Ne, hvala! - Zarez

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 23pokazao kako zna reæi i izabrati pravustvar u kritiènim situacijama; kada nam jevojni puè visio iznada glave, kada su generalipisali pisma koje je kao prva vijest saspecijalnom pozadinom bila objavljena nateleviziji u trenutku kada su predsjednikRepublike i premijer bili izvan zemlje, abiskupska konferencija tome dala nedvosmislenupodršku. Ili kada je uzavrela cijelasituacija oko Bobetka, kada su sankcije bilavrlo moguæa opcija, istup predsjednikaMesiæa bio je presudan. Postoje u hrvatskomdruštvu snage koje bi mogle zemljuizvesti iz te kritiène zone. Mislim da je zakono zabrani isticanja ustaških i fašistièkihoznaka dobar korak u tom smjeru.Naravno, bilo bi puno bolje da je televizijaimala snage djelovati odgojno, što jemogla, i nakon èega vjerojatno nikakvezabrane ne bi ni trebale. Televizija nije samozabava, utjecaj koji ima je moda ravanškolovanju. Drava ima odgovornostda je koristi i za promociju društveno vrijednihideja. To je pozitivna kontrola medijai pozitivna upotreba medija u politièkesvrhe. Kvaka je u tome da sve ovisi kojesu to društveno vrijedne ideje.Vratio bih se onome što je vano naglasiti:kod svih ovih diskusija o fašizmu iidejama koje iza njega stoje, a koje su postojalei prije nego se fašizam pojavio kaopojam, od spaljivanja vještica, pogromarazlièitih etnièkih manjina, vano je da sesve te pogubne ideje na vrijeme prepoznaju.I to treba uèiti djecu u školi, kako bi torazumjela. Ako dozvoljavate da se u društvudogaða promocija nasilja i netrpeljivostiu velikoj ste nevolji. To društvo kliziprema totalitarizmu, prema društvu kojeæe proganjati ljude ili u kojem æe prevladatipolitièka struja koja æe ukinuti slobode iproganjati dobar dio svog vlastitog stanovništva.To se u ljudskoj povijesti nijedogodilo samo jednom i stoga se moguzakljuèiti neke pravilnosti, jer postoji zajednièkinazivnik.Uvrijeðeni fašistiDan 9. studenoga obiljeava se u svijetukao Dan borbe protiv fašizma i antisemitizma,no ipak æe se obiljeiti i kod nas.– To je prilika da se u javnosti upozorina latentnu opasnost koja postoji. U hrvatskomdruštvu je ona, naalost, posebnoprisutna. Imamo ne samo kavanskediskusije, nego i diskusije u vodeæim medijima,akademike koji zastupaju stavovekoji su, po mom mišljenju, izravna promocijaonih najgorih karakteristika fašizma.Današnji politièari koji propagirajutakve ideje strašno bi se uvrijedili kad bisteim rekli da su fašisti, jer se fašizam danasupotrebljava gotovo kao psovka. Alisu netrpeljivost, netolerancija, iskljuèivosti propagiranje politièkog nasilja kao legitimnepolitièke metode za postizanje vrloopskurnih ciljeva i danas prisutni kao štosu bili u doba demokratskoga dolaskaHitlera na vlast. Zato je 9. studeni prilikada se o tome govori, propagira obrazovanjeu tom smjeru, kako bismo znali o èemuje rijeè i kako bismo to mogli prepoznatina vrijeme. To je izuzetno vano, posebnou Hrvatskoj, jer smo u Drugomsvjetskom ratu imali pokret koji je tvrdioda se bori za Hrvatsku, a bio je par exellancefašistièki. Ustaštvo je zloèinaèkipokret, zloèinaèka ideologija i to trebaponavljati. Sve marginalne skupine – odskinhedsa do Bad Blue Boysa i Torcide –koje su sklone nasilju, sklone su i ideologijamakoje propagiraju politièko nasilje.Zato u Hrvatskoj treba, ne samo 9. studenoga,govoriti o pogubnosti takvih politièkihideja i takvih sustava vrijednosti.Ove godine bit æe u povodu 9. studenogaskup na Zrinjevcu, a poslije podne Graðanskiodbor za ljudska prava zajedno sfondacijom Heinrich Böll u muzeju Mimaraorganizira izlobu plakata o Holokaustukoje je napravio centar Simon Wiesenthal.Izlobu æe otvoriti predsjednikRepublike i bit æe otvorena do 25. studenoga.Volio bih da se izloba prikae i udrugim hrvatskim gradovima i mislim kakobi bilo korisno da je posjete i ðaci srednjihškola.Juan Pablo Ordoñez, šef misije Ureda visokog povjerenikaza ljudska prava Ujedinjenih naroda u HrvatskojPred Hrvatskom je dugaèak putAko kaete da je situacija u nekojzemlji bolja od situacije u nekojdrugoj, to bi znaèilo da su nekaprava bitnija od nekih drugih – štonije sluèaj, jer su sva pravajednako vanaTrpimir MatasoviæKako biste usporedili stanje poštivanjaljudskih prava u Hrvatskoj sa situacijomu drugim europskim zemljama?