Ne, hvala! - Zarez

14 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Rastko Moènikedno od glavnih opæihmjesta, topoi, rasprave o“terorizmu” jest alternativa“sigurnost ili sloboda”. To jealternativa vrste “novac ili ivot”:izaberete li ivot, imat æete ivotbez novca; odluèite li se zanovac, izgubit æete oboje. (Konceptalternativa te vrste razvio jeJacques Lacan i naziva ih zakritealternative.) Jednako je tako i sovom alternativom: odluèite li seza sigurnost, imat æete sigurnostbez slobode; izaberete li slobodu,neæete imati ni slobode ni sigurnosti.Te ucjenjivaèke alternativeèest su ideološki mehanizam.Za raspravu o terorizmu danaskarakteristièno je da je ona krajnjeapstraktna i napuhano moralistièka,pa èak i teološka: oèitoje da u tim raspravama nije rijeè oonome što pokriva, nego i samideološki, izraz “terorizam”, veæo neèem drugom. Inaèe i ne bismogovorili o “terorizmu”, izrazukoji se tièe iskljuèivo naèinanekog djelovanja, te je stoga samopovršan i apstraktan predmetrasprave – govorili bismo o neèemdrugom. O èemu je, dakle,rijeè kad se govori i piše o “terorizmu”?Preciznije: kako je oèitorijeè o ideološkom govoru, dakleo praksi koja uspostavlja ili odr-ava neko “društveno vezivo” –kakvi su uèinci tog ideološkoggovora, kakvu vrstu “društvenihveza” on uspostavlja ili obnavlja?“Sloboda” je nešto što bi trebaliuivati pojedinka i pojedinac,“sigurnost” osigurava drava:kad se govori o “slobodi i sigurnosti”,govori se, dakle, o pojedincui dravi te o odnosu meðunjima. Tako postavljen, problemnaravno vodi u lošu beskonaènostraspravljanja o tome kakopojedinac ne moe biti slobodan,ako mu nije osigurana sigurnost,a kad osigurava sigurnost,drava pak neizbjeno ogranièavaindividualnu slobodu…Polazeæi od toga, moemo adnauseam traiti pretpostavljeni“odgovarajuæi” odnos izmeðuindividualne slobode i njezinih“sigurnosnih” ogranièenja, kojasu u toj misaonoj matrici ujednoi uvjeti za njezinu moguænost…To mjerenje je pouzdano beskonaèno– i ono osigurava u najmanjuruku vjeènost ustanova, znanjai diskursa, koji beskonaèanzadatak junaèki preuzimaju kaosvoj posao i razlog svoga postojanja.Apstraktni odnosi apstraktnihpojedinacaAli, beskonaèno ponavljanje,koje omoguæava ta ideološkamatrica, ima još jedan, mnogoznaèajniji, uèinak: osigurava reprodukcijuodnosa izmeðu dravei pojedinca u njegovoj neposrednosti.Ta neposrednost odnosa izmeðudrave i pojedinaca znaèajkaje “modernih”, što znaèi bur-oaskih politièkih ideologija injihova “materijalnog opstanka”u modernim (buroaskim) politièkiminstitucijama. Klasiènimotiv te politièke ideologije je“društveni ugovor”: “drava” potoj ideologiji proizlazi iz ugovora,koji meðu sobom sklapajupojedinci. Taj izvorni ugovor jepo definiciji bez posrednika, jerprije njega nema nikakva “ljudskog”odnosa izmeðu pojedinaca.