Ne, hvala! - Zarez

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 29tujem korekcije (!!! cijenjene)lektorice, priznajemlapsus, no neke stvarineæu prešutit (ko rijeèna !!!! riba).Nije uobièajeno polemizirats operativom, zato baš... volimsve izvan okvira. Daklem, tekstmi zadnji nije zarezan, dapaèe:dobih kajle u oblièju pošalica i snjima polakikoprozu. S oproštenjem,proljev na nervnoj bazi.Pojaèan “izrezanom” premještaljkomlika i djela Vlade Martekai Mene. Za prvo jurenje na zahodkriv je valjda onaj stari odrpanac,koji je Voæarskom cestomvikao: “peska, belega peska”!Parcijalno!Zašto postoje lektori ikorektoriE, je ije, meðutim – zato postojelektori. Ye(s) ije... al to se ispravljanepenetracijom i nezadiranjemu autograf. Uzdao sam se,pri liberalnom pisanju u moæopaanja korektora, ne kanivšireakcijom na ðumbus izazvatneprofesionalne protureakcije. I,kaj sad? Idemo dalje, ako zbogEgotripYe(s) ije..Mogu ja i bez fekalija, runih mislii izraza. Cijeli egotrip posveæen jeprvo Meni, Sebeljublju teprvenstveno Jedinom (der Einzige) Ja.sada napisanog neæu biti anatemiziran,makar (ne znam èijom zaslugom)i poèetak recenzije mi(Šuvakoviæ: “Martek...”) bijašepervertiran. I zbog drugog polakikoproznognapadaja, ne znamkome se obratiti! Ko je zmešalmene i Marteka? Nataša iliæ ilLovorka Kozole, iliti modaeljko Zorica, kapo od grafike?Ne traim ispriku uredništva, neelim biti “bombaš-samoubojica”unutar dragog mi dvotjednika(jer... «I ti si Zarez» – rekla mi jeJedina), samo znam i hoæu da sezna... Martek je Martek, ja samJA! Kad bi mi bili “face” poput,primjerice, (analognih frendova)nogometala Bobana i Prosineèkog– ne bi bilo problema. I svejednošto bi sa zadovoljstvompotpisao; Artisti armatevi, i svejednošto smo maltene najbliirod: dva smo puta imali (on jošimade) istu punicu. On je On...itd. (sila mi je, uurbana!)Kako nastaje tekstNu, trèkalica je sad poradi tekuæihizmetina, nastalih iz radnenavike. Ne pišem poput veæine uJutarnjaku amketiranih pisaca,uglavnom mlaðe generacije plusjednog mog vršnjaka... konkretno,ak se dobro sjeæam – Tomiæa,Jergoviæa (poletarci) te Radakoviæa,kojim se inaèe tješim (imauasniju “post-hipijevsku” zurkuèak i od mene, o Marteku da neprièam!)... hoæu kazati: sijed je iæelav. Upozorila me na to (ah,ene) Jedina i jedinstvena Bojana,pak od tada èešæe podrezujem iperem kosu. Da izvadim napokonono što sam htio iz torbe izvuknuti.Dotièni, uglavnom “fak-prozaisti”udobno pišu drajuæisi tastaturu u šakama, ispijajuæikafu na kavu, i duvajuæi cigareteko da su od mentol smjese. Znase! Kava tjera na sranje, pa mnijem,da ugodno uvaljeni spisateljiu kauèe jurcaju svakoèasno nakenjanje. JA pak lomim si noktena prastaroj pisaæoj mašini, zgrbljenza stolom i, uz pljugu napljugu, pijem motivirajuæu cugu.A, pivo po pivo tjera na “pišolet”.(Jesam li ipak i ja poput Marteka– racionalan pijanac. Najme štokaj-èa?Nigdar pri pisanju nekonzumiram ni bevandu, kamoliestu! Da mi ne bude: “Adio pameti”.