv. Upitani zašto su to što jesuizmeðu ostalog su odgovorili: To je jedanod naèina da postanemo poznati. Jer dovodiO tome je li ukidanje prava Vukovarcima dai oni nešto otkupe pitanje digniteta Domovinskog rata,ne pita se nitko. Sirotinja vjerojatno nijepitanje dignitetaGrozdana Cvitanih se na televiziju i sluša što imaju za reæi.To što kau nije vano, jer je glupo, ali suse oni prikazali naciji. Svi su ih vidjeli. Slijedomnjihove izjave oni koji brinu o zdravljudruštva shvatili su da bi trebalo iæi nekimdrugim putem. O tome što je dalje bilou Švedskoj, Zapadnoj Europi i cijelomrazvijenom svijetu oèekujem da sve znajuoni koji se i uopæe u to silno razumiju, a usputbi mogli pokupiti i podatke o tome kolikotamošnjih mladih ljudi eli napustitisvoju zemlju. Kad se veæ usporeðujemo iugledamo. Uostalom, u Saboru i sjede samostruènjaci za poredbe i ugledanja. Onisu spretniji i sposobniji od Vukovaraca –mnogi ne samo da su otkupili jedan stannego ga i prodali, a onda otkupili onaj druginamijenjen dravnim kadrovima s primjerenomkolièinom mramora i hrastovine.Oni znaju i što je dignitet Domovinskograta jer su uvjereni da to znaèi rat na kojemsu nešto dignuli (lovu, stan, privilegije...), aoni koji su to uspjeli odluèili su dignuto ibraniti. Zato sada nemaju vremena za edukativnepoteze jer im se egzekutivni èineefikasnijima. I stvar – riješena.Narod bez imunitetaProblem je zapravo samo predsjednikdrave. Jer to što nema zakona o njegovojslici nekima je znak da mogu drati slikukoga hoæe. Pa netko u radnoj sobi i slubenomprostoru dri enu, drugi ljubavnicuili papu, ili oboje, sve troje, a ima idrugih kombinacija jer je dosta i onih kojisu zaboravili (ili baš nisu) skinuti slikubivšeg predsjednika. Je li to bit uvrede?Sumnjam.Uvrijediti predsjednika je javno osporitinjegova nastojanja. Primjerice, predsjedniku zadnje vrijeme uglavnom hodauokolo, veæ je viðen i na nekim dernecimai prošæenjima, gdje “tom prigodom” izjavljujeda æe Hrvatska u izolaciju ako... Ašto ako? Ako premijer i Vlada ne shvateda im je postupati prema zakonu. Koje jeSabor veæ donio (istina, bez nekih uzora,ali pod pritiscima pa uzora naglo nije trebalo).Je li netko u Vladi u posljednje vrijemeuvrijedio predsjednika? Ima li to nekeveze sa zakonom koji æe ga zaštititi kadga veæ ne štiti èinjenica da je demokratskiizabran za funkciju koju obnaša?Èini se da veæina hrvatskih problemaovog trenutka proizlazi iz èinjenice danarod nema imunitet. Pa se na njega odnosisvaki zakon koji onima s imunitetompadne napamet. Zato su u Hrvatskojuhvaæeni i osuðeni mnogi sitni lopovi idepari, prometni prekršitelji i ostali slabodignitetnipojedinci koji se nešto usudei pokušati. Bilo je još nešto uhvaæenih,ali je s osudom išlo tee. Oni su bili veæilopovi, a njihova djela ni iz skromnosti netreba zvati samo prekršajem. Ali se ispostaviloda i oni imaju imunitet. Istina, nepropisani nego neki drugi imunitet kojiih štiti bez obzira je li to tako i u ZapadnojEuropi i cijelom razvijenom svijetu.Tko zna, moda je stvar u kofeinu? Modanetko konaèno zaštiti od nesanicepredsjednika koji sa svakim hoæe popitikavu. Èime nanosi uvredu samom sebi jergdje je tu dignitet. Ili od njega samog.Èovjek treba paziti s kim pije kavu. Neæevaljda to i dalje raditi s narodom bez imunitetai digniteta. A nije nevano ni pitanjene bi li trebao piti laganu amerièkukavu ili kavu bez kofeina? Uskoro, doknastupe struènjaci moda doznamo što seod toga trenutaèno nosi u Zapadnoj Europii cijelom razvijenom svijetu? Gdje i skim piti kavu ne bi li ga zaskoèili novinari,pa da se i njegov glas ne samo èuje negoi uvai?

14 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Rastko Moènikedno od glavnih opæihmjesta, topoi, rasprave o“terorizmu” jest alternativa“sigurnost ili sloboda”. To jealternativa vrste “novac ili ivot”:izaberete li ivot, imat æete ivotbez novca; odluèite li se zanovac, izgubit æete oboje. (Konceptalternativa te vrste razvio jeJacques Lacan i naziva ih zakritealternative.) Jednako je tako i sovom alternativom: odluèite li seza sigurnost, imat æete sigurnostbez slobode; izaberete li slobodu,neæete imati ni slobode ni sigurnosti.Te ucjenjivaèke alternativeèest su ideološki mehanizam.Za raspravu o terorizmu danaskarakteristièno je da je ona krajnjeapstraktna i napuhano moralistièka,pa èak i teološka: oèitoje da u tim raspravama nije rijeè oonome što pokriva, nego i samideološki, izraz “terorizam”, veæo neèem drugom. Inaèe i ne bismogovorili o “terorizmu”, izrazukoji se tièe iskljuèivo naèinanekog djelovanja, te je stoga samopovršan i apstraktan predmetrasprave – govorili bismo o neèemdrugom. O èemu je, dakle,rijeè kad se govori i piše o “terorizmu”?Preciznije: kako je oèitorijeè o ideološkom govoru, dakleo praksi koja uspostavlja ili odr-ava neko “društveno vezivo” –kakvi su uèinci tog ideološkoggovora, kakvu vrstu “društvenihveza” on uspostavlja ili obnavlja?“Sloboda” je nešto što bi trebaliuivati pojedinka i pojedinac,“sigurnost” osigurava drava:kad se govori o “slobodi i sigurnosti”,govori se, dakle, o pojedincui dravi te o odnosu meðunjima. Tako postavljen, problemnaravno vodi u lošu beskonaènostraspravljanja o tome kakopojedinac ne moe biti slobodan,ako mu nije osigurana sigurnost,a kad osigurava sigurnost,drava pak neizbjeno ogranièavaindividualnu slobodu…Polazeæi od toga, moemo adnauseam traiti pretpostavljeni“odgovarajuæi” odnos izmeðuindividualne slobode i njezinih“sigurnosnih” ogranièenja, kojasu u toj misaonoj matrici ujednoi uvjeti za njezinu moguænost…To mjerenje je pouzdano beskonaèno– i ono osigurava u najmanjuruku vjeènost ustanova, znanjai diskursa, koji beskonaèanzadatak junaèki preuzimaju kaosvoj posao i razlog svoga postojanja.Apstraktni odnosi apstraktnihpojedinacaAli, beskonaèno ponavljanje,koje omoguæava ta ideološkamatrica, ima još jedan, mnogoznaèajniji, uèinak: osigurava reprodukcijuodnosa izmeðu dravei pojedinca u njegovoj neposrednosti.Ta neposrednost odnosa izmeðudrave i pojedinaca znaèajkaje “modernih”, što znaèi bur-oaskih politièkih ideologija injihova “materijalnog opstanka”u modernim (buroaskim) politièkiminstitucijama. Klasiènimotiv te politièke ideologije je“društveni ugovor”: “drava” potoj ideologiji proizlazi iz ugovora,koji meðu sobom sklapajupojedinci. Taj izvorni ugovor jepo definiciji bez posrednika, jerprije njega nema nikakva “ljudskog”odnosa izmeðu pojedinaca.(Prije toga postoji samo “prirodnostanje”, što znaèi da suO cirkusu “sigurnost ili sloboda”Zašto se u trenutku kadaprevladava “hobbesovska”propaganda koju huškareim u SAD-u nisu oglasilidrugi glasovi koji bi moglipozvati na istu buroaskupolitièku tradiciju, ali smanjom represivnomupravljenošæuU horizontu buroaske politièkeideologije, buroaskih politièkih institucijai prakse, nije moguæe postaviti stvarnualternativu represivnim praksama. To sepokazalo i u sadašnjoj “anti-teroristièkoj”kampanji jer cjelokupna svjetskaburoaska politika nije bila u stanju pruitini verbalnu alternativu protivekstremizma reima SAD-aodnosi “prirodni”, “divlji”, nedruštveni.)Upravo taj prvi ugovorizmeðu “prirodnih” ljudiuvodi meðu pojedince prvo posredovanje– ali na naèin da posredujeizmeðu individua kao individua,i da garantira da se njihovaindividualnost, što znaèi osamljenosti izoliranost, èuva i obnavlja– da se njihovi odnosi reproducirajuu svojoj “individualnosti”.“Ugovor” je upravo ideološkimotiv koji “izraava” – i ustvarnosti reproducira – karakteristiènuburoasku neposrednostodnosa izmeðu drave ili politièkesfere i individue.“Teorije” društvenog ugovoraodlièno ideološki predstavljajukonstituciju politièke sfere kaoautonomne društvene sfere, neovisneod drugih isto tako autonomnihdruštvenih sfera (ekonomska,ideološka). Sa svom romanesknošæufantazijske antropologijeprikazuju nam (i reproduciraju)strukturnu logiku moderne(buroaske) politièke sfere,koju obrazuju meðusobnoodvojeni apstraktni pojedinci –“slobodni” i “jednaki”, upravo usvojoj apstraktnosti i zbog svojeapstraktnosti. Ta sfera nije ništadrugo doli apstraktno polje odnosaizmeðu apstraktnih pojedinaca– i jedina “konkretizacija”te apstrakcije jest da su pojedinci“slobodni” i “jednaki”: inaèe odnosine bi mogli biti apstraktni, apojedinci osamljeni. Upravo stogašto politièka sfera nije ništadrugo doli odnos meðu pojedincima,odnos je izmeðu svake pojedinaèneinividue i institucije“društvenog ugovora” ili politièkogsuivota, tj. drave, neposredan.Odnos izmeðu pojedinca idrave je “neposredniji” negoodnosi meðu pojedincima. Paodnose meðu pojedincima posredujedrava – ako ne drukèije, aono tako da su to odnosi izmeðu“slobodnih” i “jednakih”.Ideologija “rata protiv terorizma”varijanta je onih politièkihideologija koje nas uvjeravajuda bi se bez drave ljudi meðusobnopobili. I koje istodobnodokazuju da pojedinci moraju, zacivilizirani suivot u dravi, nunortvovati nešto od svoje slobode:da je dakle drava nuna,jer dokrajèava “rat svih protivsviju” – a da s njom neizbjenodolaze i odnosi vlasti. Nema sigurnostibez ogranièavanja slobode– tako je teoretizirao Hobbesi tako prakticira Bush mlaði.Mogli bismo reæi i ovako: u mjeriu kojoj se sadašnja drava temeljina mitu o ratu svih protivsviju, ona hrani upravo taj mitsvime što joj doðe pod ruku i takoosigurava da se mit obnavlja, as njime se odrava i obnavlja i taposebna vrsta drave.elimo li biti dosljedni, moramoèak reæi da mit o pretpostavljeno“prirodnom” “ratu svihprotiv sviju”, na svoj naèin, izra-ava uvjet moguænosti liberalnedrave: dakle negativnu stranunjezina postojanja. Ta drava(poput svake institucije) brine seo tome da si osigura uvjet svojeegzistencije. Kad bi drava odjednomsasvim neoèekivano nestalabez nadomjeska, vjerojatnobi stvarno došlo do takva ratasvih protiv sviju. Pa takav rat, višeili manje prikriveno, odvija sepogotovo sada, kad ta dravapostoji. Sam mit, naravno, nasvoj naèin, huškaèki pomae darat ne posustane.Cijena slobodeAli, u istoj politièkoj tradicijimogu se pronaæi varijante kojeobeæavaju jednakost i slobodu,iako, recimo, po cijenu osamljenostipojedinaca. Moramo se,dakle, zapitati zašto se – kadprevladava “hobbesovska” propaganda,koju huškaju sadašnjireim u SAD-u, njegovi pomagaèii njegove medijske agenture –nisu oglasili i neki drugi glasovi,koji bi se mogli pozivati na istuburoasku politièku tradiciju, abili bi sposobni za manje represivnuupravljenost.Naš odgovor bit æe, recimoveæ unaprijed, da izmeðu varijantekoja obeæava slobodu i jednakosti varijante koja konstatira daje cijena sigurnosti odricanje odslobode, nema nikakve naèelnerazlike: sloboda i jednakost susamo mehanizmi vlasti, unutaristog ideološko-politièkog horizontakao i “hobbesovske” varijante.A “sigurnost” koju osiguravataj tip buroaske drave samoje sigurnost vlasti i garancijanjezina oèuvanja. Zato što izmeðuoba kraka buroaske politièkeideologije nema naèelnihrazlika, moguæe je bez zaprekaprelaziti s manje represivnih dr-avnih praksa na represivnije: toje puko pitanje taktike i konkretnihokolnosti klasne borbe.Naravno, zato u tome horizontu,horizontu buroaske politièkeideologije, buroaskih politièkihinstitucija i prakse, nijemoguæe postaviti stvarnu alternativurepresivnim praksama.To se pokazalo i u sadašnjoj“anti-teroristièkoj” kampanji, sobzirom na to da cjelokupnasvjetska buroaska politika nijebila u stanju pruiti ni verbalnualternativu protiv ekstremizmareima SAD-a.Moderna pravno-politièkasfera, time što društvo razbija naatomizirane, usamljene pojedince,ne djeluje na obje strane klasnegranice jednako: prednost dajekapitalistièkoj klasi, a radništvodezorganizira. I više od toga:to moderno pravno-politièkoureðenje odrava klasnu granicu.Prema tome, moderna pravnopolitièkasfera, sa svojim “slobodnimi jednakim pojedincima”,samo je mehanizam vladavinekapitalistièke klase ili institucijaklasne borbe kapitalistièkeklase.Moderna autonomna politièkasfera odluèno posee u društveneodnose, upravo time što seuspostavlja s pomoæu abs-trakcijeod društvenih odnosa i odravasamo apstraktnog pojedinca.Ti pojedinci nisu pak jednaki, sobzirom na to kamo se postavljajuu društvenoj strukturi. Upravozato što je struktura “proizvodnihfaktora” odsutna iz pravnei politièke konstrukcije, takonstrukcija odluèujuæe pomaepri oèuvanju i obnavljanju testrukture.Upravo zato što je suvremenaautonomna politièka sfera, sasvojom “slobodom i jednakošæu”,institucija kroz koju se reproduciraklasna struktura društvai mehanizam vlasti hegemoneklase nad drugim, naroèito radnièkim,klasama, naivno bi bilooèekivati da bi iz te sfere etabliraneburoaske politike mogladoæi kakva povijesno produktivnaalternativa sadašnjoj “protuteroristièkoj”kampanji. Pa ipak:“protu-teroristièki” slogan, kaošto smo pokazali, naèinje jednuod temeljnih crta politièkog pojedincau modernom pravno-politièkomureðenju – ogranièavanjegovu slobodu. Time što ogranièava,tj. stvarno uklanja, bur-oasku politièku slobodu, uklanjaneizbjeno i ogranièeni oblikburoaske politièke “jednakosti”.To pak vjerojatno znaèi da sumoda i naši gornji izvodi u sadašnjempovijesnom trenutkuveæ zastarjeli. “Protu-teroristièka”kampanja u biti razgraðujedravno, pravno i politièko ureðenje,pomoæu kojega se dosadèuvao i obnavljao svjetski kapitalistièkisistem. To vjerojatno dokazujeda klasna borba vladajuæesvjetske klase mora posezati zadrastiènijim metodama i sredstvimanego li što su to bila ona

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 15koja si je izradila u stoljeæimasvoje povijesne prevlasti. Znaèi lito da æe se svjetski kapitalizamodsad moæi èuvati samo još s pomoæubitno zaoštrene klasneborbe? Ili pak moda znaèi da jekraj povijesne epohe kapitalizmai da se vladajuæe klase pripremajuna prijelaz u drukèiju vrstu svjetskogdruštva, u kojoj æe pokušatidrastiènim sredstvima oèuvatisvoju vladavinu?Nadajmo se da nam odgovorneæe dati one sile o èijem djelovanjusmo si postavili pitanja.Nadajmo se da æe odgovaratiradna mnoštva svijeta.Trik uvjeta moguænostiAlijenativni uèinak dileme “sigurnostili sloboda” proizlazi iztoga što je “sigurnost” istodobnouvjet za “slobodu” i njezino ogranièenje.To se jasno pokazujeako dilemu ne èitamo alternativno(ili…ili), veæ “konjunktivno”:nema slobode bez sigurnosti – asa sigurnošæu sloboda je ogranièena;sloboda je pak takva stvarda je svako ogranièavanje u cjeliniuklanja.Tu ideološku dilemu moguæeje “demistificirati”, “prevesti” juna ovostrani govor stvarnosti:“sloboda” u ideološkom izrazustoji umjesto stvarne i povijesnoproizvedene “slobodne pojedinca”– “sigurnost” pak za pravnopolitièkukonstrukciju modernedrave. Dokaz da je taj “prijevod”pravilan, u tome je što je logikaideološkog izraza oèuvana u povijesno-stvarnosnojdemistifikaciji:Kako je moderna drava jednakihi slobodnih uvjet za povijesninastanak modernog (apstraktnog)pojedinca (koji je slobodani jednak drugima pred zakonom,bez obzira na bilo kojeosobne okolnosti) – tako je i sigurnostuvjet za slobodu u ideološkomobrascu.Kako moderna drava svojomzakonitošæu i vladavinom pravaogranièava pojedinca u izvršavanjuslobode – tako se sigurnost uideološkom obrascu predstavljakao granica slobode.Što nam jasniji postaje ustrojideološkog obrasca, manje namje jasno otkud njegova paradoksalnamoæ da nas ulovi u nekakvuparalogiènu klopku. Da je “uvjetmoguænosti” ujedno i “granica”onoga što omoguæuje, to je samorazumljivo:pa uvjet moguænostiupravo odreðuje granice,unutar kojih je ono što taj uvjetomoguæuje upravo moguæe – iizvan kojih nije moguæe. U èemuje dakle trik?Umjesto o “uvjetu moguænosti”radije æemo govoriti ostrukturi i njezinom uèinku. Modernapravno-politièka konstrukcijaje struktura, koja, izmeðuraznih drugih uèinaka, ima iovaj posebni uèinak: nastanakslobodnog pojedinca. Strukturakoja je “uvjet za moguænost”svojega uèinka – slobodnog pojedinca,“djelovat æe kao granica”samo ako æe ju netko sa stajalištatoga strukturnog uèinka (slobodneindividue) doivljavati kaogranicu.Da bi došlo do nerješive dileme,nuno je da se nekakvo“ljudsko biæe” upiše u strukturniuèinak – u element “slobodnipojedinac”. Tek kad se netkoprepozna u tom elementu, moese za njega ili za nju ta dilemapostaviti kao nerješiva dilema.Drukèije reèeno: alternativa “sigurnostili sloboda” nerješiva jedilema samo za nekoga tko sebedri slobodnom individuom.Struktura je pak uvjet moguænostislobodnog pojedinca – njegovegzistencijalni uvjet. Sav cirkuss obrascem “sloboda ili sigurnost”proizlazi iz toga što sesubjekti koji su se smjestili nastranu “slobodnih pojedinaca”na neki poseban naèin – na imaginarannaèin predoèuju odnoseizmeðu sebe i svojih egzistencijalnihuvjeta.To je pak Althusserova “prvateza” o ideologiji: “Ideologijapredstavlja imaginaran odnos izmeðupojedinaca i njihovih realnihegzistencijalnih odnosa/uvjeta(conditions)”. Althusserupozorava da je ta teza puko“negativna”, ona govori samo toda “predmet” ideoloških “predodaba”nisu “realni” odnosi islièno, nego da je “predmet”ideološke “predodbe” “imaginaranodnos pojedinaca premanjihovim realnim egzistencijalnimuvjetima/odnosima”. Na osnovidosadašnjeg raspravljanjamoemo se nadati da æemo Althusserovojtezi oduzeti njezinu“negativnu” prirodu. No, to æebiti moguæe samo ako teorijuideologije istodobno konaènoistrgnemo iz horizonta “predstavljaèkog,reprezentativnog”razumijevanja, koje se vuèe odDurkheima, i kojega se nije mogaopotpuno otresti ni Althusser,iako njegova teorija ideologijeu svojoj praksi, ali još nepotpuno i u svojoj konceptualizaciji,izvršava epistemološkiprijelom s reprezentacijskim razumijevanjem.Jednostavno reèeno:ideologija – to su ideološkimehanizmi, a ne “ideološke predodbe”.Garancija nulte institucijeModerni individualizam jestrukturni uèinak dvaju povijesnihprocesa, koji su paralelni i uzapadnoj Evropi se prepleæu, alisu nezavisni jedan od drugoga:progresivnog uspostavljanja administrativnemonarhije i sve veæeguvaavanja i konaène prevlastitrišne ekonomije. Obaprocesa ubrzano trgaju “samonikle”,naturwuechsig, društveneveze i nadomještaju ih pravnim,prvenstveno ugovornim vezama.Posljedica je uz individualizacijui “autonomizacija” društvenih“sfera” – meðu njima i ideološkesfere. Tko se “upiše” na individualnupoziciju, koja je strukturniuèinak tih procesa, tko se“prepozna” kao pojedinac, poèinjesvoj društveni ivot doivljavatikao “slobodno” djelovanje,koje vode razne podruène “racionalnosti”.Sa stajališta onogakoji “se doivljava” kao pojedinac(imaginarna identifikacijajastva), postavlja se problempreklapanja razlièitih “horizonataracionalnosti”, isto tako u njegovimili njezinim svakodnevnimpraksama – kao i u odnosimaprema drugima, koje “pojedinca”“doivljava kao” “druge”“pojedince”. Drugi isto tako prelazeod jednog horizonta racionalnostido drugoga, i u svojimpraksama i komunikacijskim aktivnostima“ukljuèuju” razlièite“ideološke programe”. To je stanjepluralizma “racionalnosti” ipluralizma “ideoloških programa”.Pripadnik i pripadnica takvadruštva neprekidno se suoèavajus temeljnim problemima:kako sebi u svakoj posebnoj situaciji“izabrati” “pravi” ideološkihorizont; kako razumjeti radnjei govore drugih. Problemiimaju isto rješenje: drugome (ilisebi u drukèijem poloaju) jemoguæe pripisati moguæe vjerovanjena osnovu uvjetne identifikacijesa subjektom takva vjerovanja– za preklapanje meðuprogramima pobrinuti æe se nultainstitucija, prazna formalnamatrica, koja “posreduje” izmeðuproizvoljnih ideoloških“programa” ili “vidokruga racionalnosti”.Nulta institucija – nacija– garantira da su svi moguæiideološki horizonti veæ unaprijedpriznati kao moguæi.Društvena prihvaæenostidentitetaKad iz raznih povijesnih razloganacija kao nulta institucijanestane ili barem oslabi, oslabi izajednièka “nulta” referenca pripreklapanju meðu ideološkimhorizontima. Za sve koji se “do-ivljavaju kao” “pojedinci” (a utoj povijesnoj situaciji to su doistaveæ svi pripadnici i pripadnicedruštva), problem društvenostise preokreæe. Prije je svatko svakomepripisivao “moguæa vjerovanja”,meðu kojima je posredovalanulta institucija: sada paknitko ne zna hoæe li njezina i njegovavlastita vjerovanja netkopriznati kao “moguæa”, štoviše,da æe im biti opæe društvenopriznato da su moguæa, dakle dopuštena,da mogu vrijediti za “racionalna”itd.Naknadno se pokazuje da jenacija bila zadnja “pseudo-samonikla”ili “quasi-prirodna” zajednica,u njoj je pojedinac još mogaoraèunati na to da mu je veæunaprijed priznat njegov ideološkiili imaginarni odnos premaegzistencijalnim uvjetima. Sadstvarno ivi u svojim imaginarnimidentifikacijskim odnosima– ali ne zna hoæe li oni dobiti izajednièku sankciju. Simbolièkarazina, razina društvene strukture,postaju sve nedostupniji.“Postmodernom” pojedincu, zarobljenikuimaginarnih jastvenihidentifikacija, problem nedostupnostisimbolnog registra pojavljujese u imaginarnom horizontukao problem “priznanja”. Usrcu komunikacijama i komuniciranjemopsjednutog društva,svakome prijeti potpuna osama ipad u asocijalnost. Zapravo suU mjeri u kojoj sdilemom“sigurnost ilisloboda” izniknestanje kojeodgovara nekimznanim opisimapretpostavljeno“totalitarne”situacije, dolazi doneposrednogkratkog spojaizmeðuindividualnognesvjesnog i“društvenestrukture”samo dva rješenja za “postmodernog”pojedinca:Ili da se grèevito uhvati kakveidentifikacije, za koju moe pretpostavitida joj je priznanje drugih,“društveno priznanje”, veæosigurano; dakle “kladi se” naneki od “identiteta”, koji se nudena postmodernom trištu imaginacije;a pošto je samo sa jednimidentitetom nemoguæe preivjeti– i jer je, dodatno, s više identitetai više moguænosti da æe individuumpotrefiti “pravi”, tj. da æeuloiti na društveno priznatiidentitet – ivimo u vremenu“pluralnih identiteta”; to rješenjeje “put oportunizma”.Drugo moguæe rješenje jest dapojedinac iznudi priznanje svoga“identiteta”: pri tome se moepozivati samo na ono što mu je utoj pravno-politièkoj konstitucijiveæ unaprijed priznato – na“ljudska prava”, koja su ujednoproto-juristièki uvjet za obnovupravnoga sistema i proto-politièkiuvjet za obnovu politièkogsistema. U tom sluèaju dakle,pojedinac konstrukciju na simbolièkojrazini “upotrebljava” zasankcioniranje svog imaginarnog,identitetskog smještanja.eli li postiæi priznanje tim putem,mora dokazati da su mu“kršena njegova ili njezina ljudskaprava”, time što mu ne priznajuovaj ili onaj, njezin ili njegov,identitet. Na taj naèin morase staviti u poloaj drugoga, èijaprava su granica uvaavanju svaèijih“ljudskih prava”. Mora sestaviti u poloaj “prikraæenogdrugoga”, i dokazati da mu drugi,ako mu ne odaju “priznanje”,krše ovo ili ono “ljudsko pravo”.To rješenje je “put hipohondriènerevindikacije”.Iz opisanog je moguæe razumjetineobiènu koegzistenciju iprepletanje apsolutnog oportunizmai agresivne revindikativnostiu suvremenosti – kao i njihovureproduktivnu funkciju. Istotako, moemo razumjeti vanuulogu koju ima ideologijaljudskih prava u reprodukciji sadašnjegsistema.Kvrc! Kratki spojZa identitetsku konstrukcijudruštvenosti karakteristièna jehipertrofija imaginarnoga; simbolièkurazinu, razinu društvenestrukture moguæe je doseæi samou pojedinim toèkama, slui samoza “odraz”, koji pomae pojedincuda se zatvori u ideološku“predodbu” svojih imaginarnihodnosa prema egzistencijalnimuvjetima. Subjektiviranje je prepuštenoindividualnim nesvjesnimidiosinkrazijama i ostaje bezuporišta u društvenoj strukturi:moemo oèekivati procvat terapijskihdjelatnosti, ali i svakovrsne“patologije”. “Normala” æe,naime, postati krajnje kruta i vezanana dominantnu regiju bur-oaske ideologije – na pravnopolitièkukonstrukciju. Suprotnotome, alternativa “sloboda ilisigurnost” formulira odnos izmeðustrukture i njezina uèinkana naèin alijenativne zakritosti – ina taj naèin uvodi simbolièkisubjektivacijski mehanizam nastranu gdje bi moralo doæi doimaginarne identifikacije jastva.Tako dilema “preduhitri” formiranjeideološke “predodbe”imaginarnog odnosa izmeðu pojedincai njegovih “realnih egzistencijalnihuvjeta”. Pojedincuonemoguæava da se smjesti u društvenuvezu. Preciznije: brutalnoga stavlja u neposredovani odnoss alijenativnim dimenzijamadruštvene strukture. U tom ekstremnompoloaju, pojedinac jevjerojatno prisiljen grèevito seuhvatiti bilo koje ideologije, kojumu ponude kao “društvenoprihvatljivu”. Pri tome pak, sampoloaj favorizira ekstremistièkeideologije.Po tome situacija odgovarakriteriju koji brojne “teorije”postavljaju za tako zvani “totalitarizam”:neposredno suoèavanjetotalne pravno-politièkekonstrukcije (“totalitarne drave”)s izoliranim i atomiziranimpojedincem. Takve “teorije”obièno pritom ale za gubljenjem“privatnosti”. Naša analizapokazuje nešto upravo suprotno:u mjeri u kojoj s dilemom“sigurnost ili sloboda” izniknestanje koje odgovara nekim znanimopisima pretpostavljeno“totalitarne” situacije, dolazi doneposrednog kratkog spoja izmeðuindividualnog nesvjesnog i“društvene strukture”. Dogaðase nešto što inaèe buroaskapravno-politièka sfera sa svojimapstraktnim pojedincem onemoguæava.Jer buroaska “autonomnapolitièka sfera”, kakosmo pokazali, konstitutivno uspostavljaneposredni i neposredovani“dodir” izmeðu pojedincai drave (u tome je smisao mitovao “društvenom ugovoru”),u buroaskim politièkim institucijamai praksi nema nikakvezapreke da ne doðe do spomenutog“kratkog spoja”. To dokazujurazni fašizmi.Sa slovenskoga preveoSreæko Pulig

16 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Omer KarabegGospodine Gligorov, jesu liekonomije zemalja s podruèjabivše Jugoslavije stvorile minimalneuvjete za povezivanje sevropskim ekonomskim tokovima?Tu, naravno, izuzimam Slovenijukoja je na putu da u bliskojbuduænosti postane èlan Evropskeunije.– Vladimir Gligorov: U odreðenomsu smislu sva ta gospodarstvapoprilièno integrirana sevropskim. Evropska unija jemanje-više glavni trgovaèki partner,na ovaj ili onaj naèin, svihtih zemalja i njihov glavni financijer.Glavni problem je, naravno,razlika u razvijenosti, kakoizmeðu pojedinih zemalja togpodruèja, tako i izmeðu cijele teregije i Evrope.– Joe Mencinger: Vidimproblem na drugoj strani, jer se,koliko znam, Evropska unija nemanamjeru širiti u bliskoj buduænosti.Nije problem u tomejesu li te zemlje spremne da ispuneuvjete za ulazak u Evropskuuniju, nego je li Unija spremnana širenje. Sloveniji je bilo relativnolako da ispuni uvjete i tunije bilo nikakva pogaðanja.Bruxelles je slao papire, a mi smoih potpisivali. Pokazalo se, meðutim,da æemo, kad uðemo uEvropsku uniji, mi biti oni kojiplaæaju, a ne oni koji dobivaju.Kod nas su ta oèekivanja dugovremena bila sasvim drukèija.Naši politièari i predstavnici Evropskeunije su stalno prièali nekelijepe prièe, ali se na kraju ispostaviloda je ipak rijeè o trgoviniu kojoj se vodi raèuna o svakomeuru. Evropska unija namèak postavlja i neke uvjete kojisu, prema mom mišljenju, sasvimneprihvatljivi, ali nemamo drugumoguænost nego ih prihvatiti.Uzmi ili ostavi – to je osnovnopravilo u odnosima s Evropskomunijom.Vlast i kriminal na domaæinaèinKako vi, gospodine Mencinger,iz slovenskog ugla vidite stanjeprivreda zemalja na podruèjubivše Jugoslavije?Vladimir Gligorov i Joe MencingerNove gospodarskeelite –jogurt ili orujeO tome kakve su šanse dazemlje s podruèja bivšeJugoslavije postanuintegralni dio evropskogagospodarstva, u emisijiMost Radija SlobodnaEvropa razgovarali su JoeMencinger, ekonomist irektor Ljubljanskoguniverziteta, i VladimirGligorov, istraivaè uBeèkom institutu zameðunarodne ekonomskestudije– Joe Mencinger: Stanje je,prema mom mišljenju, relativnološe. U najboljoj situaciji je hrvatskaprivreda koja je potencijalnodosta jaka. Èak bih tvrdioda je potencijalno jaèa od slovenske,ali se u Hrvatskoj stalno vodipogrešna ekonomska politika.Bosna je ovisna o stranoj pomoæi,tako da je tamo jako niskaprivredna aktivnost. Manje poznajemsrpsku i makedonskuprivredu, ali mislim da ni tu stanjenije mnogo bolje.– Vladimir Gligorov: Nemanikakve sumnje da hrvatsko gospodarstvoima znaèajne potencijale,uostalom hrvatski nacionalnidohodak je 10.000 eura po stanovniku,ali, tamo se, naalost,vodi pogrešna ekonomska politikai ne vidim naèina da se u nekoblie vrijeme Hrvatska iz toga izvuèe.U Srbiji je situacija izuzetnosloena, da ne kaem teška, sobzirom na to da ta zemlja izlaziiz razdoblja destrukcije, ratnogstanja i izolacije. To stanje se nemoe izmijeniti za godinu, dvijeili tri, bez obzira na to što nekiljudi u Beogradu oèekuju da sedogodi èudo. Srbija mora promijenitistrukturu gospodarstva, toje zemlja koja jako malo izvozi,mora se naviknuti na trišne uvjetei na konkurenciju. Kad je rijeèo Makedoniji, to je zemlja kojaje veæ više od deset godina izlo-ena što vanjski, što unutrašnjimšokovima. Pravo je èudo da jeuopæe opstala, s obzirom na vrlorðavu vlast koju je imala, posebnou posljednje èetiri godine, i nane naroèito prijateljsko okruenjesa sjevera i juga. Makedonijanije dobila ni neku veliku pomoæni od Evropske unije, ni od SjedinjenihAmerièkih Drava. Situacijau Makedoniji je iznimno teška,s obzirom na golemu nezaposlenostkoja dostie 30 posto.Uz to, naravno, ide siromaštvo,bijeda i sve ostalo. Bosna je sluèajza sebe. Sve što tamo postoji jejedan provizorum koji ne dajemoguænost da se misli dugoroènije.Nema poduzetništva, sklonostida se nešto zapoène. I zatoljudi odlaze iz te zemlje, a oni kojiostaju ive od trgovine, pomoæirodbine iz inozemstva ili od nekedravne sinekure.Je li duboka povezanost gospodarstvai kriminala u zemljamana podruèju bivše Jugoslavijeono što ta gospodarstva trajnoudaljava od Evrope?– Joe Mencinger: Ne mislimda je to velik problem. Kriminalaima i u drugim zemljama, samo udrukèijim oblicima. Kriminalaima u amerièkom gospodarstvu,pogledajte samo što se dogaða sraznim Enronima.Hrvatska strategija bankrota– Vladimir Gligorov: Tupostoje dva aspekta. Jedan je pravikriminal, to je trgovina drogom,orujem i ljudima. Za njegaje karakteristièan mafijaški tiporganiziranja – tjelohranitelji,nasilje i sve što uz to ide. Drugiproblem, koji, naravno, nije samospecifiènost Balkana, spregaje izmeðu vlasti i kriminala. Kadneko tko je na sumnjiv naèin stekaonovac kupi politièare ili cijeluvladu, to se na vrlo loš naèinodrava na gospodarstvo. Takavèovjek ne samo da ima monopolna privrednu aktivnost nego bitnoutjeèe i na zakonsku regulativu,i to je veoma ozbiljan problemna tom podruèju. Premamom mišljenju, to je bio glavniuzrok krize u Makedoniji. Kadto kaem mislim na korupciju iborbu, èak i uz pomoæ oruja, zadjeliæ u korumpiranoj vlasti. Sasliènim problemima se sada suoèavai Srbija.Nova privredna elita koja sadadri najveæi dio kapitala napodruèju bivše Jugoslavije uglavnomse obogatila ratnim profiterstvomi sumnjivim poslovima.Mogu li ljudi kojima suTuðman i Miloševiæ omoguæilida steknu golemo bogatstvo, akoje je nova vlast u Srbiji i Hrvatskojprihvatila, biti nosiocigospodarskog progresa?– Joe Mencinger: Mislim dane mogu, ali pitanje je pretjerujeli se tu moda. Govori se o milijardamadolara, èini se da ljudi nerazlikuju milijuna i milijarde. Tihprièa ima i u Sloveniji, a ja mislimda je u tome bilo malo kriminala.Ljudi se nisu obogatili pomoækriminala, nego zbog toga što jedošlo do promjene sistema, pa jenastao pravni vakuum koji su pojedinciiskoristili da se obogate.– Vladimir Gligorov: Nakonzavršetka ratova uvijek se javljajuljudi koji su se obogatili trgovinomorujem ili na neki drugislièan naèin. Postavlja se pitanjeJoe Mencinger: U najboljoj situaciji jehrvatsko gospodarstvo koje jepotencijalno dosta jako. Èak bih tvrdio daje potencijalno jaèe od slovenskog, ali se uHrvatskoj stalno vodi pogrešnaekonomska politikamogu li oni postati normalni poduzetnici;moe li netko tko jenpr. trgovao orujem s Irakomsada proizvoditi, recimo, jogurt.U to sumnjam, iako ništa nijenemoguæe. Drugo, kad je rijeè oljudima koji su se obogatili uprocesu privatizacije, što je sluèaju Hrvatskoj, a djelomièno sesada to dogaða i u Srbiji, tu postojisljedeæi problem. Ako nekodobije nešto skoro besplatnozahvaljujuæi svojim politièkimvezama, onda se postavlja pitanjehoæe li znati na pravi naèin timeupravljati, jer on i nema predstavuo pravoj vrijednosti onoga doèega je na tako lak naèin došao.Hrvatski sluèaj pokazuje da jepoprilièan broj ljudi koji je najeftin naèin stekao znaèajna dobrata dobra kasnije doveo do bankrota.Odmor uz donacije?Kakav je bio efekt donacijakoje je nakon završetka rata uBosni i Hercegovini i pada Miloševiæai Tuðmana Zapad izdašnodijelio zemljama na podruèjubivše Jugoslavije? Ima onih kojimisle da je to uludo baèen novac,jer su ih vladajuæe vrhuške iskoristileza odlaganje reformi.– Joe Mencinger: O tim donacijamanemam najbolje mišljenje.Tu treba biti jako paljiv.Obièno se dogodi da se 90 postopomoæi potroši na plaæe nekakvihstranih eksperata. Inaèe, premamom mišljenju, najgore štose moe dogoditi jednoj zemljijest da dobiva donacije. Ne elimreæi da Bosna nije trebala dobitidonacije, ali nikad ne bih poelioda ih Slovenija dobije. Jer, touništava inicijativu, ljudi se na tonaviknu.– Vladimir Gligorov: Nekekoristi od donacija je ipak bilo,prije svega kad je rijeè o obnovi iizgradnji mostova, puteva, stanovai slièno. Nakon ratova, kaoi nakon potresa, pomoæ je nuna.Ali kad je rijeè o gospodarstvu iproraèunima, za svaku zemlju jebolje da ne bude u poloaju daprima donacije, jer to uništavainicijativu. Zemlje koje su dioproraèuna financirale iz donacija,kao Bosna i Hercegovina, CrnaGora i Srbija, naæi æe se u uasnojsituaciji kada financijska pomoæiz inostranstva prestane. One æeteško naæi novac da popune terupe u proraèunu, a njegovi korisnicisu navikli da redovno primajupare. I onda nastaju socijalnii politièki problemi.Vidite li na podruèju bivšeJugoslavije neku vladu (ili nekoglidera) koja je istinski opredijeljenana reforme, kojima prièa oreformama nije samo puka demagogija?– Joe Mencinger: Ne poznammnogo novih lidera, alipretpostavljam da veæina vjerujeu trište. Vjerujem, recimo, da jenova politièka garnitura u Srbiji,neki od tih ljudi su i moji poznaniciiz ranijih godina, trišno orijentirana.Samo moda neki imajuiluziju da se ekonomskepromjene mogu brzo uraditi. Lakoje napraviti politièke promjene,a veoma teško ekonomske.To traje desetljeæima.– Vladimir Gligorov: Mislimda na podruèju bivše Jugoslavijeima dosta ljudi koji ele reforme.Na kraju krajeva, svatko tko danasdoðe na vlast u tim zemljamaima i osobni interes prikazati sekao reformator, jer je to neštošto se nagraðuje u inozemstvu.Uostalom, današnji lideri nemajuni mnogo izbora, s obzirom nauvjete koje im postavlja stranifaktor. Problem je u neèem drugom,u tome imaju li lideri mandatod graðana da povode reforme.Mislim da oni u velikoj mjerinemaju taj mandat. Uzmite, recimo,Bosnu i Hercegovinu, teškoje reæi da tu bilo tko ima nekimandat za bilo što. U Srbiji,

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 17opet, imate reformski orijentiranuvladu koju podrava negdjeoko 15 posto biraèa. U okvirubivše vlasti u Makedoniji postojalaje skupina ljudi opredijeljenihza reforme, iako je sama vladau cjelini bila uglavnom zainteresiranaza korupciju, a ne zareforme, ali su i oni vrlo brzopostali rtve korupcionaša. UCrnoj Gori je do juèer postojalatakva podijeljenost da vlast nijemogla, sve i da je htjela, bog znašto uraditi. Znaèi, nije problem ureformatorima, njih sada na tomprostoru ima više nego gljiva nakonkiše, nego u tome što oninemaju mandat.Kad bi se na Balkanu poèelonormalno ivjeti...Koliko æe sadašnje jaèanjenacionalistièke desnice u Hrvatskoj,Srbiji i Bosni i Hercegoviniutjecati na pribliavanje tih zemaljaEvropi?– Joe Mencinger: Glavniproblem u tome što Evropskaunija nema nikakve elje da seširi, nego èak tei prema zatvaranjui uèvršæivanju šengenskegranice. Nakon ulaska Slovenijeu Evropsku uniju izmeðu nas iHrvatske æe postojati šengenskagranica, što za nas znaèi veliketroškove, 2000 novih policajacai tako dalje. Mislim da jetakva politika Evropske unijevrlo pogrešna, jer ljudi ele otvorenegranice. Zabrinjava mešto se stvaraju dvije Evrope,jedna bogata, a druga siromašna.Inaèe, ne mislim da sadašnjejaèanje nacionalizma predstavljaneki veliki problem. To æe trajatineko vrijeme, pa æe val opetoslabiti.– Vladimir Gligorov: Jaèanjenacionalizma moe se negativnoodraziti na odnose zemaljas podruèja bivše Jugoslavije sEvropskom unijom. Evidentanje snaan populistièki i nacionalistièkipritisak da se ne suraðujes Haškim tribunalom, a ta suradnjaje jedan od uvjeta za normalneodnose s Evropskomunijom. Naravno, mislim da æena dui rok nacionalizam bitiprevladan i to u onoj mjeri ukojoj se odluke budu donosilena izborima, a ne u šumama, jersu i nacionalizam i populizam,na kraju krajeva, bezizgledni ibesperspektivni. Problem je, èinimi se, druge prirode. Porastnacionalizma je u suštini izrazpotrebe jednog dijela javnostida se ne suoèi s onim što je uèinjenou posljednjih 10 godina,da se izbjegne objektivan sudsvaèijeg ponašanja i svaèijegdjelovanja, naroèito kada je rijeèo zloèinima. Uostalom, naprostoru bivše Jugoslavije jošsu na slobodi, pa i na vlasti, ljudikoji su unesreæili na tisuæeobitelji. Zbog toga je porast nacionalizmaviše bitan kao simptomstanja politièkog zdravljanacija na podruèju bivše Jugoslavije,nego kao faktor koji æeutjecati na udaljavanje od integracijes Evropom, što je i inaèejoš dosta daleko.Mislite li da æe podruèje bivšeJugoslavije jednog dana postatiintegralan dio gospodarstva Evropskeunije ili æe ostati crna rupau kojoj æe dominirati bijeda isiromaštvo?– Joe Mencinger: Nadajmose da æe jednog dana postati dioevropskog gospodarstva. Kad æedoæi taj dan, ne zna se, ali nadamse da to podruèje neæe ostati crnarupa. Uostalom, pitanje jekoliko æe trajati Evropska unija.Ni ona nije nešto što je vjeèno.– Vladimir Gligorov: Ako bise na Balkanu poèelo ivjeti normalno,ako bi prestali animozitetii mrnje, mislim da bi ta regija,a naroèito podruèje bivšeJugoslavije, relativno brzo mogladoivjeti prilièno visok rast.Ne vidim apsolutno nikakva razlogazbog kojeg to ne bi bilomoguæe. Naravno, ako se nastavis animozitetima, onda ovo sadašnjestanje moe potrajati i èitavugeneraciju.Vladimir Gligorov: Hrvatski sluèajpokazuje da je poprilièan broj ljudi koji jena jeftin naèin stekao znaèajna dobra tadobra kasnije doveo do bankrotanaše je vrijeme identitetistinski povezan s procesimakoji su sastavni diokapitala. Vano je uoèiti da suvremeniglobalni kapitalizam injemu inherentni procesi de- ilireteritorijalizacije, tvore uvjeteza porast broja novih višestrukihidentiteta. Ta proizvodnjafluidnih hibridnih identiteta rezultirainherentnim unutrašnjimznakom koji je propast identiteta,identiteta shvaæenog u njegovojapsolutnoj necjelovitosti.Zapravo, nijedan društveni pokretdanas ne moe biti otvoren,demokratski politièki projekt ada se ne uzme u obzir identitet,odnosno ne moe bez operacionalizacijepropasti identiteta, kaoni negativnosti koja èini samosredište identiteta.Osvajanje podruèjaNa koji je naèin proces de- ilireteritorijalizacije kapitalizmapovezan s politikom identiteta?Koji je jedan od temeljnih zakonakapitala? Da osvaja nova podruèja,sve više i više njih. Namjeraje kapitala postiæi apsolutnugranicu ili nadiæi samu ideju granica,uvijek se transformirajuæi ukanibala, ili bolje reèeno ponašajuæise kao on, prodiruæi iobuhvaæajuæi sve što je prije postojalo.Kapitalizam je uvijek biosustav unutrašnjih, meðusobnoovisnih, sluèajnih granica, granicakoje se stalno pomièu i reproducirajusame sebe na širempodruèju. Povijest kapitalizmanije ogranièena samo na jednuprvobitnu akumulaciju. Kada jekapital poèeo dosezati graniceakumulacije u nacionalnoj dravi,gdje je odjednom jedva ostaonetko bi još mogao biti iskorišten,proces prvobitne akumulacijepoèinje ponovno od poèetka.Kapital je bio prisiljen reproduciratisamog sebe iznova i iznovai taj je proces neprestanogponavljanja i reprodukcije promijeniopojam teritorija aktivirajuæinova podruèja proizvodnje,distribucije i razmjene. Deteritorijalizacijanije proces brisanjateritorija, nego je to prvenstvenoi najviše proces reteritorijalizacije;stalno prodiranje starih istalno ponovno izmišljanje novihteritorija.Tehnologija transferaIdentitet i njegovaekspanzijaTijelo u mreiDavid Harvey razradio je teorijufleksibilne akumulacije globalnogkapitalizma, koji je postao“ono pravo” nakon prvobitneakumulacije, kako bi opisao pojavu“novih podruèja proizvodnje,nove naèine pruanja financijskihusluga, nova trišta, i iznad svega,vrlo pojaèane stupnjeve komercijalne,tehnološke i organizacijskeinovacije”. Biotehnologija i genetskiinenjering su zaštitni znakovitakva okvira u kojemu Internetdaje reteritorijalizaciji njenunovu adresu. «Rasprodano»,«Zatvoreno» ali uvijek nas potra-ite na http://www… jest novoreusmjerenje elja, èinjenica i tijelau globalnom svijetu. Internet jenajèišæi znak procesa fleksibilneakumulacije. Poèeo je kao teritorijbez granica, bez ogranièenja;no današnja formalna legislativa iekonomska pravila pretvorila suga u novi teritorij sa starim mehanizmimakontrole, distribucijommoæi i naèinima kako do nje doæi,kolonizirajuæi, kontrolirajuæi gasvakodnevno, pomoæu raèunalnihkorporacija, multinacionalnogbankarskog sustava i istranihagencija. Mogli bismo reæi daono što je bilo tajno kapitaliziranou još bliskoj prošlosti uèinjenovidljivim takvim procesima sadana Internetu. Tijekom prve fazekapitalizma vrijeme njegoverealistièke doktrine kolonijalnih iimperijalistièkih pothvata s namjeromeksploatiranja i zauzimanjaprostora, fizièkog prostora, odnosnozemlje i zemljopisa, bila jena kocki. No danas više nije rijeèo teritorijima u klasiènom geografskomsmislu. Sve i svatko mo-e biti pretvoreno u novi teritoriji postati dio procesa reteritorijalizacije.Ako smo spremni malodublje pogledati paradigmu kojupredlae nova povijesna formacija,kako Micheal Hardt i Negrishvaæaju Imperij, nalazimo se usituaciji da umjesto trostrukogoblika nacionalna drava-imperijalizam-modernitet,(gdje je imperijalizambio produetak suverenemoæi europskih nacionalnihdrava izvan njihovih granica)moramo uzeti u obzir dualitet izmeðuimperija i postmoderniteta.Ova nova povijesna formacija, sreferencom na Foucaulta (preuzimajuæinjegove ideje o prijelazuiz društva kanjavanja u društvokontrole) i osobito na Deleuzeaand Guattarija (preuzimajuæi njihovpogled na biopolitiku kaoproizvodnju socijalnih biæa), inzistirajuHardt i Negri, pokazujevisok stupanj djelotvorne pokretljivostinjezinih tehnika moæi iparadoksalne koherencije njezinihpostupaka društvene kontrole.Ukratko, imperij se ne shvaæasamo kroz ekonomske pokretenego više kroz institucionalne iorganizacijske paradigme. Logikakoja pokreæe tu novu formacijumoæi jest, prema Hardtu i Negriju,funkcionalna mnogo više negomatematièka, više rizomatskanego što jednostavno induktivnaili deduktivna. Ta fleksibilnostomoguæava “imperijalnom stroju”da funkcionira zasigurno nahorizontalan naèin kao sustavnastruktura, ali jednako tako i hijerarhijski,kao reim “produkcijeidentiteta i razlike homogenizacije”i deteritorijalizacije i reteritorijalizacije.Sve i svatko moe biti pretvoren u novi teritorij i postati dio procesareteritorijalizacijeMarina Griniæ,Margrz@zrc-sazu.siNe-mjestaSve i svatko moe odgovaratipotrebi da bude novi teritorij.Transfer, transpozicija i kolonizacijavrlo su detaljni. Pri uspostavinovih teritorija, granice sepomièu gore i dolje te se poveæavaju.Sve ovisi o tome kolika jepotreba za svjeom krvlju, pravimidentitetom, hibridnim dravamauma i virtualnih tokova.Svaka je granica nadiðena, prijeðena,izbrisana ili promijenjena.To je proces uvoðenja sredstavakontrole, organizacije, intelektualnihmodela i spoznajnih staništakoji napada najdublje slojevesvijesti, tijela stanovništva i istodobnoje i produen kroz nejednakostdruštvenih odnosa.Prema Hardtu i Negriju, taj jeproces iznutra povezan sa sudbeniminstitucionalnim poretkom,koji je shvaæen kao proces moguæeistovremene zakonitosti ureðenjadravnih zakona, organizacijei pokretljivosti kao stalnogizuzetka: od graðanskog rata dopolicijske operacije. O tome sampisala u prošlom broju Zareza.Reteritorijalizacija se dogaðasamo na mjestima gdje je nije biloprije, klonirajuæi samu sebe namjesta gdje je nije bilo (premaHito Steyerl). Štoviše, ona je tvrdila,buroaska Utopija doslovnoje stvorena destrukcijom i devastacijompoloaja i njihove transformacijeu ne-mjesta, svim vrstamaoruja, strojeva i tjelesnihpromjena. To znaèi da dominantniprocesi proizvodnje dajuprednost komunikaciji i kooperaciji,dok biopolitièka proizvodnjazamjenjuje proizvodne aktivnosti.Panja je usmjerena naprodukciju i reprodukciju ivotasamog. Proizvodnja viškova u industrijii kakvoæa zamijenjeni sudanas poveæanom nematerijalnomintelektualnom radnomsnagom, temeljenoj na komunikaciji,koja daje eksploataciji neposrednudruštvenu dimenzijudok uvodi rad unutar svih društvenihelemenata. Ljudski odnosii intelektualni rad – “akumulacijasvijesti, tehnologije i vještina”(kako su to formulirali Hardt iNegri) postale su ne samo najosnovnijeproizvodne snage negosu najutjecajnije industrije proizvodnjeteorije, interpretacije i intelektualnemoæi. Ukratko, identitetje odnos, a ne izvedena kategorijapostojanja ili imovine kojunetko moe posjedovati. Efektzabludjele analize jest tretiratiidentitet kao unaprijed oblikovanukategorija, kao samoprisutnuili odsutnu iz scene akcije. Upravosuprotno, identitet je uvijekkonstruiran unutar nekoliko sustavai tehnologija.S engleskoga prevelaLovorka Kozole