– Za poèetak, moram reæi da mrzim usporedbe,pogotovo kad je rijeè o ljudskimpravima. Unatoè èinjenici da su ljudskaprava opæa i primjenjiva na sve bez razlike,postoji i èinjenica da je po nekim pitanjimasituacija u nekim zemljama bolja, udrugima ne tako dobra, a u treæima vrlološa. No, po nekim drugim pitanjima situacijamoe biti i obrnuta. Tako postojezemlje u kojima je stanje socijalno-ekonomskihprava prilièno dobro, ali stanjepolitièkih prava nije tako dobro. Dakle,kako se onda uopæe moe usporeðivati?Ako kaete da je situacija u nekoj zemljibolja od situacije u nekoj drugoj, to biznaèilo da su neka prava bitnija od nekihdrugih – što nije sluèaj, jer su sva pravajednako vana. Dakle, moete usporeðivatisamo koliko koja zemlja primjenjujemeðunarodne standardne u pogledu svakogpojedinaènog prava.Nastojanja su jedno, a realizacija drugoZa koja prava smatrate da su u najkritiènijemstanju u Hrvatskoj?– Najprije morate uzeti u obzir da jeHrvatska zemlja u tranziciji, i to višestrukoj– od rata prema miru, od komunizmaprema demokraciji, od socijalistièke privredeprema trišnoj. Veæ i to postavljaspecifièan niz pitanja kojima se moratebaviti na podruèju ljudskih prava. Mislimda je Hrvatska u toj tranziciji, posebiceposljednjih nekoliko godina, ostvarila koraknaprijed u formalizaciji ljudskih prava.U osnovi, formalizacija se poèela ostvarivatiu zakonodavstvu – premda ima jošposla, postoji napredak. Napredak je ostvareni u nastojanju vlasti da se pribliiodreðenim standardima. Meðutim, umnogim sluèajevima, naalost, ostajemo utoj fazi i nije ostvaren pomak prema provedbitih nastojanja. Dakle, nastojanjapostoje, no ona se još nisu odrazila nastvarno stanje u mijenjanju i poboljšavanjuivota ljudi. A upravo o tome i govorimokad govorimo o ljudskim pravima –nije rijeè se samo o zakonodavstvu i nastojanjimanego o provoðenju u djelo.U tom kontekstu, pred Hrvatskom jejoš dugaèak put. Na primjer, u vezi s manjinama– i to svim manjinama – etnièkim,rasnim, religijskim, seksualnim i svimFašizam?Ne, hvala!drugim. Još se mnogo toga mora napravitiu vezi s diskriminacijom pri zapošljavanju,povratku, obnovi. Mnogo je posla i uvezi s Romima, pri èemu je segregacijaglavni problem, koji treba shvatiti vrlo ozbiljno.U tom pogledu nastojanja nisu dovoljna,nego treba zapoèeti postupni procesprimjene meðunarodnih standarda.Naravno, tu su i veliki problemi sa socijalno-ekonomskimpravima, kao i problemkorupcije koji izravno utjeèe i na ljudskaprava.Signali netolerancije i neznanjaTijekom posljednjih nekoliko mjesecitri su dogaðaja pobudila veliku medijskupozornost – nasilje za vrijeme i nakon lipanjskogGay Pridea u Zagrebu, segregacijaromske djece u Meðimurju, te sluèajHIV-pozitivne djevojèice u Dalmaciji.Smatrate li te dogaðaje izoliranim incidentimaili odrazom cjelokupnog stanja uhrvatskom društvu danas?– Mislim da su ti dogaðaji signali situacijeu društvu. Ne bih ih nazvao ni izoliranimni opæim incidentima. No, ti dogaðajiupuæuju na stupanj netolerancije, ali ineznanja u društvu. Ujedno, ti dogaðajipokazuju da još uvijek postoji i problemvrlo jakih nacionalistièkih uvjerenja i stavovakoji se moraju promijeniti u smjerupoštivanja jednakih prava bez diskriminacije.Kako ste u ovom trenutku zadovoljnisuradnjom s hrvatskom vladom? Je li Vladauopæe jedina institucija koja moe utjecatina poboljšanje stanja ljudskih pravau Hrvatskoj?