Ne, hvala! - Zarez

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 31Ivana Mancekontekstu globalne suvremeno-umjetnièkescene,gdje je ne samo umjetnostkao materijalni produkt nego ipromoviranje umjetnosti kaotakvo, postalo trišno i ideološkiisplativ proizvod, nameæe se potrebaozbiljnog, radikalnog propitivanjauloge slubenih umjetnièkihinstitucija. Treba li ih, naime,nepovratno odbaciti kaoreproduktivne mehanizme globalnogkapitala i njegove ideološkeprevlasti ili se, naprotiv,mogu transformirati u platformeza artikulaciju kolektivnih interesakoji nisu i ne mogu biti upotpunosti obuhvaæeni interesimaglobalnog kapitalizma?– U osnovi, ne vjerujem da jeneka izvanjska pozicija, odnosnopozicija u smislu izrazite distanciranostiprema onom što nazivamoglobalnim kapitalizmomili – kako to obièavam nazivati –društvom globalnog anti-trišta,uopæe više moguæa. Pitanje kojese, dakle, postavlja, jest kako zamislitiiduæi korak, korak kojidolazi nakon globalnog kapitalizma,korak koji trište i akumulacijukapitala postavlja nanjegovo pravo mjesto u odnosuprema drugim ljudskim eljama iaspiracijama. Ne mislim da se tomoe napraviti u sklopu politike,ili u sklopu same ekonomije,pa ni u sklopu organizacija civilnogdruštva kakva danas imamo.Charles Esche, kustos i kritièarS jedne strane, politika je menaderskai pragmatièna, s drugestrane, organizacije civilnogdruštva rješavaju samo urgentnesituacije, bio to problem nezaposlenostina Zapadu ili, naprimjer, poslijeratna situacijaovdje.Promovirati imaginacijuOdakle bi, dakle, trebala doæiimaginacija? To je, mislim, oduvijekbila uloga umjetnosti – ponuditiimaginativne prijedloge otome kakve bi stvari mogle biti, ièini mi se da bi upravo umjetnièkainstitucija, kao mjesto kojepromovira ljudsku imaginaciju,odnosno na neki naèin vodi briguo tom imaginativnom dijelusvih nas, trebala postati mjestona kojem bi se zamisao svijetadrukèijeg negoli što jest, upravotrebala i mogla odvijati. Pitanje,dakle, glasi, mogu li se postojeæeumjetnièke institucije transformiratiiz neèeg što u osnovi funkcioniratek kao sabirno tijelo, unešto gdje æe se ljudi moæi skupitii zajednièki poèeti misliti stvarina drukèiji naèin. To predstavljaizazov za sve umjetnièke institucije,to je izazov što sam ga ija prihvatio u Rosseumu.Ne mogu vam, dakako, datipotvrdan odgovor, ali mogu pokušatipokazati da se iduæi malimkoracima, zaobilaznim putemskromnih, nenametljivih prijedloga,ljudi susreæu s umjetnièkimprojektima i zajednièki promišljajustvari drukèije. Imaginacijaje, dakle, kljuè, a okupljanjepraksa.U tom smislu, pretpostavljam,istièete i bitno posrednièku uloguumjetnièke institucije. Mislite lida u situaciji gdje, kako sami ka-ete, ne postoji pozicija izvanjskasistemu, institucionalni prostorumjetnosti doista moe postatiprostor divergencije interesaumjetnosti i kapitala?– Umjetnièke institucije kao ipraksa institucionalnog promoviranjaumjetnosti opæenito, veæse same po sebi nalaze u pozicijiizmeðu. One, dakako, primarnoposreduju izmeðu umjetnika ipublike, ali posredovanje se odvijai u drugom smislu: one moguimati ulogu posrednika izmeðuumjetnika i umjetnika, izmeðupublike i diskursa, izmeðupublike i akademije, moda i izmeðusamih politièara i umjetnikaodnosno umjetnièkih projekata.One se svakako nalaze natom ljepljivom, prljavom, kompromisnom,moda licemjernomtlu, koje zauzimamo uzimajuæinovac iz kapitalistièkih izvora, iistovremeno pokušavajuæi bitikritièki relevantni u promišljanjutog istog kapitalizma.Model ‘skromnih prijedloga’Mislim da je ulogaumjetnosti oduvijek bilaponuditi imaginativneprijedloge o tome kakve bistvari mogle biti, i èini mise da bi upravo umjetnièkainstitucija trebala postatimjesto na kojem bi sezamisao svijeta drukèijegnegoli što jest, upravotrebala i mogla odvijatiharles Esche britanski jekustos i kritièar koji ivi i radi uEdinburghu i Kopenhagenu. Od2001. godine direktor je Centra za suvremenuumjetnost Rosseum u Malmöu