Ne, hvala! - Zarez

8 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Nataša PetrinjakPrerano je govoriti o konkretnimplanovima novoosnovanogDruštva hrvatskih pisaca na meðunarodnomplanu, no koje supo Vama osnovne smjernice?Kako vidite svoju novu funkciju?– Ima nekoliko stvari koje æupokušati napraviti zajedno s kolegama.Prvo, dobru web stranicui publikaciju u kojoj bi èlanovidruštva bili predstavljeni na engleskomjeziku. One morajusadravati biografije, opise njihovarada i po moguænosti prijevodedijelova njihovih radovakoji bi mogli biti zanimljivi nekominozemnom uredniku. Potom,ako društvo bude imalosnage, trebalo bi izdavati neštopoput èasopisa Most (The Bridge)ili iskoristiti veæ postojeæi, alida ne bude muzealan i ne donosivijesti iz srednjega vijeka. Takavèasopis mora sadravati zanimljivaštiva suvremenih aktivnih pisacajer to je jedino što zanimaljude koji bi vani nešto, eventualno,preveli. Izvan Hrvatske nitkone zna hrvatski i što je izdavaèveæi, jaèi i uspješniji to mu jejedan takav mali jezik kao što jehrvatski egzotièniji. A na namaje da se s time pomirimo. Nadalje,mislim da se Društvo hrvatskihpisaca hitno mora prikljuèitimeðunarodnim knjievnim razgovorimau Sarajevu u organizacijiCentra Andre Malraux kojipostaju jaka, prominentna knji-evna manifestacija. Rijeè je omanifestaciji u kojoj sudjelujuvrhunska imena knjievnosti,kritike i izdavaštva primarno izfrankofonih zemalja, ali polakostiu i ljudi s njemaèkoga i engleskogagovornog podruèja.Sljedeæa aktivnost Društva morabiti utjecanje na dravu da oslobodinovac za vrhunske prevodiocekoji bi prevodili dijelove,poglavlja iz suvremene hrvatskeknjievnosti, odnosno knjievnostiHrvatske jer u Hrvatskojimamo i npr. talijansku knjievnost.Dobro iskorišten trenutakNajbolje mjesto za ljetne prezentacijei uèenja o hrvatskomjeziku i knjievnosti nesumnjivoje Dubrovnik, i tu scenu trebaoivjeti. Tim više što tamo postojiInteruniverzitetski centarkoji ima veliku tradiciju i moguænostiza organiziranje velikihskupova, a koji su u razdobljuhrvatskog patriotizma à la FranjoTuðman bili potpuno zapuštenii marginalizirani. Naravno,Društvo hrvatskih pisaca moratijesno suraðivati s HrvatskimPEN Centrom, osobito dok muje na èelu Sibila Petlevski, kozmopolitkinjakoja govori i pišena nekoliko jezika i rado aktivnoprezentira hrvatsku knjievnost.Treba utjecati na dravu i dase osigura novac za organizacijudva-tri vrhunska nastupa suvremenehrvatske knjievnosti usvijetu, kao što to veæ rade Slovenci.To znaèi da jednom godišnjetreba otiæi u New York, Berlinili Stockholm, Rim, Madrid iliLos Angeles i napraviti jaku višednevnupriredbu. Rijeè je oskupom projektu koji se ne mo-e realizirati da sudionici spavajukod aktivista HDZ-a ispod kreveta,nego o predstavljanju dijelakulture na naèin kao što se predstavljajusimfonijski orkestri.Jedno takvo predstavljanje morabiti i u regiji, nebitno je sada je liNenad Popoviæ, potpredsjednik za meðunarodne odnose Društva hrvatskih pisacaKorak prema modernizacijiSvoju novu funkciju vlasniknakladnièke kuæe Durieuxvidi kao niz akcija kojima bise hrvatska suvremenaknjievnost više i boljeprezentirala u inozemstvu.Barem dok HDZ ponovone doðe na vlastenad Popoviæ roðen je 1950.godine u Zagrebu. Pohaðao ješkole u Zagrebu i Koblencu, testudirao u Zagrebu i Bonnu. Diplomiraoje germanistiku, junoslavenske knjievnostii