18 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Eduardo Cadava, teoretièarBranka ArsiæKonaène politikeZainteresovan sam zaiscrtavanje odnosa kojionemoguæavajuutvrðivanje nekogidentiteta – subjekta,zajednice, nacije, drave,discipline, rase ili etnièkegrupe, jednog trenutka uvremenu, itd. – jer on bibio samo-identièan sebi,odbio bi svoj odnos premadrugimaduardo Cadava, amerièkifilozof, teoretièar knjievnosti iprofesor na sveuèilištu Princeton,ubraja se meðu najsmjelije mislioceu konstelaciji postmodernih razmatranjapolitièkih subjekta i kritièko-teorijskihrazmatranja povijesti. Posebnu panju usvom radu posvetio je dijelektièkom odnosuvizualnih i auditivnih masovnihmedija i povijesti.Eduardo Cadava gostovao je u Zagrebuu organizaciji Beogradskog kruga,past:forwarda - teorijskog odjela centraza net.kulturu [mama] i Multimedijalnoginstituta. Prilikom Cadavinog gostovanjapredstavljen je prijevod njegove knjigeReèi svetlosti (Words of Light: Theses onthe Photography of History) u izdanjuBeogradskog kruga.Ne postoji misao opolitièkom kojaistovremeno nije imisao oknjievnostiZa poèetak, volela bih da pokušašda opišeš svoj rad i svoj teorijskinapor...– Mogao bih da zapoènem tezomda moj rad u velikoj meri dodirujematerijale izvedene iz nekolikonacionalnih knjievnosti i tradicija(izmeðu ostalih, amerièke, engleske,nemaèke, francuske, španske,grèke i arapske), nekoliko disciplina(knjievnosti, filozofije, umetnosti,muzike, istorije, politike, ekonomije,religije, prava, medija, arhitekture,meteorologije, geologije i prirodnihnauka uopšte), i nekolikoanrova pisanja (esej, politièki govori,istorijska i pravna dokumenta,nauène rasprave, poezija, romani,itd.). Ukoliko sam pokušavao da radimnekoliko stvari istovremeno, nanekoliko razlièitih naèina istovremeno,onda je to zato što verujemda se nikada ništa ne dogaða u izolovanosti,da nikada ništa nije uèinjenou usamljenosti. Iz tog razloga,veliki deo mog rada pokušava darazume prirodu odnosa – na primer,odnosa izmeðu tekstova, izmeðuknjievnosti i filozofije, istorije, politike,ekonomije, ili tehnologije, izmeðusebe i drugih, izmeðu razlièitihzajednica ili nacija, izmeðu jezikai podruèja istorije i politike, izmeðuprošlosti, sadašnjosti i buduænosti.U svakoj od ovih instancizainteresovan sam za iscrtavanjeodnosa koji onemoguæavaju utvrðivanjenekog identiteta – subjekta,zajednice, nacije, drave, discipline,rase ili etnièke grupe, jednog trenutkau vremenu, itd. – jer on bi biosamo-identièan sebi, odbio bi svojodnos prema drugima. Ovo insistiranjena odnosu pripada, dakle, jednometièko-politièkom projektukoji zapoèinje pretpostavkom da seuvek unapred odnosimo prema drugima.Ovaj projekt pokušava da iznovapromisli aksiomatiku kojapodrava zahteve za delovanjem iodgovornošæu subjekata bez upuæivanjana odnose u okviru kojih suovi subjekti uopšte i konstituisani –bez obzira na to da li se oni shvatajukao individualni, kolektivni ili nacionalni– ali ne zato da bi etièke ipolitièke iskaze i èinove uèinio nemoguæim,nego, obrnuto, da bih ustanovioputanju za njihovu buduænost.Rekao bih, èak, da ne moe dapostoji nikakva etika ili politika kojane bi poèela ovim oseæajem za odnosi pitanjem o odnosu.Retorika politièkog èinaDa to kaem drugaèije: zainteresovansam za protivreènosti i paradoksekoji uoblièavaju neke odnajdragocenijih pojmova u ime kojihtako èesto delujemo u svetu –identitet, razlika, èoveènost, nacionalnost,demokratija, sloboda,etika, odgovornost, ivot, smrt ipamæenje – protivreènosti i paradoksekoji se pojavljuju kada u obziruzmemo odnos.Upravo zato što pojmovi kojekoristimo kako bismo govorili onašem istorijskom i politièkompostojanju mogu da zadobiju razlièitaznaèenja u skladu sa kontekstimaunutar kojih su mobilisani – svimanam je poznato koliko je uasnih,nasilnih i usmræujuæih stvariuèinjeno u ime demokratije, slobode,prava, èoveènosti i zajednice –veliki deo mog rada, moda èak i èitavmoj rad, moe biti opisan kaojedan napor da se analizira, proèita iodmeri retorika i jezik bez kojihpolitièki èinovi, gestovi i formacijenikada ne bi mogli da se dogode.Ovo stavljanje naglaska na jezik nesmera na to da sugeriše kako su istorijskii politièki èinovi, dogaðajiili stvarnosti samo reè, kako su svodivina jezik, nego, radije, na to daukae kako oni ne bi postojali bezreèi i jezika, bez reèi i jezika koji suim pomogli da se dogode.U svom radu na Benjaminu, naprimer, pokušavam da iscrtam njegovuanalizu naèina na koji je nacional-socijalistièkireim mobilisaoretoriku i vrednosti umetnosti,aure, originalnosti, kreativnosti,tehnologije, smrti, i rata, kako biartikulisao jedan oseæaj nacionalnogidentiteta i tako ustanovio iproširio svoju kontrolu nad èitavimnizom populacija. U svom radu naEmersonu, uputio sam na naèine nakoje je retorika demokratske slobode,graðanstva, oèigledne sudbine irasnih razlika èesto pomagala opravdavanjuamerièkog robovlasništva,nasilja, nejednakosti, ekonomskeopresije i kolonijalistièkih i rasistièkihiskljuèivanja.Povijest je uvijek u tranzituKako se tvoj rad na Benjaminuodnosi prema tvom radu na Emersonu?Postoje li sliènosti izmeðuEmersonovih i Benjaminovih tezao istoriji?– Podozrevam da se mnogi pitajušta je to što bi bilo zajednièkoBenjaminu i Emersonu: pisali su urazlièitim vekovima, razlièitimzemljama, i u razlièitim istorijskopolitièkimkontekstima. Štaviše,èak i obzirom na moju vlastitu intelektualnuputanju, svaka od ovihknjiga, èini se, pripada potpunorazlièitoj istoriji, posebno imajuæiu vidu da se ove knjige predstavljajuu razlièitim modalitetima: u razlièitimtonovima, ritmovima i èakse slue razlièitim reènikom i naèinomobraæanja. Istina je, meðutim,da sam obe ove knjige završio otprilikeu istom trenutku, iako samknjigu o Emersonu zapoèeo nekolikogodina pre knjige o Benjaminu.To znaèi da sam due od trigodine radio na obe knjige istovremeno.Štaviše, iako se moe reæi daove knjige pokrivaju razlièite materijaleiz razlièitih oblasti specijalizacijei èak razlièitih nacionalnihknjievnosti, one ipak odraavajumoj tekuæi interes za odnos izmeðuknjievnosti i istorije, jezika ipolitike, i pamæenja i aljenja.(...)Pokušavajuæi da iscrtam Benjaminovoi Emersonovo shvatanjeistorije, istovremeno sam pokušavaoda razgranièim ono što bihnazvao istorijskom i retorièkom“fizionomijom” jezika svakog odovih pisaca. U sluèaju Emersona,na primer, pokušavao sam da objasnimzašto je toliko èesto, u svojimspisima o istoriji, upuæivao najezik vremena u meteorološkomsmislu, a u sluèaju Benjamina, eleosam da razumem zašto je neprekidnokoristio jezik fotografijeda bi mislio o istoriji.Iako se èini da ove metafore nuderazlièita shvatanja istorije –Emersonove klimatske metaforenaglašavaju kretanje i prelaenje, aBenjaminove fotografske figurefiksiranost i zamrzavanje – ipakbih sugerisao da su one samo razlièitinaèini opisivanja i pobuðivanjasliènih vremenskih i istorijskihstruktura.Da budem precizniji, kada Benjamintvrdi da je “zadatak istorijskogmaterijalizma u tome da pokrenejedno iskustvo istorije kojepripada svakoj novoj sadašnjosti”,on onda upuæuje na istorijsko kretanjekoje, prekidajuæi i obustavljajuæikontinuitet istorije, pripadakretanju neprekidnog prelaska,metamofoze i transformacije – on,drugim reèima, upuæuje na neprekidnupromenu koja takoðe odreðujeklime Emersonovog shvatanjaistorije. To da je istorija uvek utranzitu – a u skladu sa jednim kretanjemkoje nije ni kontinuirano nilinearno – znaèi da je istorija neštoèemu nikada ne moemo prisustvovati.Iz tog razloga, i za Benjaminai za Emersona, pisati istorijunikada ne znaèi reprezentovatiprošlost ili predstaviti sadašnjost –ili, kako bi to rekao Benjamin, “artikulisatiprošlost istorijski ne znaèiprepoznati je onakvom kakva jeona ‘zaista bila’”. Radi se, radije, opokušaju da se iscrta jedno prelaznokretanje koje, pripadajuæi onomešto zovemo prošlost ili sadašnjost,onemoguæava kako prošlosti,tako i sadašnjosti, da budu sebiprisutne, èime istorija, kako bi torekao Emerson, postaje “jedna išèezavajuæaalegorija”.Fotografija i nove tehnologije –naèela reprodukcijeBuduæi da je veliki deo tvog radaposveæen promišljanju preivljavanjaprošlosti u sadašnjosti, elelabih da ti postavim pitanje onasleðu Benjaminovih razmišljanjao fotografiji: kakav je znaèajBenjaminovih teza o odnosu izmeðufotografije i istorije za savremenirazvoj novih reproduktivnihtehnologija, posebno novih digitalnihtehnologija?– Buduæi da nove tehnologije –video, digitalno i kompjutersko slikanje,termografske slikovne tehnike,medicinske slike, itd. – sve više,po svemu sudeæi, zamenjuju medijumfotografskog filma, mogli bismopomisliti, kao što veæ mnogi jesu,da Benjaminova razmišljanja ofotografiji, filmu i kulturnim medijima,postaju zastarela. To bi bilo usaglasnosti sa sve prisutnijim oseæajemda je sama fotografija danaspostala stvar prošlosti, i da je u našojsavremenoj eri globalnih medijskihmrea i sve ekspanzivnijih vizuelnihtehnologija, revolucionarnizadatak koji je Benjamin pripisaofilmu i fotografiji, nestao. U odgovorna ovaj oseæaj – a znam da semnogi ne slau sa mnom – rekaobih da Benjaminova razmišljanja oodnosima izmeðu fotografije i istorijene samo da zahvataju, anticipirajui objašnjavaju skorašnji razvojreproduktivnih tehnologija, negoda su ona danas moda još urgentnijai vanija nego ikada ranije.Smeštajuæi pitanje slike u samo središtesvojih analiza, Benjamin insistirana tome da politika i istorija višene mogu biti mišljene kao daprethode tehnièkim medijima, daistorijski i politièki dogaðaji morajuda budu shvaæeni u odnosu premaproblemima reprezentacije ireprodukcije, i da nas reproduktivnetehnologije, obeæavajuæi da æenam »pribliiti« stvari, istovremenovode ka istoriji i odvraæaju od nje.To što danas ne postoji dogaðaj kojinije dodirnut tehnièkim medijima– a trebalo bi da se prisetimo da jesâm jezik uvek jedan od ovih medija– u najmanju ruku je mera znaèajaovog insistiranja, kao i trajnosti iznaèaja Benjaminovog mišljenja.Time ne elim da kaem da nemarazlika izmeðu takozvanih“novih” tehnologija i onih koje suBenjaminu bile na raspolaganju tokomnjegovog ivota, nego, radijeda ove “nove” tehnologije – sasvim uèincima koje imaju na savremenorazmišljanje o subjektivnosti,percepciji, pamæenju, arhivizaciji,politici i istoriji – treba razumetiunutar horizonta Benjaminovogmišljenja. Drugim reèima, ukolikoovi savremeni naèini reprodukcijeupuæuju na nešto novo, onda ovonovo nije nešto što se dešava “poprvi put” u istoriji. Oni, naime,upuæuju na intenzivno ubrzavanjejednog kretanja koje je uvek veæbilo na delu unutar istorije reproduktivnihtehnologija, na jednoubrzavanje koje pripada procesimana osnovu kojih se moe reæi datehnike reprodukcije sve više oblikujui odreðuju bezmalo svaki trenutaknašeg ivota i našeg odnosaprema svetu.Mediji i identitetiKako razumevaš Benjaminovstav o odnosu izmeðu tehnologije ipolitike? Drugim reèima, ukolikotehnologija registruje trenutakopasnosti, ili ukoliko sama tehnologijajeste (politièki govoreæi)trenutak opasnosti, kako ondaprihvatiti i misliti tehnologiju?Kako iveti u jednom tehnološkomsvetu a ipak se odupreti politièkim(reakcionarnim) uèincima tehnologije,kakav je naprimer onaj globalizacije?– Prva stvar koju treba istaæijeste da za Benjamina sve što postojimora biti dodirnuto tehnologijom– nema nièega što je izvannje ili s one njene strane. To znaèida u njegovom delu ne postoji misaoo politièkom – da ne postojimisao o tome šta bi mogla biti politièkapraksa – koja takoðe nijemisao o tehnologiji, i koja ne prolazikroz tehnologiju kako bi joj seoduprla. Ukoliko uvlaèenje tehnologijeu naše svakodnevno postojanjeodreðuje ono što Jinger naziva“prostorom apsolutne opasnosti”,onda je to zato što je jedinstvenosttehnologije postala mera naše “èoveènosti”,medijum procesa tehnologizacije,homogenizacije, komodifikacijei nasilja koji, izmeðuostalog, prete da izbrišu jedinstvenosti delotvornost politièkog delovanja.Iz tog razloga, u svojimtezama o istoriji, Benjamin odreðujetrenutak opasnosti kao trenutaku kojem potèinjene klase oseæajuda æe ih “preplaviti” konformizam– to je, dakle, trenutak ukojem one oseæaju da se izlau rizikuda postanu instrumenti svogvlastitog potèinjavanja.Rizik “konformizma” dostiesvoj vrhunac u politièko-ekonomskojhegemoniji koja – u do sadanepoznatim oblicima i brzinama, auz podršku nekolikih diskurzivnihi èesto transnacionalnih naèina potèinjavanjai dominacije – svoju snagusve više crpe iz tehnièko-medijskihsredstava. Ove medijske tehnologije,mobilisane u konfliktnimi krajnje razlièitim kontekstima,uoblièavaju i ugroavaju sve oblikedemokratije koji su danas takoosetljivi i protivreèni. Iz tog razloga,veliki broj kritièkih dela (ukljuèujuæitu delo Deride, Avital Ronel,Semjuela Vebera, Bernara Stiglera ian-Lik Nansija), koji za svoje polazišteèesto uzimaju Benjaminovarazmišljanja o odnosima izmeðutehnologije i politike, insistira nauvidu da se politika moe promišljatisamo u smislu medija bez kojihse nikada ne bi ni dogodila – insistira,èak, na tome da moramo, polazeæiod ovih medija, da pokušamoda mislimo (ili da izumemo) jednootvaranje prema drugaèijoj istorijiili politici, moda èak i prostoru zademokratiju koja tek treba da doðe.Dovoljno je samo da se prisetimomedijskog spektakla “zalivskog rata”,ili tekuæeg “rata potiv terorizma”,pa da registrujemo šta je to štoje Benjamin razumevao kao opasnostod estetizacije politike, ili dase uverimo u razlièite naèine mobilizacijetele-tehnologija u ime oveili one politièke pozicije. To što seiste tele-tehnologije mogu upotrebitikao podrška ili izazov razlièitimpolitièkim programima, znaèi da ivimo– danas moda više no ikada,obzirom na virtualizaciju prostora ivremena koje ove tehnologizacijepodrazumevaju – u svetu u kojemviše ne moemo da razluèimo iden-

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 19titete i dogaðaje od njihove reprezentacije,tela i psihe od aparatura,aktualnost od simulakruma, ivotod smrti, “stvarno” od “snimljenog”vremena, privatan prostor odjavnog, i demokratiju od njenihmnoštvenih drugih. To znaèi da sepolitièke posledice ovih tele-tehnologijane mogu analizirati ili preispitivatibez uzimanja u obzir èitavemree onoga što je Derida nazvao“utvarnim uèincima” – ukljuèujuæitu i nove brzine u skladu s kojimase pojavljuju sve vrste razlièitih simulakruma(protetièke slike, virtualnidogaðaji, itd.), kao i utvarneuèinke kibernetièkog prostora i novihnaèina nadziranja, struktureprogonjenosti koje podravajustrategije kontrole, manipulacije idisciplinovanja svih vrsta (vojnog,kaznenog, medicinskog, ekonomskog,obrazovnog, itd.).To što ova transformacija nikadane moe biti programirana ilizagarantovana, to znaèi da u svakomtrenutku moramo da upotrebljavamomedijske tehnike protivtehnika medija: drugim reèima,to znaèi da se uvek izlaemo rizikuosnaivanja upravo onih tehnièkomedijskihaparatura i uèinaka kojeelimo da promenimo, odnosno rizikuda budemo prisvojeni od stranenjih... Iz tog razloga, a obziromda nikada ne moemo u potpunostida izmaknemo podruèju tehnologije,naša politièka odgovornostne prebiva u poricanju našeg sauèesništvasa tehnologijom, u našemnaporu da tvrdimo kako je ovaj ilionaj pravac mišljenja ili delovanjaosloboðen tehnologije. Obrnuto,ona se mora nalaziti u našem priznanjuovog sauèesništva, u prepoznavanjunjegove neophodnosti, upokušaju da iznutra odmerimoobim u kojem medijske tehnike ostajupovezane sa onim što pokušavajuda dovedu u pitanje – i zatim,u pokušaju da delujemo u skladu saovim priznanjem.(...)To znaèi da je naša najurgentnijai najozbiljnija odgovornost onakoja se sastoji u pokušaju procenenajmanje opasnog oblika sauèesništva– a to èini znajuæi da ovaj napornikada ne moe da izmakne opasnostikoju pokušavamo da prevladamo.Mi ostajemo izloeni opasnostiupravo zato što znamo da æesve što èinimo uvek biti nedovoljno:štaviše, opasnost ne bi ni postojalakada ne bi bila u stanju da seodupre, da istraje, i da progoni svakinaš pokret. Opasnost je, moda,upravo ono što nam daje pravo napolitiku i politièko delovanje.Figure sna i tehnike buðenjaUkoliko nikada ne moemo dazahvatimo “sada” istorije, ukolikosmo uvek veæ usnuli i, otuda, nesposobnida registrujemo trenutakopasnosti, kako je onda uopšte moguæedelovati politièki? Da li uovoj noæi neznanja postoji nekiprostor za politièku odgovornost ikakvo bi moglo biti znaèenje politièkeodgovornosti u ovom sluèaju?– Kao što znaš, u više svojihtekstova – o Selanu, Benjaminu,Blohu, Prustu, i Kafki, na primer –bio sam zainteresovan za naèine nakoje retorika i motivi sna bivajumobilisani unutar rasprava o istorijskoji politièkoj odgovornosti.U svakoj od ovih instanci, za ovepisce se nije radilo samo o moguænostidelovanja protiv potencijalnoopasnih istorijsko-politièkihuèinaka diskursa emancipacije,prosvetiteljstva i buðenja, nego,takoðe, i o moguænosti konceptualizacijeuslova politièkog delovanjai odgovornosti uopšte. Kaošto sam to pokušao da pokaemposebno obzirom na Benjamina iSelana, figura sna postaje, izmeðuostalog, sredstvo preispitivanja temenacionalnog buðenja koja je takoèesto obznanjivala pojavu nacistièkogreima, sa njegovim obeæanjimaoslobaðanja i novog prosvetiteljstva.Ukoliko san ovde postajefigura sa politièkim implikacijama,onda je to zato što je povezansa èitavom jednom mreompojmova - ili zato što je figura zanju – od kojih se, pojmova, naime,svaki moe misliti samo u odnosuprema drugima, i od kojih svakipripada aksiomatici Benjaminovihshvatanja istorije, politike, etike iodgovornosti. U slavu konciznosti,ovde æu uputiti samo na one odovih meðusobno povezanih pojmovakoji su za mene najvaniji.Prvo, Benjaminovo mišljenje oistorijskom i politièkom delovanjupolazi od njegovog uverenja da niprošlost, ni sadašnjost, ni buduænostnikada ne mogu biti spoznateu njihovoj celokupnosti, i da nikadane mogu biti spoznate sa izvesnošæu.U tom kontekstu, san postajefigura ove nemoguænosti davidimo (buduæi da su naše oèi zatvorenekada spavamo), ili da budemou potpunosti budni za istoriju.On je povezan sa onim što je Blohnazvao “tamom proivljenog trenutka”,tom strukturom našeg istorijskogpostojanja koja namonemoguæava da ikada budemosavremenici sa svojom sadašnjošæu.To znaèi da svako politièko delovanjemora biti mišljeno obziromna ovu tamu, ovo slepilo ineizvesnost, obzirom, dakle, naono što Benjamin èesto naziva“opasnošæu”. Drugo, Benjaminovamobilizacija (i, kao što æu upravosugerisati, transformacija) retorikei pojma sna, neodvojiva je od onogašto on naziva “tehnikama buðenja”.Benjamin nas upozorava naopasnost od retorike buðenja – ato posebno èini obzirom na nacional-socijalizam– ali, takoðe, elida nas “probudi” za ovu opasnost,i, u drugom kontekstu, da nas“probudi” iz 19. veka, iz “snevajuæegsna” zahvaljujuæi kojem naskapitalizam dri u svojim èinima.To znaèi da se »tehnike buðenja«mogu povezati – u razlièitim trenucimai okolnostima, i obziromna razlièite programe – kako sa revolucionarnom,tako i sa reakcionarnompolitikom, usled èega sesan, u izvesnim trenucima, moepovezati sa opasnošæu, a u nekimdrugim sa onim što joj se suprotstavlja).Za Benjamina se ovde radio moguænosti probijanja “praga izmeðusna i budnosti”, o razgranièenjunjihovih isprepletenosti, kakobi sugerisao da se oni nikada nepojavljuju sami. Zato što ne postojibuðenje ili prosveæenje koje takoðenije dodirnuto snom i tamom,politièko delovanje i odgovornostmoraju biti mišljeni obziromna svet u kojem mi nikadanismo sasvim svesni, u kojem nikadanemamo potpunu kontrolunaših èinova i njihovih posledica.Treæe, Benjaminovo uverenje daidentifikacija izmeðu emancipacijei prosveæenosti nikada ne moe bitiosigurana. To znaèi da je obeæanjeemancipacije – obeæanje kojedaje svako revolucionarno delovanje– uvek progonjeno nesigurnošæuu pogledu vlastite realizacije,jednom nesigurnošæu koja je povezanasa èinjenicom da nema politièkogèina koji bi mogao dapredvidi svoje posledice, koji biunapred mogao da zna svoj ishod.Iz tog razloga, za Benjamina istorijanastupa bez ikakvih garancija,bez ikakvog cilja borbe, i bez izgledada æe neodreðenost, iz kojesvaki èin mora da nastane, nestati.Anðeo/demon povijestiU svakoj od ovih instanci, Benjaminnaglašava opasnost, slepilo,neizvesnost i neproraèunljivostkoji strukturiraju naše iskustvo.Taèno je da ova svojstva postojanjamoda upuæuju na teškoæu artikulisanjajasnog pravca kretanjaza politiku, etiku ili odgovornost.Ali, ja bih tvrdio da ukoliko našeetièko-politièke odgovornosti pokušavajuda minimalizuju takveopasnosti, takve neizvesnosti i trenutkene-znanja (kako bi nas uverileu iluziju naše sigurnosti, kakobi potvrdile bilo našu dobru savest,bilo ispravnost naših uverenja),onda se one izlau riziku da postanunešto što se razlikuje od politièkog,etièkog i odgovornog.Drugim reèima, ukoliko svaki oblikpolitièke odgovornosti mora daodgovori, ukoliko on svoje polazištemora da ima u onome što jepred nama, onda bi bilo neodgovornoodvratiti se od tih teškoæa,opasnosti i neodreðenosti koje odreðujujuuslove našeg istorijskogpostojanja – tj. uslove unutar kojihuvek mora da nastane svaka odluka,delovanje ili sud.(...)Ukoliko se, dakle, èitavo Benjaminovodelo moe proèitati kaonapor da se inauguriše i pobudijedna istorija koja sebe ne nudipogledu, koja zapoèinje priznavajuæiproivljeni trenutak tame, ondane iznenaðuje što je njegovanajpoznatija figura za istorijskokretanje i odgovornost – anðeo istorijekoji predsedava svim njegovimrazmišljanjima o istoriji – odgurnutaolujom progresa ka jednojbuduænosti u kojoj ne moe da vidi,ka kojoj je okrenuta leðima, ikoja svedoèi samo o katastrofi.Nemost i slepilo ovog anðela upuæujuna to da je delovanje istorijskogznaèenja nešto što mora bitimišljeno nezavisno od svesti, intencionalnostii subjektivnosti.Nemoæan da vidi buduænost, on,takoðe, ne moe ni da intervenišeu njeno kretanje, niti da iskupiprošlost u koju gleda (i koju, stoga,moda èak i ne vidi). Upravoovaj nedostatak kontrole – izazvanstrukturom pasivnosti koja odreðujenaš odnos prema istorijskopolitièkomdelovanju (pasivnostikoja je povezana sa našom nesposobnošæuda odredimo naš odnosprema drugima, prema kretanju istorijei prema svemu što nas spreèavada obuhvatimo i zahvatimosadašnjost) – èini buduænost nepredividljivom,a naše odluke i delovanjariziènim i opasnim. Ovaj nedostatakkontrole, dodao bih, takoðenam pomae da objasnimozašto je Benjamin bio toliko opsednutartikulisanjem jedne teorijekockanja.(...)Što je Marksu knjievnost?Trenutno radiš na eseju o Marksu.Imajuæi u vidu situaciju današnjegsveta, procese globalizacije,regionalizacije, itd., šta bi mogaoda kaeš o znaèaju Marksovefilozofije obzirom na ove okolnosti?– Taèno je da pišem o Marksu,ali moj interes u tom radu je, modanešto skromniji od napora dautvrdim šta bi za nas danas moglida znaèe njegovi spisi – iako sam, sdruge strane, u iskušenju da kaemda bi za nas, danas, njegovi spisitrebalo da znaèe sve. Èak bih insistiraona tome, a sledeæi skorašnjeradove Deride, Balibara i drugih,da su njegove lekcije – o istoriji,religiji, ekonomiji, ideologiji, zakonu,pravu, nacionalizmu, rasizmu,ropstvu, kolonijalizmu, ratu,medijima, globalizaciji politike ikapitalistièkih imperijalizama svihvrsta – danas urgentnije i neophodnijeno što su to ikada ranijebile. One ostaju najznaèajniji, najizazovnijii najpromišljeniji resurskoji imamo kako bismo osloviliono što sve bre postaje potpis“našeg doba”: ubrzanje nasilja,ekonomske opresije, nejednakosti,gladi, rata i etnièkih, verskih i kulturnihsukoba koji danas odreðujumnoge oblike patnje i smrti u èitavomsvetu – jedno ubrzanje koje jeneodvojivo od prividno protivreènihprocesa regionalizacije i globalizacijena koje si uputila, a o kojimasam ja raspravljao kao o benjaminovskoj“opasnosti”.Marksu sam se, dakle, vratio uspoznaji o neizbenosti njegovogmišljenja – ne samo za mene lièno,nego za “naše doba”. eleæi da odredimsredstva njegove analize –šta je to što ih omoguæava, ali, takoðe,i šta je to u njima što nampomae da posvedoèimo o jednojbuduænosti, da ostanemo otvoreniza nju, ma koliko nesigurna onamogla biti – pokušao sam da uka-em na resurse koje je Marks pokrenuou svojim naporima da ostvariobeæanje demokratije i komunizma,koji bi, po prvi put, ustanovilijednu novu svetsku istoriju oslobaðanja,pravde i jednakosti Neke odovih resursa pronašao sam u onomešto je Marks podrazumevaopod “knjievnošæu”... Šta je, dakle,knjievnost za Marksa? Šta je onmislio o njoj kada se nalazio prednjom? Kako je ona za njega postalasredstvo analize utvarne, fantazmatske,halucinatorne logike kapitala?Kako je ona postala suštinskideo onoga što je on podrazumevaopod politikom, istorijom, ekonomijom,zakonom, itd?...Pre svega, ova pitanja nas pozivajuna to da razgranièimo razlièiteMarksove likove: 1) Marks kojije opsednut knjievnošæu u onomsmislu u kojem je naèelno shvatamo;2) Marks bez koga bi bilo nemoguæerazumeti knjievnost –Marks èije je ime uvek bilo povezivanosa analizom knjievnosti, nesamo u njegovim vlastitim istrajnimreferncama i èitanjima, nego,takoðe i u delima u kojima se upuæujena njegovo ime i njegove tekstove;3) Marks koji je tako èestokoristio knjievnost kako bi analiziraoistorijsko-politièki ivot –koji je koristio Balzaka kako bianalizirao i osudio rojalistièku politiku,koji je Šekspirovog TimonaAtinjanina i Defoovog RobinsonaKrusoa mobilisao kako bi govorioo ekonomskim procesima koji biinaèe ostali nejasni, i koji je koristioServantesovog Don Kihota kakobi kritikovao mladohegelovce;4) Marks koji, uprkos stalnimupuæivanjima na knjievnost, svejednogovori da knjievnost kaotakva ne postoji, buduæi da je onaupisana u, i neodvojiva od, jednognejednako odreðenog sistemadruštveno-istorijskih i politièkihpraksi i proizvodnih odnosa –Marks, drugim reèima, èije materijalistièkeanalize odustaju od pojmaknjievnog dela (tj. dela koje bibilo iskljuèivo knjievno), ali kojinam ipak pomae da razumemokako nešto poput institucije knji-evnosti nastaje istorijski, politièkii ideološki, i Marks koji na tajnaèin revidira naše razumevanjeknjievnosti; i 5) Marks koji oplakujeknjievnost, iako je piše...Nema revolucije bezknjievnostiPosebno naglašavajuæi poslednjadva momenta, eleo bih da ka-em da je Marksov interes za knji-evnost moda èitljiviji kada prestajeda govori o onome što nazivamoromanima, poezijom, prozomili prièama, i kada umesto toga,upuæuje na iluzije, halucinacije,fantazme, virtualnosti i simulakrume,koji u sve veæoj meri obrazujunaše svakodnevno postojanje – i iztog razloga njegovi spisi ostaju takosuštinski i tako neophodni zanas.(...)Mogli bismo èak da kaemo kakoje ono što knjievnost èini knji-evnošæu – a to je njena moæ daizazove i proizvede iluzionistièke,imaginarne, fantazmatske odnose,njena moæ da izumeva – istovremenoi ono što joj onemoguæava daostane prosto knjievnost, ono štoje èini istorijskom i politièkom.Marks nam govori da se istorija ipolitika dogaðaju na površini reprezentacije(to je, naravno, ono štoBenjamin ima na umu kad kae da“tendencija jednog knjievnog delamoe biti politièki ispravna samoukoliko je, takoðe, knjievno ispravna”,ili da “politièki ispravnatendencija ukljuèuje knjievnu tendenciju”).To znaèi da ne postojimisao o politièkom koja istovremenonije i misao o knjievnosti. IakoMarks nikada ne povezuje ovu knji-evnu tendenciju sa nekom osobitompolitikom – buduæi da onauvek moe biti mobilisana u razlièitimpravcima – kada on sugeriše danijedna revolucija ne moe postojatibez knjievnosti, bez reprezentacijakoje postaju istorija, on, takoðe,tvrdi da nijedna knjievnost nemoe postojati bez revolucije, dane moe postojati nijedna knjievnostkoja nam ne omoguæava daizumemo neki svet. Iako isto tolikoneverovatna i nesigurna kao i stanjekojem preti, revolucija na kojuMarks upuæuje odgovara trenutkuizumevanja. Nema revolucije bezknjievnosti znaèi, dakle, i da nemarevolucije bez invencije – a ono štoje izumljeno uvek je knjievnost, aliknjievnost na naèin na koji je razumevaMarks: kao ono što nikadanije sebi identièno, kao ono što dolazido sebe samo kada, izmeðu ostalog,prizna svoj odnos prema istoriji,politici, religiji, ekonomiji izakonu, i kada, povlaèeæi se na ovajnaèin od sebe, strukturira i uoblaèavanaše odnose prema svetu. Kaomedijum istorije i politike, knjievnostje ono što omoguæava transformaciju.Zato bi, za Marksa, jednapolitika koja obeæava univerzalizacijuemancipacije takoðe trailaod nas da zamislimo – kroz »knji-evnost« – jedan svet u kojem višene mogu da postoje rasizmi, nacionalizmi,klasne ideologije i ekonomskeopresije svih vrsta. Ona biod nas, dakle, traila da zamislimoono što nam svet nikada nije ponudio:apsolutnu slobodu, pravdu ijednakost. Iz tog razloga, uvek i usvakom trenutku, moramo iznovada izumevamo svet – zato moramo,a kako bi to rekao an-Lik Nansi,“da izumemo svet, umesto da sejednom potèinjavamo a da o drugomsanjamo”.* Zarez donosi skraæenu i novinskojformi prilagoðenu verzijuintervjua koji èini predgovor prijevoduKadavove knjige Reèi svetlosti,u izdanju Beogradskog kruga,2002., a u povodu autorova predavanjau net-klubu mama u Zagrebu

20 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Oh, BarbieBarbie nam kao takvapolako nestaje, ostavljajuæiza sobom svijet napredne,s tehnološkomsuvremenošæu usklaðene,djeèje mašte i neobiènimskokom koji je dosadizvela malo koja igraèka,sve suverenije vladaodraslom maštom zvanomdruštvena zbilja ilikonstruirana socijalna zbiljaIrena Matijaševiæto èini sumraènu zonuidola današnjice? A štosadraj prosjeène graðanskisive ili medijalizirane globalnemašte? Sudjeluju li u neèemuod toga likovi fikcijskih TV-serijakoje svoj komièni uèinak poluèujupukim progovaranjem o nelagodikoju nam nosi ivljenidruštveni trenutak: neurotiènostFrasiera, Beckera, ili sebiènost likovaSeinfelda.... Zasadi individualizma– uoblièeni u likovimasamodostatno neveselih biæa injihovih nesuglasica sa zbiljomkoja je do juèer bila zajamèena izvala se recimo brak, trajna vezaili zajedništvo – u ovom trenutkuproizvode najviše TV-smijeha,izazvanog brojnim èinovima komiènogsamoprepoznavanja.Carstvo mašte se, meðutim, nalazidaleko od reality fikcija smišljenihda se odrasli smiju sebi samima,desperadosima suvremenogsretno ureðenog društva. Tocarstvo, u kojem nema mjesta samoporuzi,postoji: èine ga snanai zadovoljna biæa. Samo, nisuljudska. To su tehno-mitološkabiæa, tvorevine koje se napajajunewageovski-aktiviranim znanjimao aurama – ili, tradicionalnijim,o aureolama (svetokruzima)– u višebojnim energetskim maèevima,iz ratova zvijezda. Isti,više koloristièki – manje mistièkiznaèaj imaju i power rangeri, aPokemoni nam još pruaju i uvidu sitnièavo atomizirano znanje oprapoèelima, ili temeljnim elementima.Gdje je tu Barbie, tema ovogteksta? Lutka ljudskog lika, daklenemoæna? A ipak uzdignutado idola? Gdje je njezino mjesto,izmeðu ljudski slabog, najneuspjelijegpileæeg osvetnika Kalimerai slatkasto ubojitog Pikachua,te goleme energije materijaliziraneu najbespomoænijem oblièju?Barbie se ne uklapa u ljudskemree, s oprekama izmeðuodrasle i djeèje mašte, ispunjenimproturjeènim stvorenjimadobrih animalnih zlonamjernikai nedunih tehnomitološkihubojica, i drugim analitièkimalatkama. Zaboravimo zato, naèas,sve dosad reèeno, i krenimoispoèetka, od onoga što se o Barbiemoe pametno reæi.BarbiologijaGermaine Greer je upozorilana Barbikinu potpuno nerealistiènugraða tijela, s nogama dvaputa duljima od trupa, što, istièeona, onemoguæuje Barbie obavljanjeikakva posla, a time i ispunjavanjeprofesije veterinarke iliBarbie-prièa jevegetativna, nemau njoj ni tragaljudskoanimalnog,ali za razliku odrealnihvegetacijskihciklièkih mitovarasta i propadanja,ona stojinepomièna u samojsredini prièe, onaivi samo u onojsvijetloj, osunèanojstrani vrtauèiteljice i mnogih drugih, kojimase Mattel svojedobno biopridruio borbi za emancipacijuena. A da njoj zapravo trebajuinvalidska kolica, trebala bi, premamišljenju feministkinjeGreer, uoèiti svaka realistiènijadjevojèica.Iako Barbie svojim vlasnicimadonosi oko dvije milijarde dolaragodišnje, ona sve snanije, u svojihmalodobnih potrošaèica, osjeæapritisak spomenutih tehnoratnièkihhorda. Imaginaciju,uposlenu u proizvodnji njihovamoænog oruja (i njih kao oruja)omoguæila je i izrazila moænaraèunalna i filmska tehnika. Barbie,dekadentna i artistièna, nijeza to predviðena: nema filmskoghita (ako se sloimo da se u filmskehitove ne raèuna prvi film oBarbie, dostupan na policamabolje opremljenih knjiara) nitinapete kompjutorske igrice preodijevanjaBarbie. Ono što Barbie-interaktivniprogram nudisvodi se uglavnom na slikovniceBarbie na pikniku, na selu, nizanjeraznolikih a podjednako ubijenihscena Barbikinom pojavom,koje su moda i punile imaginarijnekih djevojèica, uvjeravajuæiih u postojanje scena zakoje treba postojati odgovarajuæasprema (garderoba, frizura,itd.) koja èini smislenim postojanjesela. Ili piknika.Barbie nam kao takva polakonestaje, ostavljajuæi za sobomsvijet napredne, s tehnološkomsuvremenošæu usklaðene, djeèjemašte i neobiènim skokom kojije dosad izvela malo koja igraèka,sve suverenije vlada odraslommaštom zvanom društvena zbiljaili konstruirana socijalna zbilja.Tko, naime, nije manje ili višedetaljno upoznat s barbiologijom,kako se slubeno zove znanosti umjetnost bivanja Barbie,èiji se sadraji mogu konzumiratina Internet-stranicama? Trišniprocvat barbiologije kapitalizirai na toj postignutoj redundantnostiBarbie, lutki koja danasutjelovljuje sve veæ oivotvorenou svijetu, u izrazito obilnim kolièinama.Barbie korporacija se,naime, pravodobno okrenulapotpunom opremanju malih ivihBarbika odjeæom, obuæom,nakitom, kozmetikom i ostalompozamanterijom. I tu se zaèelanova, ali psihološki vrlo zamornaigra: biti Barbie i igrati se s Barbieistodobno....Igrati sebe kao Barbie, u skorojbuduænosti djevojaštva, dalekoje manje zanimljivo današnjimdjevojèicama jer im je sasvimdopušteno sa šest ili osamgodina imati Kena, i odijevati ses rafiniranošæu veteranskih zavodnica.Moja se generacija tojpotrebi utjecala daleko kasnije,moda zbog uskraæene društvenepodrške. Moda je prevelikopodravanje tih potreba razlogdanašnje dosade igranja s Barbie,i preorijentiranja djevojèica premaHarryju, Pokemonima?Barb(ar)izacijaMeðu power rangerima ili Pokemon-trenerimaponeki imajuenski spol, što nimalo ne proturjeèièinjenici da u svijetu naprednihigraèaka vladaju muškarci,i bezrodni, bespolni Pokemoni.S obzirom na to da ivimo u Barbie-nemitskojsadašnjosti, svijetubez isukanog svjetlosnogoruja, bez pomoæi istreniranihèudovišta i bez kotlova u kojimase kuhaju eliksirski nadomjesciljudskoj slabosti postavimo stvarBarbie realno: što æe biti s njimakoje nose Barbie satove, imajuBarbie gumice za kosu, Barbietetovae i jedu Barbikina èokoladnajaja? A igraju se Pokemonmeèeva,vole Harryja Pottera iPikachua?Što je od toga dvoga istina?Moguænost izmjeniènih identifikacijaje veliko podruèje igre djevojèicanove epohe, u kojoj jeemancipacija poluèila svoje: nitkoim ne nameæe ništa, ni hiper-enstvenu enu, bivšu njemaèkuporno-lutku Lilli, poslije lansiranukao Amerikanku Barbie, niMulan i druge ene ratnice ili uspješnetrenerice nekadašnjih Meduza,zmajeva, Kiklopa .....Takva su neriješena pitanja,kolikogod opæepoznata, ipak uzrokmnogim prosudbenim zamkama.Recimo, ozbiljan problemidentifikacije prave i nepraveBarbike je miješanje izvanjskih iunutarnjih kriterija prosudbe,posebice ima li se u vidu da se telutke u svojoj sri mogu izvanaprekrivati svakojakim odorama,pa i onim mašti posve nepoticajnima.Barbike, nadalje, ulaze usve ozbiljnije profesije kojima,utoliko, nakon prvog vala feminizacije(i tome razmjernog gubljenjadruštvenog ugleda) slijedi ipošast barb(ar)izacije, o kojoj,kao jedan od brojnih primjera,svjedoèe i naslovi poput Glasnogovorniceu bikinijima (Globus,30. kolovoza), posve usklaðen sidentitetnim koordinatama protagonisticaSeksa i grada, od kojihje ona najopsjednutija sadrajemnaslovne sintagme, koje lipodudarnosti, glasnogovornica....I to nakon uspješne, nemasumnje, karijere u nekretninama.Nedavno je pristigla i vijest (Nacional,1. listopada) o kampanjiplakatima s vlastitim likom kojimje odreðena enska osoba,velika štovateljica Barbie, imenomAngelyne pokušala graðaneuvjeriti da zasluuje kandidaturuza gradonaèelnicu Los Angelesa.No, i popularno potrošaèkakultura prezire Barbie, svojproizvod. Ally McBeal, profesionalki,odvjetnici koja se, istina,na ponekoj raspravi rasplaèe, atoleriraju joj se i glasne halucinacije,njoj, primjerice, nitko ne ka-e da je iva Barbika, nego tustigmu opravdano dobiva njezinasuparnica. Kako bi to utjelovljenjeenske slabosti, koje u prkosnimminicama, èesto suznihoèiju, sama naveèer došepesavadoma, mogla biti Barbie? KodBarbie sve štima. Pogledajte samokako se paljivo sprema naprozaièan piknik i veseli malimobiènim stvarima, od kojih se ivotsastoji. I, kao uzgred, u nizuuspješnih malih svakodnevnihradosti, ima i svojega Kena, kojegaje Ally nepovratno izgubila.O Barbie se prièa i u kolumnamadomaæeg tiska. One su, kakoje poznato, mete ne samo ozbiljne,poluozbiljne i šaljive feministièkeili neke druge društvenekritike, nego i antibarbie-kampanja,antibarbie ili hang Barbieumjetnina. A malo tko se, meðutim,u navali pokušaja dekonstruiranjasocijalne zbiljnostiBarbika, pita imaju li i one pravona zaštitu svojeg ljudsko-lutkastogdostojanstva. Pravo biti onošto jesu, Barbike. Ništa osimvanjština.Barbie-prièa ne postoji, postoji samo nizanje, skupljanje scena,bemisleno, kao i sijanje sunca ili upijanje njegovih zraka. Zato æeBarbie još dugo ivjeti, bez nekog veæeg razloga, moda malorealistiènijih oblina – ali promjena ne smije biti radikalna:pokušajte samo promijeniti oblik cvijetu koji vam se sviða,koji se gotovo svima sviða i nema drugog smislaKoliko æe dugo Barbie ivjetiSuper Barbike ili power Barbiesse ipak, èini se, ne osjeæajujako povrijeðene: Claudiu Schifferje bio primio i argentinskipredsjednik, dok je zacijelo dvijetreæine Argentinki udilo za njezinimuto bijelim pigmentima.(Barbika je Arijka, primijetit æeneki). Kurnjikova, istina, nije istogpodrijetla, ali je uvjerljivznak nastupa sporty-Barbies, kojeglume, pjevaju i vrlo su ekonomskiemancipirane. Ne moraju,to je sigurno, u invalidskimkolicima teliti kravu, kako suemancipaciju Barbie zamislili uMattelu.Ne zaboravimo i visoku knji-evnost. Lik iz romana SaulaBellowa je, primjerice, sreæu našaos cvjeæarkom, nakon što ga jeizmrcvarila sveuèilišna djelatnica(usp. Herzog), koja se svako jutropostaravala i uozbiljivala posebnomšminkom, dioptrijskimnaoèalama i slièno. Ubijanje ljepote,ruièastog, floralnog Barbie-svijetane bi, èini se, biodruštveni dobitak, za Belowa.Uostalom, to je zanimljiv svijet,svijet ruièastih kabrioletastvorenih samo da u njima lepršaduga raspuštena plava kosa. Barbie-prièaje vegetativna, nema unjoj ni traga ljudskoanimalnog.Prvo, herbarijske slikovnice, zatimjavno prešanje Barbie po majicamai drugim odjevnim predmetima,fosilizacija ispod PVCstakalacaBarbie privjesaka i satova,dekorativnost uopæe, sve tonavodi na zakljuèak da Barbiepripada vegetativnom svijetu, aliza razliku od realnih vegetacijskihciklièkih mitova rasta i propadanja,ona stoji nepomièna usamoj sredini prièe. Ili, kako selijepo o svojemu ivotu izrazioOscar Wilde, ona ivi samo uonoj svijetloj, osunèanoj stranivrta.Barbie-prièa ne postoji, postojisamo nizanje, skupljanje scena,besmisleno, kao i sijanje suncaili upijanje njegovih zraka. Zatoæe Barbie još dugo ivjeti, beznekog veæeg razloga, moda malorealistiènijih oblina, kako sunedavno odluèili u Mattellu. Ali,promjena ne smije biti radikalna:pokušajte samo promijeniti oblikcvijetu koji vam se sviða, kojise gotovo svima sviða i nemadrugog smisla.

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 21Zašto antifašizam danas?I više je no ironièno da se istegodine, 2001., zagrebaèkom trguvraæa ime rtava fašizma, miniraantifašistièki spomenik nazagrebaèkom groblju, te podiespomenik «hrvatskom vitezu»Juri FrancetiæuLovorka Kozoleana 9. studenoga obiljeava se u veæinizemalja suvremenog demokratskogsvijeta Dan borbe protivfašizma i antisemitizma. U Hrvatskoj –ne. Obiljeavaju se, radno i neradno, istina,neki praznici sliène orijentacije, ali suim datumi u zadnjih desetak godina tolikoputa mijenjani da je teško znati što sekada obiljeava. U Hrvatskoj, meðutim,ima mnogo drugih stvari. U Hrvatskoj semisama zadušnicama obiljeava godišnjicasmrti poglavnika Paveliæa, u Hrvatskojdjevojèice oboljele od AIDS-a imaju vlastitezasebne razrede, u Hrvatskoj maliRomi ne mogu u školu s malim Hrvatimajer “usporavaju intelektualni razvoj malihHrvata”. Koji æe izrasti u velike Hrvatekoji opet neæe puštati svoju djecu u školus nekim tko je drukèiji. Moda æe neki odtih malih Hrvata u odrastanju proæi i fazuskinsa. Moda æe jednoga dana prièatisvojoj djeci kako su pretukli, izboli iliprotjerali nekog Srbina, Ciganina ili nekogzalutalog crnca, kojih u Hrvatskoj,Premda formalno spadau povijest, fašizam se namnoge naèine vratio, netiho, nego vrlo buènoFašizam?Ne, hvala!hvala Bogu, inaèe nema. Ili æe moda bitinavijaèi nekog lokalnog, svejedno kojeg,nogometnog kluba, pa æe njihovi kluboviplaæati visoke novèane kazne (kako sadastvari stoje, a moda æe za koju godinu zatakve prijestupe klubovi biti izbacivani izmeðunarodnih natjecanja) jer æe oni imitiratimajmune na sam pogled na nekogigraèa èija je koa drukèije boje. I upravoje u tome razlika izmeðu «patoloških pojava»u našoj zemlji i nekoj od zapadnoeuropskih:da, skinsa ima i tamo, no tamoje svima jasno o èemu je rijeè. I moeteli zamisliti da glavna urednica njemaèkedravne televizije daje ostavku ili odgovarapred sudom zbog toga jer je na programuprikazana snimka koncerta na kojemuse pozdravlja s «Heil Hitler»? Zašto fašizamu Europi ne prolazi, premda ga ima,a kod nas ne prestaje rušiti temelje društvakoje se ionako jedva pokušava postavitina svoje vlastite noge i hrani se time?U Hrvatskoj ima mnogo toga što spadau kategorije netolerancije, kršenja ljudskihprava, rasizma, politièkog nasilja,svega onoga na èemu se temelji fašizam.U Hrvatskoj postoji i glasna manjina kojapolae pravo na zasluge za osloboðenjezemlje, a time, oèito, i pravo da kao taocesvojih politièkih uvjerenja dre ostatakstanovništva ove zemlje. Pa smo onda demokratskazemlja u kojoj svatko moe reæišto misli. Osim onih koji misle da jeNDH u hrvatskoj povijesti mraèna mrlja,a ne izraz tenji hrvatskog naroda.Premda formalno spada u povijest, navodnopobijeðen nakon Drugog svjetskograta, fašizam se na mnoge naèinevratio, ne tiho, nego vrlo buèno, pa odgovorna pitanje je li uopæe pobijeðen, glasi:«Naalost, nije». I zaista je, kako kaeRastko Moènik, granica izmeðu fašizma iantifašizma civilizacijska – na strani fašizmanema ni civilnog društva ni demokratskepolitike.I zašto onda antifašizam? Zato jer jenuno prepoznati što je zaista opasno zacivilno društvo. I premda zakoni postoje,oni sami, ma kakvi bili, oèito ne moguosigurati adekvatno rješavanje pojava snatruhama ustaštva ili fašizma. I više je noironièno da se iste godine, 2001., zagrebaèkomtrgu vraæa ime rtava fašizma,minira antifašistièki spomenik na zagrebaèkomgroblju te podie spomenik «hrvatskomvitezu» Juri Francetiæu. I još jeshvatljivo, premda upitno, da policija nemoe pronaæi krivca za eksploziju, ali mise èini da ne bi trebao biti problem naæionoga tko je odgovoran za postavljanjespomenika u Slunju.Zato antifašizam jer i u Hrvatskoj, iliosobito u Hrvatskoj, elimo da ljudi, pogotovomladi, nauèe da su netrpeljivost inetolerancija onoga što je drukèije i onihkoji su drukèiji opasna za cijelo društvo.Zato antifašizam jer ne elimo ivjeti utakvu društvu.Centar za djelovanjeKronologija borbe za ljudskaprava u proteklom desetljeæuMirjana Radakoviæentar za direktnu zaštitu ljudskihprava izrastao je iz Antiratne kampanjeHrvatske (ARK), u sklopukoje je od 1993. do osamostaljenja 1998.godine djelovao pod nazivom Grupa zadirektnu zaštitu ljudskih prava. Jedan jeod osnivaèa Koordinacije organizacija zazaštitu i promociju ljudskih prava u RepubliciHrvatskoj. Dio aktivnosti Centraje od samog poèetka bio usmjeren na poticanjejavnosti na zaštitu i afirmaciju kulturedemokracije i ljudskih prava, naprevladavanje svih oblika diskriminacije,posljedica rata i time razvoja kulture ljudskihprava. U okviru toga, aktivistice i aktivistiCentra poèeli su 1996. godine sobiljeavanjem 9. studenog, Meðunarodnogdana borbe protiv fašizma i antisemitizma.Zajedno sa idovskom opæinom uZagrebu, Savezom antifašistièkih boracaHrvatske, Zagrebaèkim anarhistièkimpokretom, Grupom za enska ljudskaprava B.a.B.e. i Akcijom socijaldemokrataHrvatske, organizirali su višednevna dogaðanja:javnu tribinu u idovskoj opæini,na temu fašizma, polaganje cvijeæa uz razbijenespomen-ploèe antifašistima u Zagrebu,protestno skidanje vreæe za smeæesa spomenika Krsti Ljubièiæu u Runjaninovojulici, te odlazak u Jasenovac. U aktivnostisu se ukljuèili i predstavnici romskei srpske zajednice u Hrvatskoj, redakcijaArkzina, kao i svih 14 èlanica Koordinacijeza zaštitu i promociju ljudskih pravau Republici Hrvatskoj. Tiskano je posebnoizdanje biltena Kroki (tromjeseènibilten o ljudskim pravima koji izdajeCentar za direktnu zaštitu), u kojem jeobjavljen niz fotografija srušenih antifašistièkihspomenika iz cijele Hrvatske.Bilten je poslan na adrese najviših dravnihinstitucija.U sljedeæe tri godine obiljeavanje 9.studenoga postalo je redovita aktivnostCentra i gore navedenih organizacija i inicijativa.Svake godine širio se krug onihkoji su htjeli sudjelovati ili podrati aktivnostiu povodu tog datuma. Posjet Loborgradu(logoru za vrijeme Drugogsvjetskog rata, u kojem je 1941-42. stradaloviše od 200 idovskih, romskih i srpskihena), organiziranje likovne radioniceza djecu na temu mira, polaganje vijencana Dotršèini, sve su to bile aktivnostikojima se ukazivalo na potrebu jaèanjatolerancije i poštivanju prava na razlièitostu hrvatskom društvu.Izjave za javnost bile su sastavni dioobiljeavanja 9. studenoga. Svakom se izjavomukazivalo na odreðeni problem uhrvatskom društvu i zahtijevalo se njegovorješavanje. Problem na koji se ukazaloIzjavom iz 1997, prisutan je i 2002. godine,stoga ga vrijedi citirati :“…Traimo od Vlade i Sabora, da – uokviru svoje nadlenosti – pokrenu postupakza vraæanje sadraja èl. 240. u Kaznenizakon Republike Hrvatske. Zahtijevamoda se i u našoj zemlji zakonom sankcionirasve one koji dre rasistièke govore,šire mrnju i netrpeljivost meðu graðanima.Ne elimo mirno gledati i aplaudiratinekome tko se u svojim javnim istupimapoziva na ‘genetsku predodreðenost’ili pak posebnost i izuzetnost nekenacije. Smatramo da svatko – bez obzirana kojoj politièkoj ili javnoj funkciji bio(ili upravo zbog toga), mora znati ocijenititeinu i znaèenje izreèenog, pa i snositiposljedice za to. U ovom sluèaju – bitispreman i na kaznenu odgovornost…”Iako pisana prije èetiri godine, i Izjavaiz 1998. aktualna je u 2002. godini:“ …elimo upozoriti hrvatske vlasti naKoliko je hrvatskajavnost mogla saznati oobiljeavanju 9.studenoga, nije teškozakljuèitiopasnost od razvoja i promocije desnih,radikalnih ideja i politika. elimo upozoritina opasnost od zastupanja konzervativnihideja, temeljenih na mrnji, netrpeljivostii diskriminaciji. One su jednakoopasne kada ih izgovaraju pripadnici ‘neformalnih’i “marginalnih” skupina i pojedinci,kao i kada se prikriveno ali snanomogu pronaæi u idejama i istupima vladinihdunosnika te u medijima financiranimiz dravnog proraèuna, dakle novcemsvih hrvatskih graðana. Upozoravamo ina sustavno i namjerno relativiziranje antifašistièkihideja i simbola u slubenojhrvatskoj politici.Ne pristajemo na floskulu kojom namse eli nametnuti teza da je antifašizampovezan s nekom ideologijom, bilo lijevomili desnom. Antifašizam je upravosuprotno tome. On je civilizacijska tekovina,pogled na svijet, ivotni stav. I nepristaje ni uz koju ideologiju, nego upravosuprotno, on je – èesto – odgovor navladajuæu ideologiju. Traimo od nadlenihvlasti u Hrvatskoj da praktièki i politièkiiskau svoje jasno antifašistièko opredjeljenje,bez raèunice i politièkogoportunizma. I nudimo im jedan od moguæihnaèina kako æe to i iskazati. Traimoda se što hitnije zaštite preostali, i obnovedevastirani antifašistièki spomenicikao i da se u javnom ivotu promoviraju ipotièu antifašistièke ideje, koje su sastavnidio civilnog društva i demokratske javnosti.Smatramo to neophodnim i znaèajnim,upravo ove 1998. godine – kada obiljeavamoi 50. godišnjicu donošenja Opæedeklaracije o pravima èovjeka koja jenastala kao jedan od odgovora zajednicedrava na straviène zloèine, genocid iuništenja u Drugom svjetskom ratu. Ovedvije obljetnice pruaju dovoljno poticajada nadleni u Hrvatskoj poduzmu jasne inedvojbene korake u zaštiti i promocijiljudskih prava te u aktivnom zastupanjuideja tolerancije i uvaavanja razlièitosti.”S obzirom na stanje u tiskovnim medijimatih godina, izjave su objavljivali samoNovi list i Arkzin. HTV je objavio prilogeo obiljeavanju 9. studenoga u dva navrata.Prilozi su trajali par sekundi i bili sunapravljeni tako da nisu poštovali osnovnapravila informiranja. Iz njih se nijemoglo saznati tko, što i zašto organizira.Koliko je hrvatska javnost mogla saznatio obiljeavanju 9. studenoga, nije teškozakljuèiti. Reakcija nadlenih dravnih tijelanije bilo, osim ako ne raèunamo policijskizapisnik o skidanju vreæe za smeæesa spomenika u Runjaninovoj. No, akoništa drugo, organizatori akcije nisu dobiliprekršajnu prijavu.Više nema vreæe za smeæe na spomenikuKrsti Ljubièiæu u Runjaninovoj ulici,obnovljena je spomen-ploèa u ulici FranjeRaèkoga 9, spomen-podruèje Jasenovacse obnavlja, ali zahtjevi iz izjava (samo uizmijenjenom reèeniènom nizu i stilu),bit æe prisutni i u ovogodišnjem obiljeavanjuMeðunarodnog dana borbe protivfašizma i antisemitizma. Sve dok ne buduispunjeni, potrebno je podsjeæati na Kristalnunoæ 1938. godine.

