Ne, hvala! - Zarez

IV/91, 7. studenoga 2,,2. 21Zašto antifašizam danas?I više je no ironièno da se istegodine, 2001., zagrebaèkom trguvraæa ime rtava fašizma, miniraantifašistièki spomenik nazagrebaèkom groblju, te podiespomenik «hrvatskom vitezu»Juri FrancetiæuLovorka Kozoleana 9. studenoga obiljeava se u veæinizemalja suvremenog demokratskogsvijeta Dan borbe protivfašizma i antisemitizma. U Hrvatskoj –ne. Obiljeavaju se, radno i neradno, istina,neki praznici sliène orijentacije, ali suim datumi u zadnjih desetak godina tolikoputa mijenjani da je teško znati što sekada obiljeava. U Hrvatskoj, meðutim,ima mnogo drugih stvari. U Hrvatskoj semisama zadušnicama obiljeava godišnjicasmrti poglavnika Paveliæa, u Hrvatskojdjevojèice oboljele od AIDS-a imaju vlastitezasebne razrede, u Hrvatskoj maliRomi ne mogu u školu s malim Hrvatimajer “usporavaju intelektualni razvoj malihHrvata”. Koji æe izrasti u velike Hrvatekoji opet neæe puštati svoju djecu u školus nekim tko je drukèiji. Moda æe neki odtih malih Hrvata u odrastanju proæi i fazuskinsa. Moda æe jednoga dana prièatisvojoj djeci kako su pretukli, izboli iliprotjerali nekog Srbina, Ciganina ili nekogzalutalog crnca, kojih u Hrvatskoj,Premda formalno spadau povijest, fašizam se namnoge naèine vratio, netiho, nego vrlo buènoFašizam?Ne, hvala!hvala Bogu, inaèe nema. Ili æe moda bitinavijaèi nekog lokalnog, svejedno kojeg,nogometnog kluba, pa æe njihovi kluboviplaæati visoke novèane kazne (kako sadastvari stoje, a moda æe za koju godinu zatakve prijestupe klubovi biti izbacivani izmeðunarodnih natjecanja) jer æe oni imitiratimajmune na sam pogled na nekogigraèa èija je koa drukèije boje. I upravoje u tome razlika izmeðu «patoloških pojava»u našoj zemlji i nekoj od zapadnoeuropskih:da, skinsa ima i tamo, no tamoje svima jasno o èemu je rijeè. I moeteli zamisliti da glavna urednica njemaèkedravne televizije daje ostavku ili odgovarapred sudom zbog toga jer je na programuprikazana snimka koncerta na kojemuse pozdravlja s «Heil Hitler»? Zašto fašizamu Europi ne prolazi, premda ga ima,a kod nas ne prestaje rušiti temelje društvakoje se ionako jedva pokušava postavitina svoje vlastite noge i hrani se time?U Hrvatskoj ima mnogo toga što spadau kategorije netolerancije, kršenja ljudskihprava, rasizma, politièkog nasilja,svega onoga na èemu se temelji fašizam.U Hrvatskoj postoji i glasna manjina kojapolae pravo na zasluge za osloboðenjezemlje, a time, oèito, i pravo da kao taocesvojih politièkih uvjerenja dre ostatakstanovništva ove zemlje. Pa smo onda demokratskazemlja u kojoj svatko moe reæišto misli. Osim onih koji misle da jeNDH u hrvatskoj povijesti mraèna mrlja,a ne izraz tenji hrvatskog naroda.Premda formalno spada u povijest, navodnopobijeðen nakon Drugog svjetskograta, fašizam se na mnoge naèinevratio, ne tiho, nego vrlo buèno, pa odgovorna pitanje je li uopæe pobijeðen, glasi:«Naalost, nije». I zaista je, kako kaeRastko Moènik, granica izmeðu fašizma iantifašizma civilizacijska – na strani fašizmanema ni civilnog društva ni demokratskepolitike.I zašto onda antifašizam? Zato jer jenuno prepoznati što je zaista opasno zacivilno društvo. I premda zakoni postoje,oni sami, ma kakvi bili, oèito ne moguosigurati adekvatno