Èak i u Korèuli, gdje tijekomljeta popijem piva koliko mije u Zagrebu “dnevna doza”, kolumnuza Jutarnji list pisao sam u“protoènoj” konobi, zajednièkojkuhinji i sobi “dnevnici”. Jer jedinotamo mogao sam pušiti kolikohoæu, a na dohvat ruke bio mi jefriider, naravno, za tu prigodupun piva. Iako, skoro na promenadi,šetalištu, nije me ometalo.Leða okrenuta prolaznicima, kojii bez mog atraktivnog “performancea”gube vid i filmove na tajprostor. Ne èujem ih, ne vidimi... jebe mi se!).Mogu ja i bez fekalija, runiheljko Jermanmisli i izraza. Cijeli (jel dobronapisano?) egotrip posveæen jeprvo Meni, Sebeljublju te prvenstvenoJedinom (der Einzige) Ja.Za pravovaljanost teksta i ontološkuvjerodostojnost, garantirami gospon J. Caspar Schmidt,oliti Max Stirner. Drugi je plangovoren zbog štovanog èitateljstva,moje odane publike, kojane bi napunila ni školsko igralište,no njena razina nadmašujekvalitativno kolièinu idiota napunom Dinamovom stadionu.Od blesanca i trenera za klubMirogojski djeèaci, do mešetaranogama i (ak ga ima) mozgom...dotepenca koji se usudi reæi zadobrog, starog Moèiboba “jedinipurger s jajima”. (Kaj sam onokuhal? Pašticadu il rièet?). Vjerujte,poštujem svakih 12 kunakoje trošite da bi èitali i ovo:“Dragi Ivane, Blanka, Petre,Vlastimire, Zlatko, ito... volimVas! i ufam si misliti, da nisamzalud trgao nokte, trošio tuðe isvoje vrijeme, dio stranica kojelistate. Kako ste?”...Srpanj u ZagrebuZavršit æu jednim usamljenimljetnim tekstuljkom iz davnine(original je popraæen crteima).Agram, 25. srpnja 1986.Daleko je – plava slanica, uzidanaprošlost, turistièka sunèanica,mirišava travarica, peæenasrdelica. Drugi svijet jugoistoènood ovog ovdje. Tu je kišnica,prljavština, tramvajština, spavaonicai nešto manja groznica negoinaèe. Tamo igre; ovdje baruština,prèvarnica! Poluprazan grad,raskopine, dosada, oèekivanjejeseni, ivota...Kada æe umirat bilje – oivjetæe Zagreb. Dekadentan, istrošen,pijani Zagreb. Grad bez graðana.Selski velegrad.Nataša Petrinjakdje poèeti? U arhivima ilina terenu? Zavuæi se prvou prašnjave podrume i sobièkenakon što se uspješno savladalaprepreka dobro zatvorenihvrata, kljuè kojih uvijek imateta koja je upravo na bolovanju.Ili s papirima, metrima, fotografskimaparatom zagaziti u blatoi zapoèeti proces terenskimradom. Premda još nedovoljnoekipirani i s premalo novca, analizapostojeæeg stanja èlanove jeudruge Kontrafor uvjerila da «ili»morabiti zamijenjeno s «i»,dapaèe da mora biti nadopunjenoi kreiranjem novog softvera skojim æe rezultate svog rada uèinitidostupnima – svima.Nije sve u obnoviAnalizom je, naime, utvrðenoda velik dio vrijedne graditeljskebaštine propada bez nade da æeikad biti obnovljen ili revitaliziranna neki drugi naèin. Prvenstvenojer ne postoji dokumentacijakoja bi osigurala moguænostrekonstrukcije i istraivaèkograda i nakon propasti graðevine,ali i zato jer ne postoji nikakavdravni program koji bidao jasan stav što napraviti s timspomenièkim graðevinama. Izostanakprograma za sistematskodokumentiranje povijesne arhitekture,uslijed èega se dokumentiranjeprovodi tek povremeno,ovisno o trenutaènimpotrebama tako omoguæava nesmetanuegzistenciju danas prevladavajuæegstav «ili obnova iliništa», a koja najèešæe završavaovim potonjim.Entuzijastièko okupljanjegrupe arhitekata i povjesnièaraumjetnosti, pod svojevrsnimvodstvom Gorana Jukiæa u nevladinuudrugu Kontrafor prijeèetiri godine rezultiralo je nastankomprojekta Javni nacrti sglavnom namjerom da se velikomzbirkom arhitektonskedokumentacije dostupne naweb stranicama pokrene novipristup dokumentiranju povijesnearhitekture i iniciraju novioblici rada na dokumentiranju iistraivanju okoliša. Ostvarenjete namjere zahtijeva izradu odgovarajuæedokumentacije