Ne, hvala! - Zarez

40 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Višeslav Kiriniæoam Chomsky jedan je odonih mislilaca koje zbogneprocjenjivog doprinosaznanosti – u njegovu sluèaju lingvistike– gotovo i nije potrebnopredstavljati. Rad na transformacijsko-generativnojgramatici,razmatranje odnosa jezika i uma,te problema stjecanja jeziènogaznanja, samo su dijelovi autorovabogatog opusa èiji opseg uistinuzadivljuje. Druga bitna sastavnicatog opusa svakako su autorovapolitološko-ekonomsko-kulturalnarazmatranja koja od šezdesetihgodina dvadesetog stoljeæabude interes èitatelja diljem globusa.Valja, meðutim, na samompoèetku istaknuti jednu uistinuzanimljivu pojavu: politièki dioopusa Noama Chomskog – kojibroji toliko djela da im broj nezna ni sam autor – na èudan jenaèin zaobilazio prostor Hrvatske.Iako su pojedina lingvistièkadjela našla svoje mjesto na policamahrvatskih knjinica, politologijskapromišljanja nisu ovdjenašla plodno tlo. Svega èetrdesetakgodina (!) nakon objavljivanjaprve knjige Noama Chomskogna temu Vijetnamskog rata,èitateljima u Hrvatskoj pruenaje moguænost da se upoznaju sbitnim sastavnicama autorova izvanlingvistièkogopusa.Ekstaza èinjenicaPristup Noama Chomskogpolitièkoj problematici naelementarnoj je raziniobiljeen kritièkimodmakom, jednom vrstombezinteresnogprosuðivanja koje jeposljedak znanstvenièkoghabitusa autora, njegovevjere u èinjenice/dokazeNoam Chomsky, Mediji,propaganda i sustav; PreveliRobert Posavec et al.; NakladaŠto èitaš?; Zagreb, 2002.Noam Chomsky: 11.09; PreveoTomislav Brlek; Naklada Jesenskii Turk; Zagreb, 2002.Odvraæanje panjeU knjizi Mediji propaganda isustav, svojevrsnom kolau tekstovai razgovora s NoamomChomskim èiju osnovu èine autorovapromišljanja o sprezi medijai razlièitih struktura moæi(politièka, ekonomska itd.), naizrazito ekonomièan naèin naznaèenisu temeljni uvidi autora ufunkcioniranje medijske mašinerije,pri èemu tekst Proizvodnjapristanka ima gotovo paradigmatskistatus. U tom tekstuChomsky definira indoktrinacijuili propagandu kao proces kreiranjai uèvršæivanja visoko selektiranih,preoblikovanih ili potpunoizmišljenih povijesnih sjeæanja,kada je on povezan sa slubenimneprijateljima. Kada mi to radimo,stoji u nastavku, onda je rijeèo edukaciji, moralnoj poduci iligraðenju karaktera. To je vrijedanmehanizam kontrole buduæida uèinkovito blokira svako moguæerazumijevanje onoga što sedogaða u svijetu. Kljuèni cilj edukacije,a dakako i propagande, jestpreusmjeravanje pozornosti,odvraæanje panje od naših vlastitihinstitucija i njihova djelovanja,ukratko, odmicanje pozornostiod pravog izvora velike kolièinenasilja i patnje u svijetu.Spreèavanje razumijevanja i odmicanjepozornosti od prostoramoæi od presudne je vanosti kakobi se elitnim skupinama omoguæiloda djeluju bez javnih ogranièenjai postiu vlastite ciljevekoji se u akademskoj terminologijinazivaju «nacionalnim interesima».Pripisati nekom konkretnompojedincu, na primjer Reaganu,grijehe lai i manipulacije,takoðer je odvraæanje od samestvari. Naime, nasilje, lai i kršenjezakona prirodne su odlike dr-ave, svake drave. Ono što jevano u danome kontekstu, istièeChomsky, jest doprinos najoštrijihkritièara (unutar mainstreama)jaèanju sustava indoktrinacije,kojega su i oni sami rtve, ali ipronosioci. Velik uspjeh kritike isustava indoktrinacije jest upravotaj što onemoguæava shvaæanjeda ovo što se dogaða danas ni ukom sluèaju nije odstupanje odpovijesnih ideala i prakse, koje bise moglo pripisati ovome ili onomepojedincu. Rijeè je zapravo oprikazu naèina na koji naše institucijefunkcioniraju i nastavit æefunkcionirati, ako ih u tome nesprijeèi uznemirena javnost kojaje razumjela njihovu prirodu i njihovustvarnu povijest. Spreèavanjetakva razvoja dogaðaja zadaæaje obrazovnih institucija i medija,ele li ispuniti svoju funkciju– sluenje moæi i povlasticama.Reèenica koja ponajbolje saimagraðu knjige Mediji, propaganda isustav je ova: elite li nauèiti neštoo propagandnom