Ne, hvala! - Zarez

elite li nauèitinešto opropagandnomsustavu, dobropromotrite kritikei njihoveprešuæenepretpostavke – inaæi æete sve onošto u pravilukonstruiradoktrinu dravnereligijei poštivanje tuðe kulture. Èinjenicese, tvrde suvremeni kritièariChomskog, ne mogu odvojiti odpromatraèa koji njima barata/manipulira,niti od kulturekoja proizvodi kategorije kojimase one opisuju. U vlastitim interpretativnimzahvatima, kritièariNoama Chomskog najèešæeuopæe ne interpretiraju èinjenicekoje on izlae, nego tumaèe znaèenjenjegova izbora, onu skrivenutendenciju, dubinsko zašto,neki pozadinski interes i timevjerojatno najbolje potvrðujuopasku Noama Chomskog premakojoj su upravo visokoobrazovanestrukture, intelektualci(izraz od kojega Chomsky nezazire, za razliku od njegovihkritièara!) najpodloniji indoktrinacijii propagandi, dijelom izjednostavnog razloga što najvišeèitaju, a dijelom i stoga što upravooni predstavljaju prvotnu metusustava propagande. Moguæeje, tvrdi Chomsky, govoriti odoprinosu najoštrijih kritièara(unutar mainstreama) jaèanjusustava indoktrinacije, kojega susami ti kritièari ujedno rtve iprenosioci. To je pravilo za obrazovanestrukture koje su uvijeknajdublje indoktrinirane. Jer akoje èinjenica otklonjena u drugiplan, ako je objektivna prosudbanemoguæa, pa ako èak i subjektgubi vlastitu utemeljenost, ondaje svaki jasan zakljuèak nunoneodriv. Kakve li sretne okolnostiza sve moænike koji su dosadmorali prikrivati vlastite tragove!Odsad je prikrivanje tihtragova posao kritièara i teoretikakoji, najèešæe nesvjesno, stvarajusnaan teorijski štit okoopasnih èinjenica. Kritike upuæeneChomskom utoliko izvanrednoilustriraju spomenutiskok od “pozitivizma” na hermeneutiku,svojevrsno “nadila-enje” i prokazivanje èinjenice iprelazak u prostor znaèenja. Napuštanjemprostora èinjenica,relativiziranjem èinjeniènog, objektivnogper se i skokom u znaèenjeotvara se, meðutim, zjapeæapukotina izmeðu onoga što ikako jest i onoga što i kako bimoglo biti.U bitnome smislu, Chomskyne traga za znaèenjem pojedinihèinjenica; njegova prvotna namjerani u kom sluèaju nije tumaèenje,nego detektiranje bitnihsastavnica ili èinjenica nekogproblema. Što æe netko èiniti stim èinjenicama, naime kako æeih transformirati pri generiranjunjihova znaèenja, zapravo i nijetoliko bitno. Ono što je, meðutim,od presudne vanosti jestda èinjenice budu poznate!Zašto Chomsky tek sad?Pitanje je moguæe postaviti ina drukèiji naèin. Primjerice,zašto nam Chomsky stie teknakon Foucaulta, Virilioa, Derridae,Baudrillarda ili ieka? Jedanod moguæih odgovora izrazitoje chomskijanski: zato što jetek nakon dovoljne doze relativizma,dekonstruiranja i svepatologizacijeovaj misaoni prostorspreman bez ikakvih posljedicaprihvatiti Chomskog. Tek nakonskoka ili, bolje reèeno, propadanjau bezdan znaèenja, nakonteoretièkog umrtvljenja svijesti ovanosti èinjenice, moguæe jepustiti Chomskog u opticaj. Teknakon što je zloèinaèki napad naSjedinjene Drave proglašen apsolutnimdogaðajem (Baudrillard),dogaðajem odriješenim, iskljuèenimiz svake kauzalnosti,dogaðajem koji nema svojih uzroka(!),tek nakon toga Chomskystupa na scenu.Postmoderno mišljenje imaloje u odreðenom smislu paralizirajuæiuèinak; ukratko, ono jeuvelike onemoguæilo nesmetanoodvijanje bitnog procesa pretvaranjaèinjenice ili podatka u informaciju.Ako uopæe dopuštaili propušta podatke, postmodernomišljenje paralizira (ili,bolje reèeno, cenzurira) temeljnimisaoni proces pretvaranja pasivnogpodatka u aktivnu informaciju– u smislu u kojem ovapotièe odreðene aktivnosti ilipromjene u odreðenom sustavu.Upotreba jasnih i razgovijetnihèinjenica kao mjerilo valjanostisvakog razmatranja danas je radikalnodovedena u pitanje, jerje svako rangiranje moralno i politièki“nekorektno”, odnosnopogrešno. Chomsky nasuprottakvim stremljenjima ostajeodan zastarjeloj epistemologiji usmislu