(Prije toga postoji samo “prirodnostanje”, što znaèi da suO cirkusu “sigurnost ili sloboda”Zašto se u trenutku kadaprevladava “hobbesovska”propaganda koju huškareim u SAD-u nisu oglasilidrugi glasovi koji bi moglipozvati na istu buroaskupolitièku tradiciju, ali smanjom represivnomupravljenošæuU horizontu buroaske politièkeideologije, buroaskih politièkih institucijai prakse, nije moguæe postaviti stvarnualternativu represivnim praksama. To sepokazalo i u sadašnjoj “anti-teroristièkoj”kampanji jer cjelokupna svjetskaburoaska politika nije bila u stanju pruitini verbalnu alternativu protivekstremizma reima SAD-aodnosi “prirodni”, “divlji”, nedruštveni.)Upravo taj prvi ugovorizmeðu “prirodnih” ljudiuvodi meðu pojedince prvo posredovanje– ali na naèin da posredujeizmeðu individua kao individua,i da garantira da se njihovaindividualnost, što znaèi osamljenosti izoliranost, èuva i obnavlja– da se njihovi odnosi reproducirajuu svojoj “individualnosti”.“Ugovor” je upravo ideološkimotiv koji “izraava” – i ustvarnosti reproducira – karakteristiènuburoasku neposrednostodnosa izmeðu drave ili politièkesfere i individue.“Teorije” društvenog ugovoraodlièno ideološki predstavljajukonstituciju politièke sfere kaoautonomne društvene sfere, neovisneod drugih isto tako autonomnihdruštvenih sfera (ekonomska,ideološka). Sa svom romanesknošæufantazijske antropologijeprikazuju nam (i reproduciraju)strukturnu logiku moderne(buroaske) politièke sfere,koju obrazuju meðusobnoodvojeni apstraktni pojedinci –“slobodni” i “jednaki”, upravo usvojoj apstraktnosti i zbog svojeapstraktnosti. Ta sfera nije ništadrugo doli apstraktno polje odnosaizmeðu apstraktnih pojedinaca– i jedina “konkretizacija”te apstrakcije jest da su pojedinci“slobodni” i “jednaki”: inaèe odnosine bi mogli biti apstraktni, apojedinci osamljeni. Upravo stogašto politièka sfera nije ništadrugo doli odnos meðu pojedincima,odnos je izmeðu svake pojedinaèneinividue i institucije“društvenog ugovora” ili politièkogsuivota, tj. drave, neposredan.Odnos izmeðu pojedinca idrave je “neposredniji” negoodnosi meðu pojedincima. Paodnose meðu pojedincima posredujedrava – ako ne drukèije, aono tako da su to odnosi izmeðu“slobodnih” i “jednakih”.Ideologija “rata protiv terorizma”varijanta je onih politièkihideologija koje nas uvjeravajuda bi se bez drave ljudi meðusobnopobili. I koje istodobnodokazuju da pojedinci moraju, zacivilizirani suivot u dravi, nunortvovati nešto od svoje slobode:da je dakle drava nuna,jer dokrajèava “rat svih protivsviju” – a da s njom neizbjenodolaze i odnosi vlasti. Nema sigurnostibez ogranièavanja slobode– tako je teoretizirao Hobbesi tako prakticira Bush mlaði.Mogli bismo reæi i ovako: u mjeriu kojoj se sadašnja drava temeljina mitu o ratu svih protivsviju, ona hrani upravo taj mitsvime što joj doðe pod ruku i takoosigurava da se mit obnavlja, as njime se odrava i obnavlja i taposebna vrsta drave.elimo li biti dosljedni, moramoèak reæi da mit o pretpostavljeno“prirodnom” “ratu svihprotiv sviju”, na svoj naèin, izra-ava uvjet moguænosti liberalnedrave: dakle negativnu stranunjezina postojanja. Ta drava(poput svake institucije) brine seo tome da si osigura uvjet svojeegzistencije. Kad bi drava odjednomsasvim neoèekivano nestalabez nadomjeska, vjerojatnobi stvarno došlo do takva ratasvih protiv sviju. Pa takav rat, višeili manje prikriveno, odvija sepogotovo sada, kad ta dravapostoji. Sam mit, naravno, nasvoj naèin, huškaèki pomae darat ne posustane.Cijena slobodeAli, u istoj politièkoj tradicijimogu se pronaæi varijante kojeobeæavaju jednakost i slobodu,iako, recimo, po cijenu osamljenostipojedinaca. Moramo se,dakle, zapitati zašto se – kadprevladava “hobbesovska” propaganda,koju huškaju sadašnjireim u SAD-u, njegovi pomagaèii njegove medijske agenture –nisu oglasili i neki drugi glasovi,koji bi se mogli pozivati na istuburoasku politièku tradiciju, abili bi sposobni za manje represivnuupravljenost.Naš odgovor bit æe, recimoveæ unaprijed, da izmeðu varijantekoja obeæava slobodu i jednakosti varijante koja konstatira daje cijena sigurnosti odricanje odslobode, nema nikakve naèelnerazlike: sloboda i jednakost susamo mehanizmi vlasti, unutaristog ideološko-politièkog horizontakao i “hobbesovske” varijante.A “sigurnost” koju osiguravataj tip buroaske drave samoje sigurnost vlasti i garancijanjezina oèuvanja. Zato što izmeðuoba kraka buroaske politièkeideologije nema naèelnihrazlika, moguæe je bez zaprekaprelaziti s manje represivnih dr-avnih praksa na represivnije: toje puko pitanje taktike i konkretnihokolnosti klasne borbe.Naravno, zato u tome horizontu,horizontu buroaske politièkeideologije, buroaskih politièkihinstitucija i prakse, nijemoguæe postaviti stvarnu alternativurepresivnim praksama.To se pokazalo i u sadašnjoj“anti-teroristièkoj” kampanji, sobzirom na to da cjelokupnasvjetska buroaska politika nijebila u stanju pruiti ni verbalnualternativu protiv ekstremizmareima SAD-a.Moderna pravno-politièkasfera, time što društvo razbija naatomizirane, usamljene pojedince,ne djeluje na obje strane klasnegranice jednako: prednost dajekapitalistièkoj klasi, a radništvodezorganizira. I više od toga:to moderno pravno-politièkoureðenje odrava klasnu granicu.Prema tome, moderna pravnopolitièkasfera, sa svojim “slobodnimi jednakim pojedincima”,samo je mehanizam vladavinekapitalistièke klase ili institucijaklasne borbe kapitalistièkeklase.Moderna autonomna politièkasfera odluèno posee u društveneodnose, upravo time što seuspostavlja s pomoæu abs-trakcijeod društvenih odnosa i odravasamo apstraktnog pojedinca.Ti pojedinci nisu pak jednaki, sobzirom na to kamo se postavljajuu društvenoj strukturi. Upravozato što je struktura “proizvodnihfaktora” odsutna iz pravnei politièke konstrukcije, takonstrukcija odluèujuæe pomaepri oèuvanju i obnavljanju testrukture.Upravo zato što je suvremenaautonomna politièka sfera, sasvojom “slobodom i jednakošæu”,institucija kroz koju se reproduciraklasna struktura društvai mehanizam vlasti hegemoneklase nad drugim, naroèito radnièkim,klasama, naivno bi bilooèekivati da bi iz te sfere etabliraneburoaske politike mogladoæi kakva povijesno produktivnaalternativa sadašnjoj “protuteroristièkoj”kampanji. Pa ipak:“protu-teroristièki” slogan, kaošto smo pokazali, naèinje jednuod temeljnih crta politièkog pojedincau modernom pravno-politièkomureðenju – ogranièavanjegovu slobodu. Time što ogranièava,tj. stvarno uklanja, bur-oasku politièku slobodu, uklanjaneizbjeno i ogranièeni oblikburoaske politièke “jednakosti”.To pak vjerojatno znaèi da sumoda i naši gornji izvodi u sadašnjempovijesnom trenutkuveæ zastarjeli. “Protu-teroristièka”kampanja u biti razgraðujedravno, pravno i politièko ureðenje,pomoæu kojega se dosadèuvao i obnavljao svjetski kapitalistièkisistem. To vjerojatno dokazujeda klasna borba vladajuæesvjetske klase mora posezati zadrastiènijim metodama i sredstvimanego li što su to bila ona