– Poèet æu s drugim dijelom pitanja –definitivno ne. Vlada Republike Hrvatskeima pred meðunarodnom zajednicomobavezu štititi i promicati ljudska prava.Sreæom, postoje i meðu nevladinim organizacijamavrlo jake snage koje igraju itrebaju igrati vrlo znaèajnu ulogu. Oneimaju našu punu podršku za svoj rad.Misija u Zagreb, Misija iz ZagrebaTijekom devet godina koliko smo uHrvatskoj naši su odnosi s hrvatskom vladombili vrlo dobri. Ipak, kad govorimo obuduænosti projekata koje elimo ostavitiza sobom kad krajem godine zatvorimoMisiju, kako bi se iskoristilo sve što smonauèili u proteklih devet godina, moramoo tim projektima postiæi sporazum s Vladom.Pokazalo se da je to krajnje teakproces, u kojem konaène odluke morajubiti donesene do 10. studenog, ili æemomorati napustiti Hrvatsku a da ne ostavimoikakve projekte za sobom.Zbog kojih razloga Ured visokog povjerenikaza ljudska prava Ujedinjenih narodazatvara svoju Misiju u Hrvatskoj 1.sijeènja 2003.?– Rijeè je o nekoliko razlièitih pitanja.Jedno se od njih odnosi na naše resurse.Ured visokog povjerenika za ljudska pravanema dovoljno sredstava za odravanjejakog ureda u Hrvatskoj, s obzirom na toda ne postoji dovoljan interes meðunarodnezajednice za financiranjem uredaBuduænost projekata koje elimo ostaviti za sobomovisi o tome hoæemo li postiæi sporazum s Vladom.Pokazalo se da je to krajnje teak proces, a akokonaène odluke ne budu donesene do 10. studenog,morat æemo napustiti Hrvatsku bez da ostavimoikakve projekte za sobomNastojanja nisu dovoljna,treba zapoèeti postupniproces primjenemeðunarodnihstandardakakav je ovaj u Hrvatskoj. Time smo dovedeniu situaciju da moramo donosititeške odluke i odluèivati o prioritetima.Drugo pitanje ima veze s tim prioritetima– s obzirom na to da je u Hrvatskoj postignutodreðeni napredak, premda dalekod savršenog, morali smo donijeti odlukuo zatvaranju ureda u Hrvatskoj, kako bismouloili više napora u nekim drugimzemljama u kojima je situacija puno lošija.Takoðer, hrvatska je vlada odluèila krajemgodine zakljuèiti naš mandat.Od promatranja do suradnjeVeæ ste govorili o utjecaju koji na hrvatskuvladu mogu imati nevladine organizacijeu Hrvatskoj. Koje æe, meðutim,institucije meðunarodne zajednice nastavitipromatrati stanje ljudskih prava uHrvatskoj po isteku vašeg mandata? Hoæeli i Ured visokog povjerenika za ljudskaprava nastaviti promatrati situaciju i, popotrebi, èiniti pritisak na hrvatsku vladu?– Èisto “promatranje” je pojam kojimnoge vlade iz odreðenih razloga ne volekoristiti. Govorimo o pomaku od èistogpromatranja prema projektu tehnièke suradnje.To znaèi da pomaemo Vladi uprovoðenju meðunarodnih obaveza napodruèju ljudskih prava – dakle, da postojizakonodavstvo i aktivnosti koje su uskladu sa zahtjevima meðunarodne zajednice.Taj je pomak veæ ostvaren u posljednjihnekoliko godina.Ako do 10. studenog postignemo sporazums Vladom, ostat æemo prisutni s nekimprojektima u Hrvatskoj, kroz kojeæemo joj i dalje izravno i neizravno pomagatiu poboljšanju stanja ljudskih prava iispunjavanja meðunarodnih obaveza.Ako sporazum ne bude postignut, postojei drugi naèini. Primjerice, postoje ibrojni drugi mehanizmi Ujedinjenih narodaizvan okvira Ureda visokog povjerenikaza ljudska prava. Postoji Odbor zaljudska prava, Odbor za socijalno-ekonomskai kulturna prava, Odbor za borbuprotiv rasne diskriminacije – dakle, razlièitatijela mogu analizirati stanje ljudskihprava u Hrvatskoj, iznositi svoje stavoveo tom stanju i davati preporuke dravi kakoda ispuni svoje obaveze. Naravno, zadratæemo i blisku suradnju s nevladinimorganizacijama u Hrvatskoj, s obzirom nato da smo s njima uspostavili vrlo dobrukomunikaciju. One nam stoga mogu osiguratiinformacije koje mi potom moemoproslijediti razlièitim odborima i drugimposebnim mehanizmima Povjerenstvaza ljudska prava.