sustavu, dobropromotrite kritike i njihoveprešuæene pretpostavke – i naæi æetesve ono što u pravilu konstruiradoktrinu dravne religije.Prešuæeni dijeloviKnjiga 11.09. u izdanju NakladeJesenski i Turk, saèinjena jeod niza intervjua što ih je Chomskydao nakon teroristièkog napadana New York i Washington.Ono što je vano reæi jestda u svim razgovorima NoamChomsky nimalo ne odstupa odstavova koje zagovara posljednjihtriju desetljeæa, te ostajedosljedan traganju za èinjenicama,ishodištima zastrašujuæih teroristièkihnapada koji po njemuitekako imaju svoju pozadinu.No, umjesto da svoju panju usmjeravana kulturalnu ili religijskurazinu (kao što su to èinilibrojni autori u svojim osvrtimana dogaðaje 11. rujna), Chomskyukazuje na prešuæivane dijeloveèitava sluèaja koji na osobitnaèin osvjetljavaju te zloèine.Baveæi se, primjerice, pitanjemrata protiv terorizma koji je pokrenutna globalnoj razini, Chomskyistièe ovo: elimo li to pitanjerazmotriti ozbiljno, trebalibismo shvatiti da velik dio svijetadri SAD vodeæom teroristièkomdravom svijeta i to s dobrim razlogom.Mogli bismo se prisjetiti,stoji u nastavku, da je 1986. godineSvjetski sud osudio SAD zbog«nezakonite uporabe sile» (meðunarodnogterorizma), na što suSjedinjene Drave uloile veto narezoluciju Vijeæa sigurnosti kojomse sve drave (to jest, SAD) pozivana pridravanje meðunarodnogzakona. elimo li smanjiti, ane poveæati prijetnju od terorizma,valja biti oprezan i razuman.Kad su bombe IRA-e eksplodiraleu Londonu, nitko nije pozivao nabombardiranje zapadnog Belfastaili Bostona. Umjesto toga, pišeChomsky, poduzeti su koraci dase uhvate zloèinci, a poduzeti su inapori da se pozabavi onime štostoji iza pribjegavanja nasilju.Postoje, stoji u zakljuèku, ispravnii zakoniti naèini postupanja usluèaju zloèina, bez obzira na razmjer.Oslobaðanje odgovornostiPitanje pozadine zloèina uSAD-u izrazito je slojevito, pa seupravo iz slubenog medijskogtretmana tih zloèina dadu izvuæiodreðene pouke. Jedna od èestihpretpostavki novinara, kritièara isuvremenih teoretika jest da suteroristi odabrali World TradeCenter iz simbolièkih razloga,toènije kao odgovor na globalizacijui kulturnu hegemoniju Zapada.To je uvjerenje, piše Chomsky,iznimno pogodno za zapadneintelektualce jer ih oslobaða odgovornostiza djela koja doista stojeiza izbora WTC-a. Je li prije dvadesetgodina Sadat ubijen zbogglobalizacije i kulturne hegemonije?Tijekom osamdesetih godina,stoji u nastavku, CIA je zajedno sobavještajnim slubama Pakistanai drugih zemalja regrutirala,obuèavala i naoruavala najekstremnijeislamske fundamentalistekoje je mogla naæi da se bore u«Svetom ratu» protiv ruskih okupatorau Afganistanu. Mislite li,pita Chomsky, da su se «Afganci»,pripadnici snaga koje je podr-avala CIA, borili protiv Rusa uAfganistanu zbog globalizacije ikulturne hegemonije? Što se tièebin Ladenove mree, njih je zaglobalizaciju i kulturnu hegemonijubriga jednako malo kao i zasiromašni i potlaèeni narod Bliskogistoka, kojem su godinamananosili zlo. Njihovi su interesijasno izraeni: oni vode Sveti ratprotiv iskvarenih, represivnih iTek nakon dovoljne doze relativizma, dekonstruiranja isvepatologizacije naš je misaoni prostor spreman bez ikakvihposljedica prihvatiti Chomskog – tek nakon propadanja u bezdanznaèenja, nakon teoretièkog umrtvljenja svijesti o vanostièinjenice, moguæe je pustiti Chomskog u opticaj«neislamskih» reima u regiji ionih koji te reime podravaju,kao što su osamdesetih vodili Svetirat protiv Rusa. Naalost, istièeChomsky, Amerikanci i Europljanivelikim su dijelom nedovoljnoobrazovani (što pokazuje svuuspješnost propagande) da bishvatili što se zbiva.Ukratko, Chomsky istièe kakosu zloèini 11. rujna neprijepornouasan teroristièki èin, teda poèinitelji moraju biti kanjenipred sudom, ali isto takosmatra kako je Sjedinjene Dravemoguæe smatrati «nevinom rtvom»samo ako odaberemo uobièajeniput zanemarivanja onoga štosu SAD i njihovi saveznici èiniliranije. Naglasci Noama