Ne, hvala! - Zarez

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 45ma li u djelima starijih pisacaèega za naše doba?Ovo æe pitanje neugodnozagrebati o bubnjiæ svakoga tko,poput akademski zbrinutih filologa,ivi na raèun tih starijih pisaca.S jedne strane, to je situacijatipa Mount Everest. “Ima-nema,kakve gluposti! Starije piscemoramo prouèavati naprosto zatošto postoje.” S druge strane, pitanjeje formulirano beznadno,jer nam odmah pred oèi dovodiarhetipskog junaka našeg doba,razmaenog klipana uštekanogna intravenozni video, mobitel iTomb Raidera. Takvu frajeru“stariji pisci” do neba smrde nadosadu, prisilu i školsku lektiru,i neæeš ga za njih zainteresirati dasi bog.Pa ipak, ima bar jedan vrlostari pisac u kojem neèega definitivnoima.Ovidijevu zvizdu slidimTaj je vrlo stari pisac Ovidije.Ovidije se rodio godinu dana nakonubojstva Julija Cezara (43.p.n.e), i za njega je svijet bio Rimcara Augusta, milijunski velegrad.No iz tog je svijeta Ovidije bioprotjeran, da bi skonèao u egzilu,daleko od metropole, meðu barbarimana obali Crnog mora(negdje 17. ili 18. n.e). Najpoznatijesu Ovidijevo djelo Metamorfoze,ep koji u 15 pjevanja i oko12.000 heksametarskih stihova isprepleæenekih 250 prièa klasiènestarine u cjelinu od postanka svijetado apoteoze Julija Cezara.Prièe ujedinjava motiv pretvorbe:muškarci postaju ene, ene muškarci;bogovi postaju ivotinje;muškarci i ene postaju bogovi,drveæe, ptice, ivotinje, ribe, dvodihalice,kukci i cvijeæe; pretvorbuèesto prati horror nasilje u crnohumornojhiperboli.“Dok se dvadeseto stoljeæe bli-ilo svršetku”, pripovijeda namove godine objavljeni The CambridgeCompanion to Ovid, “Ovidijevaje zvijezda sjala jasnim sjajem”,i dodaje: “barem na nebuanglosaksonskog svijeta.” Za anglofonupubliku, Ovidijeve Metamorfozedoivjele su barem èetirirecentne pretvorbe. Pjesnik i prevodilacDavid Slavitt prepjevao jeèitav ep (The Metamorphoses ofOvid, Translated Freely Into Verse,1994); 42 pjesnika, meðu njimaSeamus Heaney, Alice Fulton,Charles Simic, Amy Clampitt,C.K. Williams, preveli su iliobradili skoro cijele Metamorfoze(After Ovid. New Metamorphoses,1994); vlastiti je izbor prepjevaopjesnik Ted Hughes – inaèe suprugSylvie Plath (Tales fromOvid, 1997); 19 pisaca, meðu njimaCees Nooteboom, Joyce CarolOates, A.S. Byatt, Gabriel Josipovicii Margaret Atwood, slo-ilo je zbirku kratkih prièa na ovidijevsketeme (Ovid Metamorphosed,2000).Ovidije za èitanje, zainformiranje... za igranjeSve su ove knjige slobodni prijevodi,adaptacije i prerade Ovidijaili “reakcije” na njegov tekst.Noga filologaDi je Ovidije?Ovakav postupak anglosaksonskakultura zove knjievnim (literary)prijevodom; takav prijevodpokušava biti iv i èitljiv zamodernu publiku, ne libeæi sepritom najrazlièitijih sloboda.Knjievni prijevod te slobodedobiva izmeðu ostalog i zato štosu èitaocima engleskog lako dostupnibrojni doslovni (literal),prijevodi, oni “vjerni” izvorniku.Tako se uspostavlja opreka: jednisu prijevodi za èitanje, drugi zainformiranje.Vaan je, meðutim, još jedanzakljuèak: eto, u posljednjih sedesetak godina u anglofonom svijetunašlo šezdesetak ljudi koji u“djelima starijih pisaca” oèito nalaze“nešto za naše doba”; broj jezainteresiranih, izvjesno, još veæikad uraèunamo i sve one koji sunavedene knjige proèitali (“Kupili!”urlaju korekciju iz veselogsvijeta kapitalizma). Nije mi sadatoliko bitno što su ti ljudi našli;bitnijim smatram stav s kojim sustali pred dvanaest tisuæa stihovastarih dvije tisuæe godina. U Ovidijusu našli “nešto” zato što suimali hrabrosti i drskosti da se sOvidijem igraju: da ga upotrijebemimo uputa za uporabu, da gapogledaju iz neoèekivanog ugla,da potegnu bilo koji kraj i vide štoæe se dogoditi. Pritom su se jedniigrali s Ovidijem, po njegovimpravilima, dok su drugi pravilaodreðivali