zazgrade koje æe propasti a kojeæe omoguæiti istraivanje ieventualnu rekonstrukciju, potomprilagodbu postojeæe, èestoteško dostupne, arhivske dokumentacijeupotrebi kroz webstranice i sve to uèiniti dostupnimjavnosti. A to pak daje institucijama,udrugama i pojedincimaiz Hrvatske, ali i drugihzemalja moguænost publiciranjavlastite dokumentacije, te korištenjesvih zainteresiranih magdje bili.Kontrafor baštineProjekt Javni nacrtipokrenit je s glavnomnamjerom da se velikomzbirkom arhitektonskedokumentacije dostupnena web stranicamapokrene novi pristupdokumentiranju povijesnearhitekturePrvo znaèajno priznanje stigloje u obliku nagrade Henry Fordza najbolji hrvatski projektzaštite okoliša 1999. godine, a zaprijedlog èuvanja i širenja znanjao graditeljskoj baštini temeljenihna prvim istraivanjima sela Èigoè,europskom selu roda uLonjskom polju u kojem jošpostoji pedesetak kuæa, dobrooèuvanih primjeraka kompleksatradicijske drvene arhitekturekarakteristiène za kontinentalnidio zemlje. Bilo je to podizanjeprvog sloja prašine u raspršenimplanotekama i arhivima koje imviše nije dopuštalo uzmak. Snamjerom sistematiziranja i scaniranjaza upotrebu putem Interneta,ali još vanije – identificiranjei dokumentiranje onogdijela povijesne arhitekture kojapropada bez ikakva dokumentarnogtraga, isto je selo izabranoi za prvu terensku obradu –izrada terenskih skica pojedinihzgrada, detaljni izmjeri, te kompjutorskoiscrtavanje nacrta kojimoraju zadovoljiti profesionalnestandarde ilustrativnosti i preciznostido mjere koja omoguæavaeventualnu rekonstrukciju.Put do virtualnog svijetaUsporedo, Kontraforovci suse, svojim prijedlozima, ukljuèiliu razvoj projekta oèuvanja krškihekoloških sustava za èiju jeprovedbu protekli tjedan potpisani dugo pripreman ugovor izmeðuMinistarstva okoliša iprostornog ureðenja i Svjetskebanke. Istièuæi vanost saznanjao graditeljskoj baštini jednog,ovaj put krškog podruèja, kaoskupu ideja i potencijala kojimasadašnja i buduæa gradnja u zaštiæenimpodruèjima više neæe bitiglavna opasnost za sustav kojise eli štiti nesumnjivo su pridonijeliveæem uvaavanju komponentepovijesnoga graditeljstva.S obzirom na sloenost tehnologijai predviðenih aktivnostisoftversko rješenje trailo je pomoæstruènjaka. U pomoæ supritekli agilni CARNet i Fakultetza elektrotehniku i raèunarstvou Zagrebu u suradnji s kojimase ovih dana obavljaju posljednjepripreme za aktiviranjenove openHeritage baza podatakapoèetkom sljedeæe godine.Ona mora omoguæiti jednostavnutrajnu nadopunu, ali i pretra-ivanje, biti privlaèna i ekspertimai laicima, te osigurati ispunjenjejoš jedne elje udruge Kontrafor– da upravo njihov sitepostane referentno mjesto zaproblematiku povijesne arhitekture,tim više što pretraivanjeweb prostora dosad nije otkriloda postoji slièna inicijativa. Iskazivanjepodrške i konkretna pomoædosad su stigli i iz Ministarstvaokoliša i prostornog ureðenja,Ministarstva znanosti, Ministarstvakulture, HAZU, Konzervatorskogodjela u ZagrebuUprave za zaštitu kulturne baštine.Aktiviranje u virtualnomsvijetu zapoèet æe obraðenimveæ spomenutim selom Èigoè, teselima Oraovica, Maèe i Ratkovica.Sudeæi prema prvim kontaktimas inozemnim struènjacimai pojedincima, otkivaju Kontraforovci,moe se oèekivatinevjerojatno brz rast baze podataka,što æe, vjeruju, ponukati idomaæe eksperte na veæi angaman.