Ne, hvala! - Zarez

22 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Zoran Pusiæ, Graðanski odbor za ljudska pravaVano je prepoznatiNetrpeljivost, netolerancija,iskljuèivost i propagiranjepolitièkog nasilja kao legitimnepolitièke metode za postizanjevrlo opskurnih ciljeva i danas suprisutni kao što su bili u dobademokratskog dolaska Hitlera navlastLovorka KozoleNakon promjene vlasti 3. sijeènja 2000.godine rekli ste da, premda je do tadaglavni kršitelj ljudskih prava bila samadrava, sama promjena vlasti neæe riješitiprobleme koji su se godinama gomilali.Pokazalo se, naalost, da ste bili u pravu,i ne samo da je ova vlast propustila osuditiponašanje prošle, nego je, na neki naèin,prešutno dozvolila da se takve stvari i daljedogaðaju.– Taj moj komentar bio je zapravo optimistiènijinego što je na kraju ispalo. eliosam naglasiti da su problemi te vrsteduboki, da na njima treba raditi i da ih sene moe riješiti dekretima preko noæi, daova vlast neæe moæi, èak i ako se potrudi,iskorijeniti izvore tih problema, nego æebiti potreban proces obrazovanja koji uvijekdugo traje. Ovdje nije rijeè o pretvorbii lopovluku nego o tome da je veæ samonesuprotstavljanje – a da se o poticanju ine govori – širenju meðuetnièke mrnje inetrpeljivosti od strane Vlade i drave tijekomdevedesetih, dovelo do degeneracijemoralnih i civilizacijskih standarda velikogadijela društva. Meðutim, sada kadami to citirate, u svjetlu gotovo dvije godinekoje su iza nas, mogu reæi ne samo dasu to ozbiljni problemi s teškim i dugotrajnimposljedicama nego, naalost, davlast od 3. sijeènja nije pokazala ozbiljnenapore da te posljedice ublai. Mnogi suljudi prilièno razoèarani ne samo neuèinkovitošæuvlasti, nego pomanjkanjem politièkevolje da se stvari koje su se dogodilejasno imenuju, osude ako su za osudu, abrane ako ih se èista obraza i s uvjerenjemmoe braniti. Mislim da je to (bio) primarnizadatak Vlade i da je to potrebnonapraviti zbog psihièkog zdravlja nacije,zbog nas samih. Zloèine i najgrublja kršenjaljudskih prava koja su se dogodila, nemoralnoje i za naciju pogubno «guratipod tepih». A uz to je i glupo; jer ova Vladanije za zloèine odgovorna, ali bit æe odgovornaako ih ne procesuira i ako ni nepokuša otkloniti dio njihovih uzroka.Neke nove ankete, nedavno je to bilo unovinama, govore da danas u Hrvatskojsvaki èetvrti graðanin smatra kako bi Srbetrebalo protjerati iz Hrvatske. Ako postojitakvo javno mnijenje to je stvar na kojuodgovorna vlada mora usmjeriti svoje djelovanje,a na te rezultate do sada nije bilonikakve reakcije. Ako imate èetvrtinu ljudikoji tako razmišljaju, koji ele istjeratijednu manjinu, cijela zemlja je u velikojnevolji. Ako imate takvu situaciju u društvu,a anketa je napravljena na uzorku odtisuæu ljudi, onda sve ostalo gubi smisao.Onda npr. autoceste postaju isto što iHitlerovi Autobahni.Garancije nemaBojim se da nikakav industrijski razvojneæe dovesti zemlju na zelenu granu akoimate takvu situaciju u društvu. Naravnoda je duboko siromaštvo uvijek plodnotlo za najrazlièitije vrste demagoga i najrazlièitijevrste ekstremizama te da je poboljšanjeivotnog standarda vaan preduvjetza razvoj demokracije. No, on nijedovoljan; Hitlerova Njemaèka i MusolinijevaItalija bile su ekonomski razvijenijezemlje nego veæina zemalja iz njihovogokruenja.Da se javnim djelovanjem stvari mogupromijeniti najsvjeiji su primjer dogaðajioko optunice protiv generala Bobetka.Neke su ankete, kojima