sami, a treæi kombiniraliprvi i drugi pristup, ali nitkonije imao obrazac, šprancu po kojojse stvari rade, okvir kojeg setreba pridravati.Dok se anglofona tradicija opredijelila za polifoniju pristupa idijalog s originalom, Hrvate je zapala tiranija mono-tehnikeNeven JovanoviæLijepi našEvo nas na toèki hrvatsko-filološkogobrata. Zašto Ovid Metamorphosednije na hrvatskom?Zašto Luko Paljetak, DanijelDragojeviæ ili Anka agar (exempligratia, ništa osobno) nisu preveli/preradili/”reagiralina” Metamorfoze?Zato što je hrvatska kultura,što se Ovidija (i antièkeknjievnosti opæenito) tièe,odabrala drukèiji put. Dok se anglofonatradicija opredijelila zapolifoniju pristupa i dijalog s originalom,Hrvate je zapala tiranijamono-tehnike.Naime, na hrvatskom do danadanašnjeg postoji jedan jedinicjeloviti prijevod Metamorfoza;usporedbe radi, engleska knji-evnost dobiva barem po jednecjelovite Metamorfoze svakihstotinu godina, od 1483. do kasnogdevetnaestog stoljeæa; dvadeseto,kako smo vidjeli, obilujei doslovnim i knjievnim prijevodima.Jedini je hrvatski prijevodizradio 1907. – pred više odstotinu godina – jedan èovjek,Tomo Maretiæ, isti onaj koji jepreveo i Ilijadu, Odiseju i Eneidu,onaj kojeg jezikoslovlje pamtikao autora Gramatike i stilistikehrvatskoga ili srpskoga knjievnogjezika. Opet usporedba: engleskogsu Ovidija stvarali i profesionalniprevodioci poput renesansnogArthura Goldinga,kojeg je èitao Shakespeare, i filolozipoput Georgea Sandysa, ali ipjesnici (Dryden, Addison, Gay,Pope... kao i gore spominjanimoderni). Hrvatski je Ovidijepak iskljuèivo filološko èedo,stoga i nosi sve biljege te profesije.Jezik Maretiæeva Ovidija nezvuèi arhaièno samo danas; èinise da je tako zvuèao i 1907., u štoæemo se uvjeriti èim Maretiæastavimo uz bilo koju stranicunjegova suvremenika Matoša.“Poetiènost” Maretiæeva Ovidijaiscrpljuje se u stihotvornim kristijanijama,u tome što je Maretiæpraktièki samostalno stvorio jednuvrstu stiha, “hrvatski prijevodniheksametar”, stih koji, ubiti, oponaša školsko skandiranjelatinske metrike i za èije razumijevanjetreba poznavati gomiluspecijalnih pravila. No, Maretiæuje strana ideja da bi se poetiènostmogla kriti i u dijaloguprijevoda s izvornikom, u prevodioèevojmoguænosti da predloškunešto doda ili nešto oduzme.Maretiæ je filolog; za filologa,vlastiti je udio neoprostiv (ilineizreciv) grijeh; filolog, kadprevodi, èini sebe prozirnimstaklom koje propušta zrake izvornikauz minimum otpora iizoblièenja. Drukèije je u engleskojprijevodnoj knjievnosti.Ondje filolozi postoje, ali ne dominiraju;ondje se lopta kreativnostidodaje i preotima još odspomenutog Goldinga (koji odTesalije i Trakije stvara engleskepejzae). Tako After Ovid i OvidMetamorphosed poèivaju na cijelojjednoj tradiciji kakve u hrvatskojknjievnosti nema. Odnosno,moda je postojala, ali je odbaèenai marginalizirana: igranjems Ovidijem bavili su se staridubrovaèki pjesnici, da bi ihzbog toga strogo ukorio autorpredgovora Maretiæevu Ovidiju,“sveuèilišni profesor g. Dr. Ð.Körbler”: “rad (jednoga od Dubrovèana,Šimuna Zlatariæa) nemoemo zapravo ni nazvati prijevodom,nego samo razvodnjenomparafrazom, u kojoj jedvaraspoznajemo pojedine kaplje latinskogaoriginala.”1000 stihova s preprekamaPoštovani g. Maretiæ, marljivoradeæi za dobro domovine, preveoje èak èetiri kanonska pjesnièkadjela antike: Ilijadu, Odiseju,Eneidu, Metamorfoze. Tako je,autoritativnošæu prevedenih tekstovai kolièinom stihova (i upornimpretiskivanjem navedenihprijevoda), Maretiæ sam samcatoblikovao hrvatsku prijevodnutradiciju, što se antièke poezije tièe;on je propisao što se smije, štose ne smije. Dakle: prvo, prijevodipostoje da bi “širi slojevi” Hrvata“upoznali” antièku knjievnost;u svrhu “upoznavanja”, prijevodimogu biti iskljuèivo “vjernii toèni”. Nadalje – da