Ne, hvala! - Zarez

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 39Uitak nesumjerljivostiAutorova je nakanaafirmirati nesumjerljivostkao politièki pojam, teprosuditi politièki dosegkritika i opcija izvedenih iztog pojma; njegov je stavda pojam nesumjerljivostine izaziva raskol, negoglad za uzajamnimrazumijevanjemZoran Kureliæ, Liberalizam saskeptiènim licem, Barbat,Zagreb, 2002.Biljana Kašiæitajuæi knjigu Liberalizamsa skeptiènim licem kojase prije tri mjeseca pojavilau izdavaèkoj kuæi Barbat,osjetih zaèudni tip veselja kojibih ovom prigodom imenovalatenjom za teorijskim štivom.Cijepovi upisani u dosadu teorijskihrijeèi toliko su zablokiralisvaki tip elje za bilo èime, aova knjiga ne slièi rjeèniku, priruèniku,vodièu, teorijskom jelovniku,sveuèilišnom udbenikui slièno, dakle, onomu štofunkcionira kao teorijski hardwareza nove slagalice, tako daje prepoznavanje iste bilo uistinuiznenaðenje.Nesumjerljivost na pragusmislaNo, ono što me na samom poèetkunagnalo tekstu, to je suodnosnaslova i podnaslova knjige:dok liberalizam sa skeptiènim licemnagovješæuje svojevrsnu dramatiku,podnaslov – posve suprotno.Naime, nesumjerljivostkao politièki pojam oglašava sena prvi pogled kao tzv. teorijskaèinjenica, kao da je rijeè o neèemuna što se unaprijed raèuna,što je epistemologijski neprijepornoili prepoznato kao epistemologijskipojam, kao neupitnost,èije je podrijetlo veæ razriješeno,odnosno èiji je status jasan.Meni se cijela prièa uèinila posvedrukèijom jer je upravo nesumjerljivostto dvojbeno mjesto,teorijska drskost koja tek traiovjeru u epistemologijskom polju,a liberalizam, teorijska referencijalnost,u ovom sluèaju i zakoncept nesumjerljivosti. Jednogtrenutka sam, uivajuæi u igri rijeèi,napravila zamjenu mjestapojmova liberalizam i nesumjerljivost.Izmještanjem pojmovnogreda naslova i podnaslova ponadalasam se semantièkoj pobuni.Ali nesumjerljivost nipošto nije uovom sluèaju prešla prag smisla.Moguæe je bilo tek izvesti pretpostavkuda je skeptiènost premakonceptu nesumjerljivosti ivahna(posebice u našem sveuèilišnomokolišu), no to je pak drugitip inverzije. Nesumjerljivost saskeptiènim licem naprosto nefunkcionira, dok su arhivi teorijskogštiva o liberalizmu kao politièkompojmu respektabilni i èvrstiu svakom pogledu. Ali, vratimose autorskom redu imenovanjaknjige.Prema vlastitu iskazu autora,podnaslov posve stoji u danomobliku i to sa svrhom. Naime,pojam nesumjerljivosti ima znakovituulogu u teorijskoj kriticiliberalizma dvojice autora, Feyerabendai MacIntyrea, jer razoblièavalanu neutralnost liberalnihinstitucija u politièkom okruenjukao i ono što se imenujeuniverzalnom racionalnošæu. Takoga formatiranjem Kureliæ iovjerava što mi se èini zahtjevnomzadaæom.Minimalistièka lucidnostŠto se moe sumjeriti u znanosti,a kako funkcionira konceptnesumjerljivosti danas, na kojimse naèelima zbiva opovrgavanjeteorija, odnosno prelaze linaèini opovrgljivosti granice ièvorove mišljenja o znanosti idruštvu, kako motriti na naèelaznanstvene logike unutar relativizma,jesu li posrijedi komunikacijskiproblemi meðu paradigmamaili pak njihova potpunanesumjerljivost, sve su to pitanjakoja autor zajedno sa svojim teorijskimodabranicima postavlja.A rijeè je o Karlu Popperu, PauluFeyerabendu, Alasdairu MacIntyreui Richardu Rortyju, nezaobilaznimfigurama suvremenihteorija.Ciljanim odabirom Kureliæukazuje na elemente provokativnostii funkcionalnosti pojma usuvremenim kritièkim teorijamadanas, razotkrivajuæi nam poljaunutar kojih se nesumjerljivost inaèela opovrgavanja pokazuju,upuæujuæi na prostore i figureunutar filozofije znanosti i povijestiznanosti, jezièke igre i ivotsam. Osobno mi je ao što ostajeunutar vlastita zadanog okvira ukojoj filozofija nema šansu postatitek anr ili samoironizirativlastitu poziciju. Ili kako bi reklaIrit Rogoff, dovesti se do nultepozicije