22 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Zoran Pusiæ, Graðanski odbor za ljudska pravaVano je prepoznatiNetrpeljivost, netolerancija,iskljuèivost i propagiranjepolitièkog nasilja kao legitimnepolitièke metode za postizanjevrlo opskurnih ciljeva i danas suprisutni kao što su bili u dobademokratskog dolaska Hitlera navlastLovorka KozoleNakon promjene vlasti 3. sijeènja 2000.godine rekli ste da, premda je do tadaglavni kršitelj ljudskih prava bila samadrava, sama promjena vlasti neæe riješitiprobleme koji su se godinama gomilali.Pokazalo se, naalost, da ste bili u pravu,i ne samo da je ova vlast propustila osuditiponašanje prošle, nego je, na neki naèin,prešutno dozvolila da se takve stvari i daljedogaðaju.– Taj moj komentar bio je zapravo optimistiènijinego što je na kraju ispalo. eliosam naglasiti da su problemi te vrsteduboki, da na njima treba raditi i da ih sene moe riješiti dekretima preko noæi, daova vlast neæe moæi, èak i ako se potrudi,iskorijeniti izvore tih problema, nego æebiti potreban proces obrazovanja koji uvijekdugo traje. Ovdje nije rijeè o pretvorbii lopovluku nego o tome da je veæ samonesuprotstavljanje – a da se o poticanju ine govori – širenju meðuetnièke mrnje inetrpeljivosti od strane Vlade i drave tijekomdevedesetih, dovelo do degeneracijemoralnih i civilizacijskih standarda velikogadijela društva. Meðutim, sada kadami to citirate, u svjetlu gotovo dvije godinekoje su iza nas, mogu reæi ne samo dasu to ozbiljni problemi s teškim i dugotrajnimposljedicama nego, naalost, davlast od 3. sijeènja nije pokazala ozbiljnenapore da te posljedice ublai. Mnogi suljudi prilièno razoèarani ne samo neuèinkovitošæuvlasti, nego pomanjkanjem politièkevolje da se stvari koje su se dogodilejasno imenuju, osude ako su za osudu, abrane ako ih se èista obraza i s uvjerenjemmoe braniti. Mislim da je to (bio) primarnizadatak Vlade i da je to potrebnonapraviti zbog psihièkog zdravlja nacije,zbog nas samih. Zloèine i najgrublja kršenjaljudskih prava koja su se dogodila, nemoralnoje i za naciju pogubno «guratipod tepih». A uz to je i glupo; jer ova Vladanije za zloèine odgovorna, ali bit æe odgovornaako ih ne procesuira i ako ni nepokuša otkloniti dio njihovih uzroka.Neke nove ankete, nedavno je to bilo unovinama, govore da danas u Hrvatskojsvaki èetvrti graðanin smatra kako bi Srbetrebalo protjerati iz Hrvatske. Ako postojitakvo javno mnijenje to je stvar na kojuodgovorna vlada mora usmjeriti svoje djelovanje,a na te rezultate do sada nije bilonikakve reakcije. Ako imate èetvrtinu ljudikoji tako razmišljaju, koji ele istjeratijednu manjinu, cijela zemlja je u velikojnevolji. Ako imate takvu situaciju u društvu,a anketa je napravljena na uzorku odtisuæu ljudi, onda sve ostalo gubi smisao.Onda npr. autoceste postaju isto što iHitlerovi Autobahni.Garancije nemaBojim se da nikakav industrijski razvojneæe dovesti zemlju na zelenu granu akoimate takvu situaciju u društvu. Naravnoda je duboko siromaštvo uvijek plodnotlo za najrazlièitije vrste demagoga i najrazlièitijevrste ekstremizama te da je poboljšanjeivotnog standarda vaan preduvjetza razvoj demokracije. No, on nijedovoljan; Hitlerova Njemaèka i MusolinijevaItalija bile su ekonomski razvijenijezemlje nego veæina zemalja iz njihovogokruenja.Da se javnim djelovanjem stvari mogupromijeniti najsvjeiji su primjer dogaðajioko optunice protiv generala Bobetka.Neke su ankete, kojima su mahali razlièitisaborski zastupnici optuujuæi predsjednikaMesiæa zbog njegova govora, pokazaleda 85% stanovništva podrava politikusuprotstavljanja Haagu. U Saboru suizravno rekli, od predsjednika HDZ-a nadalje, da predsjednik Republike ide protivcijelog naroda, jer ankete pokazuju da se85% stanovništva protivi tome da se Bobetkuuruèi optunica. No, pokazalo seda je poslije njegova govora taj broj pao na50%. Na javno mnijenje moe se utjecati ipozitivan utjecaj na njega, a ne kalkulatorskokaskanje za njim, zadaæa je odgovornogapolitièara.U nekim primitivnim sredinama ljudipod pritiskom svoje okoline mogu davatiizjave o potrebi istjerivanja Srba. Uvijekæe postojati ludi rub koji æe biti sklon nasilju,koji æe biti sklon protjerivanju crnaca,Cigana, Srba, ena, pasa, maèaka ili idova.Na našem poštanskom sanduèiæunetko je rukom napisao «idovi»; mi smoOdbor za zaštitu ljudskih prava, no toznaèi da je zaštita ljudskih prava prepoznatakao nešto što se suprotstavlja fašizmu,politièkom nasilju i ekstremizmu. Aoni koji podravaju fašizam, politièko nasiljei ekstremizam napisali su jednu rijeèza koju smatraju kako govori sve. Oni nasstavljaju u isti koš sa idovima kojima je,u krajnjoj liniji, mjesto u plinskim komoramai logorima. Dakle, takvih tipova imau svakom društvu. Pitanje je samo ostajuli ti opskurni tipovi s ruba društva na rubudruštva ili su se nametnuli kao relevantnapolitièka snaga. Ratovi, ekonomskekrize i sliène nedaæe, koje su za normalneljude nesreæa, za te su tipove bogom danaprilika. Inaèe im ostaje divljanje po nogometnimstadionima. Ali kad (i ako) se uspijunametnuti svoje æe manire sa stadionaprenijeti, primjerice, u Sabor. S drugestrane iznenaðujuæe je i zabrinjavajuæe,kako ni visoko obrazovanje nije garancijaprotiv prihvaæanja tako nasilnih, primitivnihi zloèinaèkih ideologija kao što su fašizam,odnosno ustaštvo.U medijima, posebno na televiziji, godinama jevoðena politika koja je ekstremne pokrete ipromociju politièkoga nasilja relativizirala iprikazivala kao jedan od moguæih politièkih stavovaMnogi su ljudi priliènorazoèarani ne samoneuèinkovitošæu vlasti,nego pomanjkanjempolitièke volje da sestvari koje su sedogodile jasno imenuju,osude ako su za osudu, abrane ako ih se èistaobraza i s uvjerenjemmoe branitiStalna promocija politièkoga nasiljaPremda bi antifašizam 21. stoljeæa trebaobiti èuvanje demokracije, ljudskihprava i civilnoga društva, u Hrvatskojpostoji problem s prihvaæanjem antifašizmakao temelja suvremene demokracije.– Antifašizam se javlja kao reakcija nafašizam, kao reakcija protiv jedne ideologijekoja negira osnovne ljudske vrijednosti.Pod fašizmom se podrazumijevaodreðena skupina politièkih ideologija ipokreta. Umberto Eco je, pišuæi o fašizmu,naveo èak desetak karakteristika pokojima bi se neka ideologija kao fašizammogla prepoznati. Postoje desni populizmikoji imaju mnoge karakteristike fašizma,poèetne, ali ne znaèi da æe se razvitido koncentracionih logora. S druge strane,imate neke politike koje u svojoj praksi,kao Staljinova politika ili Crveni Kmeriu Kambodi, poèine uasne zloèine protivèovjeèanstva, koje uvode konc-logore, iakonosioci tih politika sigurno sebe ne bismatrali fašistima. Kako to prepoznatiprije nego se te tendencije pretvore ukoncentracione logore? Ono što je uistinubitno jest nauèiti ljude, moda poèevšiod srednje škole, kako prepoznati poèetneznakove degeneracije društva premanetoleranciji, politièkom nasilju i, konaèno,fašizmu.Èini mi se da se u Hrvatskoj neke pojaveizbjegavaju nazvati pravim imenom.Primjerice, skinsi koji se zaista pozivajuna fašistièke ideje smatraju se marginalnompojavom. Jesu li oni uistinu marginalni?– Nadam se da oni još jesu marginalnapojava. Ono što kod nas više zabrinjavajest èinjenica da se pojave, u koje spadaju iskinsi i koje karakterizira politièko nasilje,rasizam, zagovaranje etnièke netrpeljivosti,pokušavaju prikazati kao nevane.Navest æu dva primjera. Nedavno jeThompson dobio nagradu Splitske upanije.upan Lukšiæ dao mu je nagradu i uobrazloenju govorio o Thompsonu kaomoralnom uzoru tolerancije, hrvatstva islièno, neke uobièajene politièke floskulekoje su u tom sluèaju ruganje zdravom razumu.Slušao sam Thompsona više puta;svaki put to je kombinacija vulgarnosti ipropagiranja ustaštva. Uobièajena toèkaje psovanje majke preko razglasa svimakoji su glasali za Mesiæa i Raèana. Da se oizravnom propagiranju meðuetnièke mr-nje i ne govori. I takav èovjek dobivanagradu jedne velike upanije koja bi trebalagajiti neke mediteranske tradicije tolerancije.Ono po èemu skinsi nisu marginalnapojava i po èemu su opasniji nego drugdje,je atmosfera u cijelom društvu gdje se njihovodivljaštvo premazano hrvatstvompokušava prikazati kao jedna više-manjemladenaèka neumjerenost. To vodi dodrugog primjera. U medijima, posebno nateleviziji, godinama je voðena politika kojaje ekstremne pokrete i promociju politièkoganasilja relativizirala i prikazivalakao jedan od moguæih politièkih stavova.Ne tako rijetko emisije na TV koje govoreo politièkom ekstremizmu na jednustranu stavljaju one koji zagovaraju etnièkoèišæenje i brane zloèine, a na drugu,kao ekstremiste, ljude koji se zalau zaobranu ljudskih prava, za ravnopravnostljudi, za kanjavanje ratnih zloèina. Akonetko u Saboru moe reæi: «Srbi više nisupolitièki, nego ekološki problem» ne trebase èuditi da se to u nekom zabitom selushvaæa doslovno. Konaèno, to je doslovnoi reèeno.Drava ima odgovornostOblik ponašanja prema skinsima moglibismo nazvati ne talasaj: skinheadsi sunešto što se svuda pojavljuje, prema tometo nije opasno kod nas. Politièari koji izjavljujukako morate djecu uèiti da mrzeSrbe uvaeni su odvjetnici ili saborski zastupnici.Po tom je pitanju u Hrvatskoj uzadnje dvije godine premalo uèinjeno, jerje i dalje, bez obzira na politièke promjeneod 3. sijeènja, veæi dio tereta zaštiteljudskih prava na nevladinim organizacijamai nekim medijima, koji su ipak još umanjini, ako raèunamo televiziju. Kritièanprodor nije napravljen na televiziji. Primjerice,gledam skijanje, na redu je nekiAustrijanac i komentator kae: «On potjeèeiz Bleiburga, mjesta gdje su stradalinajveæi sinovi hrvatskoga naroda». To jekonstantna indoktrinacija. Moemo listvoriti javno mnijenje koje neæe toleriratitakve stvari?Moe li se to javno mnijenje stvoritiedukacijom ili je potrebna deustašizacijakao u Njemaèkoj poslije rata?– Nadam se da za deustašizaciju nijeprekasno. U Hrvatskoj ne postoje nekiuvjeti koji su postojali u Njemaèkoj. Bosnai Hercegovina mnogo više odgovaranjemaèkoj situaciji poslije rata, jer imaprotektora koji moe takve stvari uvesti.Mi smo prepušteni vlastitim snagama. Toje i dobro i loše. Ako ste odrasli moratedonositi odluke sami. Jesmo li smo sposobniza to? Meni se èini da smo na rubu.Imamo dosta jaku nevladinu scenu na kojojse artikuliraju takvi zahtjevi, imamopredsjednika Republike koji je više puta

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 23pokazao kako zna reæi i izabrati pravustvar u kritiènim situacijama; kada nam jevojni puè visio iznada glave, kada su generalipisali pisma koje je kao prva vijest saspecijalnom pozadinom bila objavljena nateleviziji u trenutku kada su predsjednikRepublike i premijer bili izvan zemlje, abiskupska konferencija tome dala nedvosmislenupodršku. Ili kada je uzavrela cijelasituacija oko Bobetka, kada su sankcije bilavrlo moguæa opcija, istup predsjednikaMesiæa bio je presudan. Postoje u hrvatskomdruštvu snage koje bi mogle zemljuizvesti iz te kritiène zone. Mislim da je zakono zabrani isticanja ustaških i fašistièkihoznaka dobar korak u tom smjeru.Naravno, bilo bi puno bolje da je televizijaimala snage djelovati odgojno, što jemogla, i nakon èega vjerojatno nikakvezabrane ne bi ni trebale. Televizija nije samozabava, utjecaj koji ima je moda ravanškolovanju. Drava ima odgovornostda je koristi i za promociju društveno vrijednihideja. To je pozitivna kontrola medijai pozitivna upotreba medija u politièkesvrhe. Kvaka je u tome da sve ovisi kojesu to društveno vrijedne ideje.Vratio bih se onome što je vano naglasiti:kod svih ovih diskusija o fašizmu iidejama koje iza njega stoje, a koje su postojalei prije nego se fašizam pojavio kaopojam, od spaljivanja vještica, pogromarazlièitih etnièkih manjina, vano je da sesve te pogubne ideje na vrijeme prepoznaju.I to treba uèiti djecu u školi, kako bi torazumjela. Ako dozvoljavate da se u društvudogaða promocija nasilja i netrpeljivostiu velikoj ste nevolji. To društvo kliziprema totalitarizmu, prema društvu kojeæe proganjati ljude ili u kojem æe prevladatipolitièka struja koja æe ukinuti slobode iproganjati dobar dio svog vlastitog stanovništva.To se u ljudskoj povijesti nijedogodilo samo jednom i stoga se moguzakljuèiti neke pravilnosti, jer postoji zajednièkinazivnik.Uvrijeðeni fašistiDan 9. studenoga obiljeava se u svijetukao Dan borbe protiv fašizma i antisemitizma,no ipak æe se obiljeiti i kod nas.– To je prilika da se u javnosti upozorina latentnu opasnost koja postoji. U hrvatskomdruštvu je ona, naalost, posebnoprisutna. Imamo ne samo kavanskediskusije, nego i diskusije u vodeæim medijima,akademike koji zastupaju stavovekoji su, po mom mišljenju, izravna promocijaonih najgorih karakteristika fašizma.Današnji politièari koji propagirajutakve ideje strašno bi se uvrijedili kad bisteim rekli da su fašisti, jer se fašizam danasupotrebljava gotovo kao psovka. Alisu netrpeljivost, netolerancija, iskljuèivosti propagiranje politièkog nasilja kao legitimnepolitièke metode za postizanje vrloopskurnih ciljeva i danas prisutni kao štosu bili u doba demokratskoga dolaskaHitlera na vlast. Zato je 9. studeni prilikada se o tome govori, propagira obrazovanjeu tom smjeru, kako bismo znali o èemuje rijeè i kako bismo to mogli prepoznatina vrijeme. To je izuzetno vano, posebnou Hrvatskoj, jer smo u Drugomsvjetskom ratu imali pokret koji je tvrdioda se bori za Hrvatsku, a bio je par exellancefašistièki. Ustaštvo je zloèinaèkipokret, zloèinaèka ideologija i to trebaponavljati. Sve marginalne skupine – odskinhedsa do Bad Blue Boysa i Torcide –koje su sklone nasilju, sklone su i ideologijamakoje propagiraju politièko nasilje.Zato u Hrvatskoj treba, ne samo 9. studenoga,govoriti o pogubnosti takvih politièkihideja i takvih sustava vrijednosti.Ove godine bit æe u povodu 9. studenogaskup na Zrinjevcu, a poslije podne Graðanskiodbor za ljudska prava zajedno sfondacijom Heinrich Böll u muzeju Mimaraorganizira izlobu plakata o Holokaustukoje je napravio centar Simon Wiesenthal.Izlobu æe otvoriti predsjednikRepublike i bit æe otvorena do 25. studenoga.Volio bih da se izloba prikae i udrugim hrvatskim gradovima i mislim kakobi bilo korisno da je posjete i ðaci srednjihškola.Juan Pablo Ordoñez, šef misije Ureda visokog povjerenikaza ljudska prava Ujedinjenih naroda u HrvatskojPred Hrvatskom je dugaèak putAko kaete da je situacija u nekojzemlji bolja od situacije u nekojdrugoj, to bi znaèilo da su nekaprava bitnija od nekih drugih – štonije sluèaj, jer su sva pravajednako vanaTrpimir MatasoviæKako biste usporedili stanje poštivanjaljudskih prava u Hrvatskoj sa situacijomu drugim europskim zemljama?– Za poèetak, moram reæi da mrzim usporedbe,pogotovo kad je rijeè o ljudskimpravima. Unatoè èinjenici da su ljudskaprava opæa i primjenjiva na sve bez razlike,postoji i èinjenica da je po nekim pitanjimasituacija u nekim zemljama bolja, udrugima ne tako dobra, a u treæima vrlološa. No, po nekim drugim pitanjima situacijamoe biti i obrnuta. Tako postojezemlje u kojima je stanje socijalno-ekonomskihprava prilièno dobro, ali stanjepolitièkih prava nije tako dobro. Dakle,kako se onda uopæe moe usporeðivati?Ako kaete da je situacija u nekoj zemljibolja od situacije u nekoj drugoj, to biznaèilo da su neka prava bitnija od nekihdrugih – što nije sluèaj, jer su sva pravajednako vana. Dakle, moete usporeðivatisamo koliko koja zemlja primjenjujemeðunarodne standardne u pogledu svakogpojedinaènog prava.Nastojanja su jedno, a realizacija drugoZa koja prava smatrate da su u najkritiènijemstanju u Hrvatskoj?– Najprije morate uzeti u obzir da jeHrvatska zemlja u tranziciji, i to višestrukoj– od rata prema miru, od komunizmaprema demokraciji, od socijalistièke privredeprema trišnoj. Veæ i to postavljaspecifièan niz pitanja kojima se moratebaviti na podruèju ljudskih prava. Mislimda je Hrvatska u toj tranziciji, posebiceposljednjih nekoliko godina, ostvarila koraknaprijed u formalizaciji ljudskih prava.U osnovi, formalizacija se poèela ostvarivatiu zakonodavstvu – premda ima jošposla, postoji napredak. Napredak je ostvareni u nastojanju vlasti da se pribliiodreðenim standardima. Meðutim, umnogim sluèajevima, naalost, ostajemo utoj fazi i nije ostvaren pomak prema provedbitih nastojanja. Dakle, nastojanjapostoje, no ona se još nisu odrazila nastvarno stanje u mijenjanju i poboljšavanjuivota ljudi. A upravo o tome i govorimokad govorimo o ljudskim pravima –nije rijeè se samo o zakonodavstvu i nastojanjimanego o provoðenju u djelo.U tom kontekstu, pred Hrvatskom jejoš dugaèak put. Na primjer, u vezi s manjinama– i to svim manjinama – etnièkim,rasnim, religijskim, seksualnim i svimFašizam?Ne, hvala!drugim. Još se mnogo toga mora napravitiu vezi s diskriminacijom pri zapošljavanju,povratku, obnovi. Mnogo je posla i uvezi s Romima, pri èemu je segregacijaglavni problem, koji treba shvatiti vrlo ozbiljno.U tom pogledu nastojanja nisu dovoljna,nego treba zapoèeti postupni procesprimjene meðunarodnih standarda.Naravno, tu su i veliki problemi sa socijalno-ekonomskimpravima, kao i problemkorupcije koji izravno utjeèe i na ljudskaprava.Signali netolerancije i neznanjaTijekom posljednjih nekoliko mjesecitri su dogaðaja pobudila veliku medijskupozornost – nasilje za vrijeme i nakon lipanjskogGay Pridea u Zagrebu, segregacijaromske djece u Meðimurju, te sluèajHIV-pozitivne djevojèice u Dalmaciji.Smatrate li te dogaðaje izoliranim incidentimaili odrazom cjelokupnog stanja uhrvatskom društvu danas?– Mislim da su ti dogaðaji signali situacijeu društvu. Ne bih ih nazvao ni izoliranimni opæim incidentima. No, ti dogaðajiupuæuju na stupanj netolerancije, ali ineznanja u društvu. Ujedno, ti dogaðajipokazuju da još uvijek postoji i problemvrlo jakih nacionalistièkih uvjerenja i stavovakoji se moraju promijeniti u smjerupoštivanja jednakih prava bez diskriminacije.Kako ste u ovom trenutku zadovoljnisuradnjom s hrvatskom vladom? Je li Vladauopæe jedina institucija koja moe utjecatina poboljšanje stanja ljudskih pravau Hrvatskoj?– Poèet æu s drugim dijelom pitanja –definitivno ne. Vlada Republike Hrvatskeima pred meðunarodnom zajednicomobavezu štititi i promicati ljudska prava.Sreæom, postoje i meðu nevladinim organizacijamavrlo jake snage koje igraju itrebaju igrati vrlo znaèajnu ulogu. Oneimaju našu punu podršku za svoj rad.Misija u Zagreb, Misija iz ZagrebaTijekom devet godina koliko smo uHrvatskoj naši su odnosi s hrvatskom vladombili vrlo dobri. Ipak, kad govorimo obuduænosti projekata koje elimo ostavitiza sobom kad krajem godine zatvorimoMisiju, kako bi se iskoristilo sve što smonauèili u proteklih devet godina, moramoo tim projektima postiæi sporazum s Vladom.Pokazalo se da je to krajnje teakproces, u kojem konaène odluke morajubiti donesene do 10. studenog, ili æemomorati napustiti Hrvatsku a da ne ostavimoikakve projekte za sobom.Zbog kojih razloga Ured visokog povjerenikaza ljudska prava Ujedinjenih narodazatvara svoju Misiju u Hrvatskoj 1.sijeènja 2003.?– Rijeè je o nekoliko razlièitih pitanja.Jedno se od njih odnosi na naše resurse.Ured visokog povjerenika za ljudska pravanema dovoljno sredstava za odravanjejakog ureda u Hrvatskoj, s obzirom na toda ne postoji dovoljan interes meðunarodnezajednice za financiranjem uredaBuduænost projekata koje elimo ostaviti za sobomovisi o tome hoæemo li postiæi sporazum s Vladom.Pokazalo se da je to krajnje teak proces, a akokonaène odluke ne budu donesene do 10. studenog,morat æemo napustiti Hrvatsku bez da ostavimoikakve projekte za sobomNastojanja nisu dovoljna,treba zapoèeti postupniproces primjenemeðunarodnihstandardakakav je ovaj u Hrvatskoj. Time smo dovedeniu situaciju da moramo donosititeške odluke i odluèivati o prioritetima.Drugo pitanje ima veze s tim prioritetima– s obzirom na to da je u Hrvatskoj postignutodreðeni napredak, premda dalekod savršenog, morali smo donijeti odlukuo zatvaranju ureda u Hrvatskoj, kako bismouloili više napora u nekim drugimzemljama u kojima je situacija puno lošija.Takoðer, hrvatska je vlada odluèila krajemgodine zakljuèiti naš mandat.Od promatranja do suradnjeVeæ ste govorili o utjecaju koji na hrvatskuvladu mogu imati nevladine organizacijeu Hrvatskoj. Koje æe, meðutim,institucije meðunarodne zajednice nastavitipromatrati stanje ljudskih prava uHrvatskoj po isteku vašeg mandata? Hoæeli i Ured visokog povjerenika za ljudskaprava nastaviti promatrati situaciju i, popotrebi, èiniti pritisak na hrvatsku vladu?– Èisto “promatranje” je pojam kojimnoge vlade iz odreðenih razloga ne volekoristiti. Govorimo o pomaku od èistogpromatranja prema projektu tehnièke suradnje.To znaèi da pomaemo Vladi uprovoðenju meðunarodnih obaveza napodruèju ljudskih prava – dakle, da postojizakonodavstvo i aktivnosti koje su uskladu sa zahtjevima meðunarodne zajednice.Taj je pomak veæ ostvaren u posljednjihnekoliko godina.Ako do 10. studenog postignemo sporazums Vladom, ostat æemo prisutni s nekimprojektima u Hrvatskoj, kroz kojeæemo joj i dalje izravno i neizravno pomagatiu poboljšanju stanja ljudskih prava iispunjavanja meðunarodnih obaveza.Ako sporazum ne bude postignut, postojei drugi naèini. Primjerice, postoje ibrojni drugi mehanizmi Ujedinjenih narodaizvan okvira Ureda visokog povjerenikaza ljudska prava. Postoji Odbor zaljudska prava, Odbor za socijalno-ekonomskai kulturna prava, Odbor za borbuprotiv rasne diskriminacije – dakle, razlièitatijela mogu analizirati stanje ljudskihprava u Hrvatskoj, iznositi svoje stavoveo tom stanju i davati preporuke dravi kakoda ispuni svoje obaveze. Naravno, zadratæemo i blisku suradnju s nevladinimorganizacijama u Hrvatskoj, s obzirom nato da smo s njima uspostavili vrlo dobrukomunikaciju. One nam stoga mogu osiguratiinformacije koje mi potom moemoproslijediti razlièitim odborima i drugimposebnim mehanizmima Povjerenstvaza ljudska prava.

24 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Jezik progonstvaGodine 1944. stavili su mi utuzvijezdu koja je u simboliènomsmislu još tu; do danas je nisamuspio odstranitiImre Kertészoja je tema sloboda samoodreðenja,koja povlaèi za sobom jednostavnupretpostavku da svaki èlan društvaima pravo biti ono što jest. Nitko ne bismio postati predmet ismijavanja ili rtvadiskriminacije zbog svog roðenja ili naèinana koji izabire shvaæati sebe èak i akotu diskriminaciju opravdavaju, otvorenoili prikriveno, postojeæe vlasti. Istodobno,naravno, nitko ne bi trebao uivati u nezasluenimpogodnostima zahvaljujuæipodrijetlu, uvjerenjima, razmišljanjima ilijednostavno zbog toga što je to što je.Ovdje u Europi, te se slobode shvaæajuzdravo za gotovo; uivate u njima u svakodnevnomivotu kao u temeljnim ljudskimpravima i moda ne vidite potrebuda se o njima raspravlja. No, ipak je nunorazgovarati o tom pitanju, jer èak i uzapadnim demokracijama, sloboda samoodreðenjanije, kako se to na prvi pogledmoe èiniti, zadovoljavajuæe riješena.Istina je da je koncept ljudskih prava, odkojih je najosnovnije pravo na slobodu idostojanstvo, bio najprije oblikovan u zapadnojcivilizaciji. No, totalitarna dravatakoðer potjeèe odavde. Za dvadesetostoljetnediktature bilo je normalno da ukinuprava pojedinca kako bi stjerali narod kaoovce u goleme obore i kako bi mu pridalilako prepoznatljive, upadljive etikete –pretjerano oèita obiljeja privilegirane ilistigmatizirane drave. Obiène se misli naekstremne rezultate takvih odreðujuæihogranièavanja. Postoje, naime, deseci drugihizmeðu njih, koji predstavljaju razlièiteoblike diskriminacije.Svojedobno su kulturna središta i sveuèilišni gradovi,u kojima se govorilo tri ili èetiri jezika, postaliprovincijske abokreèine u velikim carstvima ijednostavno nestali s kulturne karte EuropeKolektivna diskriminacijaNe moemo precijeniti štetu nanesenuinstitucionalizacijom i praktiènom primjenomtog sustava kolektivnog obiljeavanja– koliko je to iskrivilo poglede ljudi,zatrovalo njihove meðusobne odnose iizopaèilo njihovu sliku o sebi.Sustav simbola koji su stvorili nacistibio je na neki naèin najjednostavniji i najoèitiji.Njihov je cilj bio istrijebiti odreðenenarode dok su druge poticali da semnoe kao da su rasplodne kobile. U komunistièkimdiktaturama, situacija je bilakompliciranija. Tamo su èinovnici koji suèinili selekciju uvijek bili unutar kruga ineprestano slali ljude od jednog kaveza dodrugog. Ponekad se dogaðalo da je, tijekomprocesa selekcije, i deurni èinovnikbio odjednom ubaèen u jedan od neugodnihkaveza, u koje je, do tog trenutka,marljivo premještao druge. Ne elim seupustiti u analizu diktatorskih reima,koji su diskriminaciju i genocid pretvoriliu opæi princip. Osim toga, spomenuo samsamo dva najekstremnija oblika kolektivnediskriminacije u dvadesetostoljetnimdiktaturama i naveo samo primjere iz Europe.Znamo da postoji mnogo ne-europskihoblika diskriminacije. Èak i u Europipostoje blai, ali ipak prilièno efikasni oblicikolektivne diskriminacije koju bismomogli nazvati graðanskom diskriminacijom.Izvršne vlasti èine se nemoænima uborbi protiv graðanske diskriminacije, apolitièari od milja nazivani populistimakoriste to s nekom vrstom lagodne besramnosti.Zatim je tu, osobito u istoènoeuropskimpostkomunistièkim dravama,vrsta diskriminacije koju vlast prešutnodozvoljava, èak i potièe, premda toslubeno estoko negira. Ne tako davno,indijska spisateljica Urwashi Butalia ispripovijedalaje svoje iskustvo. Od nje smosaznali što se dogaða stanovništvu kada sepolitika umiješa izmeðu dva naroda, uovom sluèaju Indijaca i Pakistanaca, kojigovore istim jezikom i dijele istu kulturu– naèin razmišljanja i njihovi ivoti mogusamo biti potpuno poremeæeni religijskimfanatizmom i iracionalnim nacionalizmom.Praktièno preko noæi, ti ljudi su senašli u dva razlièita logora i odjednom nisuznali što da rade s vlastitom egzistencijom,vlastitim èistim identitetom, do togèasa neuznemiravanim samoodreðenjem.Ideologija umjesto kultureMi Europljani èesto smo proivljavalitakve iznenadne, brutalne promjene uprošlom stoljeæu – više u istoènoj i srednjojEuropi nego u zapadnom dijelu kontinenta.Te promjene obièno su popraæenenepopravljivim kulturnim gubicima.Svojevremeno kulturna središta i sveuèilišnigradovi, u kojima se govorilo tri ilièetiri jezika, postali su provincijske abokreèineu velikim carstvima i jednostavnonestali s kulturne karte Europe. Mnogiæe pomisliti na Èernovcy u kojemu jepjesnik Paul Celan stvarao, “grad u kojemive ljudi i knjige”. Upravo su Nijemci, ato je bila posljedica njihove elje za svjetskomdominacijom, bili ti koji su uništilinjemaèku kulturu u multinacionalnim,multijeziènim podruèjima otkud je stanovništvomasovno bjealo, podruèjima ukojima je uglavnom dominirao njemaèkikulturni utjecaj. Oni su uništili idovskemanjine na tim podruèjima koje su govorilenjemaèki ili jidiš, a koje su dale njemaèkomjeziku knjievne velièine kao štosu Joseph Roth, Franz Kafka i Celan.Èesto iveæi u drugim jeziènim sredinamati su pisci pisali na njemaèkom i tosu èinili zato jer je to bio jezik kojim sugovorili u roditeljskoj kuæi, a kako su biliidovi i time bez korijena i kozmopoliti,razmišljali su u okvirima velikog jezika.Pisati na njemaèkom za te je pisce predstavljalointelektualnu neovisnost; osiguravaloim je slobodu samoodreðenja. Danaste, nekada djelomièno njemaèke kulturnezone (naglašavam rijeè djelomièno)– od, recimo, poluotoka Crima kroz Bukovinui Galiciju prema sjeveru – više neobogaæuju njemaèku kulturu, a odgovorniza taj gubitak su sami Nijemci.Postavljanje politike i kulture kao neprijateljaumjesto kao suprotnosti karakteristiènoje fenomen dvadesetog stoljeæa.To ni u kom sluèaju nije prirodni razvoj;politika odvojena od kulture stvara neogranièenidespotizam kroz puku moæ i mo-e se osvetiti strašnim promašajima. Torazdvajanje moda neæe uništiti ivote iimovinu, ali uvijek kvari ljudsku dušu.Sredstva destrukcije nazivaju se ideologijom.Dvadeseto stoljeæe, stoljeæe zapamæenopo katastrofalnim gubicima kulturnihvrijednosti, preokrenulo je vrijednostiu ideologiju.Najtragièniji aspekt te promjene bio jeda su mase, koje nikad nisu imale pristupkulturi, primile ideologiju umjesto toga.Takav je razvoj imao mnogo uzroka, odkojih je jedan sigurno bila èinjenica da suse te mase pojavile u vrijeme kada je europskacivilizacija prolazila kroz jednu odnajveæih, ako ne najveæu, duhovnu krizu.Bilo je ljudi koji su, uz pomoæ suptilnetehnike razvijene mašinerijom politièkihstranaka, preuzele kontrolu nad masama.Moda je Thomas Mann rekao da je dovoljnonazvati veliku masu ljudi Narodom(Volk) kako bi ih privolio da prihvate gotovosve. Za to nije bila potrebna totalitarnadrava; autoritarna vlast Franca,Dolfussa ili Nicholasa Horthyja mogla jetakoðer pretvoriti religiju, patriotizam ikulturu u politiku te pretvoriti politikusamu u oruðe mrnje.Fašizam?Ne, hvala!Kod kuæe kao stranacMrnja i la – to su vjerojatno dva najvanijadijela politièkog odgoja koji suimali ljudi u dvadesetom stoljeæu. Moramose samo prisjetiti one “dvije minutemrnje” u Orwellovoj 1984. “La nikadanije bila tako snana sila u stvaranju povijestikao u posljednjih trideset godina” zapisaoje Sándor Márai 1972. godine. To seposebice odnosi na zemlje istoène i srednjeEurope, koje su nakon Prvog svjetskograta iznijele na vidjelo pretjerano osjeæajnenacionalistièke osjeæaje. Velikasrednjoeuropska sila, Austro-Ugarskamonarhija, nestala je, a njezina je dezintegracijaproizvela otrove koji su zarazilinove nacionalne drave nastale na tompodruèju. Na sveuèilištima i u školamaokrutno okrnjene Maðarske, doneseni sudikriminacijski zakoni, a godine 1938. izglasanaje još šira protu-idovska legislativa.Godine 1944. stavili su mi utu zvijezdukoja je u simboliènom smislu još tu; dodanas je nisam uspio odstraniti.Priznajem da se èini zapanjujuæim daviše od deset godina nakon eliminacijeposljednje europske totalitarne drave, višeod deset godina nakon uvoðenja predstavnièkedemokracije u ovom dijelu Europe,ipak moram reæi sljedeæe. Istina jeda se nije bilo lako suoèiti s tom èinjenicom,a još je tee s njome se pomiriti.Takvo bolno stanje duha, èini se, automatskiproizvodi njihovu vlastitu patologijubez da smo toga potpuno svjesni.Primjerice, imate osjeæaj da je svijet okovas neopipljiv, nalik prikazi, premda ste visami postali nestvarni i sablasni. Ili se dogaðasuprotno: sebe shvaæate kao stranca,premda je sve što ste èinili stopljeno s vašomotuðujuæom okolinom. Moja ena,koja je Amerikanka i zbog toga ne pati odtih istoènoeuropskih bolesti, primijetila jeda, kada smo u inozemstvu, prolazimkroz potpunu promjenu osobnosti. Ustranim zemljama osjeæam se kao kod kuæe,dok se kod kuæe ponašam kao stranac.Sa strancima razgovaram slobodno, ali sesa sunarodnjacima, osjeæam nelagodno. Udiktatorskom reimu zvanom socijalizam,to je bilo normalno stanje, i, manjeviše,sam se nauèio ivjeti s tim. Navikavanjena rasizam u demokraciji zahtijevaviše vremena. No, barem sada shvaæam bitproblema koji, vjerujem, nije samo moj.Ni idov ni èovjekU mojoj svakodnevici, neprestano moramodgovarati na uznemiravajuæe podra-aje s kojima se susreæem u svijetu oko sebe;oni su kao blagi elektro- šokovi kojipeckaju kou. Metaforièki govoreæi, neprestanose èešem. Svima nam je poznatoMontesquieovo èuveno naèelo: “Najprijesam ljudsko biæe, a onda Francuz”. Rasist– jer antisemitizam od Auschwitza višenije tek anti-semitizam – eli da budemprvo idov, a zatim da više ne budemljudsko biæe.U poèetku, u našoj zbrci, tapkajuæi tra-imo argumente kojima bismo se branili ishvaæamo da govorimo i razmišljamo osebi na najprimitivniji naèin. Nije ni èudo:ono s èim se moramo suoèiti je prije svegaprimitivno. Kada smo zatvoreni u kavezza ivotinje, moramo se boriti kao ivotinje.Izopaèeno razmišljanje protiv kojegaprotestiramo navodi nas da razmišljamo osebi na najnie naèine; nakon nekog vremena,ne razmišljamo više o sebi nego onekom drugom. Taj proces, ukratko, iskrivljavanašu osobnost. Najekstremnija inajbolnija takva samoobrana iskrivljeneosobnosti takoðer je poznata: suoèen snehumanim ideolozima, bespomoæna rtvaeli dokazati svoju humanost. Jednom,meðutim, kada prihvati rasistièkekategorije, on postaje idov, i što se višetrudi dokazati da je ljudsko biæe, to posta-

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 25je jadniji i manje ljudsko biæe. U rasistièkomokruenju, idov ne moe biti ljudskobiæe, no ne moe biti ni idov. Jer je“idov” nedvosmislena oznaka samo uoèima antisemita.Francuski pisac Edmond Jabés jednomje rekao da su poteškoæe egzistencije idovaiste kao i one pisca. Nitko nije boljeopisao moj poloaj. Ipak postoji bitnarazlika. To što sam postao pisac bilo je rezultatsvjesne odluke, no kao idov samroðen. Kako bi se moje “ja” pisca i mojeidovsko “ja” spojili i stvorili jedinstvenoobiljeje, moram promatrati svoje idovstvona naèin na koji shvaæam planiranostvaranje knjievnog djela: zadatak kojitreba obaviti; odluka u korist potpune egzistencijeili poricanja. Ako izaberem punivot, sve odjednom postaje moja prednost.Na kraju, èinjenica da sam idov je rezultatodluke; kada je donesem, ne samoda neæu biti uvuèen u takozvanu krizuidentiteta nego æe više svjetla pasti na cijelumoju egzistenciju. Ipak, moram se suoèitis nekoliko pitanja koje postavlja osobitapriroda mog idovstva.Što je to idovski pisac?Prije dva ili tri desetljeæa, smatrao bihpitanje za koga pišem nevanim pseudopitanjem. Pišem, naravno, za sebe, rekaobih, i, u osnovi, još to mislim. No danassam skloniji priznati da i drugi ljudi, svijetoko mene, meðusobni odnosi koje nazivamodruštvom, takoðer imaju ulogu ustvaranju entiteta nazvanog “ja”. Takosam barem djelomièno zarobljenik svojihokolnosti, a to je bez sumnje ostavilo tragna svemu što sam proizveo. Kada kaemda sam idovski pisac, ne mislim da tonuno znaèi da sam idov. Jer kakav je toidov bez vjerskog odgoja, koji ne govorihebrejski, nije baš dobro upuæen u temeljnetekstove idovske kulture i ne ivi uIzraelu, nego u Europi? Ono što mogureæi za sebe, meðutim, jest da sam kronièaranakronistièkog postojanja, postojanjaasimiliranog idova, nosioca i snimateljatog postojanja i glasnik njegove neizbjenepropasti. U tom smislu, Endlösung(Konaèno rješenje) ima kljuènu ulogu: nitkoèiji se idovski identitet temelji prvenstveno,moda i iskljuèivo, na Auschwitzu,ne moe se zaista nazivati idovom.On je “neidovski idov” Isaaca Deutschera,europska varijacija bez korijena,koji ne moe razviti normalan odnos saidovskim zahtjevima koje se pred njegapostavljaju. On ima ulogu, moda i vanu,u europskoj kulturi (ako tako nešto jošpostoji), no on ne moe imati nikakva udjelau idovskoj povijesti nakon Auschwitzaili u obnovi idovstva (ako postojiili æe postojati tako nešto).Pisac o Holokaustu je zato u teškompoloaju. U ranijem eseju pod naslovomA szám zött nyelv (Protjerani jezik) pokušaosam razviti ideju da Holokaust nema ine moe imati vlastiti jezik. Preivjeli Europljaninmora opisati svoju kušnju najednom od europskih jezika, no to nijenjegov jezik; niti je to jezik zemlje koji jekoristio da isprièa svoju prièu. “Pišemsvoje knjige na posuðenom jeziku koji,sasvim prirodno, koji æe ih iskljuèiti ili toleriratisamo na granice svoje svijesti,” napisaosam u tom eseju; kaem “prirodno”jer je zemlja èiji jezik koristim razvila mitovetijekom svoje višestoljetne borbe zanacionalni opstanak, i oni su, kao dio prešutnognacionalnog koncenzusa, utjecalitakoðer na njegovu knjievnost.Volim pisati na maðarskom jer sam nataj naèin intenzivno svjestan nemoguænostipisanja. U pismu Maxu Brodu, ukojemu razmišlja o situaciji idovskogpisca, Kafka govori o tri nemoguænosti:nemoguæe je ne pisati, nemoguæe je ne pisatina njemaèkom i nemoguæe je pisatina bilo koji drugi naèin. Zatim kae, “gotovomoemo dodati i èetvrtu nemoguænost;nemoguæe je pisati». Danas bi modadodao nešto drugo tom popisu: nemoguæeje pisati o Holokaustu. Mogli bismonastaviti nabrajati paradoksalne nemoguænostiad infinitum. Mogli bismo reæida je nemoguæe ne pisati o Holokaustu,nemoguæe pisati o njemu na njemaèkom ijednako nemoguæe pisati o njemu bilo kakodrukèije.Koji je jezik Holokausta?Gdjegod piše, na kojem god jeziku piše,pisac Holokausta je duhovni bjegunac,u potrazi da duhovnim azilom, uvijek nastranom jeziku. Ako je istina da je jedinopravo filozofsko pitanje pitanje ubojstva,tada pisac Holokausta koji izabire nastavitiivjeti zna samo jedan stvaran problem,problem emigracije, premda bi bilobolje govoriti o progonstvu. ProgonstvuGdjegod piše, na kojemgod jeziku piše, pisacHolokausta je duhovnibjegunac, u potrazi daduhovnim azilom, uvijekna stranom jezikuiz vlastita pravog doma, koji nikad nije nitipostojao. Jer da jest postojao, ne bi bilonemoguæe pisati o Holokaustu. Tada biHolokaust imao jezik, a pisac Holokaustamogao bi biti integriran u postojeæu kulturu.No to se nikad neæe dogoditi. Svakijezik, narod i civilizacija ima dominantnogSebe, koji zapaa, kontrolira i opisujesvijet. To uvijek aktivno, kolektivnoSebstvo jest bit s kojom se bilo koja veæazajednica, narod, ljudi ili kultura mogu, srazlièitim stupnjem uspješnosti, identificirati.No gdje moe svijest Holokaustapronaæi dom? Koji jezik moe tvrditi daukljuèuje bit Holokausta, njegovo dominatnoSebstvo, njegov jezik? I ako postavimoto pitanje, ne slijedi li drugo – je lipojmljivo da Holokaust ima vlastiti ekskluzivnijezik? I ako je odgovor na to pitanje“da”, ne bi li taj jezik morao biti takostrašan, tako tuan da bi uništio onekoji njime govore?Moda je jedino toèno da progonstvoHolokausta treba prihvatiti svoje progonstvo,o kojemu moe s vremena na vrijemegovoriti. To mora biti posebice tako uistoènoj i srednjoj Europi, gdje je, kaoposljedica dva svjetska rata a Holokaustaosobito, unutarnacionalni i nadnacionalanjezik, njemaèki, nestao, jezik kojim se govorilona podruèju od Bukovine do Krakova,od Praga do Rijeke – jezik na kojemusu pisci koji nisu mogli ili nisu htjelinaæi mjesto u nacionalnoj knjievnostipronašli svoju slobodu izraavanja. Te nacionalneknjievnosti pokazuju malo voljeda inkorporiraju proèišæavajuæu lekcijuo Holokaustu, dok je iskustvo samo,premda na vrlo razlièit naèin, takoðer dionjihove kolektivne svijesti. No – osim javnihosoba koje otvoreno zagovaraju rasizam– bilo bi opasno kriviti zbog toga sveljude, a još opasnije govoriti o antisemitizmu“upijenom s majèinim mlijekom”.Nauèeni antisemitizam je bremenito naslijeðe,no sigurno nije genetsko; njegoviuzroci su iskljuèivo povijesni i psihološki.Ti su narodi podnijeli teške ozljede svognacionalnog identiteta i godinama su seborili za samo svoje postojanje kao nacije.Na karakteristièan, no nimalo originalannaèin, oni su, naalost, otkrili u antisemitizmuzgodno oruje u toj borbi.Njemaèki – sklonište za beskuænikeOscar Wilde, koji je, u još nevinom 19.stoljeæu, bio je zatvoren zbog toga što jetumaèio svoju slobodu samoodreðenjapreliberalno, zapisao je u jednom od eseja,“Upoznaj Sebe! bilo je napisano na portaluantièkog svijeta, a Budi ono što jesi pisatæe na portalu novoga svijeta.” Naša iskustva,naše vlastite oèi svakog nam danagovore da upravo “novi svijet” sve više iviše to èini nemoguæim. Pa ipak, ne bismomogli pokušati više od onoga èemu jeNietzsche posvetio cijelo poglavlje u svojojvelikoj knjizi Ecce Homo: postati onošto jesmo, slijediti vlastitu sudbinu i iz njeizvuæi odgovarajuæe zakljuèke, kako godgorki oni bili. Moguæe je da put u slobodusamoodreðenja ne vodi nikuda. Za pisca,za kojega je jedan jezik, onaj na kojemupiše, uvijek privilegiran, teško je priznatida, što se njega tièe, jedan jezik slièi drugom,a nijedan nije zaista njegov.U stvarnosti, pripadam onoj idovskojknjievnosti koja je nastala u istoènoj isrednjoj Europi. Ta knjievnost nikad nijebila pisana na jeziku trenutaènog nacionalnogokruenja i nikad nije bila dio nacionalneknjievnosti. Razvoj te knjievnostimoemo slijediti od Kafke do Celanai njihovih nasljednika – sve što moramouèiniti jest slijediti razlièite émigréknjievnosti. Najveæim dijelom, ta seknjievnost bavi istrebljenjem europskogidovstva, njen jezik moe varirati, no bezobzira o kojem je jeziku rijeè, on nikad nijematerinski. Jezik kojim govorimo ivionoliko koliko njime govorimo. Kada zašutimo,jezik je takoðer izgubljen – osimako se jedan od veæih jezika saali na njegai podigne ga u svoje krilo, kao na slikamapieté.Njemaèki je danas jezik koji to najvjerojatnijemoe uèiniti. No njemaèki je takoðerjedini privremeni azil, noæno skloništeza beskuænike. Dobro je to znati,dobro je pomiriti se s tim saznanjem i pripadatimeðu one koji ne pripadaju nigdje.Dobro je biti smrtan.S engleskoga prevela Lovorka Kozole* Esej je objavljen u èasopisu TheGuardian, 19. listopada 2002., a dio je veæegteksta koji æe biti objavljen krajem godine.Oprema teksta redakcijska.