testalni suradnik na Edinburgh College ofArt (Umjetnièke akademije u Edinburghu).Kao kustos, Esche je sudjelovao upripremi brojnih velikih izlobi poput Inteligencija– nova britanska umjetnost uTate Gallery u Londonu ili Amater –promjenjive istraivaèke inicijative uKonstmuseumu odnosno Konsthalleu uGöteborgu, dok je ove godine zajedno sHou Hanrouom bio kustos Gwangju bijenalau Koreji. Aktivno piše i suraðuje ubrojnim europskim katalozima i èasopisimaza umjetnost, a sam je urednik èasopisaAfterall.U organizaciji udruge Što, kako i zakoga u rujnu 2002. u net-kulturnom klubumama u Zagrebu Charles Esche odr-ao je predavanje pod naslovom Institucionalnieksperimentalizam, baveæi se pitanjemna kojoj bi društvenoj i ideološkojosnovi umjetnièke institucije mogle djelovatikao aktivni agenti, a ne kao pasivniizlagatelji umjetnosti.Kako zamislitikorak koji dolazinakon globalnogkapitalizma, korakkoji trište i akumulacijukapitalapostavlja nanjegovo pravomjesto u odnosuprema drugimljudskim eljama iaspiracijamaIzvan ideološke korektnostiTo je svakako licemjerna pozicija,ali ja se, iskreno, više uistinune brinem o ideološkoj korektnosti;premda sam to èinio uosamdesetima. Ono za što samzaista zainteresiran jest da pokušamuèiniti stvari moguæim upravou tom ljepljivom, licemjernom,kompromisnom svijetu izmeðu,i u cilju pokušaja da sestvarnost zamišlja drukèije, spremansam se s njim nositi.Upravo takva dvostruka pozicijaumjetnosti u ciklusu cirkulacijekapitala, zahtjeva meðutimod nje stalni angaman: nunoststalnog preusmjeravanjarazmjenske u kolektivnu vrijednost,postaje mjerom njezine autonomijeunutar sistema. Odnosili se pojam angairane autonomijekoji spominjete na takvustrategiju opstanka?– Upotrebljavam pojam anga-irane autonomije pokušavajuæiopisati upravo taj meðuteren.elio bih zadrati moguænost daumjetnici jesu na odreðen naèinautonomni u odnosu na strukturu,kontekst u kojem djeluju. Naneki naèin ta je autonomija osiguranasamim kapitalizmom, upravozato što kapitalizam toleriraneuspjeh umjetnièkog projektana naèin na koji ga ne tolerira uzbilji slobodnog trišta. Drugimrijeèima, posao je umjetnosti dana neki naèin gubi novac, a ne daga namièe. U konaènosti, ona jeneizbjeno dio sistema galerijskeprodaje koji se u cijelosti vrtioko profita i baš je utoliko zadataksvakog pojedinaènog umjetnièkogprojekta da prima bilodruštveni, bilo privatni novac dabi ga na neki naèin potrošio nizašto,da bi ga u strogo kapitalistièkomsmislu profita zapravoizgubio. Upravo to umjetnostiprua moguænost izvjesne autonomijeu odnosu na trište.Angairana autonomijaPravo pitanje, meðutim, jestšto mi zapravo èinimo s tom autonomijom?Tradicionalno, autonomijaumjetnosti je, premamom mišljenju, bila uvelike utrošenana èitav niz na neki naèindekadentnih prijedloga. No, onošto me zanima jest upotrijebitiupravo ovu krhku, neznatnu inadasve kompromisnu autonomijuza angairaniji odnos premastvarnosti globalnog ekonomskogkapitalizma, prema svijetuanti-trišta, o kojem i sama naneki naèin ovisi. I upravo taj angamanu pogledu ekonomskihpitanja, ponovnog promišljanjastvari u kontekstu njihove razmjenskevrijednosti, odnosno ukontekstu razmjene novca, ali imeðuljudske razmjene opæenito,jest ono što sam imao na umupod pojmom angairane autonomije.Iskoristiti prednost autonomijekoju kapitalistièki taboromoguæava, odnosno tolerira takoda mu se na neki naèin suprotstavi.Ne mislite li, meðutim, da teškoæatog pothvata lei u moguænostinjegove ideološke komodifikacije?Da globalni poredak,naime, upravo od te kritièke svijestiideološki profitira, ukljuèujuæije kao svoju nominalnu protuteu?Na kojoj je osnovi, prema modeluskromnih prijedloga, uopæemoguæe odgaðati moguænostkonaène razmjene umjetnosti zapolitièki korektan proizvod?