koja otvara nove šanse iza (ne)sumjerljivost.Autorova je nakana, kako i usamim uvodnim napomenamanavodi, afirmirati nesumjerljivostkao politièki pojam, te prosuditipolitièki doseg kritika i opcijaizvedenih iz tog pojma. No,kako on to èini? S jedne strane,svjesnom pouèljivošæu koja serazabire u iznimno preglednom ipedantnom uvoðenju u teorijskeradove i promišljanja navedenihmislitelja ureðujuæi ih i abecedarijskimnizom, a s druge straneminimalistièkom lucidnošæu kojase nasluæuje u uvodu, a razotkrivatek u epilogu.Nesumjerljivost i slobodaVeæ na samom poèetku autornas podsjeæa kako su upravoThomas Kuhn i Paul Feyerabendprvi put šezdesetih godina pojamnesumjerljivosti uveli u epistemologijskerasprave, ali s razlièitomnamjerom i teinom. Dokje, primjerice, prvi, na primjerurazvoja znanosti i njenih paradigmipokazao nemoguænost kumulativnogprocesa razvoja znanostii time njegova famoznognapretka upravo zbog nesumjerljivostisuparnièkih teorija, Feyerabend,posebice u svojoj kasnijojfazi, govori i o antropološkojnesumjerljivosti kao moguæoj,imajuæi za predloak razlièite jezike,kulture i tradicije zajednicaprevodeæi cijelu prièu na prepoznatljivivotnopolitièki teren.Pojam nesumjerljivosti ima znakovituulogu u teorijskoj kritici liberalizmadvojice autora, Feyerabenda i MacIntyrea,jer razoblièava lanu neutralnostliberalnih institucija u politièkomokruenju kao i ono što se imenujeuniverzalnom racionalnošæuŠtoviše, upravo se na primjeruFeyerabendove kritike metodekako Lakatosa tako i Poppera, uknjizi Protiv metode (AgainstMethod) pokazuje kako se pojamnesumjerljivosti rabi istodobnoi epistemologijski i neepistemologijskii to ne samozbog kritike nadracionalnostiteorijskog uma (dakle i liberalnihteorija) ili pak dokaza objektivneistine u svijetu u kojemu ivimonego zbog osvještavanja kakopogleda, tako i društva.Stoga nije rijeè, prema mišljenjunavedenog mislioca, o nesumjerljivostiznanstvenih teorija,što je uzgred i kritika njegovanapada na Poppera, nego èitavihtradicija i civilizacija o èemu pišeu knjizi Science in a Free Society(Znanost u slobodnom društvu), ašto se zorno oèitava, meðu ostalim,i na primjeru razlikovnostistila i perspektive tzv. arhajske itzv. nove kozmologije kod Grka.Ako za trenutak ostavimo postrani vrijednost izvedbe ovogteorijskog stava, zanimljivim seèini upravo Kureliæeva potragaza Feyerabendovom naklonošæuda spoji nesumjerljivost i sloboduu Millovu smislu, poklanjajuæisebi dozvolu prekoraèenja zacrtanogepistemologijskog okvira,istraujuæi nesumjerljivost upravona predlošcima jezika, tradicije,kulture.Preraspodjela moæiAutor nalazi objašnjenje ipotkrepu svoje teze o politiènostinesumjerljivosti kod Feyerabendaputem spone epistemologijei filozofije politike, znanostii društva. Nema ni transepohalnogni transtradicionalnog racionalizma,nego je na djelu, kakoKureliæ objašnjava, jedna specifiènaveza epistemologijskoganarhizma i dadaistièkog motrišta.Osobitost promišljanja kojami se èini izazovnom, sadrana ustavu o supostojanju situacija ukojima su teorije i nesumjerljivei usporedive, u Feyerabendapodjednako proizlazi iz njegoveteorije i svjetonazorske pozicije.Poperrovu poimanju otvorenogdruštva zasnovanog na kritièkomracionalizmu on suprotstavljakoncept slobodnog društvadefinirajuæi ga kao ...društvou kojem sve tradicije imaju istaprava, jednak pristup obrazovanjui drugim pozicijama moæi.Tu zapravo dolazimo do rasterakoji omoguæuje preklopivostpogleda i kritièkog osvještavanjakoje ide preko dotad neupitnogjednotradicijskog teorijskog štivakoje je u liku liberalizma imalomoæ nadstavljanja i poništenjatih drugih. Onog trena kadaFeyerabend govori o uvaavanjumultitradicionalnosti u razumijevanjusuvremenosti, on nunootvara pitanje etièkog kroz zaštitnustrukturu suvremenih multitradicionalnihdruštava sliènogonomu što zagovaraju