26 IV/91, 7. studenoga 2,,2.U ime veæineKazneni zakon ne štiti u dovoljnojmjeri vrednote ustavnog poretka,jer se inkriminira samo iznošenjeili pronošenje “zamisli onadmoænosti”, dok dobro starovulgarno vrijeðanje ili izljevi sirovemrnje – koje ni sa kakvimidejama (“zamislima”) vezenemaju – ostaju izvan domašajazakonaSrðan Dvornikada je Zlatko Canjuga nedavno iznenadiojavnost prijedlogom da sekriviènim zakonom zabrani isticanjesimbola nacionalne i inih oblika mr-nje, u Saboru se veæ pola godine nalaziopotpuno razraðen prijedlog skupine nedr-avnih organizacija okupljenih u projektuZakonodavstvo i graðani. One su putemkoordinacije projekta, koja (u koordinacijiHHO-a) osim nedravnih organizacijaobuhvaæa i predstavništvo nacionalnogzakonodavnog tijela, još proljetos podnijeleSaboru Inicijativu za izmjenu, odnosnodopunu odredbi èlanka 174. Kaznenogzakona (Rasna i druga diskriminacija). Uobrazloenju se pozivaju na èvrst oslonacdan u 14. èlanku Ustava – jamstvo jednakostineovisno o rasi, spolu i drugim uroðenimznaèajkama, kao i o onima društvenosteèenima koje nisu bile stvar osobnogizbora, poput vjere, nacije, socijalnog porijeklaitd. U Ustavu je to jamstvo u 39.èlanku popraæeno i instrumentom zaštite,tj. zabranom ugroavanja tog prava jednakosti:“Zabranjeno je i kanjivo svako pozivanjeili poticanje na rat ili uporabu nasilja,na nacionalnu, rasnu ili vjersku mr-nju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.”Teret UstavaKao što mnogi još vjerojatno pamte,HDZ-ove vlade i saborske veæine su setog ustavnog tereta nastojale riješiti timešto su iz Kaznenog zakona izbacile zakonskuoperacionalizaciju zabrane pozivanjana mrnju (s iznimkom rasne), bezkoje je ustavni izrijek ostao bez pravnesnage, jer se (znamo – više no mnogobrojne)sluèajeve govora mrnje nije imalo èimesankcionirati. Krajem 2000. zakon jenoveliran, tako što je dopunjen 3. stavakèlanka 174., te sada glasi: “Tko u cilju širenjarasne, vjerske, spolne, nacionalne,etnièke mrnje ili mrnje po osnovi bojekoe, ili u cilju omalovaavanja javno izneseili pronese zamisli o nadmoænosti ilipodèinjenosti jedne rase, etnièke ili vjerskezajednice, spola, nacije ili zamisli onadmoænosti ili podèinjenosti po osnoviboje koe, kaznit æe se kaznom zatvora odtri mjeseca do tri godine.”Organizacije-predlagaèice izmjeneupozoravaju da ni nakon te izmjene èlanka174. nisu u dovoljnoj mjeri zaštiæene vrednoteustavnog poretka, jer se inkriminirasamo iznošenje ili pronošenje “zamisli onadmoænosti”, dok dobro staro vulgarnovrijeðanje ili izljevi sirove mrnje – koje nisa kakvim idejama (“zamislima”) veze nemaju– ostaju izvan domašaja zakona. Uobrazloenju prijedloga zakonske promjene,koje su u ime ukljuèenih organizacijaizradile odvjetnice Dubravka Miškoviæ iRadmila Suèeviæ, kau:“Naime, u našem društvu u velikojmjeri prisutna su, naalost, ponašanja kojase ne svode samo na izraavanje ksenofobiènostii netolerancije prema raznimmanjinskim skupinama, nacifašistièke ineoustaške ispade, veæ predstavljaju i propagiranjenjihovih ideja, pozivanje i poticanjena nasilje, nacionalnu, etnièku, rasnuili vjersku mrnju (primjerice: izjavapredsjednika slunjske domobranske udruge:“Na svakom pedlju Hrvatske zemljemoraju ivjeti Hrvati i stoga neæemo dozvolitida se ovdje koti ona nacionalna manjinakoja nam je najveæi neprijatelj”, tepozivi na nasilje prema odreðenoj etnièkojskupini izraeni na transparentima Srbena vrbe za vrijeme košarkaške utakmiceu Zagrebu).Ovakva ponašanja nije moguæe procesuiratina temelju odredbi èlanka 174.Kaznenog zakona, jer isti ne inkriminirapozivanje ili poticanje na rat ili nasilje, nanacionalnu, etnièku, rasnu ili vjersku mr-nju ili diskriminaciju, veæ radnju izvršenjadjela u stavku 1. opisuje rijeèima: “kršitemeljna ljudska prava i slobode priznateod meðunarodne zajednice”, a u stavku 3.govori o “iznošenju ili pronošenju zamislio nadmoænosti ili podèinjenosti”.”Na dobrom putu?Ukratko, ono što je veæ opæepoznatokao govor mrnje, ni dalje nije zakonskisankcionirano u demokratskoj Hrvatskoj.Predloene izmjene su jednostavne: da sespomenuti èlanak Kaznenog zakona (èl.174., st. 3.) dopuni “inkriminiranjem svakogpozivanja ili poticanja na rat ili nasilje,na nacionalnu, etnièku, rasnu ili vjerskumrnju ili diskriminaciju te širenja navedenihoblika mrnje”, ili da se izmijenièl. 174. st. 1. tako da glasi: “Tko na temeljurazlike u rasi, vjeri, jeziku, politièkomili drugom uvjerenju, imovini, roðenju,naobrazbi, društvenom poloaju ili drugimosobinama, spolu, boji koe, nacionalnostiili etnièkome podrijetlu izaziva iliširi mrnju, poziva ili potièe na nasilje ilidiskriminaciju i krši temeljna ljudska pravai slobode priznate od meðunarodne zajednice,kaznit æe se ...”Dotle je sve jasno. Pa i na mnogo kasnijiCanjugin prijedlog Vlada je uzvratilaobjavom da veæ priprema prijedlog obuhvatnijeizmjene zakona, te bismo se modamogli ponadati da je do nje stigao i prijedlognedravnih organizacija. Stvari su,reklo bi se, na dobrom putu. U saborskimrazgovorima o ostvarenju tog prijedloga(nomina sunt odiosa) pojavila se, meðutim,i stara fraza o tome kako se stavovi ipolitièka kultura ne mijenjaju zakonima.Kad se ovakav truizam izrekne kao nekasilno vana spoznaja, nameæe se pitanje netrae li vlastodršci opet neki izgovor daizbjegnu sankcioniranje govora mrnje.Ukratko, ova mudrost bi znaèila da bi zakonskusankciju valjda trebalo uvesti tekonda kada hrvatsko društvo postane civilizirano,te mu ona – osim u marginalnimpojedinaènim sluèajevima – ne bi ni trebala.Poroèni krug se, dakako, zatvara logiènimzakljuèkom da sada, kad se govor mr-nje prolijeva ne samo masovno, sa stadiona,politièkih mitinga i iz sportskokoncertnihdvorana, nego i iz saborskedvorane, ni zakon ne smije reæi da u tomeima neèega lošeg.Na mjestima s kojih sepresudno utjeèe najavnu svijest, i dalje se neprepoznaje da su reimipoput ustaškoga posvemu – od programa,preko institucionalnogsistema, do prakse vlasti– negacija temeljnihljudskih prava, te da je ijavno velièanje njihovihsimbola ekvivalentjavnoga govora mrnjeZaštiæena veæinaD(r)uga je prièa koliko dobre zakoneprave dobri graðani i graðanke, a kolikodjeluje obrat. I nije rijeè ovdje o dozrijevanjuHrvatica i Hrvata u civiliziran svijet.Rijeè je o neèemu prizemnijem – o pojedinaènimljudima, kojima se i preèesto mo-e dogoditi da, samo stoga što su obiljeeninekim od neodabranih manjinskihsvojstava, doive uvrede, imaju problemapred javnim ustanovama ili moda s privatnimstanodavcima, da ih prozivaju,pljunu, a bogme i pretuku ili ubodu no-em. Rijeè je o društvu u kojem se, sada iovdje, s rijeèi mrnje još prilièno lako prelazina djela. Rijeè je, uostalom, i o društvuu kojem su poremeæeni neki bitni kriteriji.Na mjestima s kojih se presudno utjeèena javnu svijest, i dalje se ne prepoznajeda su reimi poput ustaškoga po svemu– od programa, preko institucionalnogsistema, do prakse vlasti – negacija temeljnihljudskih prava, te da je i javno velièanjenjihovih simbola ekvivalent javnoggovora mrnje. Na svaki spomen posebnihprava za manjine naæi æe se kakav javnigovornik koji æe, mrtav-trijezan, rogoboritizbog nedostatne zaštite “prava veæine”,a u raspravi o zakonu o nacionalnimmanjinama se išlo dotle da se govori o“matiènom narodu”. Ako se ne eli vidjetida je veæina zaštiæena samim time što jeveæina, pa u njoj treba štititi individue, aod nje manjine, ako èak ni nekadašnji istaknutiborci za ljudska prava ne vide da jeupravo veæina kolektivno odgovorna (nasuprotkolektivnoj krivici, koja je podpravnim pretpostavkama nemoguæa) zazaštitu manjina, onda je zaista vrijeme dase jednoznaèno utvrdi barem onaj minimumkoji se – osim demokratskog pravaveæine – sastoji u “uvjetima prihvatljivimaza sve” (kako je formulirao drugi, još aktivniborac za ljudska prava). A ti uvjetipoèivaju na tome da svaka individua budepriznata kao punopravna i dostojanstvena.Zbog toga je govor mrnje delikt, èak ikad s rijeèi ne preðe na djelo. Zbog toga jetakav govor rijetka, ali izrièita iznimka izslobode govora, iznimka koju inkriminirajui zakoni zemalja koje su odavno napustileovo stanje u kojem vlast mora molitinaoruane desperadose da ljubaznopredaju oruje. Jasna zakonska zabranagovora mrnje bila bi upravo poruka veæinemanjinama da se ne moraju bojati. Uime veæine, èak i kad je šutljiva i zaglušenaverbalnom agresijom ekstremista, tu porukumoraju poslati oni koji su izabranipo demokratskom ustavu.Razumije se, ta poruka æe biti slaba akose u zakon samo prošverca jedan nov odlomak.U najmanju bi ruku zakonodavcimorali jasno reæi zašto je promjena potrebna.Nadati se je da æe one koji bi te izmjenetrebali podrati na to javno oèitovanjeponukati barem pouzdana desnica,koja u govoru mrnje ne vidi problem, adijelom mu se rado i pridruuje. Neovisnoo tome, bitno je da se pokae da u samomedruštvu, osim šutljive veæine i(za)govornika mrnje, ima i onih koji suispred svojih zakonodavaca.Fašizam?Ne, hvala!

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 27Krokodilske suze, dodatne potrebe, desertAntifašistièka lamentacija jednogslijepcaSead Muhamedagiæposljednjih desetak godina u našimje medijima sve više napisa i emisijau kojima se na kojekakve naèine tematiziraproblematika tzv. hendikepiranih(invalidnih) osoba. Veæina takvih prilogaprigodnog je karaktera, što nunoima za posljedicu ostajanje na površini, jerdublje zadiranje u ovu izrazito zamršenuproblematiku osim nepatvorene empatijeiziskuje i naglašenu sposobnost snalaenja,jer nedoumice nastupaju veæ pri ovlašnaznaèenu nastojanju oko razjašnjenjanazivlja što se, unatoè semantièkoj rogobatnosti,u vezi s ovom osjetljivom problematikomkod nas upotrebljava više-manjerutinski. Premda to nezgrapno nazivljei nije najtei problem koji tišti ovu populacijskuskupinu, mislim da je korisnokatkada se i time pomnije pozabaviti, paæu to u ovom tekstu barem fragmentarnopokušati.Saaljenje i samosaaljenjeNo prije toga moram obrisati suze.Neæu se u tu svrhu posluiti èistim depnim(platnenim) rupèiæem, jer ovaj putzasigurno nije u pitanju moja vlastita lakrimoznost.Nipošto me nije sram suzakoje imaju pokriæe u jakoj emociji poputoalošæenosti, uvrijeðenosti, ganutosti(ne zaboravljam nipošto ni suze radosnice!).No, u ovom je sluèaju rijeè o krokodilskimsuzama saaljenja (ukljuèujuæi isamosaaljenje) koje se otkad je svijeta ivijeka liju na hektolitre, ali se ljudska nevoljausprkos navodno iscjeljujuæem djelovanjute slankaste izluèevine nièim neumanjuje.I u èasu dok pišem ove retke emitira seu glavnom veèernjem terminu “prvog dalekovidniènograsporeda” dokumentaraco 33-godišnjoj djevojci Petri koja je “pobijedilastepenice”, koja kao logoped radiu djeèjem vrtiæu blizu roditeljskog doma itako do izvjesne mjere ostvaruje kategorièkiimperativ invalidne osobe: integriratise u svakodnevnu ivotnu koloteèinu. Onaneusiljeno svjedoèi ivotnu radost i snaguvolje koja je kadra savladati kojekakve barijere(pa èak i pronaæi gotovo idealno zaposlenje!).No, ta njezina fascinantna ivostu drugom dijelu emisije najednompoprima sumornu patinu sjete, jer mladadjevojka na krilima mašte dospijeva i uone zakutke ljudske egzistencije koji zaosobu u invalidskim kolicima najèešæe ostajusamo pusto eljkovanje. I ona bi poputtolikih “normalnih” rado bila netkodrugi, išla bi bez mamine pratnje u kino,kuhala, prala posuðe, èistila i spremalastan i tako to… Ništa loše u tome, lako jerazumjeti, upravo toliko koliko je potrebnoda izmami suzu. Ali ivot je ipak ivot,a on - vrag jedan! - ispisuje kojekakve romanei u stanju nas je stubokom svakojakoiznenaditi… I poput ove reèenice s tritoèkice okonèava se i ova profesionalnouraðena emisija kojoj omnipotentna televiziènostipak nije podarila nikakav konkretanpouèak, a o kakvoj-takvoj katarziènostida se i ne govori. Djevojka tugaljivakonstatira negativizam svoga okrujašto vodi u depresivnost, kae da to kodnje “ne prolazi”, ali njezin sneno sjetnitimbar ne dopušta da jaèe na vidjelo izroninjena najjaèa ivotna silnica. Petra je,naime, logoped, ona umije pomagati ljudimakoji imaju govorne poremeæaje, a takvihje u ovo naše postmoderno doba sveviše: poèev od kojekakvih raèlanja, šušljetanjai tepanja, pa sve tamo do zabrinjavajuæeskuèenosti (da ne kaem: mutavosti)Invalidi na društvo mogudjelovati reanimacijskiblagotvorno, jer sesvakim djelatnimzbliavanjem invalida ineinvalida u namaobnavlja naša temeljnaljudskostverbalne komunikacije koja - avaj! spopadaèak i poslanike hrvatske estradne (muzikantske)branše, ne mimoilazeæi ni pojavnostzvuène paslike hrvatskog “krugovalnog”etera. Da - ima toga, dragi moji,sve sam to vidio na vlastite uši! A kad bihtome pridometnuo i olfaktornu komponentu,sigurno bi mnogi pali u nesvijest.Ali ne, ne treba se bojati. Misao je zauzdana,a tu je još i Petra iz emisije. Unatoèsvim govornim poremeæajima koje bi znalalijeèiti, Petrica bi radije kuhala i pralaposuðe, umjesto da se još zagrijanije latisvog logopedskog posla za kojim se - kakorekoh - ukazuje sve veæa potreba.I tako sam, rijeè po rijeè, došao i doone kojom je završio prethodni pasus, a jaæu je sada svojevoljno uzvisiti i staviti napijedestal svekolikog poèela.U poèetku bijaše potreba!Pohaðajuæi srednju školu birotehnièkogsmjera, imao sam u III. razredu predmetkoji se zvao uredsko poslovanje. Prvošto smo tamo nauèili bila je ova pragmatskisroèena definicija: “Potreba je osjeæajnedostatka koji prati elja za njegovimuklanjanjem.” Ne znam koliko smozbog posvješæivanja ove definicije svi skupapametniji, ali meni æe baš ona pomoæida se obrušim na eufemizam kojim se tijekomzadnjih desetak godina najèešæe oznaèavajuinvalidne osobe. To su osobe sdodatnim potrebama. Korištenjem ove“ublaenice” htjelo bi se u komunikaciji shendikepiranom osobom postiæi štoštameðusobno nespojivo. eli se ukazati naposebnost ovih ljudi, izbjegava se spomenutiono što o njima uglavnom znamo(postojanje tjelesnog nedostatka ili mentalnogporemeæaja), jer je to - tako se misli- neki dio èovjekove intime u koji netreba dirati. S druge strane se posezanjemza ovim eufemizmom otvara moguænostpokroviteljskog pristupa invalidu kojistjecajem okolnosti ima ove ili one posebne(“dodatne”) potrebe za koje treba izdvojitiposebna sredstva, pa se tako topotrebama nakrcano biæe temeljem pokroviteljskishvaæene društvene nazoviskrbi,za koju je u dravnom proraèunusve manje novca, zaogræe neudobnim korzetomkoji mu silno oteava ivot. Invalid,naime, bez obzira na sve te potrebe,ipak ne eli biti samo onaj kojemu neštotreba. I on bi rado svojim snagama pomogaodrugima pri zadovoljavanju njihovihpotreba. Nunost je da se u ovakvim sluèajevimaraspravlja na kolektivnoj, a ne naindividualnoj razini, a to se za invalida kojieli biti shvaæen i prihvaæen kao jedinkakoja uz sve nedostatke posjeduje i mnogeInvalid, bez obzira nasve potrebe, ipak ne elibiti samo onaj kojemunešto treba. I on bi radosvojim snagamapomogao drugima prizadovoljavanju njihovihpotrebakvalitete što su okrunjene onim što se zovedignitas humana. To se ljudsko dostojanstvostalnim naglašavanjem invalidovihdodatnih potreba kao njegove temeljneegzistencijske odrednice stravièno ruinira,pa se tako invalidova opstojnost svodina istu onu parazitarnost od koje su,primjerice, u doba Treæeg Rajha polazilinacionalsocijalistièki ideolozi u svojojtenji za ostvarivanjem ideala u svemu èistearijske rase koja se mora lišiti posvemašnjebogaljske bastardnosti. U tu svrhuu Rajhu su na snagu stupili posebni propisio prisilnoj sterilizaciji mlaðih i sredovjeènihinvalida, a u sluèaju mentalno retardiranihosoba nerijetko se pribjegavaloeutanaziji. Paradoks je, meðutim, onodobnopostojanje sliènih zakona i u nefašistièkimzemljama poput Švedske, a maæehinskiodnos prema invalidima bio jesve do koncilskih vremena na razlièite naèinemanifestan i u Katolièkoj crkvi. Tekje primjerice novom reformom kanonskogprava poèetkom osamdesetih godinaminulog stoljeæa postalo moguæe da zakatolièkog sveæenika bude zareðen kandidats nekim vidljivim tjelesnim hendikepom.Manipulacija invalidimaIz svega ovoga, što zbog prostorne ogranièenostitek taksativno nabrajam, lakoje zakljuèiti da svako oivljavanje fašistièkemisaonosti ima po principu spojenihposuda negativan uèinak na poloaj invalidau društvu. Kod nas se o svemu ovomepremalo piše, a još manje govori. Australskifilozof Peter Singer u svojim se radovimaveæ dulje vrijeme zalae za tzv.“društvo bez patnje”, a na udaru su munajprije invalidi, pa onda i sve ostale društveneskupine koje se po nekom vanjskomobiljeju razlikuju od onoga što sesmatra “normalnim”.O pseudopolitièkoj manipulaciji invalidimaproizišlim iz tzv. domovinskog rataštošta je reèeno i napisano. No, iz invalidskograkursa o tome æe se još dugo govoriti.ivotno valjana rješenja za “domovince”neæe izmisliti glagoljivi politièari, negoæe ih strateški razraditi njihovi civilnoinvalidskiistokobnici. Izdvajanje “domovinaca”u posebne udruge segregacijski jei diskriminacijski èin. Ove æe udruge, naime,još neko vrijeme nekako ivotariti odsentimenta i uspomene, ali se na nemilojvjetrometini ivota od takvih floskula nemoe egzistirati.Oèito je, dakle, da s nazivljem koje seodnosi na invalide stvari nisu jednostavne.Tuðice kao što su hendikep i invalid prolazebolje od opisnih eufemizama. Vrlo jemalo ljudi koji pri spomenu pojma “invalid”automatski s time u svijesti povezujupojmove kao što su “nevrijedan”, “nevaljan”i sl. Humor i šaljivost najèešæe sudobra poveznica preko koje se invalidi ioni koji to izvanjski nisu brzo zbliavaju iuspostavljaju neki zajednièki fluid. Ovame misao vodi u završnicu ove antifašistièkelamentacije.Za desert - optimizam!Prije nego što misaono udovoljimovom za nekoga moda neobiènom podnaslovu,duan sam upozoriti na strategijskustupicu o koju se mnogi invalidi vrloèesto sapleæu. Rijeè je o ambivalentnostipristupa vlastitu hendikepu. On mi je sobzirom na moj hendikep (sljepoæa steèenau prvim mjesecima ivota) ponajboljepoznat upravo kod slijepih (imenicu “slijepac”doivljavaju kao izrazito pejorativnupljusku). U mukotrpnom procesu samoprihvaæanjainvalid se, naime, mora jasnoopredijeliti kako æe sam sebe doivljavatii kakav eli izgledati u oèima drugih.Ako sam svjestan toga da na temeljupreostalih psihofizièkih sposobnosti moguostvarivati mnogo toga što mnogi“normalni” nisu u stanju, onda je licemjernoda se u nekim drugim ivotnim situacijamaprikaem bespomoænim, ne bihli na taj naèin izmamio krokodilske suze,dodatne potrebe i otune alopojke. Nobaš se na tome èesto lome ivotna kopljamnogih mojih istokobnika, o èemu je dopadljivopisao nedovoljno istraeni hrvatskislijepi knjievnik Stanislav Šariæ(1922.-1996.), posvetivši tome svoju monumentalnuromansiranu kronikuSymphonia quasi eroica.I napokon taj moj optimizam! Ma kakobila siva naša hrvatska svakodnevica, pojavese i vedriji dani. Treba ih koristiti. Mi invalidikoji se kako-tako umijemo nositi sraznim ivotnim nedaæama èesto smo umoguænosti posluiti kao inspirativanprimjer “normalnima” koji èesto pri zapadanjuu manju ivotnu krizu strahuju odprijeteæeg kraha. U tom smislu invalidi nadruštvo mogu djelovati reanimacijski blagotvorno,jer se svakim djelatnim zbliavanjeminvalida i neinvalida u nama obnavljanaša temeljna ljudskost. U tom obnavljanjuljudskosti krije se kljuè socijalnog napretkakojemu je osobit cilj egzistencijalnoosmišljavanje ivota. O tome je ponajljepšepisao Viktor E. Frankl (1905.-1997.)Završit æu ovu lamentaciju pozivom natoleranciju od veæine prema svima onimakoji se od te veæine po neèemu razlikuju.Ne mislim ovdje samo na invalide, negona sve one koji se naèinom ivota, stavovimai vanjskom pojavnošæu osjeæajudrukèijima. Ovako shvaæena tolerancijadjelotvorno æe nas štititi od svega onogašto nam je svojedobno sa svim strahotamapredoèio hitlerovski fašizam.

28 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Nevidljivi HolokaustZahvaljujuæi razvoju socijalnihpokreta krajem prošlog stoljeæa,danas je moguæe ukidanjepovijesno nametnute šutnje nadzloèinima koji su, motiviranihomofobijom, poèinjeni uHolokaustueljko Mrkšiævrdnja kako “povijest pišu pobjednici”sama po sebi ne garantira ivjeèni monopol na istinu, a èemusvjedoèi i sluèaj gej rtava Holokausta.alosna je èinjenica homofobni revizionizampojedinih antifašistièkih povjesnièara,koji, prešuæujuæi i postojanje i sudbineroza trokuta u konc-logorima, podravajupostojanje morbidne skale prema kojoj supojedine rtve razlièito društveno vrednovane– ovisno o statusu koji njihovadruštvena skupina uiva.“Holokaust je nešto što se dogodiloèovjeèanstvu, a ne nešto što se dogodiloviše jednoj grupi nego nekoj drugoj”, izjavaje Roberte Bennett, voditeljice istraivaèkogprojekta o gej rtvama holokausta,te ujedno i odgovor na optube rabina YehudaLevina u povodu otvorenja postavamemorijalnog muzeja u New Yorku. Postavukljuèuje i nekolicinu eksponata vezanihuz homoseksualce internirane u konclogore,a èije je uvrštavanje navelo rabinaLevina na revoltiranost pokušajem “uzdizanjahomoseksualnosti na muèenièki statuspreko 6 milijuna pobijenih idova”(Advocate, 9. prosinca 1997.)Subverzivna djelatnostNa sreæu, današnji (neo)antifašistièkidiskurs uspješno ukljuèuje i borbu protivhomofobije. Prije svega zahvaljujuæi razvojusocijalnih pokreta krajem prošlogstoljeæa, danas je moguæe ukidanje povijesnonametnute šutnje nad zloèinima kojisu, motivirani homofobijom, poèinjeniu Holokaustu.Poèetkom dvadesetog stoljeæa homoseksualnost,iako oznaèavana patološkomi kazneno progonjena, ipak postaje društvenoprihvaæenijom i vidljivijom krozstvaranje prvih organizacija za prava homoseksualnihosoba, otvaranje klubova iokupljališta te poveæan znanstveni interes.Neposredno prije dolaska na vlast nacionalsocijalista1933. godine, Njemaèka se uEuropi istièe stvaranjem prve moderne homoseksualnesubkulture te postaje zemljau kojoj je roðen homoseksualni pokret.Nacistièki teror koji slijedi poništava bilokakvu moguænost javnog iskazivanja istospolneljubavi, a pokret se obnavlja tek desetljeæimanakon pada nacizma.Èinjenica je kako homoseksualnost nijebila progonjena poput nearijevskih narodau nacistièkoj Njemaèkoj nego je smatranasubverzivnim djelovanjem koje šteti njemaèkojnaciji i rasi. Nacistièka vrhuška jesmatrala homoseksualnost pojavom kojunije moguæe iskorijeniti, no èije se manifestiranjemora i moe blokirati. Broj stradalihu Njemaèkoj se procjenjuje izmeðu10 i 15 tisuæa. Zakon nije predvidio kanjavanjelezbijstva, iako su i lezbijke èestozavršavale u logorima, ponajprije zahvaljujuæiGestapovim takozvanim roza listamasastavljanim uz pomoæ razgranate mreedoušnika. U ostalim okupiranim zemljamahomoseksualnost se znatno rjeðe procesuirala.Moda najintrigantniji dijelovi odnošenjaprema homoseksualnosti u razdobljuuspona i nakon uspostave nacizmasu homoseksualnost nekolicine nacistièkihvoða te naglašavanje vrijednosti muškihdruštava. Komunistima prije 1933. godine,te antifašistima opæenito kasnije, to je posluilokao dobrodošli prljavi veš, dokazmoralne degradacije izopaèenih umova. Istommjerom prema homoseksualnosti seodnosio i Hitler – homoseksualnost je kaonepoeljna moralna etiketa vješto korištenau politièkim èistkama.Brutalnost preodgojaŠto se tièe pojma osjeæaja muške povezanostii muških društava, interpretacijekoje sugeriraju homoerotizam meðu pripadnicimaorganizacija kao što su bila udruenjamladei ili razne postrojbe, promašenesu konstrukcije. Iako su postojala nastojanjahomoseksualiziranja takvih društava(koja su definitivno ugušena nakon 1934.Roza trokut koji su nosilihomoseksualci ulogorima oznaèavanamjeru njihovapreodgoja, no stvarnostinterniranihhomoseksualaca jeznaèila brutalnu sudbinugodine), videæi u slavljenu muškosti elitizami vrhunac moæi; homoseksualni odnosisu bili pod strogom zabranom. Oni suoznaèavali opasnost razvijanja emocionalnihi ljubavnih veza, koje bi se mogle nametnutiidealu drugarstva i poštivanju strogehijerarhije autoriteta, a time i jaèini militantnogkolektiva. Sluèajevi homoseksualnostiunutar vojske su kanjavani (za primjerdrugima) rigoroznije no oni civilni, a skrizom na bojištima poèetkom èetrdesetih,uvedena je i smrtna kazna.U procesuiranju osuðenih, zakon jeprepoznavao dva oblika prekršitelja: one suroðenom homoseksualnošæu te one kojibi podlegli trenutku, odnosno spadali usluèajeve situacijske homoseksualnosti.Roza trokut koji su nosili homoseksualciu logorima oznaèava namjeru njihovaFašizam?Ne, hvala!preodgoja, no stvarnost interniranih homoseksualacaje znaèila brutalnu sudbinu.U dostupnoj literaturi èesto se navodi vezaizmeðu prestinosti (boje) trokuta itretmana logoraša. Homoseksualci su senašli na samom dnu logorske hijerarhije,zajedno sa svim nearijevskim zatoèenicima.Zlostavljani podjednako od èuvara iostalih zatvorenika, samo je mali broj uspijevaopreivjeti više od par mjeseci.Osim zlostavljanja, njihov “preodgoj” jeèesto znaèio kastriranje i èinjenje medicinskiheksperimenata (za koja kasnije nikadnije podignuta nijedna optunica!).Pravo na status manjinePreivjeli, pak, plašeæi se postojeæe homofobijeu društvu, godinama nisu nikomegovorili o zatoèeništvu, a društveniodnos prema njima je izraen i kroz ratnuodštetu, na koju sudskom odlukom nisuimali pravo jer sve su sve do 1969. na snaziostali kazneni zakoni usvojeni u razdobljunacizma. Tek s pojavom novih geji lezbijskih pokreta poèetkom sedamdesetihprošlog stoljeæa poèinje se govoritio gej rtvama holokausta, a tek poèetkomdevedesetih se odravaju prve komemoracijeu njihov spomen i zapoèinju ozbiljnarazmatranja zahtjeva za ratnu odštetu.Komemoriranje Holokausta s porukom”Nikad više!” desetljeæima nakon slomafašizma nije samo prigodni pijetet premasvim rtvama terora, nego predstavlja iosjetljivost na stvarnost koja nas okruuje,našu spremnost da prepoznamo mr-nju na vrijeme kako bi se nasilje moglosprijeèiti. Pritom se u naèelima suvremenog(neo)antifašizma naglašava uspostavljanjesolidarnosti meðu svim manjinama– ideal koji tek trebamo dostiæi.Antifašizam u enskim rukamaPrema rijeèima samihaktivistkinja, antifašizam seproširuje na raznoliku aktivnostprotiv svih šovinizama, protivhomofobije i patrijarhataSneana abiæao prvo, arhetip. Antifašistkinjaskojevka,roðena dvadesetih godinaprošlog stoljeæa. Po pravilu, sa sela.Nosi pletenice i pušku, po elji. Pletenicese mogu ostaviti da vire ispod kape s petokrakomzvijezdom, ili se mogu odsjeæi.Nosi li pušku, zavisi od prirode zadatka.Radi li u pozadini, skojevka æe biti bezoruja. U svakom sluèaju, nosi pleteneèarape koje je sama isplela. Izlae se opasnostimakoje ne moe ni pojmiti. Nakonrata odlazi u grad, gdje poèinje raditi utvornici. Raða djecu i na konto mnogobrojnihobaveza izvlaèi se sa partijskih sastanakai konaèno izlazi iz Partije. To sevremenski poklapa s ukidanjem AF-a(poèetak pedesetih).enska solidarnostDanas imamo antifašistkinju roðenusedamdesetih. Po pravilu, dolazi iz grada.Duina kose mjeri se milimetrima, nosi semobilni telefon, po elji. Naime, frizuremogu varirati, èak i pletenice dolaze u obzir,iako se preferiraju dredloksi. Mobilnise shvaæa kao nuno zlo. Prema rijeèimasamih aktivistkinja, antifašizam se proširujena raznoliku aktivnost protiv svih šovinizama,protiv homofobije i patrijarhata.Svaka radikalna feministkinja je antifašistkinja.Kao studentica, prošla je kroz“školu” ex-jugoslavenskih feministkinja,pod utjecajem njihove snano artikuliranekritike nacionalistièkih sistema i ratnemašine posljednjeg desetljeæa dvadesetogstoljeæa.Prisjetimo se: kada su ene u crnompoèele svake srijede u podne stajati za mirna Trgu Republike u Beogradu, Vukovarje bio pod opsadom. Buneæi se protiv fašistièkogsrpskog reima, ove su radikalnefeministkinje svjesno i aktivno prualepotporu svojim sestrama drugih nacionalnostiu Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu. Mirovneaktivistkinje iz raznih ex-yu dravadopisivale su se, a povremeno, kad god jebilo moguæe, prelazile su granice da bi suraðivalena projektima. Podravale su jednedruge, prakticirale su ensku solidarnostu punom znaèenju te rijeèi. Kao kulminacijumoemo uzeti meðunarodni forumene i politika mira, odran 1996. uZagrebu. Sudjelovale su mirovne aktivistkinjeiz 22 zemlje, ukljuèujuæi mnoge izsvih dijelova bivše Jugoslavije. Jedan odnajdirljivijih zapisa sa ovog foruma kaekako je u sluèaju ove generacije aktivistkinja“otpor ratu (podrazumijevao) stvaranjejednog svijeta za nas same, jer je pritisakrata bio toliki da smo ponekad savsvoj rad ulagale da bismo mogle odravatisamo malo svjetlo” (Lepa Mlaðenoviæ,Susrele smo se u Zagrebu, Feministièkesveske 7/8, str. 85-86). Privuèena tim“malim svjetlom”, dolazi generacija relativnomladih feministkinja koje su uèile ucentrima za enske studije u Beogradu iZagrebu, koje su èitale èasopise kao što suKruh i rue, Feministièke sveske, ProFemina,enske studije, kasnije i Treæa.Ono što današnjimaktivistkinjama ide na rukujest to što ih nitko nemoe ukinutiVišestrukost strategijaAntifašistkinje roðene u dvadesetimabile su i neizostavan dio partizanskog iposlijeratnog folklora. Koje su prve asocijacijeljudi koji se sjeæaju jednopartijskogsistema? Vjerojatno: partijski komitet, a-fe-e. Oèito da je AF ostao u svijestimnogih ljudi desetljeæima nakon njegovaukidanja. Ostao je “a-fe-e”, karikatura,stereotip gori od onog mog opisa s poèetkateksta. Ali ne i antifašistièka fronta ena,ono što je taj pokret zaista znaèio enamakoje su u njemu sudjelovale. To jejoš zatrpano u arhivama. Smatram da je nadanašnjim aktivistkinjama da to otkopaju,po uzoru na tragièno prekinuti rad LidijeSklevicky (Konji, ene, ratovi, enska infoteka,Zagreb, 1996).Današnje antifašistkinje su malobrojne,premalo ih je u odnosu na kolièinuposla u projektu defašizacije. Njihovašansa nije u kvantiteti, nego u kontinuitetui u višestrukosti strategija (iz alternative,direktnih akcija za utjecanjeu navladu i dravne institucije). Jedino akonastave inzistirati na svom aktivizmu i ubuduænosti, moæi æe svoju malobrojnostnadoknaditi dugotrajnošæu angamana.O njima se neæe praviti filmovi, nikakvanova Slavica neæe biti snimljena, one æesvjesno izbjegavati folklor. Ono što današnjimaktivistkinjama ide na ruku jestto što ih nitko ne moe ukinuti. Same suse organizirale i ne moraju polagati raèunenikakvom budnom ideološkom oku,osim vlastitom. Puno sreæe, sestre, i –smrt fašizmu!

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 29tujem korekcije (!!! cijenjene)lektorice, priznajemlapsus, no neke stvarineæu prešutit (ko rijeèna !!!! riba).Nije uobièajeno polemizirats operativom, zato baš... volimsve izvan okvira. Daklem, tekstmi zadnji nije zarezan, dapaèe:dobih kajle u oblièju pošalica i snjima polakikoprozu. S oproštenjem,proljev na nervnoj bazi.Pojaèan “izrezanom” premještaljkomlika i djela Vlade Martekai Mene. Za prvo jurenje na zahodkriv je valjda onaj stari odrpanac,koji je Voæarskom cestomvikao: “peska, belega peska”!Parcijalno!Zašto postoje lektori ikorektoriE, je ije, meðutim – zato postojelektori. Ye(s) ije... al to se ispravljanepenetracijom i nezadiranjemu autograf. Uzdao sam se,pri liberalnom pisanju u moæopaanja korektora, ne kanivšireakcijom na ðumbus izazvatneprofesionalne protureakcije. I,kaj sad? Idemo dalje, ako zbogEgotripYe(s) ije..Mogu ja i bez fekalija, runih mislii izraza. Cijeli egotrip posveæen jeprvo Meni, Sebeljublju teprvenstveno Jedinom (der Einzige) Ja.sada napisanog neæu biti anatemiziran,makar (ne znam èijom zaslugom)i poèetak recenzije mi(Šuvakoviæ: “Martek...”) bijašepervertiran. I zbog drugog polakikoproznognapadaja, ne znamkome se obratiti! Ko je zmešalmene i Marteka? Nataša iliæ ilLovorka Kozole, iliti modaeljko Zorica, kapo od grafike?Ne traim ispriku uredništva, neelim biti “bombaš-samoubojica”unutar dragog mi dvotjednika(jer... «I ti si Zarez» – rekla mi jeJedina), samo znam i hoæu da sezna... Martek je Martek, ja samJA! Kad bi mi bili “face” poput,primjerice, (analognih frendova)nogometala Bobana i Prosineèkog– ne bi bilo problema. I svejednošto bi sa zadovoljstvompotpisao; Artisti armatevi, i svejednošto smo maltene najbliirod: dva smo puta imali (on jošimade) istu punicu. On je On...itd. (sila mi je, uurbana!)Kako nastaje tekstNu, trèkalica je sad poradi tekuæihizmetina, nastalih iz radnenavike. Ne pišem poput veæine uJutarnjaku amketiranih pisaca,uglavnom mlaðe generacije plusjednog mog vršnjaka... konkretno,ak se dobro sjeæam – Tomiæa,Jergoviæa (poletarci) te Radakoviæa,kojim se inaèe tješim (imauasniju “post-hipijevsku” zurkuèak i od mene, o Marteku da neprièam!)... hoæu kazati: sijed je iæelav. Upozorila me na to (ah,ene) Jedina i jedinstvena Bojana,pak od tada èešæe podrezujem iperem kosu. Da izvadim napokonono što sam htio iz torbe izvuknuti.Dotièni, uglavnom “fak-prozaisti”udobno pišu drajuæisi tastaturu u šakama, ispijajuæikafu na kavu, i duvajuæi cigareteko da su od mentol smjese. Znase! Kava tjera na sranje, pa mnijem,da ugodno uvaljeni spisateljiu kauèe jurcaju svakoèasno nakenjanje. JA pak lomim si noktena prastaroj pisaæoj mašini, zgrbljenza stolom i, uz pljugu napljugu, pijem motivirajuæu cugu.A, pivo po pivo tjera na “pišolet”.(Jesam li ipak i ja poput Marteka– racionalan pijanac. Najme štokaj-èa?Nigdar pri pisanju nekonzumiram ni bevandu, kamoliestu! Da mi ne bude: “Adio pameti”.Èak i u Korèuli, gdje tijekomljeta popijem piva koliko mije u Zagrebu “dnevna doza”, kolumnuza Jutarnji list pisao sam u“protoènoj” konobi, zajednièkojkuhinji i sobi “dnevnici”. Jer jedinotamo mogao sam pušiti kolikohoæu, a na dohvat ruke bio mi jefriider, naravno, za tu prigodupun piva. Iako, skoro na promenadi,šetalištu, nije me ometalo.Leða okrenuta prolaznicima, kojii bez mog atraktivnog “performancea”gube vid i filmove na tajprostor. Ne èujem ih, ne vidimi... jebe mi se!).Mogu ja i bez fekalija, runiheljko Jermanmisli i izraza. Cijeli (jel dobronapisano?) egotrip posveæen jeprvo Meni, Sebeljublju te prvenstvenoJedinom (der Einzige) Ja.Za pravovaljanost teksta i ontološkuvjerodostojnost, garantirami gospon J. Caspar Schmidt,oliti Max Stirner. Drugi je plangovoren zbog štovanog èitateljstva,moje odane publike, kojane bi napunila ni školsko igralište,no njena razina nadmašujekvalitativno kolièinu idiota napunom Dinamovom stadionu.Od blesanca i trenera za klubMirogojski djeèaci, do mešetaranogama i (ak ga ima) mozgom...dotepenca koji se usudi reæi zadobrog, starog Moèiboba “jedinipurger s jajima”. (Kaj sam onokuhal? Pašticadu il rièet?). Vjerujte,poštujem svakih 12 kunakoje trošite da bi èitali i ovo:“Dragi Ivane, Blanka, Petre,Vlastimire, Zlatko, ito... volimVas! i ufam si misliti, da nisamzalud trgao nokte, trošio tuðe isvoje vrijeme, dio stranica kojelistate. Kako ste?”...Srpanj u ZagrebuZavršit æu jednim usamljenimljetnim tekstuljkom iz davnine(original je popraæen crteima).Agram, 25. srpnja 1986.Daleko je – plava slanica, uzidanaprošlost, turistièka sunèanica,mirišava travarica, peæenasrdelica. Drugi svijet jugoistoènood ovog ovdje. Tu je kišnica,prljavština, tramvajština, spavaonicai nešto manja groznica negoinaèe. Tamo igre; ovdje baruština,prèvarnica! Poluprazan grad,raskopine, dosada, oèekivanjejeseni, ivota...Kada æe umirat bilje – oivjetæe Zagreb. Dekadentan, istrošen,pijani Zagreb. Grad bez graðana.Selski velegrad.Nataša Petrinjakdje poèeti? U arhivima ilina terenu? Zavuæi se prvou prašnjave podrume i sobièkenakon što se uspješno savladalaprepreka dobro zatvorenihvrata, kljuè kojih uvijek imateta koja je upravo na bolovanju.Ili s papirima, metrima, fotografskimaparatom zagaziti u blatoi zapoèeti proces terenskimradom. Premda još nedovoljnoekipirani i s premalo novca, analizapostojeæeg stanja èlanove jeudruge Kontrafor uvjerila da «ili»morabiti zamijenjeno s «i»,dapaèe da mora biti nadopunjenoi kreiranjem novog softvera skojim æe rezultate svog rada uèinitidostupnima – svima.Nije sve u obnoviAnalizom je, naime, utvrðenoda velik dio vrijedne graditeljskebaštine propada bez nade da æeikad biti obnovljen ili revitaliziranna neki drugi naèin. Prvenstvenojer ne postoji dokumentacijakoja bi osigurala moguænostrekonstrukcije i istraivaèkograda i nakon propasti graðevine,ali i zato jer ne postoji nikakavdravni program koji bidao jasan stav što napraviti s timspomenièkim graðevinama. Izostanakprograma za sistematskodokumentiranje povijesne arhitekture,uslijed èega se dokumentiranjeprovodi tek povremeno,ovisno o trenutaènimpotrebama tako omoguæava nesmetanuegzistenciju danas prevladavajuæegstav «ili obnova iliništa», a koja najèešæe završavaovim potonjim.Entuzijastièko okupljanjegrupe arhitekata i povjesnièaraumjetnosti, pod svojevrsnimvodstvom Gorana Jukiæa u nevladinuudrugu Kontrafor prijeèetiri godine rezultiralo je nastankomprojekta Javni nacrti sglavnom namjerom da se velikomzbirkom arhitektonskedokumentacije dostupne naweb stranicama pokrene novipristup dokumentiranju povijesnearhitekture i iniciraju novioblici rada na dokumentiranju iistraivanju okoliša. Ostvarenjete namjere zahtijeva izradu odgovarajuæedokumentacije zazgrade koje æe propasti a kojeæe omoguæiti istraivanje ieventualnu rekonstrukciju, potomprilagodbu postojeæe, èestoteško dostupne, arhivske dokumentacijeupotrebi kroz webstranice i sve to uèiniti dostupnimjavnosti. A to pak daje institucijama,udrugama i pojedincimaiz Hrvatske, ali i drugihzemalja moguænost publiciranjavlastite dokumentacije, te korištenjesvih zainteresiranih magdje bili.Kontrafor baštineProjekt Javni nacrtipokrenit je s glavnomnamjerom da se velikomzbirkom arhitektonskedokumentacije dostupnena web stranicamapokrene novi pristupdokumentiranju povijesnearhitekturePrvo znaèajno priznanje stigloje u obliku nagrade Henry Fordza najbolji hrvatski projektzaštite okoliša 1999. godine, a zaprijedlog èuvanja i širenja znanjao graditeljskoj baštini temeljenihna prvim istraivanjima sela Èigoè,europskom selu roda uLonjskom polju u kojem jošpostoji pedesetak kuæa, dobrooèuvanih primjeraka kompleksatradicijske drvene arhitekturekarakteristiène za kontinentalnidio zemlje. Bilo je to podizanjeprvog sloja prašine u raspršenimplanotekama i arhivima koje imviše nije dopuštalo uzmak. Snamjerom sistematiziranja i scaniranjaza upotrebu putem Interneta,ali još vanije – identificiranjei dokumentiranje onogdijela povijesne arhitekture kojapropada bez ikakva dokumentarnogtraga, isto je selo izabranoi za prvu terensku obradu –izrada terenskih skica pojedinihzgrada, detaljni izmjeri, te kompjutorskoiscrtavanje nacrta kojimoraju zadovoljiti profesionalnestandarde ilustrativnosti i preciznostido mjere koja omoguæavaeventualnu rekonstrukciju.Put do virtualnog svijetaUsporedo, Kontraforovci suse, svojim prijedlozima, ukljuèiliu razvoj projekta oèuvanja krškihekoloških sustava za èiju jeprovedbu protekli tjedan potpisani dugo pripreman ugovor izmeðuMinistarstva okoliša iprostornog ureðenja i Svjetskebanke. Istièuæi vanost saznanjao graditeljskoj baštini jednog,ovaj put krškog podruèja, kaoskupu ideja i potencijala kojimasadašnja i buduæa gradnja u zaštiæenimpodruèjima više neæe bitiglavna opasnost za sustav kojise eli štiti nesumnjivo su pridonijeliveæem uvaavanju komponentepovijesnoga graditeljstva.S obzirom na sloenost tehnologijai predviðenih aktivnostisoftversko rješenje trailo je pomoæstruènjaka. U pomoæ supritekli agilni CARNet i Fakultetza elektrotehniku i raèunarstvou Zagrebu u suradnji s kojimase ovih dana obavljaju posljednjepripreme za aktiviranjenove openHeritage baza podatakapoèetkom sljedeæe godine.Ona mora omoguæiti jednostavnutrajnu nadopunu, ali i pretra-ivanje, biti privlaèna i ekspertimai laicima, te osigurati ispunjenjejoš jedne elje udruge Kontrafor– da upravo njihov sitepostane referentno mjesto zaproblematiku povijesne arhitekture,tim više što pretraivanjeweb prostora dosad nije otkriloda postoji slièna inicijativa. Iskazivanjepodrške i konkretna pomoædosad su stigli i iz Ministarstvaokoliša i prostornog ureðenja,Ministarstva znanosti, Ministarstvakulture, HAZU, Konzervatorskogodjela u ZagrebuUprave za zaštitu kulturne baštine.Aktiviranje u virtualnomsvijetu zapoèet æe obraðenimveæ spomenutim selom Èigoè, teselima Oraovica, Maèe i Ratkovica.Sudeæi prema prvim kontaktimas inozemnim struènjacimai pojedincima, otkivaju Kontraforovci,moe se oèekivatinevjerojatno brz rast baze podataka,što æe, vjeruju, ponukati idomaæe eksperte na veæi angaman.

30 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Silva Kalèiæpravo su zalupljena vrata za dvomjeseènimpostavom ovogodišnje,osme bijenalne izlobe arhitektureu Veneciji, koja se odrava naizmjenièno sprezentacijom recentnih radova na podruèju–smiješno je reæi u doba interdisciplinarnosti,novih medija i konceptualneumjetnosti – likovnosti. Moto Bijenala arhitekture2000. bio je “Više etike, manjeestetike”, a ove godine izloba nudi “proroèki”pogled u buduænost. Kakva æe bitiarhitektura u tek naèetom desetljeæu?Od nacionalnih prezentacija u paviljonimaGiardina, poslovièno je zanimljivijaselekcija u slikovitom delapidiranomprostoru Arsenala. Izbornik ovogodišnjegBijenala Deyan Sudjic osmislio je linearnokretanje kroz jedanaest tematskikoncipiranih izlobenih cjelina: Stanovanje,Muzejski prostori, Komunikacije,Edukacija, Tornjevi, Grad tornjeva, Rad,Shopping, Performans, Crkva i drava,Veliki urbanistièki projekti. Zanimljivo jeda se veliki projekti izvode na Dalekomistoku, na Balkanu (Atena), u donedavnozabaèenoj Španjolskoj i u Portugalu.“Zvijezde” Bijenala svakako su japanskiarhitekti, koji su revolucionirali gradnjukorištenjem robota i kompjutorskihprograma za generiranje arhitekture, gradidbenimprincipom “ukazivanja” – materijalizacijenevidljivog, biosferiènim staklenicima-èahurama…Dobitnik ovogodišnjegZlatnog lava za ivotno djelo upravoje japanski arhitekt Toyo Ito (Toranj vjetrova,Yatsushiro muzej, T kuæa, SendaiMediateka). Zanimljivo je obrazloenjenagrade: “Projekti iz osamdesetih godinapoput Tornja vjetrova izgledali su kao dasu izašli iz filmske mašte Ridleya Scotta.Naziv Urbani robot Ito je dao svojemstudiju kako bi se odvojio od utega prošlostii osjeæaja teine koju implicira rijeègraðevina.”Poruka u vremenskoj kapsuliBijenale arhitekture bavi sepitanjem kakva æe biti arhitekturau tek naèetom desetljeæuNEXT, 8. Mostra Internazionale diArchitettura – la Biennale di Venezia,Venecija, Italija, od 8. rujna do 3. studenog2002.Norman Foster & suradnici: Swiss Re, LondonPrisjetimo se starereèenice CedricaPricea da “funkcijaarhitekture nijesamo graðenje zatrajanje ili dranjekiše po strani, nego iza uivanje!”“Upotrebljiva” arhitekturaIzbornika Sudjica ne zanimaju likovnostprojekata, arty-omot niti domišljato izvedenivirtualni projekti (koncept-dosjetke,svjetovi /ne/moguæe stvarnosti), negoizlae iskljuèivo “upotrebljive” (materijalizirane,utilitarne…), tehnološki inovativneprojekte koji imaju konkretnog investitorate se veæ izvode ili se njihovagradnja planira u skoroj buduænosti. Arhitekturupoima kao prostor (naroèito ukontekstu gradogradnje), a ne kao detalj,suprotno osnovnoj postmodernoj “tekovini”ponovnog otkriæa osnovnih arhitektonskihelemenata (tradicija = memorija)poput stupa, boje, zida, luka (u nas, naalost,tako èesto i rado zlorabljenog). I nadaljese ukida tradicionalno razdvajanjeinterijera i eksterijera, funkcionalistièke iorganske grane arhitekture, uz ipak neizbjenupostmoderna citatnost i svojevrstanrevizionizam…Sudjiceva selekcija (više od 140 projekata),ponovimo, solidna je “izloba argumenata”(ne fiction nego faction), njegovnaèin prezentacije projekata je pomalostraight – nedostaje video (koja bi pokazalaèetvrtu dimenziju arhitekture – kretanjearh. prostorom) ili taktilna prezentacijaprojekata, izvrsne su i raskošne maketete uzorci materijala, modeli oplošja objekata,a ono što je tu zaista dobro odraðenosvakako je postav u zahtjevnom,(pre)slikovitom prostoru Arsenala. Postavs pojedinim projektima meðusobnoodijeljenima montanim parapetima, aliisto tako vješto povezanima u tematskecjeline, potpisuje arhitekt John Pawson.Stanovanje i muzejiProlaz Arsenalom zapoèinje pregledomsekcije posveæene stanovanju. Naglašavase vanost stanovanja, habitacije, uokviru suvremenog koncepta urbanogivljenja (i poimanja arhitekture kao socijalneskulpture). Zanimljiv je projekt Velikikineski zid, gdje se nastojalo oivjetisterilni soc-realistièki urbanscape tik uzVeliki zid, tako da svaku od dvanaeststambenih zgrada potpisuje drugi arhitektonskibiro, kao svojevrsno «useljivo umjetnièkodjelo» ili muzej privatnih suvremenihkuæa (jedan od zastupljenih autoraje japanski arhitekt Kengo Kuma koji tkivograðevine «sadi» od bambusovih štapova).Tadao Ando sa suradnicima projektirastaklenu èahuru penthousea, dijagonalnopoloenog na krovnu terasu neboderana Manhattanu, veæ klasiène gradnje.Muzeji su, za razliku od stanogradnje,“ikone nacionalnog prestia i osobnimauzoleji”, flash-point podruèja umjetnostii arhitekture, mjesta gdje dolazi donapetosti izmeðu kutije i sadrine, naglašavaSudjic. Predstavljeni su projekt obnovezgrade MOMA-e u New YorkuYoshia Taniguchija, nevidljiv u krajolikuCentar za posjetitelje arheološkog lokalitetaStonehenge Denton Corker Marshalla,most izmeðu Meksika i SAD-a kojifunkcionira kao nièija zemlja, asimetriènogoblika dvaju sljubljenih kvadratnihtunela (ili neuredne leptir mašne) u kojese moe ulaziti s obje strane, èije autorstvopotpisuje LCM Laboratorij iz MexicoCityja.Egipatski paviljonKomunikacija i obrazovanjeZanimljiv je pariški Musée du QuaiBranly Jean Nouvela, Muzej helenistièkogsvijeta u Ateni skupine Anamorphosis(jedan od velikih projekata koji trebajubiti dovršeni prije Olimpijskih igara uAteni 2004.) te proširenje muzeja u DenveruDaniela Libeskinda – njegovim konceptualnimMuzejom holokausta u Berlinugdje je muzejska zgrada prazna od eksponata,odnosno ona sama postaje strukturasimbolièkog znaèenja u koju se ulazikroz tunel pod zemljom (kao što se u novuzgradu pekinške Opere ulazi krozpodvodni tunel), ukinuta je i posljednjagranica izlobe kao medija i muzeja kaofizièkog mjesta.U sekciji Komunikacije predstavljenasu rješenja eljeznièkih stanica, zraènihluka, te redizajn beèkog Pratersterna (BorisaPodrecce) – nezgodnog raskrija cestovnihi eljeznièkih pravaca i ujedno ulazau lunapark.U sekciji Obrazovanje predstavljeni suprojekti knjinica (Javna biblioteka uBrooklynu i Biblioteka vizualnih i performativnih/izvedbenihumjetnosti u NewYorku TEN skupine arhitekata, Brabantskabiblioteka u Eindhovenu MVRDVa…),istraivaèkih centara (Kraljevskitehnološki institut u Melbourneu TomKovac Architecture-a, MIT zgrada kompjuterskihznanosti u Massachusettsu –veæ poslovièni hiperbolièki paraboloidi,arhitektura sastavljena od fraktala FrankaO. Gheryja, Wolfsburg znanstveni centarbiroa Zaha Hadid – prvi takve vrste u Njemaèkoj,kompleksne i misteriozne pojavekoja «poziva» na znatielju i nova otkriæa.…)i fakulteta (Medicinski fakultetSveuèilišta u Coimbri koji potpisuje biroSerodio & Furtado)…Grad tornjevaU gusto naseljenoj Europi mijenja sekoncept grada (sky-line modernog europskoggrada raste prema suburbiji, a kodamerièkoga grada je obrnuto), te se upravona starom kontinentu grade najzanimljivijiposlovni i hotelski tornjevi – pravaepopeja vertikalne gradnje izvrsni su projektiraketolikog nebodera sa spiralnomstaklenom ljuskom londonskog sjedištakompanije Swiss Re uvijek elegantnog ipreciznog Normana Fostera. Aerodinamiènaforma 40-katne zgrade pridonosiprirodnom zraèenju fleksibilnih uredskihprostora, èak do 40% smanjujuæi potrošnjuenergije i emisiju ugljiènog dioksida.U Barceloni su nove neboderske tornjeveosmislili Jean Nouvel (Agbar) i DominiquePerrault (hotel pomalo déjà vu oblikadomino ploèe). Neboderi su, dakle,ubikvitetni, nièu poput geoloških formacijaprema ideji «komprimiranja» ljudi kakobi se ostavilo mjesta za «prazne» prirodneprostore.Grad tornjeva plod je suradnje Bijenalaarhitekture i kompanije Alessi, probraniarhitekti iz cijelog svijeta (ukljuèivo skupinaMorphosis, Thom Mayne te ShigeruBan) pozvani su da svoje iskustvo u arhitektonskojstruci primjene na podruèjuproduct dizajna – na projektima «u malojmjeri» kuæanskih predmeta, na naèinAlessijeva projekta Tea and Coffee Piazzaiz 1980. godine. Potom, osmero arhitekatazamoljeno je da naprave model tornjaod 100 katova, što je svojevrstan eksperimentsa svrhom obogaæenja i proèišæenjaarhitektonskog jezika na primjeru oblikovanjavertikalnih zgrada.Rad i potrošnjaSekcija posveæena radu predstavlja radnomjesto kao «sredstvo motivacije, prostorza oglašavanje, ili èak naèin društvenekontrole». Predstavljeni su BMW centar ubivšoj Istoènoj Njemaèkoj, u Leipzigu –proslavljenog biroa iranske arhitekticeZahe Hadid, Mahgler 4 Block 5 u AmsterdamuToya Ita, škotske podrunice BBCau Glasgowu biroa Davida Chipperfieldai drugi.Oblikovanje trgovina i trgovaèkih centara,mjesta materijalizma i opscenostikonzumerizma, “shopping hramova” pojedinihtrišnih marki, posebna je cjelina.Potom, sekcija performans ukljuèujekoncertnu dvoranu Matsumoto i Parkza opuštanje Torrevieja Toya Ita,nogometni stadion Braga biroa SoutoMoura – stadion se gradi (strukturekoja izgleda kao da izranja iz padinabrijega) za potrebe Svjetskognogometnog prvenstva 2004. u Portugalu,izlobeni prostor Forum2004. u Barceloni Herzog&de Meurona…«Trgovinska konvencija, nogometnautakmica ili kongres kardiokirurgakoji sponzorira tvornicalijekova, moda nemaju kulturni potencijalklasiène drame, ali takoðerpruaju moguænost zajednièkog do-ivljaja/iskustva velikog broja ljudibez posredovanja ekrana», Sudjicevje razlog za ovu selekciju. Naprotiv,selekcijom Crkva i drava preispitujemoæ arhitekture kao nacionalnogili vjerskog simbola – oblikom, tehnikomgradnje i odabirom materijala…Sakralna arhitektura ili prizivatradicionalne forme kako bi utjelovilaautoritet naruèitelja, ili tei suvremenostikako bi se naruèitelj afirmiraokao kontinuirano aktualan/relevantan. Ina kraju, sekcija Urbanistièki projekti svojevrstanje odgovor na prezentaciju uamerièkom nacionalnom paviljonu, posveæenujedanaestrujanskom “apsolutnom”dogaðaju, gdje se mogu vidjeti estokokritizirani, iako pomno probraninatjeèajni prijedlozi “zauzimanja” zemljištana kojemu se nekoæ nalazio Svjetskitrgovaèki centar, gdje je oèito nerazumijevanjeodnosa arhitekture i urbanistièkogplaniranja.Nacionalni paviljoniNacionalni paviljoni u Giardinima (i izlobeniprostori razbacani po gradu “novihdrava” poput Slovenije) ne donoseništa “novog i senzacionalnog”, pojediniprojekti kao da nastaju izvan bilo kakvadruštvenog i geografskog konteksta. Meðuizlobama “u revijalnom tonu” istièuse, meðutim, prostor britanskog paviljona“obloen” video projekcijom, nizozemskaprezentacija u paviljonu Gerrita Rietvelta,japanski s projektom kuæe na drveæu, prezentacijaNEXT – “sljedeæe generacije”arhitekata u njemaèkom paviljonu.Još jednom se dakako pokazalo da jepomalo staromodan i podosta nadvladankoncept izlobe sastavljene prema kriterijudravnih prezentacija. Umjesto zakljuèka,preskoèimo staru polemiku je linadstrešnica za bicikl uistinu arhitektura iprisjetimo se stare, naizgled same po sebirazumljive reèenice Cedrica Pricea da“funkcija arhitekture nije samo graðenjeza trajanje ili dranje kiše po strani, nego iza uivanje!”.