rješavanje pojava snatruhama ustaštva ili fašizma. I više je noironièno da se iste godine, 2001., zagrebaèkomtrgu vraæa ime rtava fašizma,minira antifašistièki spomenik na zagrebaèkomgroblju te podie spomenik «hrvatskomvitezu» Juri Francetiæu. I još jeshvatljivo, premda upitno, da policija nemoe pronaæi krivca za eksploziju, ali mise èini da ne bi trebao biti problem naæionoga tko je odgovoran za postavljanjespomenika u Slunju.Zato antifašizam jer i u Hrvatskoj, iliosobito u Hrvatskoj, elimo da ljudi, pogotovomladi, nauèe da su netrpeljivost inetolerancija onoga što je drukèije i onihkoji su drukèiji opasna za cijelo društvo.Zato antifašizam jer ne elimo ivjeti utakvu društvu.Centar za djelovanjeKronologija borbe za ljudskaprava u proteklom desetljeæuMirjana Radakoviæentar za direktnu zaštitu ljudskihprava izrastao je iz Antiratne kampanjeHrvatske (ARK), u sklopukoje je od 1993. do osamostaljenja 1998.godine djelovao pod nazivom Grupa zadirektnu zaštitu ljudskih prava. Jedan jeod osnivaèa Koordinacije organizacija zazaštitu i promociju ljudskih prava u RepubliciHrvatskoj. Dio aktivnosti Centraje od samog poèetka bio usmjeren na poticanjejavnosti na zaštitu i afirmaciju kulturedemokracije i ljudskih prava, naprevladavanje svih oblika diskriminacije,posljedica rata i time razvoja kulture ljudskihprava. U okviru toga, aktivistice i aktivistiCentra poèeli su 1996. godine sobiljeavanjem 9. studenog, Meðunarodnogdana borbe protiv fašizma i antisemitizma.Zajedno sa idovskom opæinom uZagrebu, Savezom antifašistièkih boracaHrvatske, Zagrebaèkim anarhistièkimpokretom, Grupom za enska ljudskaprava B.a.B.e. i Akcijom socijaldemokrataHrvatske, organizirali su višednevna dogaðanja:javnu tribinu u idovskoj opæini,na temu fašizma, polaganje cvijeæa uz razbijenespomen-ploèe antifašistima u Zagrebu,protestno skidanje vreæe za smeæesa spomenika Krsti Ljubièiæu u Runjaninovojulici, te odlazak u Jasenovac. U aktivnostisu se ukljuèili i predstavnici romskei srpske zajednice u Hrvatskoj, redakcijaArkzina, kao i svih 14 èlanica Koordinacijeza zaštitu i promociju ljudskih pravau Republici Hrvatskoj. Tiskano je posebnoizdanje biltena Kroki (tromjeseènibilten o ljudskim pravima koji izdajeCentar za direktnu zaštitu), u kojem jeobjavljen niz fotografija srušenih antifašistièkihspomenika iz cijele Hrvatske.Bilten je poslan na adrese najviših dravnihinstitucija.U sljedeæe tri godine obiljeavanje 9.studenoga postalo je redovita aktivnostCentra i gore navedenih organizacija i inicijativa.Svake godine širio se krug onihkoji su htjeli sudjelovati ili podrati aktivnostiu povodu tog datuma. Posjet Loborgradu(logoru za vrijeme Drugogsvjetskog rata, u kojem je 1941-42. stradaloviše od 200 idovskih, romskih i srpskihena), organiziranje likovne radioniceza djecu na temu mira, polaganje vijencana Dotršèini, sve su to bile aktivnostikojima se ukazivalo na potrebu jaèanjatolerancije i poštivanju prava na razlièitostu hrvatskom društvu.Izjave za javnost bile su sastavni dioobiljeavanja 9. studenoga. Svakom se izjavomukazivalo na odreðeni problem uhrvatskom društvu i zahtijevalo se njegovorješavanje. Problem na koji se ukazaloIzjavom iz 1997, prisutan je i 2002. godine,stoga ga vrijedi citirati :“…Traimo