bi bilivjerni i toèni prijevodi pjesama,oni mogu biti iskljuèivo u toènodefiniranom stihu, analognomantièkim metrima. Napokon, vokabularprijevoda mora biti puristièkioplijevljen: Maretiæ je bioogorèeni protivnik “tuðica”, tj.internacionalizama – moda zatošto bi u antièkom tekstu izazivaliefekt anakronosti (ne pripadajuæi“prirodnom”, “nevidljivom” materinskomnam jeziku). Potencijalnognovog prevodioca Ovidijana hrvatski èeka tako niz prepreka:a) mora prevoditi “vjerno itoèno”; b) mora prevoditi u toènoodreðenoj vrsti stiha; c) propisanoje koje rijeèi ne smije upotrebljavati.Èitljivost i ivost teksta,prenošenje autorova tona–npr. Ovidijeva crnog humora,njegove raznolikosti i višeznaènosti,njegovih understatements –sve to, za maretiæevsku tradiciju,nije bitno. Ova je tradicija priliènoklaustrofobièna, tako da valjarazumjeti pjesnike koji su jespremno prepustili dobro istreniranimspecijalistima. No, doklegod specijalisti budu dobro istreniranoreproducirali tu klaustrofobiènutradiciju, u starim æepjesnicima biti malo toga za našedoba. Naše doba preferira otvorenavrata.Prièe iz Ovidija: ErisihthonTed Hughes (1997)Iako Glad ivi kao sušta suprotnostCererina, ipak joj se pokorava. Pa jezdi kroz tamuNad zemljom, do kuæe Erisihthonove,I naginje se nad jastuk gdje njegovo liceHrèe otvorenih usta.Njezin ga kosturni zagrljaj obavija,Njezina sparušena usta pripijaju se uz njegova usta,Ona dahom puštaU svaki kanal njegova tijelaVihor izgladnjelosti.Uèinivši to, nestaje,Odlijeæe, napušta zemlju obilja,Kao da ju je natrag k sebiUsisao vakuum –Pusti predjeli oskudiceKoji pripadaju njoj, i kojima pripada ona.Erisihthon još uvijek hrèe –Ali premda se bog sna trudiUmiriti ga, Erisihthon veæ sanja da je na banketuGdje hrana okusa nema. Košmar.Njegovi kutnjaci melju zrak, uz suhu škripu,Dok sanja da tim kutnjacima meljeGozbu ništavila, hranu od zraka.Napokon se budi uz trzaj, sklupèan je i skvrèenU grèevima gladi. Èeljusti mu,Èini se, djeluju vlastitom voljom, škljocaju oko zrakaU nesavladivoj udnji da grizu,Da gutaju hranu – kao maèkaKad fiksira pogledom nedohvatnu pticu.eludac osjeæa kao šaku,Šaku što stišæe, stišæe toliko da izaimljeI samu ideju hrane.Ovidije Metamorfoze 8, 821-836Neven Jovanoviæ, (2002)Glad izvrši što je Cerera rekla (premda su vjeèitaoporba jedna drugoj); na krilima vjetraklisne do dvora Erisihthonova, uskoèi u spavaæu sobubezbonikovu; njega bio je shrvao duboki san(noæno bijaše doba). Gole ga kosti obgrle;Glad udahne sebe Erisihthonu u grlo, u pluæa, u usnu šupljinu;putove njegova tijela ispuni vuèjom prazninom.Obavivši zadatak, ode iz svijeta blagostanjanatrag u metropolu oskudice, na svoja jalova polja.Blagi je sanak i dalje htio peruškom poèinka milovatiErisihthona; on u snoviðenju stupa pred bogatu gozbu,vaèuæi ustima praznim, škrguæuæi zubom o zub;radi i radi jednjak obmanut nepostojeæom hranomno umjesto gurmanskih jela tamani tanani zrak.Od toga pobjee san, a Erisihthon pade u krizu; udnja za hranomnadvladava sve, trbuh poludi, u elucu zine rupa.Publija Ovidija NasonaMetamorfoze, 8, 813-829Tomo Maretiæ (1907)Nalog Cererin posluša Glad (i ako je svagdaProtivan djelima njenim), i vjetrom bivši donesenDo kuæe, kamo treba, svetogrdniku se odmahU sobi naðe, kojem je san razglobio udeDuboki – u doba noæno –, objeruèke obujmi tad ga,Sebe udahne u nj te èeljust mu, prsi i ustaZapahne, u ile prazne izatog mu taštinu uspe.A kad izvrši nalog, iz zemlje otiðe plodnePa se u uboški povrati dom, u obiènu spilju.Tihi je san Erisihtona još pomahivao blagimKrilima, i on speæi u utvari hoæe da jede,Mièe ustima praznim i zube o zube tare,Jelima puni grlo, al’ ništava jela se grluIzmièu, i mjesto hrane badava tanahni uzduhGuta; a san kad ode, goropadna pouda jelaGladnu mu osvoji èeljust i utrobu bezdanu...