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 31Ivana Mancekontekstu globalne suvremeno-umjetnièkescene,gdje je ne samo umjetnostkao materijalni produkt nego ipromoviranje umjetnosti kaotakvo, postalo trišno i ideološkiisplativ proizvod, nameæe se potrebaozbiljnog, radikalnog propitivanjauloge slubenih umjetnièkihinstitucija. Treba li ih, naime,nepovratno odbaciti kaoreproduktivne mehanizme globalnogkapitala i njegove ideološkeprevlasti ili se, naprotiv,mogu transformirati u platformeza artikulaciju kolektivnih interesakoji nisu i ne mogu biti upotpunosti obuhvaæeni interesimaglobalnog kapitalizma?– U osnovi, ne vjerujem da jeneka izvanjska pozicija, odnosnopozicija u smislu izrazite distanciranostiprema onom što nazivamoglobalnim kapitalizmomili – kako to obièavam nazivati –društvom globalnog anti-trišta,uopæe više moguæa. Pitanje kojese, dakle, postavlja, jest kako zamislitiiduæi korak, korak kojidolazi nakon globalnog kapitalizma,korak koji trište i akumulacijukapitala postavlja nanjegovo pravo mjesto u odnosuprema drugim ljudskim eljama iaspiracijama. Ne mislim da se tomoe napraviti u sklopu politike,ili u sklopu same ekonomije,pa ni u sklopu organizacija civilnogdruštva kakva danas imamo.Charles Esche, kustos i kritièarS jedne strane, politika je menaderskai pragmatièna, s drugestrane, organizacije civilnogdruštva rješavaju samo urgentnesituacije, bio to problem nezaposlenostina Zapadu ili, naprimjer, poslijeratna situacijaovdje.Promovirati imaginacijuOdakle bi, dakle, trebala doæiimaginacija? To je, mislim, oduvijekbila uloga umjetnosti – ponuditiimaginativne prijedloge otome kakve bi stvari mogle biti, ièini mi se da bi upravo umjetnièkainstitucija, kao mjesto kojepromovira ljudsku imaginaciju,odnosno na neki naèin vodi briguo tom imaginativnom dijelusvih nas, trebala postati mjestona kojem bi se zamisao svijetadrukèijeg negoli što jest, upravotrebala i mogla odvijati. Pitanje,dakle, glasi, mogu li se postojeæeumjetnièke institucije transformiratiiz neèeg što u osnovi funkcioniratek kao sabirno tijelo, unešto gdje æe se ljudi moæi skupitii zajednièki poèeti misliti stvarina drukèiji naèin. To predstavljaizazov za sve umjetnièke institucije,to je izazov što sam ga ija prihvatio u Rosseumu.Ne mogu vam, dakako, datipotvrdan odgovor, ali mogu pokušatipokazati da se iduæi malimkoracima, zaobilaznim putemskromnih, nenametljivih prijedloga,ljudi susreæu s umjetnièkimprojektima i zajednièki promišljajustvari drukèije. Imaginacijaje, dakle, kljuè, a okupljanjepraksa.U tom smislu, pretpostavljam,istièete i bitno posrednièku uloguumjetnièke institucije. Mislite lida u situaciji gdje, kako sami ka-ete, ne postoji pozicija izvanjskasistemu, institucionalni prostorumjetnosti doista moe postatiprostor divergencije interesaumjetnosti i kapitala?– Umjetnièke institucije kao ipraksa institucionalnog promoviranjaumjetnosti opæenito, veæse same po sebi nalaze u pozicijiizmeðu. One, dakako, primarnoposreduju izmeðu umjetnika ipublike, ali posredovanje se odvijai u drugom smislu: one moguimati ulogu posrednika izmeðuumjetnika i umjetnika, izmeðupublike i diskursa, izmeðupublike i akademije, moda i izmeðusamih politièara i umjetnikaodnosno umjetnièkih projekata.One se svakako nalaze natom ljepljivom, prljavom, kompromisnom,moda licemjernomtlu, koje zauzimamo uzimajuæinovac iz kapitalistièkih izvora, iistovremeno pokušavajuæi bitikritièki relevantni u promišljanjutog istog kapitalizma.Model ‘skromnih prijedloga’Mislim da je ulogaumjetnosti oduvijek bilaponuditi imaginativneprijedloge o tome kakve bistvari mogle biti, i èini mise da bi upravo umjetnièkainstitucija trebala postatimjesto na kojem bi sezamisao svijeta drukèijegnegoli što jest, upravotrebala i mogla odvijatiharles Esche britanski jekustos i kritièar koji ivi i radi uEdinburghu i Kopenhagenu. Od2001. godine direktor je Centra za suvremenuumjetnost Rosseum u Malmöu testalni suradnik na Edinburgh College ofArt (Umjetnièke akademije u Edinburghu).Kao kustos, Esche je sudjelovao upripremi brojnih velikih izlobi poput Inteligencija– nova britanska umjetnost uTate Gallery u Londonu ili Amater –promjenjive istraivaèke inicijative uKonstmuseumu odnosno Konsthalleu uGöteborgu, dok je ove godine zajedno sHou Hanrouom bio kustos Gwangju bijenalau Koreji. Aktivno piše i suraðuje ubrojnim europskim katalozima i èasopisimaza umjetnost, a sam je urednik èasopisaAfterall.U organizaciji udruge Što, kako i zakoga u rujnu 2002. u net-kulturnom klubumama u Zagrebu Charles Esche odr-ao je predavanje pod naslovom Institucionalnieksperimentalizam, baveæi se pitanjemna kojoj bi društvenoj i ideološkojosnovi umjetnièke institucije mogle djelovatikao aktivni agenti, a ne kao pasivniizlagatelji umjetnosti.Kako zamislitikorak koji dolazinakon globalnogkapitalizma, korakkoji trište i akumulacijukapitalapostavlja nanjegovo pravomjesto u odnosuprema drugimljudskim eljama iaspiracijamaIzvan ideološke korektnostiTo je svakako licemjerna pozicija,ali ja se, iskreno, više uistinune brinem o ideološkoj korektnosti;premda sam to èinio uosamdesetima. Ono za što samzaista zainteresiran jest da pokušamuèiniti stvari moguæim upravou tom ljepljivom, licemjernom,kompromisnom svijetu izmeðu,i u cilju pokušaja da sestvarnost zamišlja drukèije, spremansam se s njim nositi.Upravo takva dvostruka pozicijaumjetnosti u ciklusu cirkulacijekapitala, zahtjeva meðutimod nje stalni angaman: nunoststalnog preusmjeravanjarazmjenske u kolektivnu vrijednost,postaje mjerom njezine autonomijeunutar sistema. Odnosili se pojam angairane autonomijekoji spominjete na takvustrategiju opstanka?– Upotrebljavam pojam anga-irane autonomije pokušavajuæiopisati upravo taj meðuteren.elio bih zadrati moguænost daumjetnici jesu na odreðen naèinautonomni u odnosu na strukturu,kontekst u kojem djeluju. Naneki naèin ta je autonomija osiguranasamim kapitalizmom, upravozato što kapitalizam toleriraneuspjeh umjetnièkog projektana naèin na koji ga ne tolerira uzbilji slobodnog trišta. Drugimrijeèima, posao je umjetnosti dana neki naèin gubi novac, a ne daga namièe. U konaènosti, ona jeneizbjeno dio sistema galerijskeprodaje koji se u cijelosti vrtioko profita i baš je utoliko zadataksvakog pojedinaènog umjetnièkogprojekta da prima bilodruštveni, bilo privatni novac dabi ga na neki naèin potrošio nizašto,da bi ga u strogo kapitalistièkomsmislu profita zapravoizgubio. Upravo to umjetnostiprua moguænost izvjesne autonomijeu odnosu na trište.Angairana autonomijaPravo pitanje, meðutim, jestšto mi zapravo èinimo s tom autonomijom?Tradicionalno, autonomijaumjetnosti je, premamom mišljenju, bila uvelike utrošenana èitav niz na neki naèindekadentnih prijedloga. No, onošto me zanima jest upotrijebitiupravo ovu krhku, neznatnu inadasve kompromisnu autonomijuza angairaniji odnos premastvarnosti globalnog ekonomskogkapitalizma, prema svijetuanti-trišta, o kojem i sama naneki naèin ovisi. I upravo taj angamanu pogledu ekonomskihpitanja, ponovnog promišljanjastvari u kontekstu njihove razmjenskevrijednosti, odnosno ukontekstu razmjene novca, ali imeðuljudske razmjene opæenito,jest ono što sam imao na umupod pojmom angairane autonomije.Iskoristiti prednost autonomijekoju kapitalistièki taboromoguæava, odnosno tolerira takoda mu se na neki naèin suprotstavi.Ne mislite li, meðutim, da teškoæatog pothvata lei u moguænostinjegove ideološke komodifikacije?Da globalni poredak,naime, upravo od te kritièke svijestiideološki profitira, ukljuèujuæije kao svoju nominalnu protuteu?Na kojoj je osnovi, prema modeluskromnih prijedloga, uopæemoguæe odgaðati moguænostkonaène razmjene umjetnosti zapolitièki korektan proizvod?– U osnovi, ono èemu se nadaminzistirajuæi na ideji skromnihprijedloga jest nešto što seneæe imati prigode razviti ni ukakvu univerzalnu utopiju…Zapravo sam vrlo razoèaran pojmomutopije, odnosno naèinomna koji se upotrebljava, posluivšikao izlika za neaktivnost i pasivnost.Stoga polaem nade uskromne prijedloge jer mi se èinida oni mogu pruiti uporište usvijetu upravo zbog svojeskromnosti i nenametljivosti,zbog toga što su pomalo srameljivii prilièno ogranièenog dosega,pa stoga i mogu u lokalnom,neposrednom kontekstu, meðuodreðenim grupama ljudi, u konkretnomvremenskom trenutku iimati odreðenog uèinka. Uèinakkoji pritom postiu, uvijek naneki naèin predstavlja i model,uvijek je na neki naèin i gestaprema neèem drugom; upravozato ti su prijedlozi provizorni,oni su zauvijek nedovršeni projektio moguænosti koja tek mo-e biti, koju pokušavate proizvestiznajuæi da je zapravo uvijekizvan dosega, negdje drugdje…Nedovršeni projektdemokracijeZa mene je to na neki naèinpovezano s idejom same demokracijekao nedovršenog projekta,sa sviješæu da je još nismo dostigli.Ne, dakako, na naèin amerièkedemokracije kao univerzalnogmodela prema kojem bismosvi trebali teiti, nego demokracijekao uvijek iznova zamislivog,pomiènog, promjenjivog,nikad dovoljno usavršenog konceptaza koji se stalno moramoboriti, stalno redefinirati ne bismoli mu u idealnom smislu biliblie.Kako bi se, meðutim, takvauniverzalna odgovornost umjetnostikao humanistièkog projektatrebala manifestirati u konkretnimokolnostima komunikacijes publikom?– U tome lei odgovornostumjetnièke institucije, od kojeje, s obzirom na to da prima novacod društva, neodgovornojednostavno reproducirati mehanizmekomercijalnog svijeta umjetnosti.Mi, dakle, moramo sodgovornošæu razmišljati za štoprimamo novac, što s njim trebamoèiniti, kako on moe biti koristanupravo ljudima koji namga daju, jer je to u krajnjoj linijinovac poreznika, a to je sluèaj nesamo u Malmöu nego i u Zagrebu,odnosno u veæini europskihzemalja gdje se barem minimalnakolièina dravnog novca izdvajaza kulturna dobra.U Americi je drukèije, i to jeupravo njihova slabost; slabostda u osnovi nemaju koncept javnostikao takav. Mi u Europi gameðutim, za razliku od Amerike,još imamo, ili se barem oèajnièkitrudimo od njega ne odustati.Mislim da bismo na to trebali bitiponosni, na tu razliku premaamerièkom sistemu, i da bismose trebali truditi razvijati ga. Tomoemo uèiniti samo tako da èinjenicukolektivnog interesa, odnosnoèinjenicu da javnost dajepotporu kulturi, koristimo na inteligentannaèin, naèin koji æeljude navoditi da misle koliko jeneophodna, korisna i vana.Lokalna pitanja i lokalnarješenjaNaglašavate vanost prilagoðavanjakonkretne izvedbe umjetnièkeprakse specifiènim lokalnimokolnostima odreðenesredine. Moemo li reæi da upravoizvjesna ogranièenja kojaumjetnièkoj autonomiji nameæekompromis s potrebama pojedinaènezajednice na neki naèinoteavaju njenu razmjenjivostna globalnom trištu?– Zanimaju me umjetnièke institucijekoje se razlikuju jedneod drugih upravo zbog razlièitihsituacija u kojima funkcioniraju.Naš program u Malmöu bi seteško mogao jednostavno kopiratiovdje. Uvijek je rijeè o paljivomosluškivanju i dobrom razumijevanjulokalne situacije, uodnosu na koju se zatim na odreðeninaèin pokušava odgovoriti.Govoreæi o Malmöu, tako moramgovoriti o socijalnoj demokracijikoja je još na neki naèin temeljšvedskog društva, premda jekao politièki projekt završena,vjerojatno još sa smræu, odnosnoubojstvom Olafa Palmea sredinomosamdesetih, i danas je iscrpilasvoj imaginativni, spekulativnipotencijal, postavši iskljuèivopragmatiènom. Ali, socijalnademokracija kao kulturno postojeæaèinjenica, u obrazovanju inaèinu na koji ljudi u Švedskojrazmišljaju, još je neobièno vanai za nas kao instituciju. Toznaèi da postoji konsenzus ovanosti zajednièkog okupljanja,diskusije, tolerancije razlièitihstavova, a to je osnova koja i našprogram èini moguæim.Drukèije povijesne, kulturneokolnosti podrazumijevaju drukèijeprograme, što ne znaèi, dakako,da ne vai ovaj opæenititeoretski program, nego da æe lokalnarješenja, kao i lokalna pitanja,uvijek biti razlièita.

32 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Robertino Bartolecok su varadinski kristalnikazališni i sakralni lusterizbog 32. varadinskih baroknihveèeri posljednji put (ovesezone) planuli punim svjetlompo naftalinskim gospodskimsmoking svilenim reverima idamskim vješto pokrpanim èipkastimtoaletama, blistajuæi samoda se sat-dva u nobl interijerima(kao danak figuriranju idili odrevnoj prijestolnici Hrvata) izdrititranje maestralnog fonaHändelova Concerta grosso iliBachove kantate Wiederstehe dochder Suende, koji æe se jednakotako maestralno nakon slušanjapreobraziti u materijalno ništa ibestjelesno promicati kao apstrakcijavaradinskom stvarnošæušto æe do 33. pokušaja ostatinepromijenjena te èak posloviènoblago zastraniti, upravo oduševljavaodluka varadinskogHNK da “mala scena” Rogoz ponovnona repertoar vrati suvremenodjelo Joanne Murray-SmithDijete ljubavi. SpomenutaMelbourne-based dramatièarka,scenaristica i romanopisac kaoda HNK-ovu repertoaru slui dakurentnim autorom neizravnopolemizira s atmosferom bivstvovanjau djevièanskim out oftime kategorijama barokne ekstaze.ivot drame nakon premijereAli moemo to i drukèije formulirati:danas ugostiti rad JoanneMurray-Smith vrijedno jesmatrati potezom promišljenerepertoarne politike u svakoj sredinikoja dri do teatra (tek kaoprimjer navodim da su dramuHonour ‘95. na New York Stageand Film Festival javno èitaliMeryl Streep, Sam Waterson iKyre Sedgwick te da je ona kasnijeuspješno postavljena naBroadwayu, a ovogodišnji romanJudgement Rock, u izdanju Penguina,biljei samo lovorike...).Štoviše, njezina ozbiljna pasija jeoštro zagrepsti u djelovanje/nedje-lovanjepojedinaca uvezi bilo ljubavnoj, obiteljskoj,prijateljskoj ili sasvim sluèajnoj iprolaznoj, rijeèju, opsesija opovršnom, epizodiènom ili dubokoemocionalnom odnosu, alisvakom bez izuzetka suðenom – izato tako umjetnièki podatnom(kako to kroki predstavlja AubreyMellor, umjetnièki direktormelburnškog Playbox Theatrea:“She’s about things that we arethinking about. She is thinking internationally.She doesn’t writeabout backyard.”). No, rekli smo,nije rijeè o premijeri (ona je bila2. oujka 2001.), nije rijeè ni oglumaèkim ili redateljskim mijenamai tako transformaciji gologpristupa likovima (i dalje su tuBarbara Rocco, Mirjana Sinoiæ iDubravko Torjanac kao redatelj),konaèno, nije rijeè ni o revolucionarnompristupu oprobanojsceneriji (dimenzije Rogoza tu ionakonisu široke ruke) – pa štoonda motivira analizi “poznatog”uvoda, zapleta, kulminacije, raspleta,naklona, spuštenog zastora?Molim, kao odgovor moemoparafrazirati jednu misao, danaszapostavljenog (i) dramskog autora,Augusta Cesarca (inaèe, ugrubo je prošlo deset godina odkada je njegovo èasno ime nestaloiz naslova varadinskogHNK): predstavite sebi punu fjoritura(pa bilo i kakvu drugu) ekipau,s rudima na sve strane, i usva ta ruda zapregnute vozaèe,predstavite sebi da su kotaèi te ekipaerazne velièine i svaki sa nekolikoosovina, i osim toga još neravnu,krivudastu i blatnu cestu zakoju nitko ne zna kamo vodi, sjednitetada i vi na ta kola pa kliknite:poèni! – i vi æete biti slièni Premijerisa cijelom njezinom estetskomideologijom i neuravnoteenomtaktikom uzetom u cjelini.Pod tim kutom, kolika je, naime,distanca izmeðu onoga što premijeraobeæava, a što æe se faktiènoostvariti u suivotu s likovimaponekad i nakon godinu dana iviše, sazdana je poliperspektivnostteatra. Jasno je, svi artizmiobeæavaju uvijek više nego u stvarimogu; to je veæ zakon njihovda poput strijelca, gaðajuæi u nišan,uzimaju u obzir balistièkuputanju hica i nišane naviše. No,kada bi se u stupnjevima izrazilabalistièka krivulja kazališta, ondatu nikad ne bi dobili puni kut od360o: nakon due ili kraæe prevaljenogputa stvar se nikad ne vraæau svoju polaznu toèku, na istomjesto gdje je i bila. Vjeèni je novum.Nova igra starijeg predloškaKako je, dakle, zamišljen komadJ. Murray-Smith Dijete ljubavi,koji karakterizira, izmeðuOd premijere do vjeènostiI nakon premijere, liktreba ljuštiti, njega trebajednako repetirati i ivjetida bi ga se glumaèkisvladaloUz Dijete ljubavi Joanne Murray-Smith u varadinskom HNKostalog, psihološku autentiènost,written reality (te iako modanije stoer, središnji kljuèni tekst,svakako je indikator pišèevastava prema zbilji uopæe, prepoznajemosve elemente autorskogdodira, dešifriramo definicijunjezina svijeta i definiciju njezineknjievne strukture), kroz vremenskifaktor koji je višestrukorelevantan jer ta intrigantnapredstava, èiji su pojedini trenuciranije bili znatno dojmljiviji odcjeline, budi znatielju vidjeti jeu novom izdanju, detektirati dozuu kojoj se glumaèka distanciranostsudara s posvemašnjimuivljavanjem u ulogu, a pomnojstilizaciji prkosi udarom vehementnognaturalizma? Uz diskretnui nenametljivu video intervencijukoja nas uvodi u prièu(telegrafski: Ana u izvedbi MirjaneSinoiæ u dobi od 17 godinaima one night stand aferu s nepoznatimmuškarcem te pod pritiskomroditelja odmah nakonporoda predaje dijete obitelji kojaga rado posvoji, da bi Billy, uinterpretaciji Barbare Rocco, nakon25 godina pronašla biološkumajku i konaèno dogovorila sastanaks njom...) i uvijek efektno/potentnoface to face suèeljavanjekontrastnih likova, èini seda je i dalje kljuèni trenutak prizorgdje lakonotni dijalog distanciraneAne, naprosto odsutneèinjenicom da susret s “izgubljenom”kæeri oivljava i bolni segmentprošlosti, i otvorene Billy,što hiperaktivno i s velikim išèekivanjemeli ad hoc kreirati izgubljenovrijeme majèinske ljubavi,sve skupa inteligentno navodeæigledatelja na ritam togugoðaja, naglo dovodi do sukoba,do vrhunca dramske situacijekoja preree poput pile gotovomeditativno suhoparnu atmosferu.Spomenimo i lik Billy – tipiènepredstavnice “denera X”,vjeèno s kaugumom u ustima iruksakom na leðima, lik koji zaraðuje“glumom” u nierazrednojsoap-operi, gdje se povremenobez skrupula i razgoliæuje, tetvrdi da je “Èehov mrtav”, dok jemajka Ana, nezaobilazno s èajemod kamilice na stolu, danas uštogljenamontaerka – smještajuæii majku i dijete u filmskubranšu autorica promišljenopodcrtava njihovu fatalnu vezanost– upakirana u hladni šlafrokMao Ce kroja, ponosna na stanukrašen brand namještajem spotpisom, te tvrdi da je “Èehovsuvremen”. Nakon majèinog zanesenogmonologa o slavnimšezdesetima kada se palilo na usneMicka Jaggera, pušilo dop iseksualno oslobaðalo, završavajuæistoriju pledoajeom radikalsufraetskogstava “...ne elimbiti rasplodna ivotinja, pa ondakuhati, peglati i èistiti...”, oèajnaBilly uz krik ovaj put – u “reizdanju”drame, kompletirajuæi takoakt drukèijim, jezivim suspensom– više ruši nego baca stolicu,ne shvaæajuæi nezainteresiranostAne za fizièku prisutnost derivatavlastita “rasploda”, za njegovuemocionalnu dimenziju koja seovdje etiketira ekvivalentom banalnogispljuvka mode jednogvremena. Što æe reæi, postaje jasnoda drama postavljena u novomciklusu drukèije kontrapunktiramjesto stapanja snova iIzvrsne Rocco iSinoiæ nereproduciraju onošto izravno glume,nego ono èega sesjeæa(mo), što sevadi iz svojeunutrašnjosti, nerušeæi autorskirukopis, ali gajasno razvijajuæimaštanja sa stvarnošæu u kojoj seegzistira – usmjeravajuæi igru narijetko naseljenu parcelu materijaliziraneemocionalnosti. Vjerodostojnailustracija navedenomje detalj nakon dodira naslonastolice i poda. Za razliku od prije,kada se marševskim korakomprešlo dalje i nespretno preskoèilosliku sa znakovima što predstavljajusiej, uslijedila je tišinaintervala na granici s vjeènošæu,tako da se prigušena tjeskoba likovana sceni mogla doslovnoopipati tijekom kulminiranja osjeæajakoji su obeæavali verbalnudetonaciju, èemu nije bilo svejednosvjedoèiti ni iz sigurnostigledateljske autonomije.Tragedija na ljudskoj straniNo umjesto eksplozije rjeèitostidobili smo pametni primjeraknovog moralistièkog intimizmasuptilnom konverzacijombez grèevitih mazohistièkih(samo)optubi o krivici, jer intenzitetkoji sam tekst ritualizirapronalazi pokriæe u pasioniranojprivrenosti senzibilnom afirmiranjupišèeva motrišta da ljudskostnije prirodni dar, ali je tragedijau potpunosti na ljudskoj strani.Neobiènom stilskom vjebomambiciozne osobene poetikekoja nije za svaèiji gušt, ali semora priznati jasnoæa i dosljednost,Barbara Rocco i MirjanaSinoiæ demonstrirale su postojanjesnane identifikacijske kemijeizmeðu sebe i likova, odvodeæiobrazac u kojem postojiunaprijed provedena podjela uloga,disciplina igre prema uglavljenimpravilima te vertikalnastruktura ovisnosti, dakle hijerarhija,s vrhunskom instancijomredatelja, u posve privatnu sferu,(u najpozitivnijem smislu!) u sebiènoumjetnièko iskustvo gdjegledatelj završava na statusu sluèajnozateèenog voajera poputmagnetom privuèenog tavoritikraj sekvenci za dugo sjeæanje, ato su momenti kada kazališnaumjetnost oèituje sve što jeidealno. Preneseno, ako æe se dogoditiono što uslijediti “mora”, ito “logièno”, pretpostavlja se daje glumaèkom zbivanju svojstvenanunost dogaðanja, daklepredvidivost odreðenog nacrta iodreðenih tendencija koje semogu definirati autorskim/redateljskimili ranije glumaèki utvrðenimkategorijama. Ali interpretacijaje i intelektualni èin,ona se oèito zasniva na racionalnimuvidima i kombiniranju iskustvenihi osjeæajnih elemenata;procesi idu, prema tom shvaæanju,svojim tokom, svejedno pratili ih “glumaèki zadatak” ili ne.Nositeljice likova igre J. Murray-Smith jedan determinizam zamjenjujudrugim: reiju/predlo-ak/utvrðeno gradivo potiskujeideja imanentnog iskustva. Onesu iznijele najintimnije straneprivatnoga ivota i nemoralneprošlosti (sama prièa tu skrivajoš jedan preokret kojeg nemasmisla otkrivati) – a taj je dijalogintoniran slobodnijom upotrebomrijeèi ujedno i zamka, dalose primijetiti u ranijim interpretacijama,tako dugo dok se nije upotpunosti disalo emocionalnimsustavom likova, jer autorica gapostavlja kao far upravljen umrak zabluda – s apsolutnim osloncemna unutrašnju dinamikuèuvstvenog, na gradaciju psihološkepodloge koja nije stvar voljeili namjere veæ – “jednostavno”formirati se (!) Billy i Anoms Barbarom i Mirjanom. Situacijaveæ registrirana u dramama J.Murray Smith.Emocionalno ljuštenjeUgledna australska glumicaJulia Blake oèarana stilizmom isteovako opisuje iscrpljujuæuneodoljivost (iz glumaèke percepcije)likova u drami Dijete ljubavi:Autorièin je postupak inteligentanupravo stoga što ljušti slojeveza slojevima tih ljudi, karaktera,sve dok ne stigne do zelenog,sirovog dijela u središtu lukovice,da se tako izrazim (It’s very intelligentlytreated and she peels awaythe layers of those people, thosecharacters, until you get right tothat green, raw little bit in themiddle of the onion, as it were).Drugim rijeèima, lik treba ljuštiti,njega treba jednako repetiratii ivjeti da bi ga se glumaèki svladalo.Dovoljno je navesti jednuscenu s toliko finih i mekanih nijansida se osjeti to neposredno isugestivno proimanje/proivljavanjegraðe. Dio kad Billysuptilnim osciliranjem na rubu

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 33fine patetike, zanesena u arusvojih misli, dohrli sve do sredinesobe, spusti se na koljena ijednim neizrecivim pogledomvapaja i straha zaokrui svu ovutihu agoniju. Zatvara oèi, pa ihodmah otvori, objema rukamanehotice pogladi obraze, pakzagrebe grèevitim prstima u gustozavijene kose kojoj bojom istaknutipramenovi zasjaje simbolomkrune od trnja. Zatim kaometalom zategnuti potez ostarilice teškom sumornosti, da binehotice malko ispravila tijelo iblago, jedva markirano, i potpunonesvjesno, što je plemenitidanak nadgradnje interpretacijeod premijere nadalje, raširila ruke.I tako je u svakog èovjeka,samo u èovjeka, od sviju ivihkreatura na svijetu. Svi mi veæsvojim tijelom predstavljamokri, taj simbol patnje. I zar tajsimbol, nepromjenjiv kako jenepromjenjivo i ljudsko tijelo,nije znak vjeènog, nepromjenjivogljudskog tragizma? Naravno.Stoga potresena Ana ulazi uzagrljaj s Billy koja mièe ruke izpoloaja kria neverbalno ukazujuæida æemo taj kri osobnekrivice svi lakše podnijeti u zagrljaju– Ljubavi, koju svatko odnas treba slijediti poput – Djeteta.I tu izvrsne Rocco i Sinoiæne reproduciraju ono što izravnoglume, nego ono èega se sjeæa(mo),što se vadi iz svojeunutrašnjosti, ne rušeæi autorskirukopis, ali ga jasno razvijajuæi.Iz toga se razabire o èemu je rijeè– o razumijevanju zbivanja.Nije dovoljno steèeni dojam èuvatiu što èišæem obliku, iako je ito vano, te treba za tim teiti,nego treba razumjeti što se zbivau onome koji nešto iskusuje,a to nikad ne moemo ukazivanjemna objektivno dano tintomna papiru, nego jedino povratkomna ono što je u nekom iskustvuna nas same.SjeæanjeTo se vraæanje ne moe nikadizvršiti u vrijeme neposrednog(glumaèkog) iskustva, nego teknakon njega, u mediju sjeæanja.Ali zar to otkriæe, na koje nasteatar moe nagnati, nije uglavnomotkriæe onoga što bi nammoralo biti najdragocjenije i štonam obièno ostaje zauvijek nepoznato,naš pravi ivot, stvarnostkako smo je doivjeli,stvarnost koja se toliko razlikujeod onoga što mislimo, da nasispunjava golema sreæa kad namsluèaj donese istinsko sjeæanje.To jest, za potpunu glumaèkurealizaciju treba vremenski odmakkojem utoèište prua repriza.Rašèlanjen do sukusa i elementarnosti,a da se pritom nijeizgubila tipološka determiniranostlikova, ni snop emotivnostii ivotnosti koji iz njih izbija,prizor je ritmièki odmjeren i bogatèitavim nizom asocijacija tedramatskiji od izgovorenih rijeèiili preporuèenih eventualnihdidaskalija, stoga je opet premijera.Postavivši u prvi plan traganjeza onim što se osjeæa, misli ikombinira, stvoreno je djelo ukojem nema znatnije vanjskeakcije, nego zbivanja imaju sporerazvojne linije, a radnja je ogranièenana snanoj i intenzivnojanalizi, materijalnom oblikovanjuunutrašnjih sukoba.Barbara Rocco i Mirjana Sinoiæotele su likove koliko od redateljatoliko i od autorice, za kojuto moda i ne bi bilo iznenaðenje:Ponekad, gledajuæi vlastitudramu, imam osjeæaj da nije nastalaiz mene. Napisao ju je netkotko je u potpunosti na mojoj valnojduljini i koga iznimno cijenim,ali to zapravo nisam ja.(Sometimes when I’m watchinga play of mine, I have the sensethat it doesn’t come from me.It’s been written by someonewho’s totally on my wavelenghtand whom I admire very muchbut it isn’t actualy me.), zapisujeJoanna Murray-Smith. U visokomstupnju transformacije ine moe dogoditi ništa drugono izmiješati zbilja i fikcija, zamaglitigranice stvarnog i kreativnog.Izbjeglo se plošno ocrtavanjelikova, osim one izvanjske,“javne” funkcije, pridodalase privatna dimenzija, uèinilo seinterpretaciju u dlaku sazrelu slikom – punokrvnom. Da, nijenaše ono što nismo morali samiodgonetnuti, razjasniti vlastitimnaporom, ono što je bilo jasnoprije nas. Od nas potjeèe samoono što izvlaèimo iz tame kojaje u nama i koju drugi ne poznaju.Meðutim, jedino je ponavljanje,ma koliko se nervirajuæe èinilanjegova materija, ma kolikomu trag izgledao neprimjeæen ulijena gledatelja, kriterij istine izbog toga zasluuje da ga glumaèkiduh prihvati, jer ako onzna iz njega izvuæi tu vrijednost,interpretacija se die do veæegsavršenstva i daje potrebni dojam.Premijera sve to ne oèitujeu izravnom doivljavanju, veæjedino u ponovljenom sjeæanjukojim se zadobiva distanca,pregled, te, ono što je za glumupresudno, moguænost analize urazumijevanju. Ponovno izvlaèenjeprošloga, što se èesto èinisporednim, treba dovesti da ponavljanjemshvatimo proivljeno.Pogled treba biti preokrenut,vraæen u unutrašnjost, te timeunutrašnjost dovesti na vidjelokao ono što se iskusilo.Dok se kod glume obraæa panjasamo na prividno, neposrednimoment tog upeèatljivogevociranja, dotle se nije na razininjezine namjere. Ta prikazivanjapripadaju, istina, osebujnostinjezine umjetnosti, ali pointenciji ne smije ih se grèevitodrati, nego s pomoæu njih razumjetizbivano, a ne samo zapaatii naslaðivati se tako zapa-enim. Bez dvojbe, ansamblpredstave Dijete ljubavi superiornoje iskoristio te faktore odpremijere do repertoarnog comebacka.PutokazA zašto se takav naboj ne ekspliciraredovno na pozornicama,zašto je èesto gluma pukoparazitiranje predloška, objašnjavapotpuna fizièka iscrpljenosti emotivna ispranjenost prvakinjavaradinskog HNK nakonkomada koji traje otprilike jedva50 minuta. Analiza postojeæegrasporeda stvari uvijek je velebantrenutak stvaralaèkih duhova,iliti onih koji znaju da pitanjekoje se raða moraju odgonetnutisami – za sve (i zato te ispovijediopsjena nisu, nego pomoæ dashvatimo vlastite zablude i da,koliko je to moguæe, oèuvamonasušnu potrebu za boljim). Alikad se usudi kucati vlastitimunutarnjim ritmom, kad je teatarsredstvo na putu prema katarzi,preslika unutarnjih razarajuæihsila, u istoj mjeri koliko je inspirativantoliko je i opasan. I zbogtoga je taj putokaz za mnoge“elegantnije” eskivirati...Hrvatin je svakako uspio unamjeri razotkrivanja moæimedija i njihovamanipulatorskogpotencijalaUz Miss Mobile, performansmobilne telefonije autora EmilaHrvatina, izveden u Rijeci,26. listopada 2002.Kim Cuculiæekim èudnim spletom okolnosti,koji bi se uglavnommogao svesti na uobièajenuinerciju u rijeèkoj kulturi, roðeniRijeèanin Emil Hrvatin, danaspoznati redatelj i teoretièar scenskihumjetnosti u Sloveniji, ali i naeuropskoj kazališnoj sceni, tek senedavno prvi put predstavio i usvom rodnom gradu. Umjetnika,kao što se moglo i oèekivati, nijepozvala neka slubena rijeèka institucija,nego je njegov nastup organiziralaUdruga Drugo more. Polagodine od premijere u njujorškojLa Mami, nakon koje su uslijedilagostovanja u Gentu, Ljubljani,Novom Sadu i pariškom CentruPompidou, Hrvatinov performansmobilne telefonije Miss Mobile,u reiji Nicka van Keunena iprodukciji slovenske Maske, takose konaèno našao i pred rijeèkompublikom.Bridovi medijaKao i u prijašnjem projektuQ&A. Very private. Very public,autor i u svom novom performansuu središte zanimanja stavlja odnosprivatnog i javnog, propitujuæikonstrukciju medijske realnostikoja izlae intimno u javnom prostoru.Koncipirajuæi Miss Mobile nasliènim principima po kojima funkcionirajureality-sapunice, poputserijala Big Brother ili Jerry Springershow, u kojima se ljudi izlaganjemsvoje intime pred milijunskimauditorijem bore za svoj komadiæslave, Hrvatin suptilnim uvlaèenjempublike u “igru” ogoljujemehanizam kojim mediji ukidajugranicu izmeðu privatnog i javnog,fikcionalnog i zbiljskog. U izvedbenomsmislu njegov je performansnastao na zanimljivom presjecištuumjetnosti, znanosti i komunikacijskihtehnologija, dok se sâmautor našao u višestrukoj ulozipredavaèa, teoretièara, redatelja iizvoðaèa. Koncept Miss Mobilenajbolje bi se mogao objasniti ukontekstu performativne teorije,koju Hrvatin ne smatra još jednim“insceniranim promašenim susretomteorije i prakse”, nego je rijeèo novom obliku scenskog iskaza ukojemu se teorijski problemi artikulirajukroz dramaturgiju scene,što znaèi još jedan korak dalje odkonceptualne umjetnosti. Kao dobarpoznavatelj prirode medija injihovih mehanizama manipulacije,Hrvatin je svoj performans zamisliokao neobièan spoj talk-showa,interaktivne predstave, televizijskogkviza, telefonske ankete iakcijskog slikarstva kojima razotkrivadjelovanje televizijskih programai njihov manipulativni uèinak.Pojavljujuæi se na poèetkuperformansa u ulozi Velikog brata,koji oštrim pogledom kontrolirasituaciju u gledalištu, izvoðaè uNazovi M radimedijskog ustrojstvasljedeæem trenutku opaskom da nasebi ima masku i kostim, što naravnone odgovara istini, èini ironijskiodmak od tradicionalnog kazališta,dok gledateljima istodobnosugerira da je sve ono što æe se upredstavi dalje dogaðati zapravofikcija. Nakon toga Hrvatin meðuprisutnima provodi kratku anketu,primjenjujuæi standardni anketniobrazac koji sadri pitanja o spolnojstrukturi, dobi ispitanika, seksualnojorijentaciji, nacionalnojpripadnosti i slièno.Prisustvo odsutnih licaLetimièna anketa, provedena narelativno malom i sluèajnom uzorkuispitanika, odmah je ukazala ina jednu specifiènost hrvatskogadruštva, a to je da u njemu, recimo,nema stavke o rasnoj pripadnosti.Èitanjem niza statistièkih podataka,koji mogu i ne moraju biti istiniti,autor ukazuje i na problemmanipulacije brojkama koje unatoèznanstvenoj verifikaciji èesto nenude pravu sliku stvarnosti. Uglavnom dijelu performansa, kojitraje oko 40 minuta, Hrvatin putemmobitela razgovara s odsutnimlicima koja su nazvali njihoviprijatelji iz publike. Na taj naèinakteri predstave postaju virtualnisugovornici, od kojih je samo jedanbio i fizièki prisutan u dvoraniu kojoj se performans odvijao. Tijekomrazgovora moguæu predod-bu o ljudima s druge strane mobitelapokušao je dati performer igaKari koji je na postavljenim panoimacrtao portrete odsutnih lica.Njegovo “akcijsko slikarstvo”, kojezapravo polazi od portreta kao jedneod klasiènih slikarskih formi, sadravaloje i snaan ironijsko-kritièki komentarsuvremene umjetnosti, naroèitou pogledu korištenog materijala– od kreme za brijanje i paste za zube,do šlaga i keèapa. Time su i umjetnicistavljeni u isti ring s obiènimljudima koji svoju intimu u elji zaslavom izlau oèima javnosti.Premda je tako zamišljen konceptMiss Mobile u poèetku izgledao vrloobeæavajuæe, na kraju se pokazaloda uspješna realizacija performansaipak najviše ovisi o virtualnimakterima s onu stranu Hrvatinovamobitela.ApolitiènostNo, i tako mali uzorak, od nekihosam sugovornika, pruio jekakvu-takvu sliku današnjeg hrvatskogadruštva, posebno njegovemlaðe populacije, koja je svojimodgovorima i ovoga puta pokazalada je apolitièna i ne suviše informirana.Na imalo provokativnije pitanjes druge strane slušalice moglose èuti cerekanje ili neugodantajac, a u sluèaju odreðivanja premaproblemu amerièkih sveæenikapedofila, jedna od sugovornica pokazalaje i popriliènu neobaviještenost.Bilo je iluzorno oèekivati daæe se mladi graðani Hrvatske odreditiprema, primjerice, aktualnomproblemu generala Gotovine ilipak sugerirati moguæe religijskoopredjeljenje djece pjevaèko-nogometnogpara Beckham. Zato usvojoj poruci svijetu ovi mladi ljudiukazuju na vanost iskrenosti,hrabrosti i poštenja, dok visoko naljestvicu vrijednosti stavljaju individualnost(vjeruj u sebe, a ne ukolektiv!) i nepoistovjeæivanje sdravom. Faktor koji u sluèaju rijeèkeizvedbe svakako ne bi trebalozanemariti je i taj što kod nas jošpostoji odreðeni strah od istupa ujavnosti, a nevoljkosti da se odgovorina provokativnija pitanja vezanauz politiku vjerojatno je kumovalai opæa apatija u društvu. Zarazliku od toga, tijekom izvedbe uNew Yorku sugovornici su otvorenogovorili o svojim politièkimuvjerenjima i nudili rješenja bliskoistoènekrize. Po uzoru na masovnifenomen raznoraznih izboraljepote, u zakljuènom dijelu performansagledatelji ocjenama od 1do 5 biraju miss mobilne telefonije,kojoj na kraju “voditelj” dopuštada uèini s njim što hoæe.ManipulacijaTijek glasanja publika prati naekranu, na kojemu u “izravnomprijenosu”, kao u pravom realityshowu,cijelo vrijeme moe promatratii zbivanja u dvorani. Nataj su naèin gledatelji od poèetkado kraja performansa stavljeni uulogu aktivnih sudionika predstave,(ne)svjesno pristajuæi na manipulaciju.Svi akteri predstave takopostaju “izmišljeni likovi”, èimeje efektno olabavljena granicaizmeðu realnosti i fikcije, dok sebilo koja sliènost fiktivnih likovas realnošæu smatra “nenamjernom”.Premda rijeèka realizacijaMiss Mobile zbog neadekvatnihsugovornika nije uspjela u potpunosti,Hrvatin je svakako uspio unamjeri razotkrivanja moæi medijai njihova manipulatorskog potencijala.

34 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Natjerujuæi hrvatski filmMataniæ je spojionaturalizam i naglašenuestetiziranost, i graðe istila, uspjevši zadrati – ikao scenarist i kao redatelj– pregled nad cjelinomdjelaKrešimir Košutiæajnoviji film Dalibora MataniæaFine mrtve djevojkezanimljiv je pokazateljideologizirano usmjerene prijemèivostiHrvata. Filmski sadr-aj, iz fizièki zatvorenog prostorafilmske vrpce, isijava van,preklapajuæi i uklapajuæi se u zbilju.Sâm filmski medij tako postajeoznaèitelj, neizravno oznaèenu planu sadraja filmskogznaka, oznaèitelj potpune receptivnenezainteresiranosti hrvatskogkulturnog duha za nešto štose zove film. Èinjenica jest da jeu najveæoj mjeri hrvatski film toi zasluio, ali i onakav, jadan, kakavveæ je, ipak je uspijevao (prvenstvenos obzirom na kolièinuideologiziranosti koja je u njegabila upisana), barem povremeno,potaknuti raspravu. Danas raspravufilm više nije u stanju potaknuti.Prava tema, dakako, nikadnije ni bila sâm film, negoideologija, no danas osim nje nijeni ostalo ništa drugo. Sve krinkesu pale. Nije ostalo ništa osimgenerâla, osim Nas i Njih. Neprestanoponavljajuæe iste prièepoticane od Njih i od Nas. Filmu Hrvatskoj, doista, ne moe višeuzbuditi. Ako on dosad (u hrvatskomoblièju) moda i nijebio najprivlaèniji, netko s kojimbismo eljeli, odsad se pokazujeda, osim odsustva elje uzrokovanogfizièkom neprivlaènošæu,pravo pitanje postaje da li miuopæe i moemo. Hoæe li se, naposljetku,javiti sablanjeni glasovina ono na što elim ukazati,nije ni bitno.Društvena analizaRazina, širina, dubina, ali i opæiton pokazane društvene analizeneviðen je u novijem hrvatskomfilmu. No ono što je jošbitnije je to da se pogled ne zadr-ava samo na površinskom slojudruštvovnosti (kao zajednici jedinkiokupljenih u nekim elementarnimdruštvotvornim sastavnicamapoput obitelji ili urbanihgrupa mladei), nego ponirei u samu njezinu sr, a to su, nakraju krajeva, ljudi. Svako društvoproizvodi svoju društvovnost.Nisu svi društveni problemi idruštvovno ustrojstvo svugdje iuvijek jednaki, no nije se teškouivjeti u probleme nekog tuðeg,egzotiènog, prošlog, èak i buduæegdruštva, samo ako osjeæamoda je to, nekim dijelom, i Našproblem (ili bi barem to mogaopostati). To je Mataniæ savršenopogodio. U njegovu filmu prikazujese naše društvo s našimproblemima. Dok npr. filmTamni anðeli sudbine koji prikazujeopæedruštvene probleme,smještene u neodreðeno vrijemei prostor, bez doticaja sa (slovenskom)svakodnevicom, moguænostuivljavanja nije ni postojala.Kada oznaèitelj postaje oznaèenouništava se sposobnost dato uopæe i pojmimo kao znak.To postaju prazni pojmovi (kaonpr. korupcija, lani moralizam,sebeljupstvo), a oni nas se tièutek kada ih osjetimo na vlastitojkoi (ili se bar bojimo da bi ihmogli osjetiti), kada nas svojskilupaju po glavi. Nerijetko filmovis art predznakom upadaju u tuzamku, a to je ovdje uspješno izbjegnuto.Naravno, omjer realistiènihi, nekim stilskim postupkomodmaknutih, stiliziranihelemenata moe biti razlièit, kaoi sam stupanj odmaknutosti. UFinim mrtvim djevojkama ta odmaknutostide u smjeru groteskei karikature.Slojeviti likoviNeki likovi portretirani surealistièno (glume ih OlgaPakaloviæ kao Iva, Nina Violiækao Marija, Krešimir Mikiæ kaogazdarièin sin Danijel, IvicaVidoviæ kao gazdarièin mu Blai Dubravka Ðokiæ kao prostitutkaLidija), neki prijelazno (IngeAppelt kao gazdarica Olga, ratniveteran i njegova ena, Periæevmaloumni i gluhonijemi sin), aneki posvemašnje karikaturalno(starac koji u stanu skriva mrtvuenu, ginekolog Periæ, Marijinotac), no kojoj god grupi pripadalioni nikad ne iskaèu iz te zadanosti.Svi likovi iz prve grupe,ukljuèujuæi i Olgu iz druge, pokretaèisu i nositelji radnje. Kaotakvima svima njima pridodanaje podjednaka panja. Bilo je prigovorakako je odnos izmeðu Ivei Marije slabo razraðen, kako mio njima ne saznajemo gotovoništa. Toèno je da mi o njima neznamo mnogo. O Ivi znamo samoto da je studentica na treæojgodini medicine, ali meni se tanedoreèenost prije èini kao prednost,nego kao mana. To moebiti i znaèenjski zalihosno upravozbog svoje ocrtane neomeðenosti.Kada se, nakon svega, Ivavraæa svojem bivšem deèku, neznamo je li to zato što nema kudaotiæi ili je to pokazatelj svojevrsnogkomoditeta. Koliko jegod simpatija, odnosno nesimpatijaza likove jasno usmjerena, nijedanod njih nije ocrtan crno-bijelo(tu mislim na glavne, kodsporednih stvar je nešto drukèija).Èak je i za Olgino ponašanje(koja kako se radnja razvija sveviše ide u smjeru odljuðivanja, kistinskom Zlu, odnosno, od poèetkavidljivoj, ali zapretenoj dijabolièkojnaravi) djelomiènoodèitljiv tipièno ljudski uzrok –pretjerana i bolesna elja za potpunomzaštitom svog potomka.Slièna stvar vrijedi i za njena sinaDanijela. Bez obzira na to kolikonjegov lik u filmu bio izloenporuzi, a njegovi postupci moralnomneodobravanju primjetnaje odreðena doza suosjeæanja. Sdruge strane, likovi Ive, Marije iBlaa imaju i svojih tamnijih slojeva.Marija je ljubomorna tehladna i odbojna prema svimaosim prema Ivi koja, pak, laganouiva u potpirivanju te ljubomore.Osim toga, upravo nikakvoznanje o njoj èini ju pomalo nelagodnotajanstvenom. Kada ju,pri kraju filma, istraitelj u jednomtrenutku upita: A Vaš mu?On ne zna ništa o tome? (misleæipritom na dogaðaje koji su seodigrali prije njena udavanja zaDalibora), ona odgovara: A zarVi mislite da znate sve o svojoj eni?Moda bi jaèa sumnja (i ovakoje zamisliva, ali nema nekogoèitijeg uporišta) u oèinstvo njezinadjeteta još više pojaèavala tajdojam. I Blaev završni èin jekrajnji (i vremenski i moralno).Ne eleæi više podnositi eninupatološku narav brutalno se razraèunavas njom. Osim samog èinadvojbeno je i vrijeme njegovepobune jer stoièki trpeæi sve onoèemu se intimno protivio pojavljujese i njegova kolièina odgovornosti(zbog nedjelovanja) iprouzroèenosti dogaðaja.Mataniæ jesavršeno pogodioda se nije teškouivjeti uprobleme nekogtuðeg, egzotiènog,prošlog ili buduæegdruštva, akoosjeæamo da je to iNaš problemRealizam nasuprot groteskiOpæa kolièina relistiènosti uglumi, naprosto, veæ godinamanije viðena u hrvatskom filmu(iznimka koja potvrðuje praviloje izvanredan Salajev srednjometranifilm Vidimo se). Glumci(naravno, prvenstveno oni izprve grupe, ali, dobrim dijelom, iInge Appelt kao gazdarica) gestamai govorom ivotopisno doèaravajudijelove filmske radnje,koji su vješto propovijedaèki uklopljeni,ocrtavajuæi obrise prièei psihološki uslonjavajuæi likove.To vrijedi i za intimistièki oslikanescene kao i za, kada todramska logika prièe potièe, ekspresivnoutjelovljena afektivnastanja. Naroèito je upeèatljiv odnosizmeðu Olge i Blaa te Ive iMarije. Likovi (glumci), napokon,govore onako kako ljudi iinaèe u ivotu govore; ne deklamirajupapirnate fraze sterilnoknjiškogjezika, ali niti ne optereæujuisforsiranom šatrom.Gotovo sve zamjerke kojesam uspio proèitati upuæene sunerealistièkom polu filma. Prvenstvenoraspodjeli, odnosno,gomilanju bizarnih i grotesknihmotiva te, mjestimice, karikaturalnojglumi. One variraju odblagih, npr. po J. Pavièiæu ...razigranihedonizam povremeno sepojavljuje i u glumi, pa Fine mrtvedjevojke glumaèki variraju odpsihološkog realizma do krajnje (ineuspjele) karikature. (...); neštoteih, npr. Tomiæevih koji kaeNema što nema, kao na kakvompuèkom vašaru suvremenih hrvatskihgrijeha. A upravo je to ono štomi najviše smeta: nesklad izmeðumraène drame o licemjerju i nesnošljivosti,nalik Chabrolovomremek-djelu Ceremonija i eljeautora da opake nakaze pretvori ufelinijevske karikature; pa do izrazitooštrih, npr. Jurakova kritikau Feralu. Da ne bi bilo zabunei Tomiæeva i (naroèito) Pavièiæevakritika u cjelini su intoniranepozitivno. Zbog toga njihovezamjerke vrijedi uzeti zaozbiljnoi paljivo ih razmotriti. Doista,skladno umijesiti naturalizam igrotesku nije lako, tim prije štoje i jedno i drugo, i zasebno, jednakoteško postiæi. Slaem se dasu odreðene scene nepotrebne(npr. kada dvoje malodobne djece,odnosno, opatice dolaze koddr. Periæa na pobaèaj). Ni opæakoncepcija lika dr. Periæa nijenajsretnije uoblièena. Sâm njegovlik ima svoje i dramsko ikonceptualno opravdanje, alinjegova izvedba, jednostavno,strši. Što se same grotesknosti tièeona je, lynchovski, u slubisuprotstavljenosti njihova susjedstva,zajedništva mirnih ismjernih graðana, i prokazanedevijantnosti koja nimalo blae(ako ne još i gore) prokuljava i iznjih samih. Zbog te simbiozespremni su rtvovati Drugoga,ali i svoju moralnost. Naravno,nemoguæe je ne zamijetiti i utjecajtandema Šijan-Kovaèeviæ.Ugodno iznenaðujuæaprofesionalnostFine mrtve djevojke snimljenesu u privatnoj produkciji. Upravoje to, moda, razlog neviðenojaudiovizualnoj razini filma. Širokiformat filmskog okvira, prekrasnafotografija i na kraju, nemaboljke od koje je hrvatski (a širei jugoslavenski) film uvijek patio.Nema nerazaznatljivog govorazbog loše kvalitete zvuèneobrade. Osim te, èisto tehnièkestrane, Mataniæ je izvrsno poslo-io i prièu. Gotovo svaki motivima svoje opravdanje. Npr. vanostscene susreta Ive sa svojimbivšim deèkom ne moemo vidjetiisti trenutak, ali na kraju postajemosvjesni njezine pripovjedaèkepotrebitosti. Takvih primjeraima mnogo što je oèit pokazateljpaljive i mišljene razradeprièe. Relativno brzog tempa (aline i prebrzog) film ni u jednomtrenutku ne zapada u statiènost.Izmjena kadrova je razigrana, apokreti kamere izraziti, svrhovitosamopridonoseæi stvaranju jezovitogi tjeskobnog odušja. Tuje nemoguæe ne primijetiti sliènosts Lynchom (koju pojaèava iglazba nevjerojatno slièna odreðenimtemama Lynchova skladateljaBadalamontija).Od hrvatske nezavisnostinaovamo, nesumnjivo se nije pojavioslièan hrvatski film. Nekielementi mogu se pronaæi porazbacaniunaokolo po raznim filmovima,ali nikad se još oni nisunašli svi zajedno posloeni u jednomdjelu. Društvena kritika ivizualna stilizacija, zbiljski oponašalaèka,ali i karikaturalno grotesknagluma, realistièna motivacija,ali i mnoštvo bizarnih motiva,ivotno uvjerljivi dijalozi iumješno pripovijedanje, ali i izrazitsimbolizam. Ukratko,Mataniæ je spojio naturalizam inaglašenu estetiziranost (i graðei stila) uspjevši zadrati (i kaoscenarist i kao redatelj) preglednad cjelinom djela.