u kojem ipak tei iznala-enju objektivne istine. Godine1986., piše Chomsky, Svjetskisud osudio je SAD zbog «nezakoniteuporabe sile», nakon èega suSjedinjene Drave uloile veto narezoluciju Vijeæa sigurnosti kojomse sve drave, pa tako i SAD, pozivana pridravanje meðunarodnogzakona. Tumaèenje ove èinjenice,njeno dekonstruiranjeili otkrivanje njena znaèenja zapravoje zadaæa drugog reda. Jednompodreðena znaèenju, onabiva prepuštena manipulacijama,raspada se u razlièitim kutovimagledanja, a njen izvorni smisaobiva nepovratno izgubljen.Zakljuèak je jasan: naša je sreæašto su teoretici poput Foucaulta,Derridae, Baudrillarda iliieka u dovoljnoj mjeri otvorilipukotinu izmeðu èinjenice i znaèenja,što su u dovoljnoj mjeridekonstruirali i demontirali simuliraniodnos izmeðu uzroka iposljedice, s obzirom na to da sutime priredili teren za NoamaChomskog. Jer tko zna; da kojimsluèajem èinjenice i dokazijoš igraju bitnu ulogu na ovomintelektualnom prostoru, da kojimsluèajem velik dio obrazovanejavnosti nije u dovoljnoj mjeriobasjan i zaslijepljen sjajem postmodernistièkogpravovjerja i,konaèno, da kojim sluèajem nijestvoren dovoljno snaan postmodernistièkiamortizer kojiupija, ublaava i posve umrtvljujesva ona podrhtavanja koja sejavljaju kao posljedica sudara sèinjenicama, moda danas i nebismo èitali Chomskog.Ivo Vidanamišljeni ivot kratak jepjesnièki roman australskogpisca Davida Maloufa,koji u prvom licu govori oprogonstvu velikog rimskogpjesnika Ovidija, daleko od civilizacijeu kojoj se rodio i èijoj jekulturi pripadao svojim nemjerljivovelikim vlastitim prilogom.Prostor njegova ivota, u kasnimgodinama, uoèi skoro šezdesete,u blizini je Crnog mora, a završavau stepama s onu stranu Dunava,velike europske rijeke.Ovidije je usamljen u barbarskomseocetu i krajnje neukojobitelji u èijoj kuæi ivi, ali prihvaæasvoju sudbinu i poštuje divljeobièaje lovaèke zajednice i unjima sudjeluje.Ponavljanje OvidijaPovijesna pozadina zbiljskesudbine velikog pjesnika tek setu i tamo spominje u toj lirskojpripovijesti. Ovidije pristaje svojivotni put dovršiti u svijetu kojije stran njegovim navikama i prilagoditimu svoju duhovnost,dakle i na razumijevanje okolineu koju je u jesen svog ivota ubaèen.Problematièna je, iako privlaènainterpretacija da je taj romananalogan dozrijevanju sameaustralske zbilje nastale iz surovihprilika u nekadašnjoj robijaškojkoloniji u okolišu drevnih,uz tlo vezanih prastanovnika, dabi se do danas razvila moderna,imuæna civilizacija, s vlastitimidentitetom drukèijim od onih udrugim zemljama engleskog jezika.Prema jednom mjestu, blizusamog poèetka romana, reklo bise da pripovjedaè i nije sam Ovidije,nego da svojom sudbinomzapravo ponavlja Ovidijevu i sadatrai grob velikog Rimljanina.Nigdje drugdje, meðutim, takvushvaæanju nema mjesta. Jednodrugo dvojstvo proima pripovijest,a neophodno je za simbolièkoproblematiziranje funkcijeglavnog lika. Još kao dijete šutkeje susretao nešto veæeg djeèaka iuznemirivao se što ne razumijekakav je to njihov odnos. Sada, udivljini istoènoevropskih prašuma,taj mu se djeèak pojavljuje inameæe svojim likom. Oèito jeuzgojen meðu vukovima, nesposobanda govori bilo jezikom sela,bilo onim što ga je Ovidijenaslijedio i umjetnièki iskoristio.Veza njih dvojice uspostavlja sena metafizièkoj razini i nikad neprobija na realistièki plan. Djeèakse javlja u prizorima lova, ukontekstu prirode, koji su i uprijevodu zadrali ljepotu, što jemoemo pripisati izvorniku.Vjetar i zima dominantne suosobine atmosfere: led i mraz; alihladnoæa, koja po autoru i zbija irazdvaja ljude, prua, izgleda, ineku poticajnu svjeinu, kojadjeluje i u lovu na medvjeda, ikod kroæenja konja, u obrani odsivih èopora vukova koji su i saminalik na duhove snjenih ravnica,te na palisadama koje štiteod strjelica nomadskog neprijateljasa Sjevera. Primjetna je onai u osjetima, što ih proizvode biljei hrana:Kad se okupimo u malomedvorištu, mraz je, a nisko iznadnas vise tvrde, šiljaste zvijezde. Jedemozajedno, na klupi: gruševinurazrijeðenu vodom, ugrijanu ukotlu i zaslaðenu medom tamnogaokusa. Pèele su divlje, hrane sena bilju duboko u šikari, pa medima nešto od gorèine tih tajanstvenihtrava i gruševini daje miris štoispunja nosnice prije nego što njezinkasniji slatki okus doðe donepca. Dojam nije ugodan dok sena nj ne navikneš. No ja sam gladani zajedno s drugima prihvaæamjoš jednu zdjelicu.IV/91, 7. studenoga 2,,2. 