Ne, hvala! - Zarez

Redatelj glumaèkog licaIV/91, 7. studenoga 2,,2. 35U formalnom smislu, uBergmanovu se filmskom rukopisusnano osjeæa utjecaj kazališta kojeje ipak bilo i ostalo njegova prvaljubavUz ciklus filmova Ingmara Bergmana uRijeci, Hrvatski kulturni dom na Sušaku,od 11. do 20. listopada 2002.Kim Cuculiæremda je s filmom Fanny i Alexander,švedski redatelj Ingmar Bergman1982. godine najavio svoj oproštajs filmom, ovo ljeto u središte zanimanjajavnosti ponovo ga je izbacila vijesto snimanju njegova novog filma Sarabanda,koji bi trebao biti neka vrsta nastavkafilma i istoimene serije Prizori iz braènogivota. Usporedo s tim, u Rijeci je tijekomlistopada u organizaciji Filmskog centraZagreb, Hrvatskog filmskog saveza, švedskogveleposlanstva i švedskog institutaza film prikazan ciklus Bergmanovih filmovakoji je iznova skrenuo panju naovog, danas veæ pomalo zaboravljenog velikanasvjetskoga filma. Pokušavajuæi pronaæiodgovor na pitanje zašto u devedesetimgodinama dolazi do gubitka interesaza Bergmana i slabljenja njegove pozicijena raznoraznim filmskim top-ljestvicama,kritièar Jurica Pavièiæ krenuo je od pretpostavkeda razdoblje postmoderne jednostavnonije sklono velikim naracijama ivelikim idejama kojima se Bergman bavi usvojim filmovima. Èak i kad tretiraju intimnudramu pojedinca, jednu od omiljenihBergmanovih tema, filmovi devedesetihtu intimu ne stavljaju u kontekst velikihi sudbinskih pitanja èovjeka, nego ihpromatraju u okviru lokalnih ljudskih odnosai malih, parcijalnih drama.Lica glumacaSlabijoj recepciji Bergmanovih filmovavjerojatno je pridonio i senzibilitet današnjegvremena koje prednost daje brzoj idinamiènoj montai, što je sasvim u suprotnostis njegovim filmovima koji u formalnomsmislu pokazuju da je specifiènokinematièko djelovanje moguæe postiæi iizvan vanjske akcije, neprekidnog mijenjanjamjesta zbivanja i dinamièke monta-e. Umjesto toga, ljepota njegovih filmovaproizlazi iz usredotoèenosti na dramukoja se zbiva na licima glumaca te pridavanjupanje simbolièkom kretanju kamerekroz prostor i vizualnom doèaravanju atmosfereambijenta. Svojim komornim filmovimau kojima poštuje jedinstvo vremenai prostora, snimanim s vrlo maloglumaca i na svega nekoliko lokacija, Bergmanje stvorio prepoznatljiv, pomalo“asketski” stil, kojim je prethodio nekimsuvremenim filmskim tendencijama, kaošto je primjerice pojava Dogme (o kojojse sâm Bergman i nije pretjerano pozitivnoizjasnio). Ono što Bergmana u vremenupraznine i potrošenih vrijednosti èini“staromodnim” svakako je i shvaæanje filmskeumjetnosti, koju on tretira jednakoozbiljno kao knjievnost ili slikarstvo,dok u kompozicijskom smislu svoje filmoveèesto gradi prema glazbenim naèelima.Svoje poimanje filma Bergman je ukratkosaeo rijeèima: “Film kao san, filmkao glazba. Ni jedna se vrsta umjetnostiosim filma ne probija pokraj naše svijestio svakodnevnom tako izravno prema osjeæajima,duboko u sumraène prostoreduše.”Rani radoviZa retrospektivu filmova Ingmara Bergmanau Rijeci odabrana su manje ili višereprezentativna ostvarenja karakteristiènaza svaku od njegovih stvaralaèkih faza. Izprve faze, koja je potrajala do 1950. godine,nije prikazan nijedan film, dok je zailustraciju druge faze odabran posljednjifilm iz toga niza – Osmijesi ljetne noæi iz1955. godine. Rijeè je o filmu nadahnutomShakespeareovim Snom Ivanjske noæi,dok njegova struktura podsjeæa naFeydeauove vodvilje. Premda u filmuprevladava komièki ton, u njemu se javljai jedna od tipiènih bergmanovskih tema –razmatranje kompliciranih odnosa izmeðumuškaraca i ena. Nakon što je s Osmijesimaljetne noæi postigao uspjeh nafestivalu u Cannesu, to je Bergmanu omoguæilosnimanje Sedmog peèata, filma kojimje na sebe skrenuo pozornost svjetskekritike i intelektualne publike. Srednjovjekovnaprièa, situirana u Švedsku u vrijemekriarskih ratova, redatelju je posluilaza propitivanje vlastitog odnosa premavjeri i religiji. Kao sin luteranskog sveæenikaBergman je od najranijeg djetinjstvabio zaokupljen pitanjem vjere, što u Sedmompeèatu dolazi do izraaja kroz lik Vitezakoji sumnja, ali ne vjeruje. U tomsmislu zanimljiv je nastanak scenarija zafilm. Bergman je, naime, nekoliko godinabio nastavnik na glumaèkoj školi u Malmöu,gdje je prisjeæajuæi se oslikanih crkvenihzidova iz svoga djetinjstva u nekolikopopodneva napisao dramsko djelcepod nazivom Slikarije na drvu, u kojemuje svaki student našao svoju ulogu. To jedjelce s vremenom preraslo u Sedmi peèat,prema mišljenju samoga redatelja neujednaèenfilm, koji je