– U osnovi, ono èemu se nadaminzistirajuæi na ideji skromnihprijedloga jest nešto što seneæe imati prigode razviti ni ukakvu univerzalnu utopiju…Zapravo sam vrlo razoèaran pojmomutopije, odnosno naèinomna koji se upotrebljava, posluivšikao izlika za neaktivnost i pasivnost.Stoga polaem nade uskromne prijedloge jer mi se èinida oni mogu pruiti uporište usvijetu upravo zbog svojeskromnosti i nenametljivosti,zbog toga što su pomalo srameljivii prilièno ogranièenog dosega,pa stoga i mogu u lokalnom,neposrednom kontekstu, meðuodreðenim grupama ljudi, u konkretnomvremenskom trenutku iimati odreðenog uèinka. Uèinakkoji pritom postiu, uvijek naneki naèin predstavlja i model,uvijek je na neki naèin i gestaprema neèem drugom; upravozato ti su prijedlozi provizorni,oni su zauvijek nedovršeni projektio moguænosti koja tek mo-e biti, koju pokušavate proizvestiznajuæi da je zapravo uvijekizvan dosega, negdje drugdje…Nedovršeni projektdemokracijeZa mene je to na neki naèinpovezano s idejom same demokracijekao nedovršenog projekta,sa sviješæu da je još nismo dostigli.Ne, dakako, na naèin amerièkedemokracije kao univerzalnogmodela prema kojem bismosvi trebali teiti, nego demokracijekao uvijek iznova zamislivog,pomiènog, promjenjivog,nikad dovoljno usavršenog konceptaza koji se stalno moramoboriti, stalno redefinirati ne bismoli mu u idealnom smislu biliblie.Kako bi se, meðutim, takvauniverzalna odgovornost umjetnostikao humanistièkog projektatrebala manifestirati u konkretnimokolnostima komunikacijes publikom?– U tome lei odgovornostumjetnièke institucije, od kojeje, s obzirom na to da prima novacod društva, neodgovornojednostavno reproducirati mehanizmekomercijalnog svijeta umjetnosti.Mi, dakle, moramo sodgovornošæu razmišljati za štoprimamo novac, što s njim trebamoèiniti, kako on moe biti koristanupravo ljudima koji namga daju, jer je to u krajnjoj linijinovac poreznika, a to je sluèaj nesamo u Malmöu nego i u Zagrebu,odnosno u veæini europskihzemalja gdje se barem minimalnakolièina dravnog novca izdvajaza kulturna dobra.U Americi je drukèije, i to jeupravo njihova slabost; slabostda u osnovi nemaju koncept javnostikao takav. Mi u Europi gameðutim, za razliku od Amerike,još imamo, ili se barem oèajnièkitrudimo od njega ne odustati.Mislim da bismo na to trebali bitiponosni, na tu razliku premaamerièkom sistemu, i da bismose trebali truditi razvijati ga. Tomoemo uèiniti samo tako da èinjenicukolektivnog interesa, odnosnoèinjenicu da javnost dajepotporu kulturi, koristimo na inteligentannaèin, naèin koji æeljude navoditi da misle koliko jeneophodna, korisna i vana.Lokalna pitanja i lokalnarješenjaNaglašavate vanost prilagoðavanjakonkretne izvedbe umjetnièkeprakse specifiènim lokalnimokolnostima odreðenesredine. Moemo li reæi da upravoizvjesna ogranièenja kojaumjetnièkoj autonomiji nameæekompromis s potrebama pojedinaènezajednice na neki naèinoteavaju njenu razmjenjivostna globalnom trištu?– Zanimaju me umjetnièke institucijekoje se razlikuju jedneod drugih upravo zbog razlièitihsituacija u kojima funkcioniraju.Naš program u Malmöu bi seteško mogao jednostavno kopiratiovdje. Uvijek je rijeè o paljivomosluškivanju i dobrom razumijevanjulokalne situacije, uodnosu na koju se zatim na odreðeninaèin pokušava odgovoriti.Govoreæi o Malmöu, tako moramgovoriti o socijalnoj demokracijikoja je još na neki naèin temeljšvedskog društva, premda jekao politièki projekt završena,vjerojatno još sa smræu, odnosnoubojstvom Olafa Palmea sredinomosamdesetih, i danas je iscrpilasvoj imaginativni, spekulativnipotencijal, postavši iskljuèivopragmatiènom. Ali, socijalnademokracija kao kulturno postojeæaèinjenica, u obrazovanju inaèinu na koji ljudi u Švedskojrazmišljaju, još je neobièno vanai za nas kao instituciju. Toznaèi da postoji konsenzus ovanosti zajednièkog okupljanja,diskusije, tolerancije razlièitihstavova, a to je osnova koja i našprogram èini moguæim.Drukèije povijesne, kulturneokolnosti podrazumijevaju drukèijeprograme, što ne znaèi, dakako,da ne vai ovaj opæenititeoretski program, nego da æe lokalnarješenja, kao i lokalna pitanja,uvijek biti razlièita.