hrvatski jezik na Filozofskom fakultetuu Zagrebu. Nakon dvogodišnjegstudijskog boravka u Freiburgu od 1976.do 1980. radi kao asistent u Referalnomcentru Sveuèilišta u Zagrebu. Potom postajeurednik i kasnije glavni urednik Grafièkogzavoda Hrvatske u kojem mu poèetkomdevedesetih uruèuju otkaz kaotehnološkom višku. Godine 1991. suosnovaoje nakladnièku kuæu Durieux.Piše za niz hrvatskih i njemaèkih novina,èasopisa i radio stanice, te prevodis njemaèkog. Dobitnik je nagrada – Premio‘92 per il lavoro letterrario Talijanskogkulturnog instituta u Zagrebu, LiepzigerBuchpreis, Saveza njemaèkih izdavaèai knjiara, zajedno s Freimutom DuveomNagradu Bruno Kreisky za politièkuknjigu, te je primio Medalju HermannKesten, Njemaèkog centra P.E.N. Suosnivaèje Grupe 99, a 2000. godine proglašenpoèasnim graðaninom Sarajeva.Èlan je Hrvatskog centra PEN.-a,HHO-a, Cap Anamur-German EmergencyDoctors/Köln, Journalisten helfen Journalisten/München,Meðunarodnog forumaBosna i Društva hrvatskih knjievnihprevodilaca.Jednom godišnje treba otiæi u New York,Berlin ili Stockholm i napraviti jakuvišednevnu priredbu. Rijeè je o skupomprojektu koji se ne moe realiziratitakoda sudionici spavaju kod aktivistaHDZ-a ispod kreveta, nego opredstavljanju dijela kulture na naèin kaošto se predstavljaju simfonijski orkestrito Maðarska, Austrija, Italija,Grèka, Bugarska, jer su interes,razumijevanje i sukladnostimnogo jaèi u regiji nego u svijetu.Buduæi da Hrvatska ima i intelektualnui etnièku manjinu usvim tim zemljama nije teško naæiprirodnu vezu za organiziranjetakvih nastupa. Sve ovo govorimjer je osnivanje Društvo hrvatskihpisaca jedinstvena šansa zakorak prema modernizaciji hrvatskogknjievnog pogona, akoji je dosad bio na razini ceremonijalnosveèanog. Pa je DHKbilo društvo za dodjelu medalje inastupima na pogrebima, svadbamai kolektivne odlaske predsjednikuTuðmanu na koktele.Sada se neko drugo društvo osamostaliloi ono poèinje djelovatiu svom interesu i u interesu pisaca,ne recimo nacije. Što je jakopametno jer hrvatsku naciju hrvatskaknjievnost ne zanima.Mislim da je sve napravljeno udobrom trenutku jer je Društvoaktiviralo generaciju mladih piscakoji su zainteresirani za pisanje,za komunikativno pisanje,ali i nastupe, a èiji su najznaèajnijipredstavnici ušli u upravna tijelanovog Društva.Dosta naglašavate potrebu zamodernizacijom i uloge mlaðihpisaca. Postoji li bojazan da se iunutar ovog Društva dogodi jaz isukob generacija?– Teško je to predvidjeti, alisve ovisi od mladih pisaca, u kojojæe mjeri suraðivati s onim piscimaiz generacije koji su todruštvo zapravo osnovali jer jedošlo do loma u DHK. Kad sepogleda s aspekta Velimira Viskoviæa,Draena Katunariæa iliSibile Petlevski društvo je nastalozato jer Draen Kaunariæ nijepostao predsjednik. Da kojimsluèajem jest nikakva velikog osnivanjanovog društva ne bi bilo.To je bio samo dobar povod i iakogovorim o tome s malom ironijom,ispalo je odlièno jer semlaði pisci ne bi odluèili prikljuèitiDHK-u ni da je Katunariæpostao predsjednik. Zasad, kolikosam mogao vidjeti na sastancima,vlada tolerancija jednihprema drugima, što je posljedicapotpune nezainteresiranosti jednihza druge i to je, zapravo, jakodobro. Ne vjerujem da npr. mlaðipisci nešto pretjerano èitajutekstove onih starijih i to je, ponavljam,jako dobro jer dobivamodinamiènu grupu. Iskreno,nadam se