su mahali razlièitisaborski zastupnici optuujuæi predsjednikaMesiæa zbog njegova govora, pokazaleda 85% stanovništva podrava politikusuprotstavljanja Haagu. U Saboru suizravno rekli, od predsjednika HDZ-a nadalje, da predsjednik Republike ide protivcijelog naroda, jer ankete pokazuju da se85% stanovništva protivi tome da se Bobetkuuruèi optunica. No, pokazalo seda je poslije njegova govora taj broj pao na50%. Na javno mnijenje moe se utjecati ipozitivan utjecaj na njega, a ne kalkulatorskokaskanje za njim, zadaæa je odgovornogapolitièara.U nekim primitivnim sredinama ljudipod pritiskom svoje okoline mogu davatiizjave o potrebi istjerivanja Srba. Uvijekæe postojati ludi rub koji æe biti sklon nasilju,koji æe biti sklon protjerivanju crnaca,Cigana, Srba, ena, pasa, maèaka ili idova.Na našem poštanskom sanduèiæunetko je rukom napisao «idovi»; mi smoOdbor za zaštitu ljudskih prava, no toznaèi da je zaštita ljudskih prava prepoznatakao nešto što se suprotstavlja fašizmu,politièkom nasilju i ekstremizmu. Aoni koji podravaju fašizam, politièko nasiljei ekstremizam napisali su jednu rijeèza koju smatraju kako govori sve. Oni nasstavljaju u isti koš sa idovima kojima je,u krajnjoj liniji, mjesto u plinskim komoramai logorima. Dakle, takvih tipova imau svakom društvu. Pitanje je samo ostajuli ti opskurni tipovi s ruba društva na rubudruštva ili su se nametnuli kao relevantnapolitièka snaga. Ratovi, ekonomskekrize i sliène nedaæe, koje su za normalneljude nesreæa, za te su tipove bogom danaprilika. Inaèe im ostaje divljanje po nogometnimstadionima. Ali kad (i ako) se uspijunametnuti svoje æe manire sa stadionaprenijeti, primjerice, u Sabor. S drugestrane iznenaðujuæe je i zabrinjavajuæe,kako ni visoko obrazovanje nije garancijaprotiv prihvaæanja tako nasilnih, primitivnihi zloèinaèkih ideologija kao što su fašizam,odnosno ustaštvo.U medijima, posebno na televiziji, godinama jevoðena politika koja je ekstremne pokrete ipromociju politièkoga nasilja relativizirala iprikazivala kao jedan od moguæih politièkih stavovaMnogi su ljudi priliènorazoèarani ne samoneuèinkovitošæu vlasti,nego pomanjkanjempolitièke volje da sestvari koje su sedogodile jasno imenuju,osude ako su za osudu, abrane ako ih se èistaobraza i s uvjerenjemmoe branitiStalna promocija politièkoga nasiljaPremda bi antifašizam 21. stoljeæa trebaobiti èuvanje demokracije, ljudskihprava i civilnoga društva, u Hrvatskojpostoji problem s prihvaæanjem antifašizmakao temelja suvremene demokracije.– Antifašizam se javlja kao reakcija nafašizam, kao reakcija protiv jedne ideologijekoja negira osnovne ljudske vrijednosti.Pod fašizmom se podrazumijevaodreðena skupina politièkih ideologija ipokreta. Umberto Eco je, pišuæi o fašizmu,naveo èak desetak karakteristika pokojima bi se neka ideologija kao fašizammogla prepoznati. Postoje desni populizmikoji imaju mnoge karakteristike fašizma,poèetne, ali ne znaèi da æe se razvitido koncentracionih logora. S druge strane,imate neke politike koje u svojoj praksi,kao Staljinova politika ili Crveni Kmeriu Kambodi, poèine uasne zloèine protivèovjeèanstva, koje uvode konc-logore, iakonosioci tih politika sigurno sebe ne bismatrali fašistima. Kako to prepoznatiprije nego se te tendencije pretvore ukoncentracione logore? Ono što je uistinubitno jest nauèiti ljude, moda poèevšiod srednje škole, kako prepoznati poèetneznakove degeneracije društva premanetoleranciji, politièkom nasilju i, konaèno,fašizmu.