Redatelj glumaèkog licaIV/91, 7. studenoga 2,,2. 35U formalnom smislu, uBergmanovu se filmskom rukopisusnano osjeæa utjecaj kazališta kojeje ipak bilo i ostalo njegova prvaljubavUz ciklus filmova Ingmara Bergmana uRijeci, Hrvatski kulturni dom na Sušaku,od 11. do 20. listopada 2002.Kim Cuculiæremda je s filmom Fanny i Alexander,švedski redatelj Ingmar Bergman1982. godine najavio svoj oproštajs filmom, ovo ljeto u središte zanimanjajavnosti ponovo ga je izbacila vijesto snimanju njegova novog filma Sarabanda,koji bi trebao biti neka vrsta nastavkafilma i istoimene serije Prizori iz braènogivota. Usporedo s tim, u Rijeci je tijekomlistopada u organizaciji Filmskog centraZagreb, Hrvatskog filmskog saveza, švedskogveleposlanstva i švedskog institutaza film prikazan ciklus Bergmanovih filmovakoji je iznova skrenuo panju naovog, danas veæ pomalo zaboravljenog velikanasvjetskoga filma. Pokušavajuæi pronaæiodgovor na pitanje zašto u devedesetimgodinama dolazi do gubitka interesaza Bergmana i slabljenja njegove pozicijena raznoraznim filmskim top-ljestvicama,kritièar Jurica Pavièiæ krenuo je od pretpostavkeda razdoblje postmoderne jednostavnonije sklono velikim naracijama ivelikim idejama kojima se Bergman bavi usvojim filmovima. Èak i kad tretiraju intimnudramu pojedinca, jednu od omiljenihBergmanovih tema, filmovi devedesetihtu intimu ne stavljaju u kontekst velikihi sudbinskih pitanja èovjeka, nego ihpromatraju u okviru lokalnih ljudskih odnosai malih, parcijalnih drama.Lica glumacaSlabijoj recepciji Bergmanovih filmovavjerojatno je pridonio i senzibilitet današnjegvremena koje prednost daje brzoj idinamiènoj montai, što je sasvim u suprotnostis njegovim filmovima koji u formalnomsmislu pokazuju da je specifiènokinematièko djelovanje moguæe postiæi iizvan vanjske akcije, neprekidnog mijenjanjamjesta zbivanja i dinamièke monta-e. Umjesto toga, ljepota njegovih filmovaproizlazi iz usredotoèenosti na dramukoja se zbiva na licima glumaca te pridavanjupanje simbolièkom kretanju kamerekroz prostor i vizualnom doèaravanju atmosfereambijenta. Svojim komornim filmovimau kojima poštuje jedinstvo vremenai prostora, snimanim s vrlo maloglumaca i na svega nekoliko lokacija, Bergmanje stvorio prepoznatljiv, pomalo“asketski” stil, kojim je prethodio nekimsuvremenim filmskim tendencijama, kaošto je primjerice pojava Dogme (o kojojse sâm Bergman i nije pretjerano pozitivnoizjasnio). Ono što Bergmana u vremenupraznine i potrošenih vrijednosti èini“staromodnim” svakako je i shvaæanje filmskeumjetnosti, koju on tretira jednakoozbiljno kao knjievnost ili slikarstvo,dok u kompozicijskom smislu svoje filmoveèesto gradi prema glazbenim naèelima.Svoje poimanje filma Bergman je ukratkosaeo rijeèima: “Film kao san, filmkao glazba. Ni jedna se vrsta umjetnostiosim filma ne probija pokraj naše svijestio svakodnevnom tako izravno prema osjeæajima,duboko u sumraène prostoreduše.”Rani radoviZa retrospektivu filmova Ingmara Bergmanau Rijeci odabrana su manje ili višereprezentativna ostvarenja karakteristiènaza svaku od njegovih stvaralaèkih faza. Izprve faze, koja je potrajala do 1950. godine,nije prikazan nijedan film, dok je zailustraciju druge faze odabran posljednjifilm iz toga niza – Osmijesi ljetne noæi iz1955. godine. Rijeè je o filmu nadahnutomShakespeareovim Snom Ivanjske noæi,dok njegova struktura podsjeæa naFeydeauove vodvilje. Premda u filmuprevladava komièki ton, u njemu se javljai jedna od tipiènih bergmanovskih tema –razmatranje kompliciranih odnosa izmeðumuškaraca i ena. Nakon što je s Osmijesimaljetne noæi postigao uspjeh nafestivalu u Cannesu, to je Bergmanu omoguæilosnimanje Sedmog peèata, filma kojimje na sebe skrenuo pozornost svjetskekritike i intelektualne publike. Srednjovjekovnaprièa, situirana u Švedsku u vrijemekriarskih ratova, redatelju je posluilaza propitivanje vlastitog odnosa premavjeri i religiji. Kao sin luteranskog sveæenikaBergman je od najranijeg djetinjstvabio zaokupljen pitanjem vjere, što u Sedmompeèatu dolazi do izraaja kroz lik Vitezakoji sumnja, ali ne vjeruje. U tomsmislu zanimljiv je nastanak scenarija zafilm. Bergman je, naime, nekoliko godinabio nastavnik na glumaèkoj školi u Malmöu,gdje je prisjeæajuæi se oslikanih crkvenihzidova iz svoga djetinjstva u nekolikopopodneva napisao dramsko djelcepod nazivom Slikarije na drvu, u kojemuje svaki student našao svoju ulogu. To jedjelce s vremenom preraslo u Sedmi peèat,prema mišljenju samoga redatelja neujednaèenfilm, koji je pravljen u vrlo primitivnimuvjetima. Tako se u Vještièjoj šumi,gdje noæu pogubljuju vješticu, meðudrveæem mogu razabrati prozori neboderau Rasundi, dok je prizor s mrtvaèkimplesom snimljen u silnoj strci jer je veæinaglumaca veæ završila svoj dnevni posao iotišla. Zbog toga su u kostime osuðenikana smrt odjeveni pomoænici, elektrièari,jedan šminker, pa èak i dvojica sluèajnihljetnih gostiju koji uopæe nisu shvatili oèemu je rijeè. Film je samo tri dana snimanna terenu, a sve ostalo u studiju. SaSedmim peèatom Bergman je poèeo upotpunjavatiekipu suradnika koji æe ga pratitiu gotovo svim njegovim daljnjim filmovima(B. Andersson, G. Lindblom, G.Björnstrand, M. von Sydow, I. Thulin, L.Ullmann i E. Josephson).ZrelostNakon toga slijedi film Divlje jagode, ukojemu glavnu ulogu tumaèi èuveni švedskiredatelj Victor Sjöström. U filmu nadrealneatmosfere i onirièke tematike ostarjelise protagonist nizom turobnihprisjeæanja na prošlost suoèava s problemomprolaznosti i skore smrti. Nadrealistièkevizije i snove u sljedeæoj fazi Bergmanovastvaralaštva zamjenjuju jednostavnosti naturalizam u pristupu. Filmovikoji nastaju tijekom šezdesetih i sedamdesetihgodina Bergmanu definitivno osiguravajuugled jednog od najkompleksnijihstvaralaca psihološkog filma. Iz tog razdobljaprikazani su filmovi Lice, Tišina teKrici i šaputanja. Nakon Tišine, u kojoj sebavio sloenim odnosom izmeðu dvijusestara, zanimanje za ensku psihologijudolazi do izraaja i u filmu Krici i šaputanja,koji nekim svojim elementima i opæomatmosferom moe asocirati na ÈehovljeveTri sestre. Fokusirajuæi se na licaglumica i psihièka proivljavanja likovaredatelj minimalnim sredstvima postiesnaan kontrast izmeðu boli jedne od sestarai prigušenih emocija ostalih enskihlikova optereæenih intimnim brodolomimai seksualnim frustracijama. Vanuznaèenjsku i dramaturšku ulogu u filmuima fotografija u boji Svena Nykvista, od1960. godine stalnog Bergmanova suradnika.Sredinom sedamdesetih godina Bergmanje zbog optube za utaju poreza bioprisiljen napustiti Švedsku, pa nekolikogodina ivi u Njemaèkoj gdje stvara nekolikozanimljivih, ali ne toliko priznatih filmova,meðu kojima i Jesenju sonatu u kojojje prvi i jedini put suraðivao sa svojomslavnom prezimenjakinjom Ingrid Bergman.Prema vlastitom djetinjstvuU Švedsku se ponovno vraæa poèetkomosamdesetih godina, kad snima film Fannyi Alexander, bogatu evokaciju vlastitadjetinjstva. Dotad najraskošnijom produkcijomu švedskom filmu, Bergman jena neki naèin zaokruio svoj filmski opus,iznoseæi pred gledatelje prepoznatljiv bergmanovskiimaginarij èija stalna mjesta èinelaterne magice, kruti luteranski sveæenici,sukob vjere i razuma, dualizam tijelai duha. U sklopu retrospektive prikazanisu i Bergmanov kratki film Karinino lice,film Poslije probe i dokumentarac Bergmanovglas autora Gunnara Bergdahla. Poslijejoš jednog ciklusa Bergmanovih filmova,koji predstavlja samo jedan od moguæihizbora iz njegova opsena filmskogopusa, èini se da je rijeè o redatelju kojikao da je èitav ivot snimao jedan te istifilm u kojemu se kroz razna lica i karakterezapravo neprestano bavio samim sobomi svojim vlastitim preokupacijama.Protestantski odgoj zasnovan na poniavanju,kompleksi iz djetinjstva, neprijateljskiodnos prema seksualnosti i strahod ena, a tome moemo pridodati i tipiènuskandinavsku melankoliju, rezultiralisu trajnom tjeskobom koja je svoj izlaznašla u filmskom istraivanju duševnihstanja i pokušaju njihova prikazivanja. Uformalnom smislu, u Bergmanovu se filmskomrukopisu snano osjeæa utjecajkazališta koje je ipak bilo i ostalo njegovaprva ljubav. Stalnom ekipom suradnikaostvario je svoj san o stalnoj “kazališnojtrupi” koja æe ga pratiti na svim njegovimfilmskim putovanjima. Pri kraju svoga putaBergman se filmom Sarabanda, èiji naslovupuæuje na Bachovu suitu i istoimeniples za dvoje, ponovo vraæa svojim starimopsesijama. Hoæe li to biti njegov velikipovratak ili tek prisjeæanje na jednu zanimljivufilmsku poetiku, ostaje da vidimo.Pomalo izvan oèekivanja u Rijeci sedogodilo to da su pojedine projekcije Bergmanovihfilmova bile bolje posjeæene odrazvikanih filmskih hitova u paralelnomprogramu Stelle Artois. Dobra vijest zaBergmana, ali i za pasionirane ljubitelje a-rt-filmova koji su konaèno došli na svoje.Filmska klasika na velikom ekranu u Rijecije, naime, veæ odavno izumrla vrsta.Nadamo se da æe pokazani interes za Bergmanapotaknuti i èešæa organiziranjaovakvih gozbi za filmofile, ali i obiène gledateljezasiæene standardnom holivudskomprodukcijom.

36 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Trpimir Matasoviæko je u razdoblju prethodneintendantsko-ravnateljskegarniture zagrebaèkogHrvatskog narodnog kazalištaOpera bila onaj ansambl koji jebio izloen vjerojatno naješæimkritikama, logièno je da æe noviprojekti upravo tog dijela HNKbiti promatrani pod osobitimpoveæalom javnosti. Nadu u boljesutra zagrebaèke Opere pru-ile su veæ i tri uspjele obnove nasamom poèetku intendantskogmandata Mladena Tarbuka i, neštokasnije, ravnateljskog mandataZorana Juraniæa. U sva tri sluèaja(Massenetov Werther, TanDunov Marco Polo i MusorgskijevBoris Godunov) razvidno jebilo da je veæ i naizgled minimalnimintervencijama, poput anga-iranja novih dirigenata i/ili solista,moguæe bitno podiæi razinucjelokupne predstave. Ipak, prviPoloen prvi ispitKljuènim se pokazaloJuraniæevo inzistiranje nakultiviranom glazbovanjusvakog sudionika, u skladus individualnimpotencijalima, ali iogranièenjimapravi ispit novog vodstva zagrebaèkeOpere bila je premijeraBellinijeve opere Capuleti iMontecchi, predstave iza kojeprvi put u potpunosti stoji tovodstvo.Nove smjerniceVeæ se i u samom izboru djelazrcale smjernice repertoarne politikedvojca Tarbuk-Juraniæ. Narazini èitavog HNK, Capuleti iMontecchi su jedna od onihpredstava koje propituju sukobnaraštaja, glavnu temu kojom seza vrijeme svog intendantskogmandata kani pozabaviti MladenTarbuk. Unutar te teme, Bellinijevaje opera ujedno i dio ciklusaposveæenog prièi o tragiènojsudbini legendarnih veroneškihljubavnika, u sklopu kojeg æepublici biti predstavljeni još i baletSergeja Prokofjeva i dramaWilliama Shakespearea.U okvirima opere, takoðer jemoguæe išèitati nove smjernicerepertoarne i kadrovske politike.Repertoarno, Bellinijevi Capuletii Montecchi predstavljaju, nakonstanke od dvadesetak godina (kadaje bila postavljena Norma istogskladatelja), povratak ozbiljneopere ranog belcanta na daskezagrebaèkog HNK (talijanskakomièna opera iz tog razdobljabila je u tom periodu zastupljenas nekoliko naslova). Kadrovski,teište je stavljeno na najmlaðugeneraciju pjevaèa, dok je veæidio autorskog tima, predvoðenredateljicom Caterinom Panti-Vincenzo Bellini, Capuleti iMontecchi, Hrvatsko narodnokazalište, Zagreb, 3. studenoga2002. Svi su protagonisti,pa èak i zbor,višeslojnoprikazani – netoliko krozmeðusobnesukobe, kolikokroz unutarnjepodvojenostiLiberovici, došao iz Italije, èimeje zagrebaèka Opera nakon nizagodina ponovno otvorila svojavrata gostujuæim redateljima.Kvalitetna cjelinaNaravno, dobre smjernice nisusame po sebi garancija uspješnihumjetnièkih rezultata, te jestoga ipak potrebno provjeritikako one funkcioniraju u praksi.U tom smislu, moe se odmahreæi da su Capuleti i Montecchipoloili ispit, i to u svim segmentima.Pritom kao osobito znaèajnopostignuæe treba istaknuti èinjenicuda, usprkos manjkavostimau detaljima, ova predstavafunkcionira kao vrlo kvalitetnacjelina – kako u glazbenom, takoi u scenskom pogledu.Odgovornost za glazbenovodstvo, pa time i eventualnineuspjeh, preuzeo je ravnateljOpere Zoran Juraniæ, dirigentkoji je i inaèe osobito senzibiliziranza belkantistièki repertoar. Ipremda nije bilo moguæe prekonoæi ansambl poduèiti svim finesamaBellinijeva opernog stila, ostajeneprijeporno da je u radu sasolistima, zborom i orkestromostvarena izvedbena razina gotovonezamisliva još prije samo godinudana. Kljuènim se pritompokazalo inzistiranje na kultiviranomglazbovanju svakog sudionika,u skladu s individualnim potencijalima,ali i ogranièenjima.Stoga nas je manje iznenadilavrhunska kreacija Adele Golac-Riloviæ (Giulietta), veæ zapaeneu nekoliko belkantistièkih opera,a više dosezi pjevaèa od kojih seoèekivalo manje nego što su ukonaènici pokazali. Tvrtko Stipiæ(Tebaldo) razborito se suzdravaood bilo kakva forsiranja, takoda se nedostatak glasovnog volumenaosjetio kao mana jedino uzajednièkim nastupima sa zborom.Martina Tomèiæ (Romeo) iDalibor Hanzalek (Capellio) jošimaju odreðenih vokalno-tehnièkihmanjkavosti, ali su obojeugodno iznenadili nadasve muzikalnimoblikovanjem dugih Bellinijevihfraza, dok se IvicaTrubiæ (Lorenzo) još jednompotvrdio kao nadasve pouzdanièlan ansambla zagrebaèke Opere.Jednako pouzdanim pokazaose i zbor, èiji su nastupi ovomprigodom bili lišeni svake dinamièkepretjeranosti.Ljupka eklektiènostVizualni identitet predstavebio je obiljeen ljupkom eklektiènošæuscenografije Matka Trebotiæai, posebice, kostimografijomCristine Aceti. Scena podijeljenana èetiri razdvojena dijela,postavljena na zakretnu pozornicu,omoguæila je bezbolne prijelazeizmeðu prizora, a u nekiminterludijima i istodobno prikazivanjerazlièitih situacija i duhovnihstanja pojedinih protagonista.Takvim, naizgled malim ijednostavnim intervencijamaosigurana je protoènost, pa i dinamiènostponegdje prilièno usporenogdramaturškog tijekaBellinijeve opere.Ono što najviše treba pohvalitiu redateljskom viðenju CaterinePanti-Liberovici jest dosljednoscensko reagiranje na glazbenedetalje, nerijetko s iznimnimuèinkom, kao primjerice u prizorumaèevanja izmeðu Romea iTebalda. Naposljetku, valja istaknutii da Panti-Liberovici,premda redateljsku koncepcijugradi na sukobu dvaju nepomirljivihsvjetonazora, nikad ne upadau zamku plošne karakterizacije.U njezinu viðenju, svi su protagonisti,pa èak i zbor, višeslojnoprikazani – ne toliko krozmeðusobne sukobe, koliko krozunutarnje podvojenosti. A upravobi takva i trebala biti svakaprava drama – poput ivota, ni unjoj ništa nije crno-bijelo.Zrinka Matiærva premijera u sezoniHNK u Splitu bila je društvenidogaðaj kakav se ioèekuje na poèetku sezone. Pridonijelasu tome imena upravotoliko zvuèna da podignu temperaturuuzbuðenja zbog premijere,kao Vjekoslav Šutej, SandraBagariæ i Krešimir Dolenèiæ.Mnoge je privukla garancija dobreglazbe, koju je osiguralo imemladog, ali veæ dovoljno poznatogtenora Tomislava Mueka.Operna je zabava bila doista i zabavna,a odabir predstave pun pogodak.Ugodan i ne preteakoperni izraz komiène opere Ljubavninapitak Gaetana Donizettijaizmamio je dobro raspoloenjekod svih, pa je – unatoè nekimnedostacima – predstava u cjelinidobro primljena od publike.Bez nekog okolišanja treba reæida je nositelj kompletnogaglazbenog dijela opere bio odlièantenor Tomislav Muek u uloziNemorina, ali kako je opera iscensko djelo, moramo reæi i toda je predstava velikim dijelomuspjela zbog izvrsnog scenskogtima, koji je osmislio kostime iscenu, vrlo uspjele reije, i izvrsneglume svih prisutnih, od solistado posljednjeg èlana zbora.Nepogrešiva interpretacijaOno zbog èega æe nam ova veèersigurno ostati u sjeæanju jenastup Tomislava Mueka. Mladidvadesetèetverogodišnji tenorpokazuje veæ sve osobine pravogzrelog pjevaèa. Sigurna pjevaèkatehnika, èista interpretacija,neoptereæena ikakvom nesigurnošæu,prekrasan osjeæaj za talijanskibelcanto, drugim rijeèimauroðena muzikalnost, koja je jošk tome i kultivirana na pravi naèin,gotovo bez greške izraðensvaki ton, sve to odmah prepoznajemou pjevanju TomislavaMueka. Njegova muzikalnost,èista izraajnost, sigurna interpretacijaupotpunjena je iznimnomglasovnom kvalitetom. Unjegovoj nepogrešivoj interpretacijizahtjevne uloge Nemorina,prepoznajemo i impulzivnost,kreativnu crtu, kojoj ne trebamnogo da se razigra. Zgodne ipomalo luckaste osobine likaNemorina u Muekovoj interpretacijidobivaju i sve one ozbiljne,duboke i iskrene glazbeneOpera za dobro raspoloenjeZgodne i pomalo luckasteosobine lika Nemorina uMuekovoj interpretacijidobivaju i sve oneozbiljne, duboke i iskreneglazbene kvalitete ozbiljneoperne ulogeGaetano Donizetti, Ljubavninapitak, Hrvatsko narodnokazalište, Split, 31. listopada2002.kvalitete ozbiljne operne uloge.Svaki potez u Muekovoj muzikalnojpredodbi uklapa se u cjelovitusliku. Muek lik ne gradisamo glazbom. On je i odlièanglumac. Uvjerljiv, bez ijednepretjeranosti, odlièno upotpunjujeglazbu glumom. Rijeè je omladom pjevaèu kakav se ne pojavljujesvaki dan.Vrlo maštovitareija prati do udetalje ideje ovebuffo opere ipostie pravumjeru zabavnosti iduhovitostiPovršan glazbenièki pristupSandra Bagariæ nije nas tolikooduševila u ulozi Adine. Premdabi se svojim vrlo lijepim i moænimglasom i prikladnom bojomtrebala sasvim uklapati u okvireuloge, naèin na koji ju je donijelanije bio u skladu s njenim zahtjevima.Nimalo jednostavnu ulogupjevaèica nije u glazbenom smisludovoljno ozbiljno promislila.Ponešto površan glazbenièkipristup vodio je èesto u trenutkuinterpretiranja u krivom smjeru,pa se na trenutke dogaðalo dafraza ostane neispjevana i cjelinaariosa ili arije isprekidana i nedoreèena.Ipak, u dobrim trenucima,kojih je sve više bilo u drugomèinu, vidjelo se da pjevaèkimoemo od nje oèekivati mnogoviše. Ono što treba naglasiti jeizuzetno lijepa scenska pojava ikvalitetna gluma, koja je uvelikepridonijela duhovitom i dinamiènomdramskom tijeku predstave.U ulozi Belcorea našao se baritonTomislav Bekiæ. Ova zgodnai zabavna uloga našla je u njemuvrlo solidnog tumaèa. Odliènospojivši glumu s pjevaèkim izrazom,na trenutke je postajaonositeljem komedije. Ulogu nadrilijeènikaDulcamare dosta jedobro ostvario bas Ivica Èikeš.Premda jako efektna scenska figurai snalazeæi se vrlo dobro i uglumi, nije uvijek bio dovoljnoizraajan pjevaèki, a povremenokad bi Dulcamara odjednompostao ponešto introvertiran ineèujan, osjetili smo malu nesigurnostu ulozi. Prilièno neupadljivobilo je ostvarenje SnjeaneKatiæ u ulozi Gianette, kolikogod je vana pjevaèka urednost, ai glumaèka kada je rijeè o jednojpravoj buffo operi, toliko je vanane samo urednost nego i angairanosti uvjerljivost.Nedoraðeni nastupi ansamblaOvaj put nas nisu oduševili niZbor ni Orkestar HNK u Splitu.Zašto su ulazi zbora pomaloneuredni, nastupi nesigurni, dinamièkiefekti neodreðeni, dionicanekompaktne, a ponekepovremeno i bešèujne, moemonagaðati. Koliko to ovisi ospremnosti ansambla (zborovoðaAna Šabašov) ili o vodstvu dirigentaVjekoslava Šuteja ne nagaðamo,ali Zbor se pokazaoizvrsnim i vrlo nadahnutim kadaje u pitanju bila gluma i izvršavanjeodliènih reijskih zamisliKrešimira Dolenèiæa. Vrlo maštovitareija prati do u detaljeideje ove buffo opere i postiepravu mjeru zabavnosti i duhovitosti.U tome je neobièno velikuulogu imala bajkovita scena vedrihboja i zaigranih oblika SlaviceRadoviæ i prekrasni kostimi SilvijaVujièiæa i Danice Dedijer,koji su ustvari moda ono najljepšei najdojmljivije u opisupredstave. Vratimo se još naglazbu i orkestar koji nije pokazaoono najbolje. Osobito su lošabila sola drvenih puhaèa, a posebnonas je razoèarao komornisastav za vrijeme arije Una furtivalagrima.Nedoraðeni nastupi ansambalai ponekih solista, a opet neki izvrsniaspekti predstave kao što jenastup tenora Tomislava Mueka,ili pogoðeni kostimi, reija i scena,ovu predstavu ponovo, kao imnoge druge, èini onim nekakvimnedovršenim djelom, koje kao datreba još samo malo pa da budemnogo bolje i da nas stvarno dokraja ispuni te da sve ono što osjeæamoi mislimo da bi moglo bitizaista i bude ostvareno. Samo nena drugoj ili treæoj predstavi negoodmah na premijeri.

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 37Zrinka Matiæoncertna sezona Koncertnedirekcije Zagreb zapoèelaje dojmljivim glazbenimdogaðajem koji se po svojojkvaliteti i nadahnutom raspolo-Plastièno slikanjeI posve nepretenciozan ,ali zapravo na repertoarusve zanemarivanijistandardni program,oduševio je publiku koja jeuivala u Klavirskom koncertuu a-molu EdvardaGriega i Devetoj simfoniji ue-molu, “Iz Novog svijeta”,Antonína DvorákaKoncert Bergenske filharmonije,Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 23. listopada2002.enju koje je zavladalo u dvorani,istaknuo meðu ostalim koncertnimsadrajima. Neki æe modareæi da je to jedan iz niza oèekivanokvalitetnih koncerata s tipiènimprogramom, bez mane aline i izvanserijski, i da je izvedbabila previše “prema knjizi”. Ali,zapravo, nema razloga zašto bijednom orkestru spoèitnuli tošto se na svojoj turneji dri standardnogsimfonijskog programai što ga eto izvodi “by the book”.Uostalom, znamo da je èesto upravota prva najsuhoparnija stepenica,obièna toènost izvedbe,ono što nam nedostaje kod nekihdrugih poznatijih nam orkestara.Meðutim, na ovom smokoncertu doivjeli mnogo višeod dobrog išèitavanja partiture ivjernog prenošenja notnog zapisau zvuk. Glazba nam je rijetkouivo predstavljena tako plastièno,kao da nam netko slika partiturutu, ispred nas, a još æemorjeðe èuti tako iskreno muziciranjekompletnog ansambla.Trendovski poèetakNastup odliènog norveškogorkestra, Bergenske filharmonije,i španjolskog dirigenta RafaelaFrühbecka de Burgosa osvje-io nas je u spoju perfekcije i sigurnejednostavnosti. I posveNa ovom smokoncertu doivjelimnogo više oddobrog išèitavanjapartiture i vjernogprenošenja notnogzapisa u zvuknepretenciozan, ali zapravo narepertoaru sve zanemarivanijistandardni program, oduševio jepubliku koja je uivala u Klavirskomkoncertu u a-molu EdvardaGriega i Devetoj simfoniji u e-molu, “Iz Novog svijeta”, AntonínaDvoráka. Bez prekopavanjapo zaboravljenim partiturama iraznih programskih koncepcija sranim, kasnim, ovakvim i onakvimopusima rtvenih skladatelja,nismo se mnogo mislili oprogramu koji oduševljava veæsam po sebi.Ne moramo zamjeriti ni pomalotrendovski poèetak. OrkestralneFanfare i koral Egila Hovlanda,u zapadnjaèko-adamsovskojmaniri, u koncert su uvelepomalo kièastom gestom kojapripada struji “efekt-simfonizma”anglosaksonske glazbe. Fanfaremoda ne zadovoljavaju najèistunskijieuropski glazbeni ukus,ali je njihova izvedba veæ najavilaodliènu kondiciju orkestra i njihovoskladno muziciranje.Nepopustljiva energija ikoncentracijaPomalo neoèekivan pristupklavirskom partu GriegovaKoncertaza klavir i orkestar dobilismo u interpretaciji pijanistaHåvarda Gimsea, koji je vrlo odmjereno,bez velikih gesta, jednostavnoi sigurno vodio krozpartituru. Orkestar se vrlo budnoprilagoðavao solistièkom instrumentu,voðen uèinkovitimminimumom preciznih pokretaRafaela Frühbecka de Burgosa.Tako je ostalo i dalje. Vrlo suzdrana,ali jaka osobnost dirigenta,izbijala je iz nevelikog brojakretnji, nepogrešivih i vrlo jednostavnihuputa. Orkestar jeFrühbeck de Burgos usmjeravaosamo s vremena na vrijeme, kaoda ga upuæuje na pravo skretanjeu moguæim putevima bogate partitureDvorákove Devete simfonije.Nezaustavljivo se kreæuæi izjedne prekrasne teme u drugu, sasnagom i potpunošæu, bez popuštanjaenergije i koncentracije,doivjeli smo ovo djelo u jednomdahu i sa svim njegovim detaljimai nijansama. Moda æenetko reæi da je upravo to onošto smo eljeli izbjeæi, da elimonešto neobièniju interpretaciju,drukèije viðenje partiture, alizašto ne baš ovako, kako je i zamišljeno.Uostalom, bit æe nadamose i prigoda da èujemo standardnesimfonijske partiture uizvanstandardnim izvedbama, ineke nestandardne programe uuzornim izvedbama u pravomfilharmonijskom izvedbenomstandardu kakav ima Bergenskafilharmonija.www.zarez.hrIvana Kostešiæini se da stolce dvoraneLisinski mogu popunitisamo imena koja uivajustatus zvijezdi svjetskoga glasa.Tako je Zagrebaèka filharmonijau svojem redovnom ciklusu petkomimala rasprodan koncert, arazlog tomu su, dakako, gostujuæiglazbenici. Od dva nadasvezvuèna imena koja jednako privlaèepubliku, ovaj put je zasigurnozvuènije odjeknulo ono violinistaStefana Milenkovicha, uzèije ime najèešæe èujemo epitetnekadašnjeg “èuda od djeteta”.Kako svjetskoj, tako i domaæojkoncertnoj sceni poznati izvoðaènastupio je pod palicom dirigentaVjekoslava Šuteja, èije imetakoðer ne iziskuje dodatnaKontrast izrazaSibeliusov Koncert zaviolinu i orkestar, koji sampo sebi slušatelju ne pruaprevelike napetosti niti gadovodi u visoko stanjeoèekivanja, uèinile suumjetnièke interpretacijeŠuteja i Milenkovichaupravo takvimKoncert Zagrebaèke filharmonije,Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 25. listopada2002.predstavljanja. Naš je orkestarpredvodio uistinu zanimljiv dvojac,a u takvu su sastavu izveliimpozantan program, u kojem jeMilenkovich sudjelovao samo unjegovu prvom dijelu.Na Milenkovichevuje StradivarijuSibelius dobiopomalo teatralan,no ukusno umjerenprizvukMeditacija nad instrumentomDva suvremenika, dva djelabliskih datacija, no unatoè tomupotpuni kontrast izraza. Jean Sibeliusje skladatelj èije mnogeskladbe svrstavamo meðu popularneopuse repertoarne glazbe,pa tako i Koncert za violinu i orkestaru d-molu. Djelo je nastalo1903., a zanimljivo je da je upravojednu od svojih prvih izvedbidoivjelo pod ravnanjem RichardaStraussa, èije smo djelo imaliprigodu èuti u drugom dijelukoncerta. Pri osvrtanju na izvedbuostavimo Sibeliusa kao nacionalnogskladatelja “zemlje tisuæujezera” postrani, a tako i pronala-enje moguæih nadahnuæa iz finskognarodnog blaga. Koncert zaviolinu i orkestar prije æemo do-ivjeti kao djelo internacionalnogkaraktera, u kojemu se jasnooèituje Sibeliusovo oslanjanje natradiciju. Sibelius je ostao priklasiènoj formi koncerta u dispozicijitriju kontrastnih stavaka,a veæ u poèetnim taktovima sonatnogoblika prvog stavka iznenaðujenas ekspresivnim violinistièkimsolom. Milenkovich nas utom smislu nije iznenadio, jer setakva razina interpretacije i oèekivala.Na njegovu je StradivarijuSibelius dobio pomalo teatralan,no ukusno umjeren prizvuk,te su se tijekom skladbe dijelovis naglašenom solistièkom dionicomèinili highlightsima izvedbe.Dakako da je moda u ušima ioèima nekih orkestar bio sasvimsporedan, ali takvo bi zanemarivanjeu ovom sluèaju bilo potpunoneopravdano. Šutej je balansirajuæiizmeðu virtuoznosti sola iorkestra, koji se ponekad èiniokao zvuèno-atmosferska kulisa,dok je u nekim dijelovima bionositelj formalnih razradbi, uspiou ostvarivanju zvuène homogenosti,vješto ocrtavajuæi karakteresva tri stavka s tehnièkog iinterpretativnog aspekta. Djelokoje samo po sebi slušatelju neprua prevelike napetosti niti gadovodi u visoko stanje oèekivanja,uèinile su umjetnièke interpretacijeŠuteja i Milenkovichaupravo takvim. Ono što je nakonovakve izvedbe ipak bilo oèekivanojesu ovacije publike koje suu prvom redu bile upuæene solistu,zbog èega je on odsvirao još iIII. stavak (Sarabande) iz Drugepartite u d-molu Johanna SebastianaBacha, ostavljajuæi impresijusvojevrsne meditacije nad instrumentom.Motivi-simboliNakon stanke su èak i oni kojisu došli samo da èuju mladogumjetnika odluèili ipak biti strpljivite još strpljivije poslušatiopsenu partituru Junakova ivotaRicharda Straussa. Ovajpredstavnik glazbene modernekontroverzan je po svojem specifiènomodnosu prema simfonijskojglazbi, u kojoj naglasakne stavlja toliko na simfonizamnego na literarnost, odnosnoprogramnost glazbe. Junakov ivotima poetski predloak, a premaskladateljevoj je viziji podijeljenu ukupno šest odlomaka,putem kojih nas Strauss vodikroz ovu pomalo megalomanskusimfonijsku pjesmu. Referencena sadraj jasne su i samo prekonaslova, što se sugestivno moezapaziti kroz glazbeni materijal.Svaki od odlomaka jasno je odijeljenuvoðenjem glavnih motiva-simbolakojima se mijenja raspoloenjeu skladu s programom.U prvom odjeljku zapaa sedionica violine solo koja je naglašenakroz èitavo djelo. Njezina jefunkcija utoliko bitnija kod isticanjatematskih cjelina, što jeposve spretno i ekspresivnoodigrao koncert-majstor OrestShourgot, iznièuæi ponegdje izorkestralnog tkiva kao anticipatorglazbenih dogaðanja, dok sena drugi mjestima stapa u zvuènimasiv. Vanost koju Strauss pridajezvuènoj slici vidljiva je i popostupku postavljanja odreðenogbroja puhaèa na galeriju, èimeuvodi i prostornu komponentupri dobivanju eljenogzvuènog efekta, a sve, dakako, ufunkciji naglašavanja odreðenihsimbola. Po karakteru se istièetreæi stavak, èiji je lirski segmentŠutej suptilno iznio, ne prepuštajuæise pretjeranom romantiziranjunego zadravajuæi narativniprincip.Orkestralni se masiv dalje tokomskladbe poveæava, ali je Filharmonijazvuèeæi uistinu moæno,kako to i prilièi Straussovojglazbi, slušatelju ostavila prostoraza uivanje u pojedinim instrumentalnimgrupama koje suiskazale svoje kvalitete zadravajuæipritom visoku razinu interpretacije.Postignutu zanimljivostnešto manje zanimljivoj sliciJunakova ivota u prvom reduæemo pripisati izvodilaèkom tijelukojeg je maestro Šutej premavlastitoj interpretaciji djela vodionadasve uvjerljivo, voðen estetikomStraussove misli.

38 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Dina Puhovskiilo bi zgodno kad bi postojalo kakvovrhovno boanstvo glazbenihturneja, èiji bi operativci odozgomotrili situaciju pa bi tako mogli i posvjedoèitida se u posljednjih nekoliko prigodazagrebaèka (ona koja se našla na koncertimau Zagrebu) publika “ispravno”ponašala, radila dobru atmosferu i opæenitopokazala da zasluuje više koncerata.Takvo bi stvorenje moda znalo uèinitinešto i s ekonomskom stranom prièe…jer mnogi razmišljaju kao da doista postojijedinstveni autoritet za ta pitanja te jesamo stvar vremena kad æe netko shvatitinepravdu uèinjenu ovdašnjim polaznicima.U svakom sluèaju, glad za koncertimatraje, što se vidjelo i na prepunom nastupuZZ Topa. Ne misli se pritom da bi ljudiišli bilo na kakav koncert, jer nazoèiloje mnogo istinskih oboavatelja grupe, alisvakako postoji elja za tom, sad više netoliko modernom, vrstom zabave. Bilo jeza oèekivati da æe biti starije publike, kao ibikera, no bilo je i mladih, a neki su dovelii djecu, osiguravajuæi time novu publikubendu od kojeg se sad veæ oèekuje da svira– zauvijek.Nikamo bez komadaPopularnost ZZ Topa takoðer podsjeæada nijedan popularno-glazbeni stil zapravoviše ne nestaje – unatoè tome štoUivanje u oèekivanomeTeksaški veterani i dalje se drez(z)abavnog anakroniz(z)maKoncert ZZ Top-a, Zagreb, Dom sportova,24. listopada 2002.mainstream-mediji uporno forsiraju tekdjeliæ glazbenih praksi, i što prosjeèankonzument na tolike glazbe neæe nikadanaiæi, èini se da za svaku glazbu postojibarem šaèica odanih poklonika, samo u“paralelnim” svjetovima. Naravno da ZZTop tek rubno pripadaju u ovu kategorijui to na njen komercijalniji, poznatiji kraj,ali ipak je rijeè o bendu koji se teško mo-e smatrati vrlo suvremenim, nego, dapaèe,svoj stil temelji na, kako je negdje reèeno,“velièanstvenom anakronizmu”.Little ol’ band from Texas postoji veæ 33godine – tijekom kojih nije mnogo odstupaood osnovnih modela kombinacije delta-bluesai rocka, uz country, nabrijanosviranje, “prljave” gitare i kaubojski imid.Istina je, doduše, da su se znali prilagoditidobu MTV-a i podastrijeti nekolikopopularnih, veselih i umiveno šovinistièkihspotova, koji su zacementirali njihovimid. Basist Dusty Hill jednom jeprimijetio da ne moe otiæi ni u duæan, ada prodavaè ne oèekuje kako ga vani èekanjihov Ford coupé Eliminator iz 1933. stri komada u njemu (te mu on obièno nakraju kae da su komadi ostali doma popravljatiauto). A sredinom osamdesetihosvojili su i “pravi” mainstream, hitom –baladom! – Rough Boy, pokazavši da i toznaju raditi, ali i dalje ne napuštajuæi prepoznatljivost.Glatko i energiènoAko niste prije koncerta bili pomnijeupuæeni s uracima dvojice bradonja i treæegakoji se preziva Beard, moglo vam se uèinitida je sve to – jako slièno, no moda nebi bilo zgodno da ste to glasno tada rekli.Nizanje pjesama uz nekoliko pozdrava izmeðu,minimalna, ali vrlo efektna koreografijapo principu “3 koraka ‘vamo, 3 tamo”i sinkronizirani pokreti jednog visokog imršavog i jednog nieg i debljeg bradonje,i dalje su njihovi zaštitni znaci; Nekolikoputa promijenili su gitare, a posebno suoduševljenje izazvale one s bijelim krznom.Nisu uvijek bili uhodani, a primijeæenoje i neslaganje bubnjara s matricom,ali ipak je ukupan dojam bio onaj glatkog,smooth bezbrinog teksaškog rocka. Jednostavnostje u svakom pogledu kljuèna rijeèza njihov nastup – ali osmišljena jednostavnost.Ovakva nabrijana, energiènasvirka trebala je moda imati bolje ozvuèenje,efekt je bio razlièit s obzirom na togdje ste se u dvorani nalazili – razlièitiji nošto bi trebao biti. Navodno na koncertimaznaju napraviti mnogo veæi show, sviratidue i nekoliko se puta preoblaèiti i imatibolji razglas, no mora se priznati da su uvjerljivo,pravocrtno, podizali atmosferu svedo kraja, “podgrijavali” publiku – kombinirajuæistarije pjesme poput I’ mBad/AndI’m Nationwide preko Rough Boy do GimmeAll Your Lovin’ s novijima.Amerièka stabilnostVeliki interes takoðer svjedoèi i o tomeda ljudi zapravo vole nepromjenjivost, klasièni“tvrdi” zvuk, a kad se ide na koncertZZ topa – jasno je što se moe oèekivati.Buduæi da je tako veæ godinama, bendovipoput ZZ topa predstavljaju stabilnost usvijetu brzog mijenjanja “zvjezdica” na televiziji,remikseva, elektronike. Moda jeironièno da stabilnost nudi bend koji zastupanestabilne, “riskantne” vrijednosti –alkohol i bezbrinost, jer “zapravo gotovosvakog zanimaju kurve, pivo i brzi automobili”,rekao je Hill – ali istina je da su uspjeliteksaški kolorit i prastare teme ostavitidovoljno jednostavnima da ih oboavateljiposvuda mogu smatrati svojima. Zbogkombinacije glazbenih utjecaja i njihova“barskog” nastupa smatra ih se tipiènoamerièki bendom, “pravom Amerikom”,toliko pravom da su svirali i na inauguralnombalu predsjednika Busha. No ZZ Topnaizgled nude samo ono dobro od Amerike:slobodu, bezbrinost, i blještavi Vegas.Jedino razoèaranje publici su priredili naglimodlaskom nakon prvog bisa, kad sepublika nije stigla niti snaæi – no odlazak navrhuncu moda je takoðer jedna od osobina“stare škole”.Geni èine svojeAko je nastup Antonella Salisa iSandra Satte bio ono najbolje odeuropskog suvremenog jazza,nastup Coltraneova kvinteta bio jedefinitivno savršena demonstracijaamerièkog jazza izgraðenog nahard bop izrièajuAntonello Salis/Sandro Satta Duo i RaviColtrane Quintet, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, 23. listopada 2002.Zvonimir Bajeviæsklopu 12. meðunarodnih dana jazza,23. listopada, ili toènije drugeveèeri festivala, u Maloj dvorani“Lisinski” imali smo prigodu èuti doistavrhunski jazz. Naime, s pravom je to bilasredišnja veèer festivala kojeg, èini se premaizboru izvoðaèa, èekaju bolji dani. Naprogramu veèeri su bila dva koncerta.Najprije je nastupio Antonello Salis/SandroSatta Duo iz Italije, a u drugomdijelu veèeri nastupio je Ravi ColtraneQuintet. Ovo drugo ime bilo je pravi mamacza veæinu publike u Maloj dvorani,koja zaèudo nije bila puna, no odisala jenestrpljenjem da èuju muziciranje potomkavelikog Johna Coltranea. No, ono štosu u prvom dijelu napravili Antonello Salis/SandroSatta Duo, zaokruilo je cijelutu veèer kao izniman jazz dogaðaj.Bogata paleta stilovaDvojica Talijana, Antonello Salis (klaviri harmonika) i Sandro Satta (alt-saksofon),zajedno suraðuju još od sedamdesetihgodina, a u svojem djelovanju njegujubogatu paletu stilova: od tradicionalnogjazza, bluesa, preko etna sve do free jazzai suvremene improvizirane glazbe europskeprovenijencije. Njihov glavni postulatje iva izvedba, a to je razlog (na neki naèini šteta) zašto su kao duo snimili samodva nosaèa zvuka. S druge strane, taj smjerneposrednosti i univerzalnosti svake pojedinaèneizvedbe i nama je te veèeri donioizvanredan doivljaj.Duo je izveo veæinom standarde, primjericeskladbe Coltranea, Parkera, WeatherReporta itd. Atmosfera koju sije ovaj,na prvi pogled vremešan dvojac, je zarazna.Svojim nekonvencionalnim izgledom,prepariranjima klavira, neumornim pulsomu muziciranju, te izvrsnim solima naklaviru, a pogotovo na harmonici, Salis jeoduševio publiku. Naravno, neizostavnidio ovog efekta bio je i Sandro Satta, kojidefinitivno spada u vrh europskih jazzsaksofonista.Njegov prodoran i koncentriranzvuk alt-saksofona, uz savršenutehniku sviranja s neizostavnim cirkularnimdisanjem daje mu oznaku visoko kvalitetnogglazbenika. Naposljetku, sva taindividualna energija u ovoj je postavi savršenoudruena. Dojmljive su bile izvedbekompozicija u kojima je Salis svirao harmoniku,jer se na kraju èinilo da ne slušamoduo, nego cijeli combo sastav.Skladateljska i sviraèka velièinaAko je ovaj prvi nastup bio ono najboljeod europskog suvremenog jazza, nastupColtraneova kvinteta bio je definitivnosavršena demonstracija amerièkog jazzaizgraðenog na hard bop izrièaju. Svojedobnounderground smjer u jazz glazbi,Coltraneova ideja da uzsebe na saksofonu imajoš jednog puhaèa, ali nausnoj harmonici,pokazala se punimpogotkomdanas on, uz free jazz, predstavlja mainstreamove, veæ stoljeæe stare, glazbe. RaviColtrane intenzivnije se poèeo baviti jazzglazbom poslije osamnaeste godine, kadaje nakon završena studija u Kalifornijipreselio u New York. Problemi i pritisakkoje je mladi Coltrane naslijedio sa svojimprezimenom i oèevim glazbenim naslijeðemdugo su ga na neki naèin drali zakoèenim,pa je tek u svojoj 33. godini izdaoprvi autorski album. Na poèetku karijeresvirao je s imenima kao što su Elvin Jones,Rashied Ali, Jack DeJohnette, Steve Coleman,Gerry Gibbs, itd. Coleman ga jeuzeo pod svoje okrilje, te je bio producentna njegovu prvom albumu.Coltrane je postavu koja je nastupila uZagrebu okupio nedavno. To su: GregoireMaret (usna harmonika), Luis Perdomo(klavir), Darryl Hall (kontrabas), E. J.Strickland (bubnjevi), te Ravi Coltrane(saksofoni). Coltraneova ideja da uz sebena saksofonu ima još jednog puhaèa, ali nausnoj harmonici, pokazala se punim pogotkom.Kako je sam rekao, htio je malomodificirati klasièni combo sastav, a èuvšiMareta na rap koncertu, znao je da je toprava stvar. Maret je definitivno opravdaoColtraneovo povjerenje, pokazavši svojimsolima da je definitivno vrhunski jazzglazbenik. Izvodile su se mahom Ravijevekompozicije, a njegovo muziciranje krasineobièna sliènost s onim njegova oca.Topao zvuk, suptilna i odmjerena solas isto tako pozitivno razvijenom crtomvoðe benda imaju mnogo dodirnih toèakas ocem. No, nikako se ne moe reæi da jeto nategnuto imitiranje ili nešto slièno.Prije da je to samo potvrda da je jazz glazbadobila još jednu kako skladateljsku, takoi sviraèku velièinu, ali i da su geni uèinilisvoje. Poneke laganije skladbe gotovosu nas zavarale i dozvale u sjeæanje nezaboravneBalade starijeg Coltranea. Ritamsekcija u sastavu Perdomo, Hall i Stricklanddoista je fascinirala svojom homogenošæui znanjem. Iako godinama mladi,ovi su glazbenici pravi jazz majstori, a njihovasvirka je pokazala zašto hard bopmnogima predstavlja istinski jazz. Malazamjerka moe se uputiti Coltraneu, kojije pri kraju koncerta u izmjenama sola sbubnjarom Stricklandom bio pomalo dekoncentriran,pa je time narušio odliènidojam sola samog Stricklanda. Èini se daveæ dugo u našoj sredini nismo èuli amerièkisastav ovakva kalibra (najbolji nastavaktradicije glazbe C. Browna, J. Coltranea,C. Parkera, S. Getza, S. Colemana),no nadamo se da ne trebaju i opet proæigodine èekanja na Meðunarodnim danimajazza da ponovo gostuju sastavi poputColtraneova kvinteta.

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 39Uitak nesumjerljivostiAutorova je nakanaafirmirati nesumjerljivostkao politièki pojam, teprosuditi politièki dosegkritika i opcija izvedenih iztog pojma; njegov je stavda pojam nesumjerljivostine izaziva raskol, negoglad za uzajamnimrazumijevanjemZoran Kureliæ, Liberalizam saskeptiènim licem, Barbat,Zagreb, 2002.Biljana Kašiæitajuæi knjigu Liberalizamsa skeptiènim licem kojase prije tri mjeseca pojavilau izdavaèkoj kuæi Barbat,osjetih zaèudni tip veselja kojibih ovom prigodom imenovalatenjom za teorijskim štivom.Cijepovi upisani u dosadu teorijskihrijeèi toliko su zablokiralisvaki tip elje za bilo èime, aova knjiga ne slièi rjeèniku, priruèniku,vodièu, teorijskom jelovniku,sveuèilišnom udbenikui slièno, dakle, onomu štofunkcionira kao teorijski hardwareza nove slagalice, tako daje prepoznavanje iste bilo uistinuiznenaðenje.Nesumjerljivost na pragusmislaNo, ono što me na samom poèetkunagnalo tekstu, to je suodnosnaslova i podnaslova knjige:dok liberalizam sa skeptiènim licemnagovješæuje svojevrsnu dramatiku,podnaslov – posve suprotno.Naime, nesumjerljivostkao politièki pojam oglašava sena prvi pogled kao tzv. teorijskaèinjenica, kao da je rijeè o neèemuna što se unaprijed raèuna,što je epistemologijski neprijepornoili prepoznato kao epistemologijskipojam, kao neupitnost,èije je podrijetlo veæ razriješeno,odnosno èiji je status jasan.Meni se cijela prièa uèinila posvedrukèijom jer je upravo nesumjerljivostto dvojbeno mjesto,teorijska drskost koja tek traiovjeru u epistemologijskom polju,a liberalizam, teorijska referencijalnost,u ovom sluèaju i zakoncept nesumjerljivosti. Jednogtrenutka sam, uivajuæi u igri rijeèi,napravila zamjenu mjestapojmova liberalizam i nesumjerljivost.Izmještanjem pojmovnogreda naslova i podnaslova ponadalasam se semantièkoj pobuni.Ali nesumjerljivost nipošto nije uovom sluèaju prešla prag smisla.Moguæe je bilo tek izvesti pretpostavkuda je skeptiènost premakonceptu nesumjerljivosti ivahna(posebice u našem sveuèilišnomokolišu), no to je pak drugitip inverzije. Nesumjerljivost saskeptiènim licem naprosto nefunkcionira, dok su arhivi teorijskogštiva o liberalizmu kao politièkompojmu respektabilni i èvrstiu svakom pogledu. Ali, vratimose autorskom redu imenovanjaknjige.Prema vlastitu iskazu autora,podnaslov posve stoji u danomobliku i to sa svrhom. Naime,pojam nesumjerljivosti ima znakovituulogu u teorijskoj kriticiliberalizma dvojice autora, Feyerabendai MacIntyrea, jer razoblièavalanu neutralnost liberalnihinstitucija u politièkom okruenjukao i ono što se imenujeuniverzalnom racionalnošæu. Takoga formatiranjem Kureliæ iovjerava što mi se èini zahtjevnomzadaæom.Minimalistièka lucidnostŠto se moe sumjeriti u znanosti,a kako funkcionira konceptnesumjerljivosti danas, na kojimse naèelima zbiva opovrgavanjeteorija, odnosno prelaze linaèini opovrgljivosti granice ièvorove mišljenja o znanosti idruštvu, kako motriti na naèelaznanstvene logike unutar relativizma,jesu li posrijedi komunikacijskiproblemi meðu paradigmamaili pak njihova potpunanesumjerljivost, sve su to pitanjakoja autor zajedno sa svojim teorijskimodabranicima postavlja.A rijeè je o Karlu Popperu, PauluFeyerabendu, Alasdairu MacIntyreui Richardu Rortyju, nezaobilaznimfigurama suvremenihteorija.Ciljanim odabirom Kureliæukazuje na elemente provokativnostii funkcionalnosti pojma usuvremenim kritièkim teorijamadanas, razotkrivajuæi nam poljaunutar kojih se nesumjerljivost inaèela opovrgavanja pokazuju,upuæujuæi na prostore i figureunutar filozofije znanosti i povijestiznanosti, jezièke igre i ivotsam. Osobno mi je ao što ostajeunutar vlastita zadanog okvira ukojoj filozofija nema šansu postatitek anr ili samoironizirativlastitu poziciju. Ili kako bi reklaIrit Rogoff, dovesti se do nultepozicije koja otvara nove šanse iza (ne)sumjerljivost.Autorova je nakana, kako i usamim uvodnim napomenamanavodi, afirmirati nesumjerljivostkao politièki pojam, te prosuditipolitièki doseg kritika i opcijaizvedenih iz tog pojma. No,kako on to èini? S jedne strane,svjesnom pouèljivošæu koja serazabire u iznimno preglednom ipedantnom uvoðenju u teorijskeradove i promišljanja navedenihmislitelja ureðujuæi ih i abecedarijskimnizom, a s druge straneminimalistièkom lucidnošæu kojase nasluæuje u uvodu, a razotkrivatek u epilogu.Nesumjerljivost i slobodaVeæ na samom poèetku autornas podsjeæa kako su upravoThomas Kuhn i Paul Feyerabendprvi put šezdesetih godina pojamnesumjerljivosti uveli u epistemologijskerasprave, ali s razlièitomnamjerom i teinom. Dokje, primjerice, prvi, na primjerurazvoja znanosti i njenih paradigmipokazao nemoguænost kumulativnogprocesa razvoja znanostii time njegova famoznognapretka upravo zbog nesumjerljivostisuparnièkih teorija, Feyerabend,posebice u svojoj kasnijojfazi, govori i o antropološkojnesumjerljivosti kao moguæoj,imajuæi za predloak razlièite jezike,kulture i tradicije zajednicaprevodeæi cijelu prièu na prepoznatljivivotnopolitièki teren.Pojam nesumjerljivosti ima znakovituulogu u teorijskoj kritici liberalizmadvojice autora, Feyerabenda i MacIntyrea,jer razoblièava lanu neutralnostliberalnih institucija u politièkomokruenju kao i ono što se imenujeuniverzalnom racionalnošæuŠtoviše, upravo se na primjeruFeyerabendove kritike metodekako Lakatosa tako i Poppera, uknjizi Protiv metode (AgainstMethod) pokazuje kako se pojamnesumjerljivosti rabi istodobnoi epistemologijski i neepistemologijskii to ne samozbog kritike nadracionalnostiteorijskog uma (dakle i liberalnihteorija) ili pak dokaza objektivneistine u svijetu u kojemu ivimonego zbog osvještavanja kakopogleda, tako i društva.Stoga nije rijeè, prema mišljenjunavedenog mislioca, o nesumjerljivostiznanstvenih teorija,što je uzgred i kritika njegovanapada na Poppera, nego èitavihtradicija i civilizacija o èemu pišeu knjizi Science in a Free Society(Znanost u slobodnom društvu), ašto se zorno oèitava, meðu ostalim,i na primjeru razlikovnostistila i perspektive tzv. arhajske itzv. nove kozmologije kod Grka.Ako za trenutak ostavimo postrani vrijednost izvedbe ovogteorijskog stava, zanimljivim seèini upravo Kureliæeva potragaza Feyerabendovom naklonošæuda spoji nesumjerljivost i sloboduu Millovu smislu, poklanjajuæisebi dozvolu prekoraèenja zacrtanogepistemologijskog okvira,istraujuæi nesumjerljivost upravona predlošcima jezika, tradicije,kulture.Preraspodjela moæiAutor nalazi objašnjenje ipotkrepu svoje teze o politiènostinesumjerljivosti kod Feyerabendaputem spone epistemologijei filozofije politike, znanostii društva. Nema ni transepohalnogni transtradicionalnog racionalizma,nego je na djelu, kakoKureliæ objašnjava, jedna specifiènaveza epistemologijskoganarhizma i dadaistièkog motrišta.Osobitost promišljanja kojami se èini izazovnom, sadrana ustavu o supostojanju situacija ukojima su teorije i nesumjerljivei usporedive, u Feyerabendapodjednako proizlazi iz njegoveteorije i svjetonazorske pozicije.Poperrovu poimanju otvorenogdruštva zasnovanog na kritièkomracionalizmu on suprotstavljakoncept slobodnog društvadefinirajuæi ga kao ...društvou kojem sve tradicije imaju istaprava, jednak pristup obrazovanjui drugim pozicijama moæi.Tu zapravo dolazimo do rasterakoji omoguæuje preklopivostpogleda i kritièkog osvještavanjakoje ide preko dotad neupitnogjednotradicijskog teorijskog štivakoje je u liku liberalizma imalomoæ nadstavljanja i poništenjatih drugih. Onog trena kadaFeyerabend govori o uvaavanjumultitradicionalnosti u razumijevanjusuvremenosti, on nunootvara pitanje etièkog kroz zaštitnustrukturu suvremenih multitradicionalnihdruštava sliènogonomu što zagovaraju njegovisuvremenici, napose oni koji sebave postkolonijalnim teorijamapoput Homi K. Bhabhe, GayatriOstajeneodgovorenimpitanje tko bi imaobiti subjektredistribucijepravde, odnosnokako to postiæi uokruju represivnetolerancije ineosviještenih,najèešæenezainteresiranihgraðanki i graðanaC. Spivak ili pak iznimno popularnogEdwarda W. Saida. Posvepojednostavljeno, svi se oni zala-u za preraspodjelu moæi u koristmanjih tradicija ili onoga štobi, primjerice, Nancy Fraser nazvalapolitikom redistributivnepravde. Pritom ostaje neodgovorenimpitanje tko bi imao bitisubjekt redistribucije, odnosnokako to postiæi u okruju represivnetolerancije i neosviještenih,najèešæe nezainteresiranih graðankii graðana. Do koje je razine,taj radikalni upit, što je i mojazebnja, nepodnošljiv unutarreprodukcije penetrirane politièkei ekonomske moæi koja nijesamo transepohalna, nego transkontinentalna,nadmena i nekontroliranapri ulaenju u prostoremultitradicionalnosti.Je li politièki realitivizam kaonadomjestak ili zamjena liberalnihinstitucija tek provizorij ukojem se graðanske inicijative, zakoje se navedeni autor zalae,akcijom tek imaju dogoditi?Moralna impotencijaI njemu samom ostaju otvorenapitanja o razumijevanju tolerancijei naèina putem kojih jebalansiranje moæi tradicija moguæeusprkos razvalinama u povijesnomvremenu i privilegijamaodreðenih tradicija, ukljuèujuæii one nama bliske, zapadnoteorijske.Ako k tomu dodamopostavke MacIntyreovemoralne impotentnosti suvremenogdruštva danas, o èijimrazlozima autor piše u posebnompoglavlju osvræuæi se nanjegove knjige After Virtue(Poslije vrline) i Whose Justice?Which Rationality? (Pravednostkojih? Racionalnost èega?), rješenjese èini manje izglednim.Jer, moralni nered koji se posredujejavlja se kako zbog propastiprosvjetiteljskih doktrinaoko osiguranja teorije dobra uprostoru nesumjerljivih moralnihtradicija, tako i zbog neinventivnostinovih upisivanja.Stoga je Rorty, èije teorijskeuvide autor objašnjava na samomkraju, gusto i na manjeprohodan naèin nego mišljenjaprethodnika, uèinio tip pomakakoristeæi upravo koncept nesumjerljivostikao metodièkikôd pri analizi liberalizma i liberalnihinstitucija kao i suvremenogdruštva. U pitanju su itradicija i privatno i javno, i jeziki koncept prevoðenja, iosobno programiranje sebstva, irazlièiti elementi koji ulaze utvorbu ljudskih (kulturalnih)zajednica.Tako se i pojam nesumjerljivostiumetnuo u pogled suvremenosti,slièno konceptu dvostrukesvjesnosti vanom za postkolonijalnestudije, kako bismoiznova progledale/i ili zaputile/iprema moæi teorija iz snoviteimaginacije ili pak prema ljudskojzajednici koju prieljkujemo.Jer što nam naime preostaje?Kureliæ se posve usuglašava sfilozofima iz svoje knjige da pojamnesumjerljivosti ne izazivaraskol kako bi ga neki eljeli protumaèitiveæ glad za uzajamnimrazumijevanjem. Poput kritièkihzrcala.Nesumjerljivost anrovaÈinjenica epiloga vratila me jena prvotnu prièu o autorovoj lucidnosti.Onako skupljena, gotovoestetièki nabijena, èini se dasvjedoèi o još jednom tipu nesumjerljivostiza koju nisam posvesigurna da je bila autorovanamjera. U ovom sluèaju dopuštamsi upisivanje. Rijeè je o zasadimplicitnoj nesumjerljivosti anra:znanstvenog i onih drugih kadaje posrijedi zagrebaèka teorijskaškola. Da pojasnim, autor jeu epilogu lucidan i duhovit, neznanstveni granièan, takoreæianrovski slobodan. Kome setreba obratiti, tko je ovlašten zadozvolu, kada æe Epilog koji vrviimaginativnim i bajkovitim iskazimai primjerima preplaviti racionalnuizvedbu tzv. univerzalnogznanja i njegovih ozbiljnihparadigmi protiv kojih je upravoumetnut koncept nesumjerljivosti?Stoga s posebnim zanimanjemèekam autorovu drugu knjigukoja æe biti u figuri epiloga i timeništa manje znanstvena. To što jeknjiga posveæena kæeri, a u nizuenskih imena spominje se iNancy Fraser, znakovito je iobeæavajuæe.