pravljen u vrlo primitivnimuvjetima. Tako se u Vještièjoj šumi,gdje noæu pogubljuju vješticu, meðudrveæem mogu razabrati prozori neboderau Rasundi, dok je prizor s mrtvaèkimplesom snimljen u silnoj strci jer je veæinaglumaca veæ završila svoj dnevni posao iotišla. Zbog toga su u kostime osuðenikana smrt odjeveni pomoænici, elektrièari,jedan šminker, pa èak i dvojica sluèajnihljetnih gostiju koji uopæe nisu shvatili oèemu je rijeè. Film je samo tri dana snimanna terenu, a sve ostalo u studiju. SaSedmim peèatom Bergman je poèeo upotpunjavatiekipu suradnika koji æe ga pratitiu gotovo svim njegovim daljnjim filmovima(B. Andersson, G. Lindblom, G.Björnstrand, M. von Sydow, I. Thulin, L.Ullmann i E. Josephson).ZrelostNakon toga slijedi film Divlje jagode, ukojemu glavnu ulogu tumaèi èuveni švedskiredatelj Victor Sjöström. U filmu nadrealneatmosfere i onirièke tematike ostarjelise protagonist nizom turobnihprisjeæanja na prošlost suoèava s problemomprolaznosti i skore smrti. Nadrealistièkevizije i snove u sljedeæoj fazi Bergmanovastvaralaštva zamjenjuju jednostavnosti naturalizam u pristupu. Filmovikoji nastaju tijekom šezdesetih i sedamdesetihgodina Bergmanu definitivno osiguravajuugled jednog od najkompleksnijihstvaralaca psihološkog filma. Iz tog razdobljaprikazani su filmovi Lice, Tišina teKrici i šaputanja. Nakon Tišine, u kojoj sebavio sloenim odnosom izmeðu dvijusestara, zanimanje za ensku psihologijudolazi do izraaja i u filmu Krici i šaputanja,koji nekim svojim elementima i opæomatmosferom moe asocirati na ÈehovljeveTri sestre. Fokusirajuæi se na licaglumica i psihièka proivljavanja likovaredatelj minimalnim sredstvima postiesnaan kontrast izmeðu boli jedne od sestarai prigušenih emocija ostalih enskihlikova optereæenih intimnim brodolomimai seksualnim frustracijama. Vanuznaèenjsku i dramaturšku ulogu u filmuima fotografija u boji Svena Nykvista, od1960. godine stalnog Bergmanova suradnika.Sredinom sedamdesetih godina Bergmanje zbog optube za utaju poreza bioprisiljen napustiti Švedsku, pa nekolikogodina ivi u Njemaèkoj gdje stvara nekolikozanimljivih, ali ne toliko priznatih filmova,meðu kojima i Jesenju sonatu u kojojje prvi i jedini put suraðivao sa svojomslavnom prezimenjakinjom Ingrid Bergman.Prema vlastitom djetinjstvuU Švedsku se ponovno vraæa poèetkomosamdesetih godina, kad snima film Fannyi Alexander, bogatu evokaciju vlastitadjetinjstva. Dotad najraskošnijom produkcijomu švedskom filmu, Bergman jena neki naèin zaokruio svoj filmski opus,iznoseæi pred gledatelje prepoznatljiv bergmanovskiimaginarij èija stalna mjesta èinelaterne magice, kruti luteranski sveæenici,sukob vjere i razuma, dualizam tijelai duha. U sklopu retrospektive prikazanisu i Bergmanov kratki film Karinino lice,film Poslije probe i dokumentarac Bergmanovglas autora Gunnara Bergdahla. Poslijejoš jednog ciklusa Bergmanovih filmova,koji predstavlja samo jedan od moguæihizbora iz njegova opsena filmskogopusa, èini se da je rijeè o redatelju kojikao da je èitav ivot snimao jedan te istifilm u kojemu se kroz razna lica i karakterezapravo neprestano bavio samim sobomi svojim vlastitim preokupacijama.Protestantski odgoj zasnovan na poniavanju,kompleksi iz djetinjstva, neprijateljskiodnos prema seksualnosti i strahod ena, a tome moemo pridodati i tipiènuskandinavsku melankoliju, rezultiralisu trajnom tjeskobom koja je svoj izlaznašla u filmskom istraivanju duševnihstanja i pokušaju njihova prikazivanja. Uformalnom smislu, u Bergmanovu se filmskomrukopisu snano osjeæa utjecajkazališta koje je ipak bilo i ostalo njegovaprva ljubav. Stalnom ekipom suradnikaostvario je svoj san o stalnoj “kazališnojtrupi” koja æe ga pratiti na svim njegovimfilmskim putovanjima. Pri kraju svoga putaBergman se filmom Sarabanda, èiji naslovupuæuje na Bachovu suitu i istoimeniples za dvoje, ponovo vraæa svojim starimopsesijama. Hoæe li to biti njegov velikipovratak ili tek prisjeæanje na jednu zanimljivufilmsku poetiku, ostaje da vidimo.Pomalo izvan oèekivanja u Rijeci sedogodilo to da su pojedine projekcije Bergmanovihfilmova bile bolje posjeæene odrazvikanih filmskih hitova u paralelnomprogramu Stelle Artois. Dobra vijest zaBergmana, ali i za pasionirane ljubitelje a-rt-filmova koji su konaèno došli na svoje.Filmska klasika na velikom ekranu u Rijecije, naime, veæ odavno izumrla vrsta.Nadamo se da æe pokazani interes za Bergmanapotaknuti i èešæa organiziranjaovakvih gozbi za filmofile, ali i obiène gledateljezasiæene standardnom holivudskomprodukcijom.