Ne, hvala! - Zarez

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 9– Odlazak na frankfurtski sajambio je vaan i ranije, ali je posebnoznaèenje dobio nakon raspadaJugoslavije i disfunkcijebeogradskog Sajma knjiga. Pretvoriose u godišnju paradu, pregledhrvatskog izdavaštva, odigraoje ulogu eksteritorijalne nacionalnesmotre. To æe se sigurnopromijeniti ponovnim oivljavanjembeogradskog sajmakao oèito središnjeg sajma štokavskoggovornog podruèja. Otome najbolje svjedoèi brojnostnakladnika koji su ove godineparticipirali, pa i susreti ministarakulture. Hrvatski nakladniciokrenuli su se prema Beogradu ikada u godišnjim planovima buduraspodjeljivali budete za nastupena sajmovima, Frankfurt æesigurno malo izgubiti.Ovogodišnji sajam je u cjelinibio nešto reduciraniji; prvo, jer gaje posljednje dvije godine vodiološ direktor. Zatim, nakon 11. rujna2001. godine kod amerièkih idrugih «overseas» izdavaèa nestaloje onog veselja i elana potrebnogza uspješan nastup na sajmovima,a osim toga mnogo se togadanas moe riješiti elektronièkompoštom. Treæi razlog je kriza kojaje zahvatila njemaèke knjiare iprodaju knjiga, tako da je nestaoonaj njemaèki motor sajma.Jesu li moda manji regionalnisajmovi, poput našeg u Puli,modeli za buduænost?– Pa Istra opæenito odliènofunkcionira, pa tako i pulski sajamknjiga. Svojim regionalnimsnagama i pameæu toliko odskaèeod mrtvila ostalog dijela Hrvatske,te ne iznenaðuje što nakon12 godina velikog hrvatskogpatriotizma najbolji hrvatski sajamknjiga imamo u Puli, a akobilo što hoæemo postiæi idemo uBeograd. Nedostaju nam knji-evni festivali, dani knjiga. Gradovipoput Osijeka, Rijeke,Dubrovnika Splita doslovno vapeza tako neèim, ali festivali sene rade tako da se kupi rabljenišator na napuhavanje na koji senalijepi papir s natpisom – ovo jesajam knjiga. Inicijative, dakako,moraju doæi iz pojedine regije,kao što je to spomenuti sluèaj uIstri i prvenstveno to treba napravitizbog mladih ljudi. Koji kakoive u gradovima, a zapravoive u potpunoj kulturnoj, mentalnoji estetskoj pustoši.Iz svojepotpredsjednièkefunkcije zameðunarodneodnose izuzimamprostor štokavskogjezika. Siguransam da za menenitko nije glasaoda bih uspostavljaokontakt svojvoðanskomknjievnošæuBijeg iz provincijeI za kraj pomalo osobno pitanje.Kako ste se odluèili za angamanu tjedniku Feral Tribune?Kao uspješnom izdavaèu snizom društvenih angamanamaterijalna strana sigurno nijebila razlogom.– Skoro svaki tjedan objavimprikaz jedne nove knjige koja jeizašla u nekoj drugoj zemlji, nastranom jeziku, a smatram da jeod nekog opæeg interesa. To radimkako bih obnovio vlastitu privatnubiblioteku. Zahvaljujuæi tomeponovo sam poèeo kupovatiknjige, kada odem u inozemstvoulazim u knjiare i tamo provedemdva-tri sata. Izbor onoga oèemu æu pisati je afirmativan, dakle,pronalazim knjige koje preporuèujemza èitanje, a ne pišem onekoj lošoj knjizi publiciranoj uItaliji. Na taj se naèin i sam pokušavamizvuæi iz provincijalne zatvorenosti,skuèenosti ratne, tuðmanistièke,postuðmanistièke, totalitaristièkeHrvatske. Pokušavamponovo postati normalanèovjek, jer nije lako ivjeti u zemljiu kojoj je desni parametar kakostojiš prema ledeno hladnom pogleduAnte Gotovine, a lijevi kakostojiš prema ledeno hladnom pogleduBorisa Budena.Postoje li i kakve su reakcijeèitatelja Ferala?– Nekoliko nepoæudnih intelektualacareklo mi je da redovnopogledaju i tu rubriku. Naime, toje jedna informativna rubrika,foto: Jonke Shamona nema nikakav profil koji biljude na neki drugi naèin zainteresirao.Osim kad pišem o knjigamakoje govore o ustašama ipartizanima, onda dobivam dugapisma o tome kako je to zapravobilo. Upravo se spremam pisati ojednog Goldhagenovoj knjizi oulozi Katolièke crkve u doba nacionalsocijalizmai fašizma, i sobzirom ma to da se spominje ihrvatska Katolièka crkva oèekujempodue komentare. Inaèe, tami je rubrika veliko veselje i vrlorado o njoj govorim i zato jersam vidio da je biblioteka mogdjeda koji je bio muzièar zapravomnogo bolja od biblioteke kojusam sam prikupio, a ja sam kaoneki izdavaè. Kada bih se u sluèajupoara morao odluèiti kojubiblioteku spašavati odluèio bihse za onu djedovu.