40 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Višeslav Kiriniæoam Chomsky jedan je odonih mislilaca koje zbogneprocjenjivog doprinosaznanosti – u njegovu sluèaju lingvistike– gotovo i nije potrebnopredstavljati. Rad na transformacijsko-generativnojgramatici,razmatranje odnosa jezika i uma,te problema stjecanja jeziènogaznanja, samo su dijelovi autorovabogatog opusa èiji opseg uistinuzadivljuje. Druga bitna sastavnicatog opusa svakako su autorovapolitološko-ekonomsko-kulturalnarazmatranja koja od šezdesetihgodina dvadesetog stoljeæabude interes èitatelja diljem globusa.Valja, meðutim, na samompoèetku istaknuti jednu uistinuzanimljivu pojavu: politièki dioopusa Noama Chomskog – kojibroji toliko djela da im broj nezna ni sam autor – na èudan jenaèin zaobilazio prostor Hrvatske.Iako su pojedina lingvistièkadjela našla svoje mjesto na policamahrvatskih knjinica, politologijskapromišljanja nisu ovdjenašla plodno tlo. Svega èetrdesetakgodina (!) nakon objavljivanjaprve knjige Noama Chomskogna temu Vijetnamskog rata,èitateljima u Hrvatskoj pruenaje moguænost da se upoznaju sbitnim sastavnicama autorova izvanlingvistièkogopusa.Ekstaza èinjenicaPristup Noama Chomskogpolitièkoj problematici naelementarnoj je raziniobiljeen kritièkimodmakom, jednom vrstombezinteresnogprosuðivanja koje jeposljedak znanstvenièkoghabitusa autora, njegovevjere u èinjenice/dokazeNoam Chomsky, Mediji,propaganda i sustav; PreveliRobert Posavec et al.; NakladaŠto èitaš?; Zagreb, 2002.Noam Chomsky: 11.09; PreveoTomislav Brlek; Naklada Jesenskii Turk; Zagreb, 2002.Odvraæanje panjeU knjizi Mediji propaganda isustav, svojevrsnom kolau tekstovai razgovora s NoamomChomskim èiju osnovu èine autorovapromišljanja o sprezi medijai razlièitih struktura moæi(politièka, ekonomska itd.), naizrazito ekonomièan naèin naznaèenisu temeljni uvidi autora ufunkcioniranje medijske mašinerije,pri èemu tekst Proizvodnjapristanka ima gotovo paradigmatskistatus. U tom tekstuChomsky definira indoktrinacijuili propagandu kao proces kreiranjai uèvršæivanja visoko selektiranih,preoblikovanih ili potpunoizmišljenih povijesnih sjeæanja,kada je on povezan sa slubenimneprijateljima. Kada mi to radimo,stoji u nastavku, onda je rijeèo edukaciji, moralnoj poduci iligraðenju karaktera. To je vrijedanmehanizam kontrole buduæida uèinkovito blokira svako moguæerazumijevanje onoga što sedogaða u svijetu. Kljuèni cilj edukacije,a dakako i propagande, jestpreusmjeravanje pozornosti,odvraæanje panje od naših vlastitihinstitucija i njihova djelovanja,ukratko, odmicanje pozornostiod pravog izvora velike kolièinenasilja i patnje u svijetu.Spreèavanje razumijevanja i odmicanjepozornosti od prostoramoæi od presudne je vanosti kakobi se elitnim skupinama omoguæiloda djeluju bez javnih ogranièenjai postiu vlastite ciljevekoji se u akademskoj terminologijinazivaju «nacionalnim interesima».Pripisati nekom konkretnompojedincu, na primjer Reaganu,grijehe lai i manipulacije,takoðer je odvraæanje od samestvari. Naime, nasilje, lai i kršenjezakona prirodne su odlike dr-ave, svake drave. Ono što jevano u danome kontekstu, istièeChomsky, jest doprinos najoštrijihkritièara (unutar mainstreama)jaèanju sustava indoktrinacije,kojega su i oni sami rtve, ali ipronosioci. Velik uspjeh kritike isustava indoktrinacije jest upravotaj što onemoguæava shvaæanjeda ovo što se dogaða danas ni ukom sluèaju nije odstupanje odpovijesnih ideala i prakse, koje bise moglo pripisati ovome ili onomepojedincu. Rijeè je zapravo oprikazu naèina na koji naše institucijefunkcioniraju i nastavit æefunkcionirati, ako ih u tome nesprijeèi uznemirena javnost kojaje razumjela njihovu prirodu i njihovustvarnu povijest. Spreèavanjetakva razvoja dogaðaja zadaæaje obrazovnih institucija i medija,ele li ispuniti svoju funkciju– sluenje moæi i povlasticama.Reèenica koja ponajbolje saimagraðu knjige Mediji, propaganda isustav je ova: elite li nauèiti neštoo propagandnom sustavu, dobropromotrite kritike i njihoveprešuæene pretpostavke – i naæi æetesve ono što u pravilu konstruiradoktrinu dravne religije.Prešuæeni dijeloviKnjiga 11.09. u izdanju NakladeJesenski i Turk, saèinjena jeod niza intervjua što ih je Chomskydao nakon teroristièkog napadana New York i Washington.Ono što je vano reæi jestda u svim razgovorima NoamChomsky nimalo ne odstupa odstavova koje zagovara posljednjihtriju desetljeæa, te ostajedosljedan traganju za èinjenicama,ishodištima zastrašujuæih teroristièkihnapada koji po njemuitekako imaju svoju pozadinu.No, umjesto da svoju panju usmjeravana kulturalnu ili religijskurazinu (kao što su to èinilibrojni autori u svojim osvrtimana dogaðaje 11. rujna), Chomskyukazuje na prešuæivane dijeloveèitava sluèaja koji na osobitnaèin osvjetljavaju te zloèine.Baveæi se, primjerice, pitanjemrata protiv terorizma koji je pokrenutna globalnoj razini, Chomskyistièe ovo: elimo li to pitanjerazmotriti ozbiljno, trebalibismo shvatiti da velik dio svijetadri SAD vodeæom teroristièkomdravom svijeta i to s dobrim razlogom.Mogli bismo se prisjetiti,stoji u nastavku, da je 1986. godineSvjetski sud osudio SAD zbog«nezakonite uporabe sile» (meðunarodnogterorizma), na što suSjedinjene Drave uloile veto narezoluciju Vijeæa sigurnosti kojomse sve drave (to jest, SAD) pozivana pridravanje meðunarodnogzakona. elimo li smanjiti, ane poveæati prijetnju od terorizma,valja biti oprezan i razuman.Kad su bombe IRA-e eksplodiraleu Londonu, nitko nije pozivao nabombardiranje zapadnog Belfastaili Bostona. Umjesto toga, pišeChomsky, poduzeti su koraci dase uhvate zloèinci, a poduzeti su inapori da se pozabavi onime štostoji iza pribjegavanja nasilju.Postoje, stoji u zakljuèku, ispravnii zakoniti naèini postupanja usluèaju zloèina, bez obzira na razmjer.Oslobaðanje odgovornostiPitanje pozadine zloèina uSAD-u izrazito je slojevito, pa seupravo iz slubenog medijskogtretmana tih zloèina dadu izvuæiodreðene pouke. Jedna od èestihpretpostavki novinara, kritièara isuvremenih teoretika jest da suteroristi odabrali World TradeCenter iz simbolièkih razloga,toènije kao odgovor na globalizacijui kulturnu hegemoniju Zapada.To je uvjerenje, piše Chomsky,iznimno pogodno za zapadneintelektualce jer ih oslobaða odgovornostiza djela koja doista stojeiza izbora WTC-a. Je li prije dvadesetgodina Sadat ubijen zbogglobalizacije i kulturne hegemonije?Tijekom osamdesetih godina,stoji u nastavku, CIA je zajedno sobavještajnim slubama Pakistanai drugih zemalja regrutirala,obuèavala i naoruavala najekstremnijeislamske fundamentalistekoje je mogla naæi da se bore u«Svetom ratu» protiv ruskih okupatorau Afganistanu. Mislite li,pita Chomsky, da su se «Afganci»,pripadnici snaga koje je podr-avala CIA, borili protiv Rusa uAfganistanu zbog globalizacije ikulturne hegemonije? Što se tièebin Ladenove mree, njih je zaglobalizaciju i kulturnu hegemonijubriga jednako malo kao i zasiromašni i potlaèeni narod Bliskogistoka, kojem su godinamananosili zlo. Njihovi su interesijasno izraeni: oni vode Sveti ratprotiv iskvarenih, represivnih iTek nakon dovoljne doze relativizma, dekonstruiranja isvepatologizacije naš je misaoni prostor spreman bez ikakvihposljedica prihvatiti Chomskog – tek nakon propadanja u bezdanznaèenja, nakon teoretièkog umrtvljenja svijesti o vanostièinjenice, moguæe je pustiti Chomskog u opticaj«neislamskih» reima u regiji ionih koji te reime podravaju,kao što su osamdesetih vodili Svetirat protiv Rusa. Naalost, istièeChomsky, Amerikanci i Europljanivelikim su dijelom nedovoljnoobrazovani (što pokazuje svuuspješnost propagande) da bishvatili što se zbiva.Ukratko, Chomsky istièe kakosu zloèini 11. rujna neprijepornouasan teroristièki èin, teda poèinitelji moraju biti kanjenipred sudom, ali isto takosmatra kako je Sjedinjene Dravemoguæe smatrati «nevinom rtvom»samo ako odaberemo uobièajeniput zanemarivanja onoga štosu SAD i njihovi saveznici èiniliranije. Naglasci Noama Chomskogsu jasni: postoji odreðenikontinuitet vanjske politike SjedinjenihDrava koji itekako imasvoju vanost; zloèin je uvijek zloèini za zloèin valja odgovarati,no to pravilo mora jednako vrijeditiza svakoga; nasilno rješenjevodi iskljuèivo novom nasilju iznaèi nastavljanje politike sile kojuSAD, skupa sa svojim saveznicima,provodi u posljednjih pedesetakgodina.Bliskost anarhizmuOd pojave djela Amerièka moæi novi mandarini (1969.), NoamChomsky uvijek iznova potvrðujesvoje nepripadanje bilo kojojod strana u svjetskom poretku.Pristup Noama Chomskogpolitièkoj problematici na elementarnojje razini obiljeenjednom bitnom sastavnicom kojugotovo da i nije moguæe dovoljnonaglasiti: rijeè je o kritièkomodmaku, jednoj vrsti bezinteresnogprosuðivanja koje je,dakako, posljedak znanstvenièkoghabitusa autora, njegove vjereu èinjenice/dokaze. Presudnidio njegova kritièkog aparata jedakle pobrojavanje svakovrsnihèinjenica/podataka kljuènih zacjelovito sagledavanje pojedinogproblema, a koje je moguæeprovjeriti, dokazati i potvrditi.Upravo je u smislu takva bitnognepripadanja Chomsky blizakanarhistièkoj opciji. No iako setakav anarhistièki habitus moenazvati svojevrsnim optiranjem,zagovorom ili govorom iz odreðenepozicije/mjesta, valja reæikako je anarhizam kod Chomskoguvijek paradoksalni izam,mjesto koje ne moe i ne smijepostojati kao mjesto, pozicijakoja samu sebe dokida u vlastitompozicioniranju.Govoreæi o politici jezika i semantike,Chomsky jasno istièeda je za otkrivanje istine potrebnooljuštiti sloj po sloj iskrivljenosti,pri èemu se spomenutoljuštenje oèituje u baratanju èinjenicamaili traganju za èinjenicamakoje su èesto skrivene uizoblièenjima interesno-propagandnogzrcala (medija), a samspomen pojma istine i traganjaza njom smješta Chomskog uokvir znanstveno-objektivistièkogzahvata. Tek nakon što sudefinirani svi relevantni odnosi usklopu odreðenog politièkog iliekonomskog problema, nakonšto je – uvjetno govoreæi – jasnonaznaèena njihova sintaksa, otvarase prostor utemeljenom prosuðivanju,semantièkom zahvatuili interpretaciji. Valja, meðutim,naglasiti kako upravo ta odlikakritièkog pristupa NoamaChomskog podlijee i najveæojosudi.Njegova tenja za objektivnošæu,za prosudbama utemeljenimna èinjenicama, podvrgnutaje naješæoj kritici i to iz tri meðuovisnarazloga: prvi razlogmoguæa je (a po nekim teoreticimai nuna) selektivnost pri odabiruèinjenica, drugi je sveprisutnavladavina relativizma, a treæije razlog vezan uz interpretativnu,hermeneutièku razinu.Znaèenja i èinjeniceWittgenstein je na jednommjestu zapisao da svijet nijeukupnost stvari nego èinjenica.Chomsky implicitno, a ponekadi eksplicitno, iznosi ili svakakosvojim djelima potvrðuje takavstav. No, suvremeno intelektualnoozraèje velikim je, ako ne iprevladavajuæim, dijelom odreðenobitnim zaokretom: moglibismo ga saeti tvrdnjom kakodanas svijet nije sveukupnost stvarinego znaèenja, a s obzirom nato da je sve znaèenje, hermeneutikadolazi u prvi plan. Vanostspomenutog zaokreta, vanostuzmaka èinjenice ili njene preobrazbeu znaèenje, odnosno metodologijskiprimat tumaèenja,izrazito se jasno oèituje upravona primjeru Noama Chomskog.Chomsky je, tvrde brojni njegovikritièari, izrazito selektivan priodabiru èinjenica, odnosno odabiresamo one èinjenice koje odgovarajunjegovom cilju. On jeutoliko od brojnih suvremenihteoretika prokazan kao “pozitivist”(pojam koji u velikom dijelusuvremenih diskusija ima izrazitonegativan prizvuk), s obziromna to da naivno vjeruje upostojanje i valjanost objektivnihèinjenica te – što je još veæigrijeh – u moguænost objašnjavanjatih èinjenica s pomoæu objektivnei provjerljive teorije kojanije nuno vezana uz pojedinukulturu ili promatraèa. Pozitivizamje, tvrde brojni teoretici, oblikimperijalizma u èijem skloputoboe neovisne èinjenice postajuizraz i oruðe nekog oblika dominacije.S druge strane, subjektivizamje jedini politièki korektannaèin pristupa zbilji, s obziromna to da implicira jednakost

elite li nauèitinešto opropagandnomsustavu, dobropromotrite kritikei njihoveprešuæenepretpostavke – inaæi æete sve onošto u pravilukonstruiradoktrinu dravnereligijei poštivanje tuðe kulture. Èinjenicese, tvrde suvremeni kritièariChomskog, ne mogu odvojiti odpromatraèa koji njima barata/manipulira,niti od kulturekoja proizvodi kategorije kojimase one opisuju. U vlastitim interpretativnimzahvatima, kritièariNoama Chomskog najèešæeuopæe ne interpretiraju èinjenicekoje on izlae, nego tumaèe znaèenjenjegova izbora, onu skrivenutendenciju, dubinsko zašto,neki pozadinski interes i timevjerojatno najbolje potvrðujuopasku Noama Chomskog premakojoj su upravo visokoobrazovanestrukture, intelektualci(izraz od kojega Chomsky nezazire, za razliku od njegovihkritièara!) najpodloniji indoktrinacijii propagandi, dijelom izjednostavnog razloga što najvišeèitaju, a dijelom i stoga što upravooni predstavljaju prvotnu metusustava propagande. Moguæeje, tvrdi Chomsky, govoriti odoprinosu najoštrijih kritièara(unutar mainstreama) jaèanjusustava indoktrinacije, kojega susami ti kritièari ujedno rtve iprenosioci. To je pravilo za obrazovanestrukture koje su uvijeknajdublje indoktrinirane. Jer akoje èinjenica otklonjena u drugiplan, ako je objektivna prosudbanemoguæa, pa ako èak i subjektgubi vlastitu utemeljenost, ondaje svaki jasan zakljuèak nunoneodriv. Kakve li sretne okolnostiza sve moænike koji su dosadmorali prikrivati vlastite tragove!Odsad je prikrivanje tihtragova posao kritièara i teoretikakoji, najèešæe nesvjesno, stvarajusnaan teorijski štit okoopasnih èinjenica. Kritike upuæeneChomskom utoliko izvanrednoilustriraju spomenutiskok od “pozitivizma” na hermeneutiku,svojevrsno “nadila-enje” i prokazivanje èinjenice iprelazak u prostor znaèenja. Napuštanjemprostora èinjenica,relativiziranjem èinjeniènog, objektivnogper se i skokom u znaèenjeotvara se, meðutim, zjapeæapukotina izmeðu onoga što ikako jest i onoga što i kako bimoglo biti.U bitnome smislu, Chomskyne traga za znaèenjem pojedinihèinjenica; njegova prvotna namjerani u kom sluèaju nije tumaèenje,nego detektiranje bitnihsastavnica ili èinjenica nekogproblema. Što æe netko èiniti stim èinjenicama, naime kako æeih transformirati pri generiranjunjihova znaèenja, zapravo i nijetoliko bitno. Ono što je, meðutim,od presudne vanosti jestda èinjenice budu poznate!Zašto Chomsky tek sad?Pitanje je moguæe postaviti ina drukèiji naèin. Primjerice,zašto nam Chomsky stie teknakon Foucaulta, Virilioa, Derridae,Baudrillarda ili ieka? Jedanod moguæih odgovora izrazitoje chomskijanski: zato što jetek nakon dovoljne doze relativizma,dekonstruiranja i svepatologizacijeovaj misaoni prostorspreman bez ikakvih posljedicaprihvatiti Chomskog. Tek nakonskoka ili, bolje reèeno, propadanjau bezdan znaèenja, nakonteoretièkog umrtvljenja svijesti ovanosti èinjenice, moguæe jepustiti Chomskog u opticaj. Teknakon što je zloèinaèki napad naSjedinjene Drave proglašen apsolutnimdogaðajem (Baudrillard),dogaðajem odriješenim, iskljuèenimiz svake kauzalnosti,dogaðajem koji nema svojih uzroka(!),tek nakon toga Chomskystupa na scenu.Postmoderno mišljenje imaloje u odreðenom smislu paralizirajuæiuèinak; ukratko, ono jeuvelike onemoguæilo nesmetanoodvijanje bitnog procesa pretvaranjaèinjenice ili podatka u informaciju.Ako uopæe dopuštaili propušta podatke, postmodernomišljenje paralizira (ili,bolje reèeno, cenzurira) temeljnimisaoni proces pretvaranja pasivnogpodatka u aktivnu informaciju– u smislu u kojem ovapotièe odreðene aktivnosti ilipromjene u odreðenom sustavu.Upotreba jasnih i razgovijetnihèinjenica kao mjerilo valjanostisvakog razmatranja danas je radikalnodovedena u pitanje, jerje svako rangiranje moralno i politièki“nekorektno”, odnosnopogrešno. Chomsky nasuprottakvim stremljenjima ostajeodan zastarjeloj epistemologiji usmislu u kojem ipak tei iznala-enju objektivne istine. Godine1986., piše Chomsky, Svjetskisud osudio je SAD zbog «nezakoniteuporabe sile», nakon èega suSjedinjene Drave uloile veto narezoluciju Vijeæa sigurnosti kojomse sve drave, pa tako i SAD, pozivana pridravanje meðunarodnogzakona. Tumaèenje ove èinjenice,njeno dekonstruiranjeili otkrivanje njena znaèenja zapravoje zadaæa drugog reda. Jednompodreðena znaèenju, onabiva prepuštena manipulacijama,raspada se u razlièitim kutovimagledanja, a njen izvorni smisaobiva nepovratno izgubljen.Zakljuèak je jasan: naša je sreæašto su teoretici poput Foucaulta,Derridae, Baudrillarda iliieka u dovoljnoj mjeri otvorilipukotinu izmeðu èinjenice i znaèenja,što su u dovoljnoj mjeridekonstruirali i demontirali simuliraniodnos izmeðu uzroka iposljedice, s obzirom na to da sutime priredili teren za NoamaChomskog. Jer tko zna; da kojimsluèajem èinjenice i dokazijoš igraju bitnu ulogu na ovomintelektualnom prostoru, da kojimsluèajem velik dio obrazovanejavnosti nije u dovoljnoj mjeriobasjan i zaslijepljen sjajem postmodernistièkogpravovjerja i,konaèno, da kojim sluèajem nijestvoren dovoljno snaan postmodernistièkiamortizer kojiupija, ublaava i posve umrtvljujesva ona podrhtavanja koja sejavljaju kao posljedica sudara sèinjenicama, moda danas i nebismo èitali Chomskog.Ivo Vidanamišljeni ivot kratak jepjesnièki roman australskogpisca Davida Maloufa,koji u prvom licu govori oprogonstvu velikog rimskogpjesnika Ovidija, daleko od civilizacijeu kojoj se rodio i èijoj jekulturi pripadao svojim nemjerljivovelikim vlastitim prilogom.Prostor njegova ivota, u kasnimgodinama, uoèi skoro šezdesete,u blizini je Crnog mora, a završavau stepama s onu stranu Dunava,velike europske rijeke.Ovidije je usamljen u barbarskomseocetu i krajnje neukojobitelji u èijoj kuæi ivi, ali prihvaæasvoju sudbinu i poštuje divljeobièaje lovaèke zajednice i unjima sudjeluje.Ponavljanje OvidijaPovijesna pozadina zbiljskesudbine velikog pjesnika tek setu i tamo spominje u toj lirskojpripovijesti. Ovidije pristaje svojivotni put dovršiti u svijetu kojije stran njegovim navikama i prilagoditimu svoju duhovnost,dakle i na razumijevanje okolineu koju je u jesen svog ivota ubaèen.Problematièna je, iako privlaènainterpretacija da je taj romananalogan dozrijevanju sameaustralske zbilje nastale iz surovihprilika u nekadašnjoj robijaškojkoloniji u okolišu drevnih,uz tlo vezanih prastanovnika, dabi se do danas razvila moderna,imuæna civilizacija, s vlastitimidentitetom drukèijim od onih udrugim zemljama engleskog jezika.Prema jednom mjestu, blizusamog poèetka romana, reklo bise da pripovjedaè i nije sam Ovidije,nego da svojom sudbinomzapravo ponavlja Ovidijevu i sadatrai grob velikog Rimljanina.Nigdje drugdje, meðutim, takvushvaæanju nema mjesta. Jednodrugo dvojstvo proima pripovijest,a neophodno je za simbolièkoproblematiziranje funkcijeglavnog lika. Još kao dijete šutkeje susretao nešto veæeg djeèaka iuznemirivao se što ne razumijekakav je to njihov odnos. Sada, udivljini istoènoevropskih prašuma,taj mu se djeèak pojavljuje inameæe svojim likom. Oèito jeuzgojen meðu vukovima, nesposobanda govori bilo jezikom sela,bilo onim što ga je Ovidijenaslijedio i umjetnièki iskoristio.Veza njih dvojice uspostavlja sena metafizièkoj razini i nikad neprobija na realistièki plan. Djeèakse javlja u prizorima lova, ukontekstu prirode, koji su i uprijevodu zadrali ljepotu, što jemoemo pripisati izvorniku.Vjetar i zima dominantne suosobine atmosfere: led i mraz; alihladnoæa, koja po autoru i zbija irazdvaja ljude, prua, izgleda, ineku poticajnu svjeinu, kojadjeluje i u lovu na medvjeda, ikod kroæenja konja, u obrani odsivih èopora vukova koji su i saminalik na duhove snjenih ravnica,te na palisadama koje štiteod strjelica nomadskog neprijateljasa Sjevera. Primjetna je onai u osjetima, što ih proizvode biljei hrana:Kad se okupimo u malomedvorištu, mraz je, a nisko iznadnas vise tvrde, šiljaste zvijezde. Jedemozajedno, na klupi: gruševinurazrijeðenu vodom, ugrijanu ukotlu i zaslaðenu medom tamnogaokusa. Pèele su divlje, hrane sena bilju duboko u šikari, pa medima nešto od gorèine tih tajanstvenihtrava i gruševini daje miris štoispunja nosnice prije nego što njezinkasniji slatki okus doðe donepca. Dojam nije ugodan dok sena nj ne navikneš. No ja sam gladani zajedno s drugima prihvaæamjoš jednu zdjelicu.IV/91, 7. studenoga 2,,2. 41Preko jezika, pa u šumuKontrast izmeðu prikazanesirovosti zajednice s rubapoznatoga svijeta, inasljeða što ga u sebi nosiOvidije, ima metaforièkuteinu kojompripovijedanje u ovomdjelu predstavljasvevremenu i sveprisutnunapetost izmeðusuprotstavljenih razinakultureDavid Malouf, Zamišljeni ivot, sengleskoga prevela Tatjana Jukiæ,Konzor, Zagreb, 2001.Problematièna je,iako privlaènainterpretacija da jeovaj romananalogandozrijevanju sameaustralske zbilje,nastale iz surovihprilika unekadašnjojrobijaškoj kolonijiu okolišu drevnihprastanovnika, dabi se do danasrazvila moderna,imuæna civilizacijaSvijet drugog jezikaZanimljivo je kako pripovjedaèevlik poèinje kritièki gledatina civilizirani odgoj, koji ga jeproizveo s lagodnim predodbamao vlastitoj inteligenciji, društvenosti,ljubaznosti..., a s drugestrane kako u starcu kod èijeobitelji ivi otkriva neko èudnodostojanstvo. Posebno su toanalogije izmeðu predmeta svakodnevnogivota i pletenja mre-a i zamki kojemu ga uèi taj, zaèudno,najblii prijatelj kojegasam ikad imao. Razlika izmeðurimskog jezika, toliko nijansiranogi razvijenog, i jezika ove barbarskezajednice, koji je podjednakoizraajan, no on prikazujesirovi ivot i jedinstvo stvari.Svijet što ga promatra kroz tajdrugi jezik, nekako se doima bli-im prvome naèelu stvaranja, bli-im toj sili, ma kakva bila, kojastvari èini onakvima kakve jesu imijenja ih u ono što æe postati.Kad ulovljenog Djeèaka nadkojim bdije u kuæi u koju ga je uzsebe smjestio, hoæe nauèiti jezikusredine u koju ga je doveo,otkriva s kolikom toènošæu tajmladi pripadnik divlje prirodeoponaša sve ivotinje i ptice –njihovo glasanje, ali i naèin nakoji se dre i ponašaju: “Kadoponaša ptice, on, za razliku odnaših oponašatelja, ne oponašanešto izvan sebe ne bi li tako pokazaooštrinu svoga uha ili virtuoznostgovornih organa. On bivapticom. On joj dopušta da iznjega progovori. I tako, uèeæi zvukovekoje proizvode ljudi, on odsebe pravi èovjeka.Punoæa trenutkaPripovjedaè dovodi Djeèaka uobitelj s kojom sam ivi, ali je tolerancijadomorodaca dvojbena,pogotovo kad dijete, koje je dioobitelji u tom kuæanstvu, oboli.Smatraju da je ono u opasnostida mu pridošlica ukrade duha, ataj je zamišljen kao preobraengolemi bijeli vuk. Dijete æe dodušeozdraviti, ali æe zarazitistarca. Nakon njegove smrti ipogrebnih rituala koji slijede,Ovidije se osjeæa nesiguran i bezzaštite koja je djeèaku nuna.Zajedno s njime potajno bjei izsela u neogranièene prostore istoènihstepa. Hrane se biljkama,kukcima, puevima… Prièa se nezakljuèuje, ali su oba bjeguncaradosna u punoæi trenutka kad seDjeèak udaljuje u blještavilusvjetlosti što se odbija od vode.Djeèak i dijete – oba izrazajavljaju se jednakomjerno, a odnosese kako na ljudskog potomkaiz vuèjeg brloga, kao i na najmlaðegèlana primitivnog domaæinstva,te èak i na sjeæanja izOvidijeva djetinjstva. Ovakveneistoznaènosti samo su jedanvid poetske, moda postmoderneneobaveznosti, u kojoj je sugestivnostslike nadvladala pripovjednitijek èinjeniènog izlaganja.Kontrast izmeðu prikazanesirovosti zajednice s rubapoznatoga svijeta, i nasljeða štoga u sebi nosi Ovidije, ima metaforièkuteinu, kojom pripovijedanjeu ovom djelu predstavljauvijek iznova uspostavljenu napetostizmeðu suprotstavljenihrazina kulture na bilo kojoj toèkizemlje i u svakom trenutku povijesti.

42 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Larry McCafferyivimo u digitaliziranoj erisoundbiteova i simulacije,gdje su paljivo upisaneslike zamijenile stvarnost, podacisu zamijenili znanje, a udnjaAmerikanaca za stvarnim zadovoljenaje manje iskustvom iz prveruke, a više voajerskom imitacijomu televizijskim emisijamakao što je Survivor. Teško je i zamislitipisca udaljenijeg od togduha vremena nego što je to romanopisaciz Sacramenta WilliamT. Vollmann, èiji je najnovijiroman Royal Family (Kraljevskaobitelj) – neobuzdanih, nezaboravnih800 stranica epskog putovanjau ivopisno srce èetvrtiMission District u San Franciscu.Vollmann je atavizam ranijihrazdoblja, kada su pisci poputHemmingwaya i Steinbecka pakiralisvoje pisaæe strojeve, putovalina bojište tijekom španjolskoggraðanskog rata ili u logoreradnika migranata u Kaliforniji, izatim sintetizirali ono što su susretaliu romane koji su èitateljimanudili upoznavanje sa ivotomi problemima kojima su onisvjedoèili, a koje novinarski izvještajijednostavno nisu moglipruiti.Èitatelji koje zanima aktualnostanje ozbiljne amerièke prozneknjievnosti, a koji još ne poznajuVollmanova djela, uèinili bidobro kada bi ispravili taj nedostatak.Od 1987. godine, kada sepojavio njegov prvi roman YouBright and Risen Angels praæenekstatiènim kritikama (i neizbjenimetiketama novogPynchona), Vollmann je objavioniz vrtoglavo ekstravagantnihdjela. Meðu njegovim prijašnjimdjelima su Atlas (dobitnik nagradeLA Times Book Award) i prvatri sveska smiono zamišljenogromana u sedam nastavakaDream Novels koji æe u konaènicisaeti simbolièku povijest SjedinjenihDrava. Promatrano liih u cjelini ili pojedinaèno, Vollmannovasu djela bez premcameðu njegovim suvremenicima sobzirom na tematsku ambiciju,erudiciju i knjievne aluzije, raznolikoststilistièkih inovacija ièistu vještinu pripovijedanja.Budizam za kurveUznemiravajuæi ivelièanstven roman kojinas primorava da shvatimoda su tama, izopaèenost irunoæa dijelovi srca tamekoje svi dijelimoWilliam Vollmann, Royal Family,Viking, New York, 2000.Magièna kraljica kurviAli, kao što je sluèaj i s njegovimranijim romanima, moda jenajimpresivniji aspekt romanaRoyal Family Vollmannova izvrsna,vrlo individualizirana proza,sa svojom neobiènom mješavinompretjerane kolièine detalja ilirizma, neoèekivanim skokovimaiz knjievnog u nadrealno, tenjegovom sposobnošæu da nekakonaznaèi osjeæaj duboke empatijei suosjeæanja bez pribjegavanjasentimentalizmu ili ironiji. Iu ovome romanu njegovo prikazivanjeupuæuje na eklektièan,nevjerojatan popis utjecaja (Ovidije,Melville, Biblija, uèenjeBuddhe, Dostojevski i Dante, danavedem samo najoèitije primjere),i razotkriva se kao namjernonesreðena mješavina anrova ipripovjednih oblika ukljuèujuæisatiru, epsku pustolovinu, alegoriju,izvještaj u prvom licu, metafikciju,cyberpunk i obiteljskudramu. Ali, barem u ranijim fazama,Royal Family predstavljase poput neke vrste iskrivljenogkriminalistièkog romana – DanteovPakao na naèin ElmoreaLeonarda i Melvillea.Roman poèinje u prljavoj hotelskojsobi u èetvrti San FranciscaMission District, gdje protagonistromana u svojim èetrdesetimgodinama, privatni istraiteljHenry Tyler, pokušava nagovoritiprostitutku da mu pomognepronaæi Kraljicu kurvi, misterioznu,moda i imaginarnu osobu,o kojoj krue prièe da koristimagiène moæi kako bi osiguralahranu i sigurnost za svoju širuobitelj prostitutki i svodnika.Tylera je unajmio èovjek nazvanBrady, koji se nada isposlovatiKraljièine usluge u razvijanju noveustanovu Las Vegasu nazvaneenski cirkus koja navodno pru-a usluge ljubiteljima virtualnogseksa.NOVO!Vuk koji lie oštrice iletaNeoenjen i bez prijatelja,otuðen od obitelji i uhvaæen uzamku besmislenog posla, Henryse beznadno i strastveno zaljubiu ljupku Irenu, korejsko-amerièkogpodrijetla, koja je, na-alost, veæ udana, štoviše, zaTylerova brata Johna, odvjetnikakojemu karijera dobro napreduje,a za kojega poslije otkrivamoda pomae Bradyju pri otvaranjuenskog cirkusa.Henryjev privatni i profesionalniivot uskoro se poèinjerazrješavati kada ga Brady otpustii kada Irene, saznavši da jetrudna, poèini samoubojstvo.Progonjen osjeæajem krivicezbog njezine smrti i opsjednutnjezinim duhom, Henry je sadapoput vuka koji lie oštrice ileta– pijuæi vlastitu krv do smrti.Oèajnièki traeæi bilo što što bimoglo dati neki smisao njegovubesmislenom ivotu, odluèujenastaviti potragu za Kraljicompo labirintu bijednih barova,Djelomiènosvemoæna boica,puna ljubavi za sve,djelomiènoostarjela kurvakoja je uspjelaiskoristiti svojuuliènu mudrost dapreivi, Kraljica je,poput MelvilleovaBijelog kita,istodobno iznimnosloenapojedinaèna osobai sveobuhvatnisimbolpornografskih duæana i ruševnihkuæa Mission Districta u nadi daæe mu ona moda moæi ponuditijednaku vrstu zaštite i ljubavi kojunavodno moe pruiti svojojKraljevskoj obitelji. Nakonmnogih slijepih ulica, Henry jekonaèno odveden mraènim tunelomdo središta kraljièine košnice,gdje se prepušta onome štoona nudi i privremeno nalazi siguranraj kao njezin ljubavnik.Djelomièno svemoæna boica,puna ljubavi za sve, djelomiènoKnjiare - Opatovina 11Kaptol centarwww.meandar.hrostarjela kurva koja je uspjela iskoristitisvoju uliènu mudrost dapreivi, Kraljica je, poput MelvilleovaBijelog kita, istodobno iznimnosloena pojedinaèna osobai sveobuhvatni simbol. Fizièkiodbojna i neodoljivo zavodljiva,dijeleæi ivot i smrt, zaštitu izlostavljanje, nadu i oèaj, Kraljicakonaèno postaje izraz osnovnihdvojnosti i temeljne misterijepostojanja samog.Krhka èudovištaVollmann je pisao o San Franciscuu mnogim od svojih ranijihromana, ali nikada tako nezaboravnoili uz toliko, èak i pretjerano,bogatstvo detalja kao ovdje.U opsenom srednjem dijelu romanagdje opisuje Henryjev noviivot kao èlana Kraljièine bandeodbaèenih, Vollmann iscrpno, sazanosom ljubavnika, nabraja prizorei mirise Mission Districta,zvukove i dijalekte njegovih ulica.Poput Joyceova Dublina iliAlbanyja Williama Kennedyja,Vollmannov Mission District istodobnoje knjievno mjesto minucioznoutemeljeno u stvarnostii mitskom okviru u kojemu likovii radnje predstavljaju svevremenske,univerzalne navike uljudskim ivotima.Vollmann je jednako uspješanu oivljavanju èlanova Kraljièinešire obitelji ivopisno ih opisujuæikao potpuno zbiljske likove. Snjihovom mješavinom bijesa ituge, špricama i iznošenom odjeæom,oiljcima i zubima koji imnedostaju, mraènim prošlostimai neispunjenim snovima, ti æe sesvodnici i prostitutke na poèetkugotovo sigurno èitatelju èinitigadnima, pa i monstruoznima.Ali kako Henry biljei brutalnost,monotoniju i strah koji obiljeavajunjihovu svakodnevicu, ikad èuje njihove mraène, èestotune ivotne prièe i maštanja,poèinjemo dijeliti njegovo shvaæanjeda su ti ljudi, premda zaistaèudovišta, i ljudska biæa jednakokrhka i puna udnje poput bilokoga drugog.Henryjeva veza s Kraljicomnije bila samo potraga za osobnomvezom, nego i potraga zarazumijevanjem razloga ljudskogjada i ponienja. U jednoj od najmuènijihscena u romanu, Kraljicaupoznaje Henryja s prostitutkomSuncokret koja je svojevoljnopristala postati posudom zaboli svojih mušterija; shvativši daje Suncokret došla do ruba, Kraljicajoj daje preveliku dozu crackada okonèa njezine patnje.Njezina agonija i raspeæe ovdjeilustriraju jednu od središnjih temaknjige: dostojevskijanskupredodbu da patnja i ponienjeparadoksalno predstavljaju oplemenjivanje,èak i posveæenje.Knjiga opisuje kako Henry uèislijediti njezin put.Istina je runaNa kraju Henry biva izbaèeniz svog privremenog sigurnogutoèišta nakon što Kraljica budezbaèena, postavši rtvom istihonih sila pohlepe, zavisti i izdajekoje muèe sve sustave autoriteta.Bez posla, bez doma i bez prijevoznogsredstva, Henry uskaèe uteretni vagon i tako ulazi u završnufazu svog putovanja u nestajanjei otkrivenje. Prepustit æuèitateljima da sami otkriju detaljezavršnice romana, no spomenutæu da Henry posjeæuje razlièiteslamove – u Sacramentu, Miamiju,Seattleu i èak dulje boravi unajpoznatijoj skvoterskoj zajedniciu junoj Kaliforniji, u SlabCityju, istoèno od Nilanda, naistoènoj strani Saltonskog mora.Dovoljno æe biti reæi da upravotijekom ove posljednje faze potrageHenry konaèno uspijevaprimijeniti lekciju koju je nauèiood Kraljice – varijaciju Buddhineopomene da, s obzirom na to dasamu bit ljudske egzistencije èinepatnja, bijes, pohlepa i neznanje,put do istinske mudrostimoe biti samo u potpunom napuštanjuovog svijeta senzualnetjelesne egzistencije.U jednom trenutku u romanu,fascinantno mraèan lik nazvanDan Smooth – pedofil djelomiènoodgovoran za enski cirkusi najpametnija osoba u romanu– kae Henryju da je jedininaèin da sazna govori li netko istinuto, je li ta istina runa! Modajest tako – ali samo djelomièno,jer poput Melvillea, Vollmannzna da istina nikada nije takojednostavna. U otvaranju prozorakoji nam omoguæava da vidimomraènu istinu runoæe i brutalnostiMission Districta, Vollmannovakraljevska obitelj takoðerotkriva svoju šokantnuljepotu, tajanstvenost, i iznadsvega, svoju humanost. Na tajnaèin on je stvorio proganjajuæi,uznemiravajuæi i velièanstven romankoji nas primorava da shvatimoda su tama, izopaèenost irunoæa dijelovi srca tame kojesvi dijelimo.S engleskoga prevelaLovorka Kozole*Objavljeno u japanskome-èasopisu Café Panic,http://www.flet.keio.ac.jp/~pcres/fiction/reviews/royalfamily.html

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 43Igor Markoviæ/PastForwardariq Ali, urednik New LeftReviewa i stalni suradnikmnogih publikacija (NYReview of Books, Counterpunch...),dugogodišnji politièki aktivistkojega mnogi stavljaju utrolist s Noamom Chomskim iEdwardom Saidom kad je rijeè oradikalnim pogledima na bliskoistoènei centralnoazijske krize,zaokruio je svoje viðenjemuslimanskog društva iz svojihnovela opsenom knjigom Clashof Fundamentalism. Na prvi pogledmoe se povjerovati da je tohistoricistièko djelo jer u najveæemdijelu knjige Ali opisuje politièkui kulturalnu povijest islamai odnos Zapada (Britanskogimperija, odnosno poslije SjedinjenihDrava) prema islamskimzemljama u proteklih stotinjakgodina. Preko svog odrastanja uLahoru, zatim politièke aktivnostitijekom studija u Engleskoji permanentnog egzila nakonvojnog puèa u Pakistanu, Ali gotovou skicama opisuje mnogapitanja: status ene u islamu, povijestOtomanskog imperija, zapadneutjecaje na stvaranje dravanakon Drugog svjetskog rata,posebno detaljno amerièki utjecajna indijskom potkontinentu.Meðutim, osim što je vrlo pristupaènopisana, pa i kao literarnodjelo zanimljiva, u svome završnomdijelu povezuje on naizgledudaljene dogaðaje (Sueskukrizu, sukobe u Kašmiru, Zaljevskirat...), stavljajuæi znak jednakostiizmeðu islamskog fundamentalizmai amerièke neoliberalnedoktrine koju on nazivamajkom svih fundamentalizama.Imperijalistièki podobnaignorancijaTariq Ali je bez sumnje ikonoklast,ali ne radikalni negatorsvega postojeæeg, nego pomaloromantièarski nastrojen trockistkoji insistira na ponovnom promišljanjupovijesnih dogaðaja,njihovu reinterpretiranju (ako jenuno) i posebno povezivanjupovijesnih èinjenica s aktualnimdogaðajima. Senzacionalizam televizijskogbavljenja recentnimdogaðajima (ali vrijedi to i zadruge medije), prema njemu, upotpunosti iskljuèuje suvremenuFundamentalistièki kondomiTariq Ali, jedan odnajznaèajnijih lijevoorijentiranih intelektualacadanašnjice, opisujepolitièku i kulturalnupovijest islama i odnosZapada prema islamskimzemljama, da bi na krajuizjednaèio islamskifundamentalizam iamerièku neoliberalnudoktrinu, koju nazivamajkom svihfundamentalizamaTariq Ali, The Clash ofFundamentalism: Crusades, Jihadsand Modernity, Verso, London,2002.Ali jeromantièarskinastrojen trockistkoji insistira naponovnompromišljanjupovijesnihdogaðaja, njihovureinterpretiranju(ako je nuno) iposebnopovezivanjupovijesnihèinjenica saktualnimdogaðajimapovijest, a nerijetko i osnovneèinjenice. Njegov primjer SjedinjenihDrava – u kojima se u vijestimaiznimno rijetko pojavljujeikakva informacija èak i o njimasusjednim zemljama, osimako nije rijeè o veæem broju mrtvih– i predobro nam je poznat.Ono što on iz toga zakljuèuje jedaleko zanimljivije. U takvoj,kako je on naziva provincijalnojkulturi, stvara se nuno indolencijai ignorancija koji su neophodniza stvaranje nacionalnehisterije i mobiliziranje mase kojanema gotovo nikakva znanja osvijetu oko sebe, što je èini pogodnomza manipulaciju. Naprimjer, prema nedavnim istraivanjima,gotovo je zaboravljenaèinjenica o amerièkom utjecaju usrednjoj Aziji osamdesetih godina,kada je Pakistan posluio kaoamerièki kondom za penetracijuu Afganistan i borbu protiv SovjetskogSaveza. Odnosno, amerièkaimperijalistièka politika dovelaje talibane na vlast, ali to se uSjedinjenim Dravama ne spominje.Na slièan naèin Ali opisujeamerièki utjecaj u Indiji, kao i naBliskom istoku.iz mamine èitaonicePrafundamentalizam, slièanprafašizmuZavršavajuæi knjigu s dogaðajimanakon 11. rujna, Ali zakljuèujeda je fundamentalizam protivkojega se predsjednik Bushmlaði bori, zapravo prafundamentalizam,slièan prafašizmukoji opisuje Umberto Eco. Jer,ako je s jedne strane Alahova osveta,s druge je Boe èuvaj Ameriku.U tome, moda i najkontroverznijemdijelu knjige, onpojašnjava da je prièa o osovinizla, èak i to da postoji meðunarodnazavjera tih razmjera, primarnodemagoški trik za unutrašnjetrište. Nadolazeæi izbori,veæi proraèun za vojni kompleks,kao i skretanje panje javnosti sdepriviranja socijalnih i zdravstvenihprava veliki su problemi– i na njih treba odgovoriti velikimvanjskim neprijateljima. AlQaida, grupa od nekoliko tisuæaljudi, jednostavno nije dovoljnoozbiljan protivnik, zato je izmaštanaosovina zla koja je dostojanprotivnik. Posebno je opasnoto što se u amerièkim medijimarijetko pojavljuju kritièki glasovi.Za vrijeme Zaljevskog ratapropitivale su se poneke odluke,debatiralo se o opsegu i naèinuvoðenja rata, danas je to zabranjeno.U prilog njegovoj tezi idei recentni sluèaj pogibije senatoraPaula Wellstona (koji je glasaoprotiv politike odriješenih ruku)o kojemu se malo zna, a tekstoviu kojima se spominje moguænostsabotae na njegovu avionu,cenzurirani su. Slièna je situacijai s nedavnim napadom u Indoneziji.Bez obzira radilo se (o jošjednoj) teoriji zavjere ili ne, èinjenicaje da su èak i australskimediji zabranili tekstove u kojimase ukazuje na neke nelogiènostiu forenzièkim izvještajima.Drukèiji islamski odgovorIako je njegov antiamerikanizam(koji niti ne porièe) u nekimdijelovima prekritièan (pa i povijesnomalo nategnut), èinjenicaje da je njegova analiza vrlo dobroprimjenjiva i drugdje. Naprimjer, prošlomjeseèna Galuppovaanketa u zemljama Evropskeunije pokazala je katastrofalnerezultate: pitanje Evropljanimaje bilo da navedu tri zemljekoje bi se trebale pridruiti èlanstvuu Uniji, a osim Poljske (44%) nijednu drugu dravu-kandidatkinjunije navelo više od 30 %ispitanika.Clash of Fundamentalism svakakoje iznimno zanimljiva ipouèna knjiga, Tariq Ali bezsumnje je jedan od najznaèajnijihlijevo orijentiranih intelektualacadanašnjice. I da je ostaona analizi, knjiga bi bila klasik.Ovako, sa završnim razmatranjimai vizijom drukèijeg islamskogodgovora na sve agresivniju amerièkupolitiku, a posebno insistiranjena razdvajanju Crkve i dr-ave, odnosno vjerskog i politièkogvrha u islamskim zemljama,pokvario je umjetnièki dojam.Na papiru to moe biti zanimljivo,ali osim što nema ni povijesnogni kulturalnog utemeljenja,u praksi je to atavistièki poziv naveliku revoluciju. Revolucijukakva danas više nije moguæa. Nina Zapadima ni na Istocima.Knjigu moete posuditi uèitaonici Kluba net.kulturemama, Preradoviæeva 18, Zagrebwww.zarez.hrVollmanova mašta jenezasitna, inteligentna,ponekad kritièna, uèena izabavnaWilliam T. Wollman, Argall,Viking, New York, 2001.Paul Maliszewskirgall je, da potpuno pojednostavnimostvari, prièa odvjema opæepoznatim iuvelike uljepšanim povijesnim figurama,Pocahontas i kapetanuBibliofilska PocahontasJohnu Smithu, i manje poznatomkapetanu Samuelu Argallu. Ta jeglavna prièa gusto tkanje meðumnogim drugim ivopisnim prièama,ukljuèujuæi i one o britanskomvlasništvu nad zemljom,klasnoj strukturi, plemenskoj politicii naseljavanju Virginije, a sveje proeto svrhovitim, premdaponekad krivudajuæim digresijama,i izraeno arhaiziranom gramatikom.Knjiga je prepuna fusnota,poduprta kronologijom, ortografskimbilješkama, šest rjeènikai referencijama na izvore, teokrunjena formalnim pismomštovanom èitatelju. Argall je takoðerèetvrti nastavak Vollmanovezamišljene serije Sedam snova,ambicioznih, enciklopedijskih romanau èijem je središtu sjevernaAmerika u razlièitim povijesnimrazdobljima, a posebna je panjaposveæena odnosima i sukobimaizmeðu Europljana i domaæegstanovništva. The Ice-Shirt je prikazdesetostoljetnih nordijskihosvajaèa. Fathers and Crows bavise Irokezima i francuskim jezuitimau sedamnaestom stoljeæu. TheRifles opisuje propast polarne ekspedicijeJohna Franklina. Sveknjige prièaju i paralelnu prièu onastajanju knjige posredstvomVollmanove osobnosti, koja nosirazlièita imena ali se obièno odazivana ime William Slijepi. U timparalelnim prièama dragi èitateljiupoznaju Vollmanovo briljivo,ali veselo istraivanje. U ArgalluWilliam Slijepi nabraja sadrajSabranih djela Johna Smitha, punihšest tomova i osnovni izvorza Argall. William je pravi bibliofil,a zbog svih doivljaja i izlaganjasamoga sebe opasnostima – toje i Vollman. Ovdje je na djelubezgranièna povijesna imaginacija,mašta koja se sjeæa dvadesetostoljetneItake u dravi New York,kako bi mogla uvjerljivo sanjati osedamnaestostoljetnoj divljiniKanade. Vollmanova mašta je nezasitna,inteligentna, ponekadkritièna, uèena i zabavna. Teškoje zamisliti nešto s èime bismo jeusporedili.S engleskoga prevelaLovorka Kozole*Iz Review of ContemporaryFiction, 1/2002.