njegovisuvremenici, napose oni koji sebave postkolonijalnim teorijamapoput Homi K. Bhabhe, GayatriOstajeneodgovorenimpitanje tko bi imaobiti subjektredistribucijepravde, odnosnokako to postiæi uokruju represivnetolerancije ineosviještenih,najèešæenezainteresiranihgraðanki i graðanaC. Spivak ili pak iznimno popularnogEdwarda W. Saida. Posvepojednostavljeno, svi se oni zala-u za preraspodjelu moæi u koristmanjih tradicija ili onoga štobi, primjerice, Nancy Fraser nazvalapolitikom redistributivnepravde. Pritom ostaje neodgovorenimpitanje tko bi imao bitisubjekt redistribucije, odnosnokako to postiæi u okruju represivnetolerancije i neosviještenih,najèešæe nezainteresiranih graðankii graðana. Do koje je razine,taj radikalni upit, što je i mojazebnja, nepodnošljiv unutarreprodukcije penetrirane politièkei ekonomske moæi koja nijesamo transepohalna, nego transkontinentalna,nadmena i nekontroliranapri ulaenju u prostoremultitradicionalnosti.Je li politièki realitivizam kaonadomjestak ili zamjena liberalnihinstitucija tek provizorij ukojem se graðanske inicijative, zakoje se navedeni autor zalae,akcijom tek imaju dogoditi?Moralna impotencijaI njemu samom ostaju otvorenapitanja o razumijevanju tolerancijei naèina putem kojih jebalansiranje moæi tradicija moguæeusprkos razvalinama u povijesnomvremenu i privilegijamaodreðenih tradicija, ukljuèujuæii one nama bliske, zapadnoteorijske.Ako k tomu dodamopostavke MacIntyreovemoralne impotentnosti suvremenogdruštva danas, o èijimrazlozima autor piše u posebnompoglavlju osvræuæi se nanjegove knjige After Virtue(Poslije vrline) i Whose Justice?Which Rationality? (Pravednostkojih? Racionalnost èega?), rješenjese èini manje izglednim.Jer, moralni nered koji se posredujejavlja se kako zbog propastiprosvjetiteljskih doktrinaoko osiguranja teorije dobra uprostoru nesumjerljivih moralnihtradicija, tako i zbog neinventivnostinovih upisivanja.Stoga je Rorty, èije teorijskeuvide autor objašnjava na samomkraju, gusto i na manjeprohodan naèin nego mišljenjaprethodnika, uèinio tip pomakakoristeæi upravo koncept nesumjerljivostikao metodièkikôd pri analizi liberalizma i liberalnihinstitucija kao i suvremenogdruštva. U pitanju su itradicija i privatno i javno, i jeziki koncept prevoðenja, iosobno programiranje sebstva, irazlièiti elementi koji ulaze utvorbu ljudskih (kulturalnih)zajednica.Tako se i pojam nesumjerljivostiumetnuo u pogled suvremenosti,slièno konceptu dvostrukesvjesnosti vanom za postkolonijalnestudije, kako bismoiznova progledale/i ili zaputile/iprema moæi teorija iz snoviteimaginacije ili pak prema ljudskojzajednici koju prieljkujemo.Jer što nam naime preostaje?Kureliæ se posve usuglašava sfilozofima iz svoje knjige da pojamnesumjerljivosti ne izazivaraskol kako bi ga neki eljeli protumaèitiveæ glad za uzajamnimrazumijevanjem. Poput kritièkihzrcala.Nesumjerljivost anrovaÈinjenica epiloga vratila me jena prvotnu prièu o autorovoj lucidnosti.Onako skupljena, gotovoestetièki nabijena, èini se dasvjedoèi o još jednom tipu nesumjerljivostiza koju nisam posvesigurna da je bila autorovanamjera. U ovom sluèaju dopuštamsi upisivanje. Rijeè je o zasadimplicitnoj nesumjerljivosti anra:znanstvenog i onih drugih kadaje posrijedi zagrebaèka teorijskaškola. Da pojasnim, autor jeu epilogu lucidan i duhovit, neznanstveni granièan, takoreæianrovski slobodan. Kome setreba obratiti, tko je ovlašten zadozvolu, kada æe Epilog koji vrviimaginativnim i bajkovitim iskazimai primjerima preplaviti racionalnuizvedbu tzv. univerzalnogznanja i njegovih ozbiljnihparadigmi protiv kojih je upravoumetnut koncept nesumjerljivosti?Stoga s posebnim zanimanjemèekam autorovu drugu knjigukoja æe biti u figuri epiloga i timeništa manje znanstvena. To što jeknjiga posveæena kæeri, a u nizuenskih imena spominje se iNancy Fraser, znakovito je iobeæavajuæe.