Èini mi se da se u Hrvatskoj neke pojaveizbjegavaju nazvati pravim imenom.Primjerice, skinsi koji se zaista pozivajuna fašistièke ideje smatraju se marginalnompojavom. Jesu li oni uistinu marginalni?– Nadam se da oni još jesu marginalnapojava. Ono što kod nas više zabrinjavajest èinjenica da se pojave, u koje spadaju iskinsi i koje karakterizira politièko nasilje,rasizam, zagovaranje etnièke netrpeljivosti,pokušavaju prikazati kao nevane.Navest æu dva primjera. Nedavno jeThompson dobio nagradu Splitske upanije.upan Lukšiæ dao mu je nagradu i uobrazloenju govorio o Thompsonu kaomoralnom uzoru tolerancije, hrvatstva islièno, neke uobièajene politièke floskulekoje su u tom sluèaju ruganje zdravom razumu.Slušao sam Thompsona više puta;svaki put to je kombinacija vulgarnosti ipropagiranja ustaštva. Uobièajena toèkaje psovanje majke preko razglasa svimakoji su glasali za Mesiæa i Raèana. Da se oizravnom propagiranju meðuetnièke mr-nje i ne govori. I takav èovjek dobivanagradu jedne velike upanije koja bi trebalagajiti neke mediteranske tradicije tolerancije.Ono po èemu skinsi nisu marginalnapojava i po èemu su opasniji nego drugdje,je atmosfera u cijelom društvu gdje se njihovodivljaštvo premazano hrvatstvompokušava prikazati kao jedna više-manjemladenaèka neumjerenost. To vodi dodrugog primjera. U medijima, posebno nateleviziji, godinama je voðena politika kojaje ekstremne pokrete i promociju politièkoganasilja relativizirala i prikazivalakao jedan od moguæih politièkih stavova.Ne tako rijetko emisije na TV koje govoreo politièkom ekstremizmu na jednustranu stavljaju one koji zagovaraju etnièkoèišæenje i brane zloèine, a na drugu,kao ekstremiste, ljude koji se zalau zaobranu ljudskih prava, za ravnopravnostljudi, za kanjavanje ratnih zloèina. Akonetko u Saboru moe reæi: «Srbi više nisupolitièki, nego ekološki problem» ne trebase èuditi da se to u nekom zabitom selushvaæa doslovno. Konaèno, to je doslovnoi reèeno.Drava ima odgovornostOblik ponašanja prema skinsima moglibismo nazvati ne talasaj: skinheadsi sunešto što se svuda pojavljuje, prema tometo nije opasno kod nas. Politièari koji izjavljujukako morate djecu uèiti da mrzeSrbe uvaeni su odvjetnici ili saborski zastupnici.Po tom je pitanju u Hrvatskoj uzadnje dvije godine premalo uèinjeno, jerje i dalje, bez obzira na politièke promjeneod 3. sijeènja, veæi dio tereta zaštiteljudskih prava na nevladinim organizacijamai nekim medijima, koji su ipak još umanjini, ako raèunamo televiziju. Kritièanprodor nije napravljen na televiziji. Primjerice,gledam skijanje, na redu je nekiAustrijanac i komentator kae: «On potjeèeiz Bleiburga, mjesta gdje su stradalinajveæi sinovi hrvatskoga naroda». To jekonstantna indoktrinacija. Moemo listvoriti javno mnijenje koje neæe toleriratitakve stvari?Moe li se to javno mnijenje stvoritiedukacijom ili je potrebna deustašizacijakao u Njemaèkoj poslije rata?– Nadam se da za deustašizaciju nijeprekasno. U Hrvatskoj ne postoje nekiuvjeti koji su postojali u Njemaèkoj. Bosnai Hercegovina mnogo više odgovaranjemaèkoj situaciji poslije rata, jer imaprotektora koji moe takve stvari uvesti.Mi smo prepušteni vlastitim snagama. Toje i dobro i loše. Ako ste odrasli moratedonositi odluke sami. Jesmo li smo sposobniza to? Meni se èini da smo na rubu.Imamo dosta jaku nevladinu scenu na kojojse artikuliraju takvi zahtjevi, imamopredsjednika Republike koji je više puta