44 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Nikica GiliæPoštovani gospodine Matasoviæu,Nakon svih razoèaranja, drago mije vidjeti kako u Zarezu još ima urednikavoljnih razmotriti pitanja zbogkojih su naše novine osnovane. Veædulje vrijeme pratim i cijenim Vašrad pa me ne èudi što ste meðu takvimodgovornim urednicima i Vi, teme veseli vaš poziv na argumentiranuraspravu. No, kako neke argumente,bojim se, ipak niste u cijelostirazumjeli, dopustite mi pokušajrazjašnjenja.Ako sam dobro shvatio, zanimaVas kojim povodom uopæe reagiram.Cenzura Brlekove negativne kritikeknjige N. Govediæ, dakako, sasvimje legitiman razlog za reakciju, no odZareza se to u zadnje vrijeme moglooèekivati, pa sam, unatoè ogorèenosti,isprva htio odšutjeti tu aferu.Sljedeæa je kap, meðutim, prelila èašu:objavili ste (dakako, pozitivnu)kritiku druge knjige NatašeGovediæ. Tu je kritiku napisala BiljanaKašiæ, jedna od èelnih osoba izdavaèkekuæe koja je istu knjigu izdala ito je povod mome javljanju. Tekst senalazi u dvobroju 85-86, str. 49., podegidom “kritika” (dakle nije oznaèens “info”, “u arištu” ili “porukasponzora”).Razlozi i povodiZašto je zadnji ureðivaèki promašajizravan povod mome javljanju?Prije svega, vjerujem da u normalnojnovini izdavaèi knjiga ne bi uopæesmjeli pisati kritike svojih izdanja(to je profesionalni minimum). No,kada novina objavi takvu kritikuUljepšavanje recepcije iodnos prema suradnicimaUz reagiranje TrpimiraMatasoviæa Argumenti, a nepretpostavke, u Zarezu, broj 90,stranica 46.urednikove knjige, prekršaj svihnormi još je tei (sasvim u skladu saferom Govediæ-Brlek). Na tekst B.Kašiæ odnosi se, dakako, i moja napomenas kraja prvoga pisma (usput:ako je ona svoj tekst pisala za promociju,èinjenica da je objavljen kaokritika dosta govori o kriterijima izakojih se lojalno svrstavate).Prvi je razlog moga javljanja,dakle, afera s Brlekom, pa nju u prvomepismu najviše i obrazlaem, adrugi je sluèaj/povod tek usavršavanjetakve ureðivaèke politike. Uostalom,èlan sam uredništva èasopisakoji je zadnjih godina objavio višetekstova kritièki usmjerenih premaurednicima i njihovom radu, paznam da je i u ovako maloj zemljimoguæa normalna ureðivaèka politika.Poštovani g. Matasoviæu, vjerojatnouviðate kako ste pogrešno razumjelida mi smeta objavljivanjekritika knjiga èlanova uredništva. Istinaje suprotna: smeta mi zabrananegativnih kritika, a smeta mi i maskiranjepromotivnih tekstova kaokritika. O tom uljepšavanju recepcijeknjiga urednice Govediæ govorimu svojim pismima.Podsjeæam Vas, nadalje, da se nisamjavio prvim Otvorenim pismomsamo kao suvlasnik, nego i kao jedanod utemeljitelja Zareza (na što se utom pismu i pozivam). Ta druga veza,sloit æete se, još je jaèi razlog emocionalnihreakcija. E, sad, Nino Paviækao suvlasnik Jutarnjeg obièno ne reagirana naèin na koji sam ja reagirao,tu vjerojatno imate pravo. No, sastanakDruge strane d.o.o., najavljen uKatarininoj…hm…reakciji, tek je prvisastanak udjelièara na koji sam dosada pozvan pa zakljuèujem da sastanakai skupština do sada nije ni bilo,kao ni godišnjih izvješæa i sliènih mehanizamakontrole. Dakle, uprava menije pitala niti za mišljenje o onome oèemu sam pozvan (su)odluèivati. Svièijem glasu je uskraæen legitimanprostor do sada su se obraæali Zarezu,pa Vam ne bi trebalo smetati ako toèini i jedan od njegovih utemeljitelja,bivši suradnik koji ipak nije u pozicijiNina Paviæa.Da bi stvar bila tea, Zarez nismoosnovali kao poslovni ljudi koji eleoploditi kapital, veæ kao graðani koji,uz potporu Otvorenoga društva,ele stvoriti javni prostor radikalnootvorenog dijaloga. Tu se nalazi ikljuè emotivne reakcije koja Vas èudi:nismo osnovali Zarez kako bismose materijalno osigurali ili naruèivalikritike naših knjiga od izdavaèa tihistih knjiga. Ova su novine bile izrazitoetièki obojen projekt, zbog èegai pozivam na javnu raspravu. Do sadaje na takvim raspravama Zarez uspješnobistrio razna etièka pitanja,pa mi se to èini dobrim receptom zaspašavanje ove novine od upadanja uetièki i profesionalni ponor.Neprimjeren odnos premasuradnicimaIz Vašeg reagiranja, poštovani g.Matasoviæu, vidim da Vam neke vaneèinjenice o Zarezu do sada nisubile dostupne: Vi, naime, ne znate okakvoj selektivnosti honoriranja inekorektnosti prema suradnicimagovorim. No, drago mi je da zagovarateravnopravnu raspodjelu honorarajer sam se za to i ja zalagao. Dopustitemi, stoga, da Vas izvijestimšto su mi rekli neki bivši suradniciZareza (Diana Nenadiæ, DamirRadiæ, Marcella Jeliæ, IgorTomljanoviæ, Bruno Kragiæ, eljkoBuzov, eljka Vukajloviæ, MarijanaGaliæ…). Kada sam se nakon odslu-enja vojnoga roka vratio u civilniivot oni su me poèeli izvještavatikako im nije isplaæeno ništa, odnosnoda su dobili nešto samo ako suosobno molili ili èak prijetili.Uvijek sam tvrdio da suradniketreba plaæati transparentno, broj pobroj, pa dok ide – ide. Pitao sam stogaèelništvo tvrtke za te Zarezove dugove,no rutinski mi je ponuðeno da(kao što to rade i drugi) imenujemalitelje, kako bi njima isplatili diohonorara… A ostali, nek èekaju. Tu,ne sasvim moralnu ponudu, sloit æetese, nisam mogao prihvatiti. Radtreba platiti, i to svima, a u suprotnomje rijeè (kako su me nekoæ uškoli uèili govoriti) o obiènom izrabljivanjuèovjeka po èovjeku. Ta mi selektivnostsmeta kod Zareza baš kaošto mi je nekoæ smetala i u Matici hrvatskoj,sve dok tadašnji Matièin noviglavni tajnik prof. Damjanoviæ nijeuveo transparentnost honoriranja (ito èim sam ga telefonom obavijestioo dugovima stare uprave!).O toj, dakle, Zarezovoj selektivnostii nekorektnosti govorim: Vašisuradnici vrijedni su honorara kao imoji, no moji su svoj posao radiliprije Vaših ili Pavlinoviæevih. S timæete se, pretpostavljam, sloiti. Starisuradnici, kao prvo, zasluuju bitiplaæeni te, kao drugo, zasluuju bitiplaæeni prije Vaših suradnika. Takvaje, naalost, i bivša i sadašnja financijskasituacija u Zarezu: poznato jeda se kadrovskim promjenama tvrtkene rješavaju dugova.Profesionalna korektnost poslodavca,pojam intelektualnog vlasništvasuradnika te pojam radnièkihprava sasvim su dovoljni razlozi zanevjericu nad Zarezovim odnosomprema suradnicima. No, èak ako senetko ne slae s mojim uvjerenjima,moguæi su i drugi razlozi za nezadovoljstvo,moda blii Zarezovim ureðivaèkimnaèelima. Primjerice, nekisu stari suradnici kruh svoj svagdašnjizaraðivali na HRT-u, u SlobodnojDalmaciji i drugim medijima pod izravnomkontrolom stranke èiji jepredsjednik (te Predsjednik Republike)Zarez prozvao kao podrivaèkunovinu. Neisplaæivanje honoraratakvim suradnicima izravno vrijeðane samo profesionalna naèela nego injihovu graðansku hrabrost na kojuse Zarez uvijek pozivao. Nadalje, dobardio starih suradnika nije bio usjajnoj ekonomskoj situaciji, pa biljevièarski duh dominantan u Zarezui za to mogao imati razumijevanja,da ne govorimo i o tradicionalnojljevièarskoj solidarnosti prema “svojima”.No, kao što rekoh, osobnodrim da je svaèiji rad jednako pošten,i rad siromašnih i rad bogatih,pa ga treba pod transparentnim uvjetimaplaæati.Kada je pak rijeè, poštovani g.Matasoviæu, o nenaruèenim tekstovima,Vi, èini se, omaškom previðateda je moje drugo pismo tek odgovorna reakciju glavne urednice: onapravda cenzuru time što je Brlekovtekst nenaruèen i prethodno emitiranna Hrvatskome radiju. Katarinusam samo podsjetio da to nisu Zarezovikriteriji; prije svega, Hrvatskiradio od poèetaka je vaan izvor Zarezovihtekstova (i to bez napomenao preuzimanju). U Zarezovu broju89., uostalom, sljedeæi su izvori èakdeklarirani: Profil (str. 9), RadioSlobodna Europa (str. 10-11, 26-27),Radio 101 (str.12), Review of ContemporaryFiction (str.42). Ovomebih dodao i izvadak iz neobjavljenedoktorske disertacije na str. 14-15,jer drim oèitim da Zarez ipak nenaruèuje doktorate, a razgovor sKubelkom je, doznajem iz ispravkeu Zarezu br. 90, djelomièno preuzetsa Stojedinice. Kada je rijeè o nenaruèenimtekstovima, još bih dodaoda sam takve za Zarez i sam katkadapisao nakon svoga urednikovanja.Dakako, dva NARUÈENA teksta oNatašinoj prvoj knjizi u trenutkupisanja ovoga odgovora (25. listopada)još nismo vidjeli, mjesecima nakonšto je Tomislav Brlek predaosvoj tekst.Dakle, Zarez je od poèetka postavljaovisoke etièke kriterije svima(Saboru, Vladi, HRT-u …), pa istapravila vae i za njega, a današnjiurednici, rekao bih, teško mogu izbjeæitim (kao i financijskim) dugovima.No, ako su novi urednici odluèilioduzeti Zarezu status kritièketribine te time ukinuti razloge zbogkojih je nastala Druga strana d.o.o.,bilo bi lijepo kada bi to javno i reklite donijeli neku svoju (profesionalnu)deklaraciju. Eto, g. Matasoviæu,moj se odgovor malko oduio, pa æuga privesti kraju, jer sam obrazloiokljuène teze, a ne elim uzurpiratipreviše Zarezova prostora. Stoga primitemoje pozdrave, izraze iskrenogpoštovanja te zahvalnosti za moguænostotvorenog razgovora.Otvoreno pismoUz reagiranja Nikice GiliæaOtvoreno pismo 1 i 2(Zarez, brojevi 87 i 89), KatarineLuketiæ O razlici i O svimpitanjima... (Zarez, brojevi 88 i90) te Trpimira MatasoviæaArgumenti, a ne pretpostavke(Zarez, broj 90)Damir Radiærateæi aktualnu polemiku suvlasnikai bivšeg urednika Zareza NikiceGiliæa s uredništvom, primijetiosam da je u jednom trenutku spomenuto imoje ime. Mada p(r)ozvan, nisam smatraoda je potrebno ukljuèiti se u raspravu, dreæida Zarezu ne treba oteavati njegove ionakoteške, a po nekim, navodno pouzdanimizvorima, i posljednje dane. Meðutim,pismo Trpimira Matasoviæa objavljeno uprošlom broju nagnalo me je da odustanemod nemiješanja i ipak prozborim rijeè-dvijeo svojim, jamaèno znakovitim, iskustvima suredništvom još uvijek, što god netko o tomemislio, respektabilnog dvotjednika. Matasoviæevopismo, naime, sadri sastojkekoji su ili posljedica svjesnog obmanjivanjajavnosti ili plod posvemašnje dezinformiranosti(što mi se èini vjerojatnijim).U Zarezu sam suraðivao od samih poèetaka,a nakon što su miu roku od godinu danabila isplaæena svegadva honorara (za dvabroja), suradnju sam bio prisiljen prekinuti.Kako mi je upravo Nikica Giliæ na samompoèetku suradnje objasnio da æe honoraribiti isplaæivani ako bude novaca, zakljuèiosam da novaca nema i otišao, ne praveæi velikeprobleme od èinjenice da mi je Zarezostao duan oko dvije tisuæe kuna, tim priješto sam veæe dugove bio prisiljen oprostitinpr. neusporedivo bogatijem tjedniku Globus.Reda radi nazvao bih ponekad tajništvoda vidim ima li nekih izgleda da pokojihonorar ipak bude uplaæen, a obièno bi meuvjeravali da trenutno nema novca, ali daæe ga kroz neko vrijeme biti i da æe se tadsvakako nešto i platiti. Godinu dana nakonprestanka suradnje došao sam u redakcijuZareza po primjerak tzv. frankfurtskog broja,gdje je meðu inim bio objavljen tekstKrešimira Bagiæa o hrvatskom pjesništvudevedesetih, u kojem je mojoj poeziji posveæennajveæi prostor. Kao i obièno, sam sampotraio taj primjerak, no prisutna (tadašnja)zamjenica glavne urednice Iva Plešeoštro, pa i osorno, me je prekorila upitavšišto zapravo tu radim. Suvišno je reæi da mije ispod svakog dostojanstva bilo objašnjavatida sam bivši redovni suradnik novinekoju ureðuje i u kojoj je, u spomenutomfrankfurtskom broju, o mojoj poeziji objavljeno140-ak redaka teksta te da mi se stogaèini sasvim logiènim pravo na besplatanprimjerak tog broja, tim prije što mi izdavaèZareza duguje oko dvije tisuæe kuna. Nasreæu, prisutna je bila i (tadašnja) gðicaKatarina Luketiæ, u to vrijeme takoðer zamjenicaglavne urednice, znatno kultiviranijai trezvenija osoba koja mi je pomogla pronaæii dozvolila uzeti primjerak spornog Zareza.Potom sam ušao u tajništvo i upitao jeli mi moda uplaæen kakav honorar. Na tomi je tajnica rekla da je uplaæeno tristo kuna,ali da nešto nije u redu s mojim iro-raèunompa da æe se uplata morati ponoviti,pokazavši mi pritom i uplatnicu. Istina, nekovrijeme prije toga mijenjao sam iro-raèun,ali na novi broj veæ su mi, bez ikakvihproblema, sjedali honorari pa mi nije bilojasno što nije u redu. U to je priskoèila AndreaZlatar, tadašnja glavna urednica, ineoèekivano ljubazno (s obzirom na to dase godinama pravila da me ne poznaje)ustvrdila da æe mi taj honorar biti uplaæenprvom sljedeæom prilikom. Dotièni honorar,vjerojatno je suvišno reæi, nikad nije uplaæen,a ja sam nakon dva-tri pokušaja da ispitamšto se s njime dogodilo odustao odsvega, još jednom poeljevši Zarezu (ali ne inekim njegovim vodeæim ljudima) svakodobro.Gornja prièa iznesena je kao ilustracijaatmosfere koja je u jednom trenutku zavladalau Zarezu, atmosfere nezrele prepotencije,ignorancije i prijetvornosti. U to vrijememeðu bivšim suradnicima poèinju sejavljati sumnje da uredništvo selektivno isplaæujehonorare, odnosno da ih izmeðu sebedijeli najui vrh lista, izdavaèki i urednièki.Nikica Giliæ tad odluèno pobija tesumnje, no otprilike godinu i pol kasnijedrastièno mijenja mišljenje i sam uvidjevšida nešto nije u redu. Na moje izneseno mišljenjeda Andrea Zlatar jamaèno nije besplatnoureðivala Zarez kao što je veæina suradnika,pa i urednika, besplatno obavljalasvoj dio posla, Nikica Giliæ priznaje da bi tuneèeg moglo biti, da stvari nisu èiste. Otprilikepola godine kasnije Nikica Giliæ otvorenoistupa u javnosti, iznoseæi relativno teškeoptube na raèun vlastite novine. Ostaje dase nadamo da æe on, ili netko drugi od suvlasnika,na predstojeæoj skupštini dionièarapostaviti pitanje kamo su se slili svi novcidodijeljeni Zarezu, odnosno njegovom izdavaèu,od naklade Otvoreno društvo i drave,kao i od prodaje, kad je na raèunima velikeveæine suradnika, a i dobrog broja urednika,završilo simbolièno malo ili nimalo.Što se pak tièe pisma Trpimira Matasoviæa,nekoliko opaski. Nema baš nièeg èudnogda suvlasnik nekih novina u istima objavljujepisma, a paralela izmeðu Nikice Giliæai Nine Paviæa jednako je (ne)umjesnakao ona koju bi netko povukao izmeðu Zarezai Jutarnjeg lista. Zar je potrebno spomenutida je Nino Paviæ pedesetpostotnivlasnik Europa press holdinga s (gotovo)stopostotnom moæi odluèivanja u pogledunaèelnog sadraja pojedinaènih izdanjimate da ono ili onog što/tko mu se ne sviðamoe promijeniti kad god i kako god mupadne na pamet. Nikica Giliæ vlasnik je jednepetnaestine Zareza odnosno njegova izdavaèa,no njegov utjecaj nije proporcionalanèak ni tom udjelu, nego je nikakav. Utakvom sluèaju posve je normalno da èovjekpiše otvorena pisma vlastitoj novini.Matasoviæ ili je obmanut ili svjesno govorineistinu kad tvrdi da svi suradnici Zarezaznaju pod kojim uvjetima suraðuju teda na te uvjete pristaju, tvrdeæi da je takobarem od njegovog uèešæa u uredništvu,implicirajuæi da je tako zapravo oduvijek ibilo. Znam barem dvoje ljudi (Rade Jarak,Sandra Antoliæ) kojima uredništvo nije ispoštovalodogovorene uvjete suradnje. Takoðer,znam barem jednu èlanicu sadašnjeguredništva (bez njezina odobrenja nemogu joj spomenuti ime) kojoj je obeæanodreðeni honorar za odreðeni posao u odreðenomvremenu, da bi joj znatno umanjenhonorar bio plaæen s nekoliko mjesecizakašnjenja. Takoðer, znam da uredništvoZareza, kad nezadovoljni suradnici prekinusuradnju pronalaze nove, koje privuku odreðenim(honorarnim) obeæanjima kojadakako ne ispune. I tako se stvar vrti ukrug dok moe. Za uredništvo novina kojepromoviraju antiimperijalistièki antiglobalizam,koja se s ljevièarskih, lijevo-liberalnih,pa i anarhistièkih, a svakako feministièkihpozicija obrušava na okrutnu praksuneoliberalnog kapitalizma ovakav je odnosprema vlastitim suradnicima, najblae reèeno,krajnje licemjeran. A što se tièe TrpimiraMatasoviæa, njegovo pismo navodi nadojam da je rijeè ili o beskrupuloznom utilitaristu,ili o naivcu kakav je svojedobnobio i Nikica Giliæ, naivcu moguæe zavedenomonim mlaðim i privlaènijim sastojcimaZarezova ‘matrijarhata’. Ako je to sluèaj,nije teško pretpostaviti da æe se za kojimjesec ili tjedan, zavisno o dinamici zbivanja,i sam Matasoviæ otrijezniti i pruiti rukuNikici Giliæu.

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 45ma li u djelima starijih pisacaèega za naše doba?Ovo æe pitanje neugodnozagrebati o bubnjiæ svakoga tko,poput akademski zbrinutih filologa,ivi na raèun tih starijih pisaca.S jedne strane, to je situacijatipa Mount Everest. “Ima-nema,kakve gluposti! Starije piscemoramo prouèavati naprosto zatošto postoje.” S druge strane, pitanjeje formulirano beznadno,jer nam odmah pred oèi dovodiarhetipskog junaka našeg doba,razmaenog klipana uštekanogna intravenozni video, mobitel iTomb Raidera. Takvu frajeru“stariji pisci” do neba smrde nadosadu, prisilu i školsku lektiru,i neæeš ga za njih zainteresirati dasi bog.Pa ipak, ima bar jedan vrlostari pisac u kojem neèega definitivnoima.Ovidijevu zvizdu slidimTaj je vrlo stari pisac Ovidije.Ovidije se rodio godinu dana nakonubojstva Julija Cezara (43.p.n.e), i za njega je svijet bio Rimcara Augusta, milijunski velegrad.No iz tog je svijeta Ovidije bioprotjeran, da bi skonèao u egzilu,daleko od metropole, meðu barbarimana obali Crnog mora(negdje 17. ili 18. n.e). Najpoznatijesu Ovidijevo djelo Metamorfoze,ep koji u 15 pjevanja i oko12.000 heksametarskih stihova isprepleæenekih 250 prièa klasiènestarine u cjelinu od postanka svijetado apoteoze Julija Cezara.Prièe ujedinjava motiv pretvorbe:muškarci postaju ene, ene muškarci;bogovi postaju ivotinje;muškarci i ene postaju bogovi,drveæe, ptice, ivotinje, ribe, dvodihalice,kukci i cvijeæe; pretvorbuèesto prati horror nasilje u crnohumornojhiperboli.“Dok se dvadeseto stoljeæe bli-ilo svršetku”, pripovijeda namove godine objavljeni The CambridgeCompanion to Ovid, “Ovidijevaje zvijezda sjala jasnim sjajem”,i dodaje: “barem na nebuanglosaksonskog svijeta.” Za anglofonupubliku, Ovidijeve Metamorfozedoivjele su barem èetirirecentne pretvorbe. Pjesnik i prevodilacDavid Slavitt prepjevao jeèitav ep (The Metamorphoses ofOvid, Translated Freely Into Verse,1994); 42 pjesnika, meðu njimaSeamus Heaney, Alice Fulton,Charles Simic, Amy Clampitt,C.K. Williams, preveli su iliobradili skoro cijele Metamorfoze(After Ovid. New Metamorphoses,1994); vlastiti je izbor prepjevaopjesnik Ted Hughes – inaèe suprugSylvie Plath (Tales fromOvid, 1997); 19 pisaca, meðu njimaCees Nooteboom, Joyce CarolOates, A.S. Byatt, Gabriel Josipovicii Margaret Atwood, slo-ilo je zbirku kratkih prièa na ovidijevsketeme (Ovid Metamorphosed,2000).Ovidije za èitanje, zainformiranje... za igranjeSve su ove knjige slobodni prijevodi,adaptacije i prerade Ovidijaili “reakcije” na njegov tekst.Noga filologaDi je Ovidije?Ovakav postupak anglosaksonskakultura zove knjievnim (literary)prijevodom; takav prijevodpokušava biti iv i èitljiv zamodernu publiku, ne libeæi sepritom najrazlièitijih sloboda.Knjievni prijevod te slobodedobiva izmeðu ostalog i zato štosu èitaocima engleskog lako dostupnibrojni doslovni (literal),prijevodi, oni “vjerni” izvorniku.Tako se uspostavlja opreka: jednisu prijevodi za èitanje, drugi zainformiranje.Vaan je, meðutim, još jedanzakljuèak: eto, u posljednjih sedesetak godina u anglofonom svijetunašlo šezdesetak ljudi koji u“djelima starijih pisaca” oèito nalaze“nešto za naše doba”; broj jezainteresiranih, izvjesno, još veæikad uraèunamo i sve one koji sunavedene knjige proèitali (“Kupili!”urlaju korekciju iz veselogsvijeta kapitalizma). Nije mi sadatoliko bitno što su ti ljudi našli;bitnijim smatram stav s kojim sustali pred dvanaest tisuæa stihovastarih dvije tisuæe godina. U Ovidijusu našli “nešto” zato što suimali hrabrosti i drskosti da se sOvidijem igraju: da ga upotrijebemimo uputa za uporabu, da gapogledaju iz neoèekivanog ugla,da potegnu bilo koji kraj i vide štoæe se dogoditi. Pritom su se jedniigrali s Ovidijem, po njegovimpravilima, dok su drugi pravilaodreðivali sami, a treæi kombiniraliprvi i drugi pristup, ali nitkonije imao obrazac, šprancu po kojojse stvari rade, okvir kojeg setreba pridravati.Dok se anglofona tradicija opredijelila za polifoniju pristupa idijalog s originalom, Hrvate je zapala tiranija mono-tehnikeNeven JovanoviæLijepi našEvo nas na toèki hrvatsko-filološkogobrata. Zašto Ovid Metamorphosednije na hrvatskom?Zašto Luko Paljetak, DanijelDragojeviæ ili Anka agar (exempligratia, ništa osobno) nisu preveli/preradili/”reagiralina” Metamorfoze?Zato što je hrvatska kultura,što se Ovidija (i antièkeknjievnosti opæenito) tièe,odabrala drukèiji put. Dok se anglofonatradicija opredijelila zapolifoniju pristupa i dijalog s originalom,Hrvate je zapala tiranijamono-tehnike.Naime, na hrvatskom do danadanašnjeg postoji jedan jedinicjeloviti prijevod Metamorfoza;usporedbe radi, engleska knji-evnost dobiva barem po jednecjelovite Metamorfoze svakihstotinu godina, od 1483. do kasnogdevetnaestog stoljeæa; dvadeseto,kako smo vidjeli, obilujei doslovnim i knjievnim prijevodima.Jedini je hrvatski prijevodizradio 1907. – pred više odstotinu godina – jedan èovjek,Tomo Maretiæ, isti onaj koji jepreveo i Ilijadu, Odiseju i Eneidu,onaj kojeg jezikoslovlje pamtikao autora Gramatike i stilistikehrvatskoga ili srpskoga knjievnogjezika. Opet usporedba: engleskogsu Ovidija stvarali i profesionalniprevodioci poput renesansnogArthura Goldinga,kojeg je èitao Shakespeare, i filolozipoput Georgea Sandysa, ali ipjesnici (Dryden, Addison, Gay,Pope... kao i gore spominjanimoderni). Hrvatski je Ovidijepak iskljuèivo filološko èedo,stoga i nosi sve biljege te profesije.Jezik Maretiæeva Ovidija nezvuèi arhaièno samo danas; èinise da je tako zvuèao i 1907., u štoæemo se uvjeriti èim Maretiæastavimo uz bilo koju stranicunjegova suvremenika Matoša.“Poetiènost” Maretiæeva Ovidijaiscrpljuje se u stihotvornim kristijanijama,u tome što je Maretiæpraktièki samostalno stvorio jednuvrstu stiha, “hrvatski prijevodniheksametar”, stih koji, ubiti, oponaša školsko skandiranjelatinske metrike i za èije razumijevanjetreba poznavati gomiluspecijalnih pravila. No, Maretiæuje strana ideja da bi se poetiènostmogla kriti i u dijaloguprijevoda s izvornikom, u prevodioèevojmoguænosti da predloškunešto doda ili nešto oduzme.Maretiæ je filolog; za filologa,vlastiti je udio neoprostiv (ilineizreciv) grijeh; filolog, kadprevodi, èini sebe prozirnimstaklom koje propušta zrake izvornikauz minimum otpora iizoblièenja. Drukèije je u engleskojprijevodnoj knjievnosti.Ondje filolozi postoje, ali ne dominiraju;ondje se lopta kreativnostidodaje i preotima još odspomenutog Goldinga (koji odTesalije i Trakije stvara engleskepejzae). Tako After Ovid i OvidMetamorphosed poèivaju na cijelojjednoj tradiciji kakve u hrvatskojknjievnosti nema. Odnosno,moda je postojala, ali je odbaèenai marginalizirana: igranjems Ovidijem bavili su se staridubrovaèki pjesnici, da bi ihzbog toga strogo ukorio autorpredgovora Maretiæevu Ovidiju,“sveuèilišni profesor g. Dr. Ð.Körbler”: “rad (jednoga od Dubrovèana,Šimuna Zlatariæa) nemoemo zapravo ni nazvati prijevodom,nego samo razvodnjenomparafrazom, u kojoj jedvaraspoznajemo pojedine kaplje latinskogaoriginala.”1000 stihova s preprekamaPoštovani g. Maretiæ, marljivoradeæi za dobro domovine, preveoje èak èetiri kanonska pjesnièkadjela antike: Ilijadu, Odiseju,Eneidu, Metamorfoze. Tako je,autoritativnošæu prevedenih tekstovai kolièinom stihova (i upornimpretiskivanjem navedenihprijevoda), Maretiæ sam samcatoblikovao hrvatsku prijevodnutradiciju, što se antièke poezije tièe;on je propisao što se smije, štose ne smije. Dakle: prvo, prijevodipostoje da bi “širi slojevi” Hrvata“upoznali” antièku knjievnost;u svrhu “upoznavanja”, prijevodimogu biti iskljuèivo “vjernii toèni”. Nadalje – da bi bilivjerni i toèni prijevodi pjesama,oni mogu biti iskljuèivo u toènodefiniranom stihu, analognomantièkim metrima. Napokon, vokabularprijevoda mora biti puristièkioplijevljen: Maretiæ je bioogorèeni protivnik “tuðica”, tj.internacionalizama – moda zatošto bi u antièkom tekstu izazivaliefekt anakronosti (ne pripadajuæi“prirodnom”, “nevidljivom” materinskomnam jeziku). Potencijalnognovog prevodioca Ovidijana hrvatski èeka tako niz prepreka:a) mora prevoditi “vjerno itoèno”; b) mora prevoditi u toènoodreðenoj vrsti stiha; c) propisanoje koje rijeèi ne smije upotrebljavati.Èitljivost i ivost teksta,prenošenje autorova tona–npr. Ovidijeva crnog humora,njegove raznolikosti i višeznaènosti,njegovih understatements –sve to, za maretiæevsku tradiciju,nije bitno. Ova je tradicija priliènoklaustrofobièna, tako da valjarazumjeti pjesnike koji su jespremno prepustili dobro istreniranimspecijalistima. No, doklegod specijalisti budu dobro istreniranoreproducirali tu klaustrofobiènutradiciju, u starim æepjesnicima biti malo toga za našedoba. Naše doba preferira otvorenavrata.Prièe iz Ovidija: ErisihthonTed Hughes (1997)Iako Glad ivi kao sušta suprotnostCererina, ipak joj se pokorava. Pa jezdi kroz tamuNad zemljom, do kuæe Erisihthonove,I naginje se nad jastuk gdje njegovo liceHrèe otvorenih usta.Njezin ga kosturni zagrljaj obavija,Njezina sparušena usta pripijaju se uz njegova usta,Ona dahom puštaU svaki kanal njegova tijelaVihor izgladnjelosti.Uèinivši to, nestaje,Odlijeæe, napušta zemlju obilja,Kao da ju je natrag k sebiUsisao vakuum –Pusti predjeli oskudiceKoji pripadaju njoj, i kojima pripada ona.Erisihthon još uvijek hrèe –Ali premda se bog sna trudiUmiriti ga, Erisihthon veæ sanja da je na banketuGdje hrana okusa nema. Košmar.Njegovi kutnjaci melju zrak, uz suhu škripu,Dok sanja da tim kutnjacima meljeGozbu ništavila, hranu od zraka.Napokon se budi uz trzaj, sklupèan je i skvrèenU grèevima gladi. Èeljusti mu,Èini se, djeluju vlastitom voljom, škljocaju oko zrakaU nesavladivoj udnji da grizu,Da gutaju hranu – kao maèkaKad fiksira pogledom nedohvatnu pticu.eludac osjeæa kao šaku,Šaku što stišæe, stišæe toliko da izaimljeI samu ideju hrane.Ovidije Metamorfoze 8, 821-836Neven Jovanoviæ, (2002)Glad izvrši što je Cerera rekla (premda su vjeèitaoporba jedna drugoj); na krilima vjetraklisne do dvora Erisihthonova, uskoèi u spavaæu sobubezbonikovu; njega bio je shrvao duboki san(noæno bijaše doba). Gole ga kosti obgrle;Glad udahne sebe Erisihthonu u grlo, u pluæa, u usnu šupljinu;putove njegova tijela ispuni vuèjom prazninom.Obavivši zadatak, ode iz svijeta blagostanjanatrag u metropolu oskudice, na svoja jalova polja.Blagi je sanak i dalje htio peruškom poèinka milovatiErisihthona; on u snoviðenju stupa pred bogatu gozbu,vaèuæi ustima praznim, škrguæuæi zubom o zub;radi i radi jednjak obmanut nepostojeæom hranomno umjesto gurmanskih jela tamani tanani zrak.Od toga pobjee san, a Erisihthon pade u krizu; udnja za hranomnadvladava sve, trbuh poludi, u elucu zine rupa.Publija Ovidija NasonaMetamorfoze, 8, 813-829Tomo Maretiæ (1907)Nalog Cererin posluša Glad (i ako je svagdaProtivan djelima njenim), i vjetrom bivši donesenDo kuæe, kamo treba, svetogrdniku se odmahU sobi naðe, kojem je san razglobio udeDuboki – u doba noæno –, objeruèke obujmi tad ga,Sebe udahne u nj te èeljust mu, prsi i ustaZapahne, u ile prazne izatog mu taštinu uspe.A kad izvrši nalog, iz zemlje otiðe plodnePa se u uboški povrati dom, u obiènu spilju.Tihi je san Erisihtona još pomahivao blagimKrilima, i on speæi u utvari hoæe da jede,Mièe ustima praznim i zube o zube tare,Jelima puni grlo, al’ ništava jela se grluIzmièu, i mjesto hrane badava tanahni uzduhGuta; a san kad ode, goropadna pouda jelaGladnu mu osvoji èeljust i utrobu bezdanu...

46 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Srðan Raheliæ,Gioia-Ana UlrichFrancuskaQuid na suduzbogrevizionizmarancuski opæi leksikon poznatijipod imenom Quidnašao se na sudu zbog revizionistièkihnatuknica o holokaustu.Naime, ovogodišnje izdanje,Quid 2003. donosi mišljenje francuskogrevizionista Roberta Faurissonao broju mrtvih u koncentracionomlogoru Auschwitz-Birkenau:«Faurisson (revizionist):ukupno 150.000 (od èega 100.000idova, veæina umrla od tifusa)».Kako se ta reèenica našla u leksikonuprošle godine, Quidu 2002,Unija idovskih studenata Francuskei još neke idovske organizacijeu Francuskoj pokrenule susudski proces kako bi se zabraniladistribucija primjeraka s navedenomnatuknicom. Izdavaè RobertLaffont priznaje da je došlo do«pogreške» koja æe biti ispravljenau sljedeæim primjercima. Ta se«pogreška» nalazi u oko 400.000primjeraka objavljenih sredinomlistopada, dok Quidova Internetstranica ne donosi revizionistièkunatuknicu. Ovome valja dodati daje Robert Faurisson, bivši profesorknjievnosti u Lyonu, izbaèen sasveuèilišta i da je 1978. osuðen jerje tvrdio da su tvrdnje o nacistièkomgenocidu idova la u svrhustjecanja ratne odštete, da plinskekomore nisu nikad postojale i da jeveæina zatvorenika umrla od bolestii neuhranjenosti. Inaèe, francuskizakon Gayssot zabranjuje širenjerevizionistièkih ideja i dovoðenjeu pitanje postojanja genocida.(S. R.)GrèkaPovratmramora sPartenona?2004. godine. Nakon razgovorau Downing Streetu Simitis je novinarimaizjavio da je TonyjaBlaira podsjetio kako bi Grèkaeljela imati mramorne ploèe uMuzeju Akropole kad se buduodravale Olimpijske igre. Britanskomje kolegi uruèio i prijedlogugovora s British Museumom,gdje su mramorne ploèeizloene, u zamjenu za izlobuklasiènih grèkih eksponata. Simitisje Blairu takoðer uruèio iprimjerak knjige o Lordu Byronukoji je osudio Lorda Elgina injegovo odnošenje mramornihploèa iz Grèke. To je prvi put dajedan grèki premijer to pitanjeizravno postavlja jednom engleskompremijeru. Grèko ministarstvokulture je podsjetilo da se otom pitanju veæ više puta raspravljaloizmeðu grèkog i britanskogministarstva kulture, u okviruUnesca, te izmeðu BritishMuseuma i Muzeja Akropole.Venizelos je takoðer podsjetiona nedavno istraivanje javnogmnijenja u Velikoj Britaniji premakojem je 54% Britanaca zapovrat navedenih predmeta, poduvjetom da se on izvrši u oblikudugoroène posudbe, da buduæiMuzej Akropole bude spremanprihvatiti predmete te da zauzvratGrèka organizira izlobe uBritish Museumu. Inaèe, istoènifriz Partenona koji datira iz V.stoljeæa prije naše ere sastavljenje od 56 mramornih ploèa duljine75 metara, a ploèe obuhvaæaju 15metopa i 12 statua. (S. R.)NjemaèkaMuzejGünteraGrassauzej Güntera Grassa, kojije otvoren u Lübecku sredinomlistopada uoèi pišèeva75. roðendana, namijenjenje kao mjesto za izlobe i istraivanja,a Grass je prvi njemaèkipisac koji je za vrijeme ivota dobiosvoje spomen-mjesto. Sampisac je radio na ureðenju muzeja,a na pitanje na što je posebnoponosan odgovara: «Na to da sa75 godina još mogu napravitiGrassov muzejNa razgledavanje izlobeGrass osobno namjerava voditiškolske razrede iz Lübecka:«Nastava je èesto potpuno apstraktna.Djeci mogu pokazatikako nešto nastaje, koji se materijalikoriste za rijeè i sliku te kojevarijacije postoje». Promatranjestvaralaèkoga procesa u svimsvojim aspektima ono je što Muzejèini ivim i zanimljivim zaposjetitelje. Zgrada i koncept izlobedjelo su arhitekta ThomasaSchrödera-Berkentiena izLübecka i arhitekata iz hamburškogaStudija Heller. U muzejusu takoðer izloeni Grassovi kiparskiradovi. Na konferenciji zatisak Grass je izjavio kako su rijeèi slika od poèetka odreðivalinjegov rad te da je on školovanikipar i grafièar, a kao autorsmatra se autodidaktom. Njegovigrafièki i kiparski radovi uvijeksu se nalazili u sjeni njegovihknjievnih uspjeha. Na poèetkumuzejskoga programa koji æe bitiotvoren do jeseni 2003. predstavljenje pregled najvanijihmotiva i sadraja njegova umjetnièkogai knjievnoga rada. Ustalnom postavu mogu se vidjetinajnoviji radovi te Grassove tehnikerada i pisanja. Sâm autormajstor je za dokumentiranje;svaki izloeni papir potpisan je idatiran, moe se vidjeti nastajanjesvakoga rada. Inaèe, Grassovojprozi uvijek prethodi pjesmaili grafika. Uz izlobu u Lübeckunjegovi su radovi takoðer izloenina izlobi Pronaðeno zaèitatelje na Akademiji za umjetnostu Berlinu, koja je otvorenado 20. studenog.Grassov novootvoreni muzejdodatna je atrakcija za gradLübeck, u kojemu se nalazi imuzej Buddenbrookhaus s izlobomThomasa i Heinricha Manna,a godišnje ga posjeæuje oko57.000 ljudi. Za kupnju zgradeGrassova muzeja i njegovu obnovute kupnju dijela umjetnikovakiparskog i grafièkog opusautrošeno je dva milijuna eura.Grassovo umjetnièko djelovanjetoliko je opseno da se planirajoš jedan muzej u Danzigu. (G.-A. U.)Velika BritanijaBookerYannu MarteluYann Martelanadski pisac Yann Martelovogodišnji je dobitnikprestine britanske nagradeBooker, koja mu je dodijeljena22. listopada na sveèanosti u londonskomBritish Museumu uziznos od 50.000 funti. Jednomod najznaèajnijih knjievnih nagradana svijetu Martel je nagraðenza roman Life of Pi, koji govorio šesnaestogodišnjem djeèakukoji sam na splavi pluta moremsa zebrom, hijenom, orangutanomi gladnim tigrom kojipati od morske bolesti. Brod kojimse djeèakova obitelj, inaèevlasnici zoološkoga vrta, namjeravalapreseliti iz Indije u Kanadudoivljava brodolom, a djeèakPi èvrsto je odluèio preivjeti.Predsjednica irija Lisa Jardineroman je pohvalila kao smion imaštovit, a Martel je o svojemtreæem romanu izjavio kako je rijeèo knjizi «koja æe vas potaknutida vjerujete u Boga ili da se ba-Naslovnica Martelova romana Life of Pirèki ministar kultureEvangelos Venizelos vrloje zadovoljan inicijativomgrèkoga premijera Costasa Simitisakoji je prigodom prošlotjednogposjeta svom britanskomkolegi Tonyju Blairu u Londonuizravno postavio pitanje povratamramora s atenskog Partenonaza Olimpijske igre, koje æe se uglavnom grèkom gradu odratistoj na rukama». U Njemaèkojpostoje na stotine spomen-mjestaza pjesnike i pisce, a Grass kojije politièki aktivan i rado se miješau sve izjavio je kako osjeæada je ovdje dobro «pohranjen»,te kako eli da se zgrada ne smatrasamo njegovim muzejem, negomjestom na kojem æe se umjetnicimas dvostrukim talentompruiti moguænost da se pokau.rem zapitate zašto ne vjerujete».Martel, 39-godišnji sin diplomataroðen u Španjolskoj, osimpisanja bavi se i jogom, a trenutaènoje gost-predavaè knjievnostina berlinskome sveuèilištu.Yann Martel premoæno je pobijediou konkurenciji sto tridesetromana iz Velike Britanije, Irskei Commonwealtha, a uz Martelau ui su izbor ušli i Velšanka SarahWaters, Irac William Trevor,Australac Tim Winton te CarolShields i Rohinton Mistry iz Kanade.Nakon Margaret Atwood iMichaela Ondaatjea Martel jetreæi kanadski pisac koji je dobionagradu Booker. (G.-A. U.)

Homofobija ili heteroseksualne oèiIV/91, 7. studenoga 2,,2. 47Okrugli stol Homoseksualnaorijentacija kao izvorišteporemeæaja u ponašanjuMarijeta Babiæsklopu Znanstvenog skupaEdukacijsko-rehabilitacijskogfakulteta organiziranje okrugli stol na temu internaliziranehomofobije. Okruglije stol trebao biti fancy, s obziromna to da je mjesto odravanjabio hotel Sheraton. No, kaostudentici dodijeljena mi je dvoranavelièine prosjeènoga dnevnogboravka koju su studenti, alii profesori, dupkom ispunili, štogovori o zanimljivosti teme.Okrugli stol je zapoèeo prikazivanjemkratkog filma o GayPrideu odranom u Zagrebu, 29.lipnja 2002. koji je vjerno prikazaonetolerantnost hrvatskogadruštva. Vulgarne rijeèi, psovke iuvrede prštale su sa svih stranauz tek pokoju rijeè ohrabrenja,ali protagonisti zagrebaèkog prideanisu pobjegli èak ni kada jenjihov fizièki integritet bio ugro-en. Oduševili su “pasivne” sudionikerasprave svojom snagomi ustrajnošæu.Rasprava i pomaciGosti, Aleksandar Štulhofer,profesor na Filozofskom fakultetui voditelj kolegija Sociologijaspolnosti; Damir Hršak, potpredsjednikIskoraka – udruge zapromicanje prava seksualnih manjina,i Ljiljana Bastaiæ, psihijatrica,sloili su se oko temeljne tezeo potrebi razvijanja tolerancije.Uvaeni teolog, èije ime neelim spominjati, nije se pojaviona skupu, pa rasprava nije moglaniti poprimiti ustriji ton, pastoga nije bilo konfrontiranjaopreènih mišljenja.Aleksandar Štulhofer je govorioo seksualnoj orijentacijikao fluidno definiranoj kategoriji,što bi znaèilo da nitko odnas nije iskljuèivo homoseksualneili heteroseksualne orijentacijenego su moguæa laviranjaizmeðu ta dva pola. Bastaiæje pojasnila pojam internaliziranehomofobije kroz prikaz sluèaja,a kao osobitu zanimljivostnavela je da ju vrlo èesto zovuroditelji homoseksualnih osobakako bi provjerili je li ona dovoljnodobra da bi joj mogliprepustiti svoje dijete. Na èemuse zasniva ta procjena kompetentnosti?Kako je pojasnila,roditelje zanima njezin stav, alizapravo vrlo èesto ono što eleèuti jest da je homoseksualnostbolest od koje æe ona uspješnoizlijeèiti njihovo dijete. alosnaje èinjenica da roditelji bezuvjetnovole svoje dijete, ali kadadijete odluèi ivjeti svoj ivot,napravi coming out, nailazi nanegodovanje pa èak i roditeljskoodbacivanje. Vole li roditeljisvoju djecu ili sliku o djecikakvu bi oni eljeli?Gost koji je pasivne promatraèešokirao svojom otvorenošæu,iskrenošæu, odmjerenošæu, inteligentnimi smirenim izjavamabio je Damir Hršak, potpredsjednikIskoraka.Edukacija i razgradnjapredrasudaOvim je okruglim stolom uèinjenpomak, rijeèi nisu izgovoreneuzalud, efekt je vidljiv na onimakoji su prisustvovali, iako pasivno,odnosno slušajuæi, ali ipaki aktivno jer im je pruena dobrabaza za razgradnju predrasuda, ana njima je da uèine dodatni napori razgrade svoje stereotipedo kraja.Edukacije mladih dobar su naèinrazbijanja predrasuda, naèinda ljude natjeramo da propitajuvjerodostojnost svojih stavova irazmisle imaju li opravdanja zanjih ili ne. Informiranjem i edukacijomo razlièitim spolnim usmjerenjimamoemo odgojitimlade u duhu tolerancije i poštivanjaindividualnosti, a što sustariji, njihov odgoj, odnosnopreodgoj ne ide lako. Ako samine ele uloiti napor i educiratise – naša nastojanja su uzaludna.Problem internaliziranehomofobijeÈak i kad bismo uspjeli razbitisve predrasude, moemo li izmijenitiili izbrisati problem internaliziranehomofobije? Kaobuduæi socijalni pedagog, kaoona koja intencionalno socijalizira,trebala bih vjerovati u pedagoškioptimizam, u tezu kojomse odgojem moe baš sve, noipak zastupam tezu pedagoškogrealizma. Zašto?Prema Greenu i Hereku internaliziranahomofobija je sklopnegativnih stavova i osjeæaja premaosjeæajnim i seksualnim sklonostimaprema osobama istogspola, intimnim vezama s osobamaistog spola, te deklariranjusebe kao homoseksualne osobe.Gotovo svaka osoba usvaja negativnestavove o homoseksualnostikao svoj razvojni model.Na internalizaciju homofobijeutjeèu društveni faktori, ali i obiljejaliènosti, samopoštovanje,lokus kontrole, izgraðenost obrambenihmehanizama liènosti…Zašto potonjim faktorima pridajemtako veliku vanost? Odgovorna to pitanje prilièno je slo-en. Naime, zašto bi homoseksualneosobe sebe propitivale osvojoj seksualnoj orijentaciji akoive u apsolutno tolerantnomdruštvu?Burne promjene u sazrijevanjuOsim društvene homofobijaima i psihološku komponentu.Spolni nagon budi se u najosjetljivijemivotnom razdoblju, upubertetu. Ulaskom u pubertettijelo i psiha prolaze kroz burnepromjene. Fizièko sazrijevanjeodvija se mnogo bre nego psihièko,stoga je mlada osoba nesigurna,potvrdu vlastite vrijednostiosigurava joj status u vršnjaèkojskupini u kojoj pojedinacmoe biti popularan, odbaèen,izoliran ili pak omiljen. IzKao heteroseksualka se uistinu stidimpostupaka dijela heteroseksualnog svijeta,ali smatram da svijet ne moemo dijelitina homo i heteroseksualniodnosa drugih (vršnjaka, roditelja)prema pojedincu izvire osjeæajvlastite vrijednosti, samopouzdanjai adekvatnosti. S obziromna to da adolescenti velikuvanost pridaju socijalnim kategorijama,vrlo èesto zbog vlastitenesigurnosti trae potvrdu svojihvršnjaka kao dokaz vlastitevrijednosti. Rijetki su spremniizloiti se odbacivanju skupine, akriteriji zbog kojih je moguæe bitiekskomuniciran prilièno sustrogi; dovoljna je pogrešna markaodjeæe, neprimjerena frizuraili boja odjeæe.Adolescenti tek formiraju slikuo sebi i izgraðuju sebe kao liènostšto pretpostavlja da imajueksternalni lokus kontrole, apsolutnovjeruju u sudove drugih,nisu sposobni obraniti se od nepovoljnihizjava drugih, emotivnosu ranjivi. Stoga je bolje neriskirati s neuklapanjem u okvirevršnjaèke skupine i riskirati ivotpustinjaka. Gomila zaudara, aliprua sigurnost. U SAD-u je tajproblem donekle riješen. Naime,u srednjim školama su osnovanegrupe koje podupiru i ohrabrujumlade da iskoraèe. No, da bi osobanapravila coming out nije dovoljnopostojanje takvih organizacija,potrebno je da mlada osobaprizna svoju seksualnu orijentaciju,prihvati je kao integralnidio svoje liènosti i prihvati sebetakvom kakva jest. Veæini je potrebnovremena da taj teak zadatakprivede kraju, a neki to nikadne naprave. Na taj naèin ostajuprikraæeni za mnoga zadovoljstvau ivotu, a za to plaæaju visokucijenu.QUEER PORTALComing out kao razrješenjekrizeKako kae Erikson u svojojteoriji psihosocijalnog razvoja,razrješenjem krize (u ovom sluèajucoming outom) u liènosti sepojavljuju pozitivne osobine, vrlinekoje osobi omoguæuju dadosegne punu zrelost, odnosnoda u potpunosti ostvari svojuseksualnost. Ako osoba ne riješikrizu (ostane u sjeni) u liènosti æese javiti negativne osobine (nepovjerenje,stid, oèajanje…) kojeoteavaju i usporavaju razvojosobe.Mali broj homoseksualnih, alii heteroseksualnih osoba moe upotpunosti potisnuti spolne eljeili ih trajno zadovoljavati masturbacijom,neki poseu za prostitucijom,a neki pak zapadaju u promiskuitet.Takvi spolni kontaktiosiguravaju zadovoljenje spolnognagona, garantiraju anonimnost,ali ne ispunjavaju potrebu za toplinomi prisnošæu koju pruatrajnija veza. U nastojanju dakompenziraju prazninu mnogiposeu za alkoholom koji im pomaeda se opuste, no dugotrajnakonzumacija alkohola dovodi dodepresije koja teško narušavakvalitetu èovjekova ivota. Depresivanèovjek nema interesa,umoran je, bezvoljan, ništa ga neveseli, ivot mu nema smisla, svepostaje crno. Takvo rezigniranomišljenje u 10% sluèajeva dovodido odustajanja od vlastita ivota,odnosno do suicida.Mostovi meðusobnoguvaavanjaÈime su homoseksualne osobezasluile tako teak put izgradnjevlastita identiteta? Ima liheteroseksualna veæina opravdanjatraiti od homoseksualnemanjine da rtvuje najljepši diosvoje liènosti kako bi postalakonfekcijski proizvod heteroseksualnekulture?Kao heteroseksualka se uistinustidim postupaka dijela heteroseksualnogsvijeta, ali smatramda svijet ne moemo dijeliti nahomo i hetero-seksualni svijet.Naalost, takva podjela postoji uneèijim glavama i uzrokom je neèijegoèajanja, krivnje, degradacije,oduzimanja ivotne radosti,zabave, kreativnosti, stvaralaštva,elana… Problem je ipak rješiv,nuna je izgradnja mostovaizmeðu ta dva svijeta, ali samoako strana kojoj je nanesena nepravdaprihvati ispriku, tek je tadamoguæa izgradnja mostova kojipoèivaju na: komunikaciji, kooperacijii afirmaciji, odnosno prepoznavanjutuðih kvaliteta.

“FAŠIZAM? NE, HVALA!”subota, 9. 11. 2002. u 12 sati, Zrinjevac, Zagreb9. studenog 1938.U tzv. Kristalnoj noæi poèeo je uNjemaèkoj masovni progon idova, poèelo je ubijanje svih onih koji su drugaèiji po rasi, vjeri, naciji, seksualnojorijentaciji, politièkom uvjerenju...9. studenog 2002. Na Meðunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizmami traimo defašizaciju društva jer nas smeta suvremeni oblik fašizma koji otkriva svoje lice.Jer - akozaboravljamo, zloèini se ponavljaju - širi se i generira govor mrnje - širi se vjerska, nacionalna i spolna nesnošljivost- nastavlja se teror nad drugima i drugaèijima - izdiu se predrasude i mitovi kao nove “jedine i prave istine” -ugroavaju se temeljna ljudska prava i slobode ZAŠTO ME SMETA FAŠIZAM? Zašto me smetaisticanje Paveliæevih slika i ustaških simbola? - jer slave one koji su okrvavili ruke u Jasenovcu i drugimstratištima - jer izvlaèi iz povijesti ono najgore èega se i danas stidim - jer mi onemoguæava da se usredotoèim nasve èime se stvarno ponosim u hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti Zašto me smeta spomenik Juri Francetiæu uSlunju? - jer slavi èovjeka koje je ubijao civile – a ja elim slaviti ivot Zašto me smeta iskljuèivost? - ne da mi daivim jer pokušava sprijeèiti moj susret s drugima - ne dopušta da mala Ela iz Kaštela ide u školu s drugom djecom- ne dopušta da mali Romi idu u školu s drugom djecom ZATO TRAIMO DEFAŠIZACIJU DRUŠTVA! Nebudimo šutljiva masa! Protiv svakog poticanja na rat ili nasilje, na etnièku, rasnu, rodnu, ili vjersku mrnju ilidiskriminaciju! Za zdravo i otvoreno društvo! Naš glas protiv nasilja a za mirotvorstvo! Postanimo odgovorni za svešto nam se dogaða! Za ekologiju srca! Ljubimo, a ne ubijmo razliku! JA SAM, MI SMO, DOVOLJNO JE,POÈNIMO(ERNST BLOCH), PREDLAEMO: Saboru Republike Hrvatske - da dopuni Kazneni zakonuredbama o zabrani korištenja nacistièkih, fašistièkih i ustaških znakova te zabrani slavljenja ustaških èasnika iustaških politièara - da prihvati Zakon o jednakopravnosti (ili Zakon protiv diskriminacije) i time stavi izvan zakonadiskriminaciju na osnovi pripadnosti etnièkoj ili nacionalnoj grupi, spolu, seksualnoj orijentaciji, boji koe,hendikepiranosti i politièkoj pripadnosti - da inicira sustavna istraivanja na temelju kojih bi istine svih rtavaDomovinskog rata mogle izaæi na vidjelo; Ministarstvu prosvjete Republike Hrvatske - da pripremi dodatniprogram educiranja romske djece – s posebnim naglaskom na predškolskom obrazovanju – u suradnji s nevladinimorganizacijama - da analizira postojeæe školske programe s vidika uèenja o antifašizmu i holokaustu te napravipotrebne promjene - da iz školskih udbenika odstrani nacionalne, rasne, rodne i druge stereotipove i jednostranostiBankama u Republici Hrvatskoj - da osnuju zakladu za stipendiranje romske djece i Graðanima i graðankamaHrvatske da uèine sve što mogu za promociju razlièitosti i dijalogaODBORZA DEFAŠIZACIJU