41Preko jezika, pa u šumuKontrast izmeðu prikazanesirovosti zajednice s rubapoznatoga svijeta, inasljeða što ga u sebi nosiOvidije, ima metaforièkuteinu kojompripovijedanje u ovomdjelu predstavljasvevremenu i sveprisutnunapetost izmeðusuprotstavljenih razinakultureDavid Malouf, Zamišljeni ivot, sengleskoga prevela Tatjana Jukiæ,Konzor, Zagreb, 2001.Problematièna je,iako privlaènainterpretacija da jeovaj romananalogandozrijevanju sameaustralske zbilje,nastale iz surovihprilika unekadašnjojrobijaškoj kolonijiu okolišu drevnihprastanovnika, dabi se do danasrazvila moderna,imuæna civilizacijaSvijet drugog jezikaZanimljivo je kako pripovjedaèevlik poèinje kritièki gledatina civilizirani odgoj, koji ga jeproizveo s lagodnim predodbamao vlastitoj inteligenciji, društvenosti,ljubaznosti..., a s drugestrane kako u starcu kod èijeobitelji ivi otkriva neko èudnodostojanstvo. Posebno su toanalogije izmeðu predmeta svakodnevnogivota i pletenja mre-a i zamki kojemu ga uèi taj, zaèudno,najblii prijatelj kojegasam ikad imao. Razlika izmeðurimskog jezika, toliko nijansiranogi razvijenog, i jezika ove barbarskezajednice, koji je podjednakoizraajan, no on prikazujesirovi ivot i jedinstvo stvari.Svijet što ga promatra kroz tajdrugi jezik, nekako se doima bli-im prvome naèelu stvaranja, bli-im toj sili, ma kakva bila, kojastvari èini onakvima kakve jesu imijenja ih u ono što æe postati.Kad ulovljenog Djeèaka nadkojim bdije u kuæi u koju ga je uzsebe smjestio, hoæe nauèiti jezikusredine u koju ga je doveo,otkriva s kolikom toènošæu tajmladi pripadnik divlje prirodeoponaša sve ivotinje i ptice –njihovo glasanje, ali i naèin nakoji se dre i ponašaju: “Kadoponaša ptice, on, za razliku odnaših oponašatelja, ne oponašanešto izvan sebe ne bi li tako pokazaooštrinu svoga uha ili virtuoznostgovornih organa. On bivapticom. On joj dopušta da iznjega progovori. I tako, uèeæi zvukovekoje proizvode ljudi, on odsebe pravi èovjeka.Punoæa trenutkaPripovjedaè dovodi Djeèaka uobitelj s kojom sam ivi, ali je tolerancijadomorodaca dvojbena,pogotovo kad dijete, koje je dioobitelji u tom kuæanstvu, oboli.Smatraju da je ono u opasnostida mu pridošlica ukrade duha, ataj je zamišljen kao preobraengolemi bijeli vuk. Dijete æe dodušeozdraviti, ali æe zarazitistarca. Nakon njegove smrti ipogrebnih rituala koji slijede,Ovidije se osjeæa nesiguran i bezzaštite koja je djeèaku nuna.Zajedno s njime potajno bjei izsela u neogranièene prostore istoènihstepa. Hrane se biljkama,kukcima, puevima… Prièa se nezakljuèuje, ali su oba bjeguncaradosna u punoæi trenutka kad seDjeèak udaljuje u blještavilusvjetlosti što se odbija od vode.Djeèak i dijete – oba izrazajavljaju se jednakomjerno, a odnosese kako na ljudskog potomkaiz vuèjeg brloga, kao i na najmlaðegèlana primitivnog domaæinstva,te èak i na sjeæanja izOvidijeva djetinjstva. Ovakveneistoznaènosti samo su jedanvid poetske, moda postmoderneneobaveznosti, u kojoj je sugestivnostslike nadvladala pripovjednitijek èinjeniènog izlaganja.Kontrast izmeðu prikazanesirovosti zajednice s rubapoznatoga svijeta, i nasljeða štoga u sebi nosi Ovidije, ima metaforièkuteinu, kojom pripovijedanjeu ovom djelu predstavljauvijek iznova uspostavljenu napetostizmeðu suprotstavljenihrazina kulture na bilo kojoj toèkizemlje i u svakom trenutku povijesti.