Chomskogsu jasni: postoji odreðenikontinuitet vanjske politike SjedinjenihDrava koji itekako imasvoju vanost; zloèin je uvijek zloèini za zloèin valja odgovarati,no to pravilo mora jednako vrijeditiza svakoga; nasilno rješenjevodi iskljuèivo novom nasilju iznaèi nastavljanje politike sile kojuSAD, skupa sa svojim saveznicima,provodi u posljednjih pedesetakgodina.Bliskost anarhizmuOd pojave djela Amerièka moæi novi mandarini (1969.), NoamChomsky uvijek iznova potvrðujesvoje nepripadanje bilo kojojod strana u svjetskom poretku.Pristup Noama Chomskogpolitièkoj problematici na elementarnojje razini obiljeenjednom bitnom sastavnicom kojugotovo da i nije moguæe dovoljnonaglasiti: rijeè je o kritièkomodmaku, jednoj vrsti bezinteresnogprosuðivanja koje je,dakako, posljedak znanstvenièkoghabitusa autora, njegove vjereu èinjenice/dokaze. Presudnidio njegova kritièkog aparata jedakle pobrojavanje svakovrsnihèinjenica/podataka kljuènih zacjelovito sagledavanje pojedinogproblema, a koje je moguæeprovjeriti, dokazati i potvrditi.Upravo je u smislu takva bitnognepripadanja Chomsky blizakanarhistièkoj opciji. No iako setakav anarhistièki habitus moenazvati svojevrsnim optiranjem,zagovorom ili govorom iz odreðenepozicije/mjesta, valja reæikako je anarhizam kod Chomskoguvijek paradoksalni izam,mjesto koje ne moe i ne smijepostojati kao mjesto, pozicijakoja samu sebe dokida u vlastitompozicioniranju.Govoreæi o politici jezika i semantike,Chomsky jasno istièeda je za otkrivanje istine potrebnooljuštiti sloj po sloj iskrivljenosti,pri èemu se spomenutoljuštenje oèituje u baratanju èinjenicamaili traganju za èinjenicamakoje su èesto skrivene uizoblièenjima interesno-propagandnogzrcala (medija), a samspomen pojma istine i traganjaza njom smješta Chomskog uokvir znanstveno-objektivistièkogzahvata. Tek nakon što sudefinirani svi relevantni odnosi usklopu odreðenog politièkog iliekonomskog problema, nakonšto je – uvjetno govoreæi – jasnonaznaèena njihova sintaksa, otvarase prostor utemeljenom prosuðivanju,semantièkom zahvatuili interpretaciji. Valja, meðutim,naglasiti kako upravo ta odlikakritièkog pristupa NoamaChomskog podlijee i najveæojosudi.Njegova tenja za objektivnošæu,za prosudbama utemeljenimna èinjenicama, podvrgnutaje naješæoj kritici i to iz tri meðuovisnarazloga: prvi razlogmoguæa je (a po nekim teoreticimai nuna) selektivnost pri odabiruèinjenica, drugi je sveprisutnavladavina relativizma, a treæije razlog vezan uz interpretativnu,hermeneutièku razinu.Znaèenja i èinjeniceWittgenstein je na jednommjestu zapisao da svijet nijeukupnost stvari nego èinjenica.Chomsky implicitno, a ponekadi eksplicitno, iznosi ili svakakosvojim djelima potvrðuje takavstav. No, suvremeno intelektualnoozraèje velikim je, ako ne iprevladavajuæim, dijelom odreðenobitnim zaokretom: moglibismo ga saeti tvrdnjom kakodanas svijet nije sveukupnost stvarinego znaèenja, a s obzirom nato da je sve znaèenje, hermeneutikadolazi u prvi plan. Vanostspomenutog zaokreta, vanostuzmaka èinjenice ili njene preobrazbeu znaèenje, odnosno metodologijskiprimat tumaèenja,izrazito se jasno oèituje upravona primjeru Noama Chomskog.Chomsky je, tvrde brojni njegovikritièari, izrazito selektivan priodabiru èinjenica, odnosno odabiresamo one èinjenice koje odgovarajunjegovom cilju. On jeutoliko od brojnih suvremenihteoretika prokazan kao “pozitivist”(pojam koji u velikom dijelusuvremenih diskusija ima izrazitonegativan prizvuk), s obziromna to da naivno vjeruje upostojanje i valjanost objektivnihèinjenica te – što je još veæigrijeh – u moguænost objašnjavanjatih èinjenica s pomoæu objektivnei provjerljive teorije kojanije nuno vezana uz pojedinukulturu ili promatraèa. Pozitivizamje, tvrde brojni teoretici, oblikimperijalizma u èijem skloputoboe neovisne èinjenice postajuizraz i oruðe nekog oblika dominacije.S druge strane, subjektivizamje jedini politièki korektannaèin pristupa zbilji, s obziromna to da implicira jednakost