da neæe biti jedinstvenihstavova, jedinstvenih stremljenja.Društvo hrvatskih pisacaje sindikalni skup koji je zbog samoruiniranjaDHK preuzeo i nekereprezentativne funkcije.Strani sveuèilišni profesori,urednici, novinari æe se kada doðuu Zagreb vjerojatno bolje osjeæatiu društvu pisaca gdje ih neæedoèekati šest alkoholièara i šestdivljih dinaroida.Grupa za pritisakSpomenuli ste i pritiske na dr-avu i društvo za potrebe ostvarenjapojedinih ciljeva. Kakonapraviti pritisak za potrebeknjievnosti u društvu u kojemslubeni dravni predstavnicivrijednosti koje propagiraThompson proglašavaju uzvišenimivotnim vrijednostima?– Mislim da æe Društvo hrvatskihpisaca kao Društvo arhitekataili likovnih umjetnika i svaostala pristojna društva iz kulturnesfere dobivati samo 5, 6 ili8% od onoga što dobivaju gospodapoput Thomsona ili redateljafilmova o èetveroredu, MajciBojoj i kralju Zvonimiru. S timese treba pomiriti. ivimo u zemljiu kojoj to ljudi jako vole, paèak i suci poskakuju ratnim zloèincimadok pjeva Thompson.No, kako je DHP svojevrsnasindikalno okupljanje, lobistièkaorganizacije, grupa za pritisak –molim ustaše da zapišu tu rijeè –mi æemo taj pritisak raditi i mislimda æe biti dobro doèekan. Ponajprijejer je ministar kulture uvrlo dobrim, konstruktivnim,radnim odnosima s VelimiromViskoviæem i upravom Društva.Kad HDZ doðe na vlast, a na èemuSDP i svi ostali tako svesrdnorade, onda æe to biti malodrukèije, ali ipak imamo godinudana vremena.Moe li se kontaktima i suradnjoms meðunarodnim institucijamai pojedincima na neki naèinpreskoèiti hrvatski okvir, hrvatskeinstitucije?– Ne, jer se knjievnost i kulturana meðunarodnom planuuvijek pomau iz matiène zemlje.Bogati amerièki tvornièari,vlasnici, rentijeri plaæaju putemzaklada ili direktnim sponzorstvimada bostonska filharmonijaode i svira u Parizu. Ne moeFrancuska pozvati Berlinsku filharmonijuda svira na komercijalnojosnovi jer je tako skupa dato nitko ne moe platiti. Rijeè jeo kulturnim vanjskim poslovimakoji se uvijek obavljaju «iz zemlje»i samo o pojedinoj dravi zavisišto radi sa svojom kulturomprema van. Naša zemlja se nikadnije osobito brinula o tim stvarima,niti je smatrala da pisci predstavljajuzemlju iz koje dolaze.Spomenuli ste prikljuèivanje isuradnju sa Sarajevom, no ovogodišnjimasovni odlazak izdavaèau Beograd pokazuje da seshvatilo koliko je i to trište zanas vano. No, veæ pri prvom organiziranomposjetu napravili supropust i organizirali tek izlobuknjiga, premda je interes za kupnjubio vrlo velik.– Iz svoje potpredsjednièkefunkcije za meðunarodne odnoseizuzimam prostor štokavskogjezika, to nije moja domena.Bosnu uopæe ne smatram inozemstvom.Odnosno, smatramje formalnim inozemstvom, ali upotpunosti integralnim dijelomonoga što zovemo naš kulturniprostor.Dakle, granice su granice jezika,a ne dravne granice?– Da, takvo što postoji meðuNijemcima, meðu Francuzima.Ne mislim da se time moram bavitijer to nije meðunarodna suradnja,niti mislim da je netko zamene glasao zato da uspostavimkontakte sa srpskom ili vojvoðanskomknjievnošæu.Regionalne inicijativeSvi izvještaji o netom završenomSajmu knjiga u Frankfurtugovorili su o svojevrsnom kvantitativnomi kvalitativnom paduu odnosu na prethodne godine.Za naše je nakladnike godinamato bio najznaèajniji dogaðaj sezonezbog kojeg su se lomilamnoga koplja. Hoæe li se neštopromijeniti?