od Vlade i Sabora, da – uokviru svoje nadlenosti – pokrenu postupakza vraæanje sadraja èl. 240. u Kaznenizakon Republike Hrvatske. Zahtijevamoda se i u našoj zemlji zakonom sankcionirasve one koji dre rasistièke govore,šire mrnju i netrpeljivost meðu graðanima.Ne elimo mirno gledati i aplaudiratinekome tko se u svojim javnim istupimapoziva na ‘genetsku predodreðenost’ili pak posebnost i izuzetnost nekenacije. Smatramo da svatko – bez obzirana kojoj politièkoj ili javnoj funkciji bio(ili upravo zbog toga), mora znati ocijenititeinu i znaèenje izreèenog, pa i snositiposljedice za to. U ovom sluèaju – bitispreman i na kaznenu odgovornost…”Iako pisana prije èetiri godine, i Izjavaiz 1998. aktualna je u 2002. godini:“ …elimo upozoriti hrvatske vlasti naKoliko je hrvatskajavnost mogla saznati oobiljeavanju 9.studenoga, nije teškozakljuèitiopasnost od razvoja i promocije desnih,radikalnih ideja i politika. elimo upozoritina opasnost od zastupanja konzervativnihideja, temeljenih na mrnji, netrpeljivostii diskriminaciji. One su jednakoopasne kada ih izgovaraju pripadnici ‘neformalnih’i “marginalnih” skupina i pojedinci,kao i kada se prikriveno ali snanomogu pronaæi u idejama i istupima vladinihdunosnika te u medijima financiranimiz dravnog proraèuna, dakle novcemsvih hrvatskih graðana. Upozoravamo ina sustavno i namjerno relativiziranje antifašistièkihideja i simbola u slubenojhrvatskoj politici.Ne pristajemo na floskulu kojom namse eli nametnuti teza da je antifašizampovezan s nekom ideologijom, bilo lijevomili desnom. Antifašizam je upravosuprotno tome. On je civilizacijska tekovina,pogled na svijet, ivotni stav. I nepristaje ni uz koju ideologiju, nego upravosuprotno, on je – èesto – odgovor navladajuæu ideologiju. Traimo od nadlenihvlasti u Hrvatskoj da praktièki i politièkiiskau svoje jasno antifašistièko opredjeljenje,bez raèunice i politièkogoportunizma. I nudimo im jedan od moguæihnaèina kako æe to i iskazati. Traimoda se što hitnije zaštite preostali, i obnovedevastirani antifašistièki spomenicikao i da se u javnom ivotu promoviraju ipotièu antifašistièke ideje, koje su sastavnidio civilnog društva i demokratske javnosti.Smatramo to neophodnim i znaèajnim,upravo ove 1998. godine – kada obiljeavamoi 50. godišnjicu donošenja Opæedeklaracije o pravima èovjeka koja jenastala kao jedan od odgovora zajednicedrava na straviène zloèine, genocid iuništenja u Drugom svjetskom ratu. Ovedvije obljetnice pruaju dovoljno poticajada nadleni u Hrvatskoj poduzmu jasne inedvojbene korake u zaštiti i promocijiljudskih prava te u aktivnom zastupanjuideja tolerancije i uvaavanja razlièitosti.”S obzirom na stanje u tiskovnim medijimatih godina, izjave su objavljivali samoNovi list i Arkzin. HTV je objavio prilogeo obiljeavanju 9. studenoga u dva navrata.Prilozi su trajali par sekundi i bili sunapravljeni tako da nisu poštovali osnovnapravila informiranja. Iz njih se nijemoglo saznati tko, što i zašto organizira.Koliko je hrvatska javnost mogla saznatio obiljeavanju 9. studenoga, nije teškozakljuèiti. Reakcija nadlenih dravnih tijelanije bilo, osim ako ne raèunamo policijskizapisnik o skidanju vreæe za smeæesa spomenika u Runjaninovoj. No, akoništa drugo, organizatori akcije nisu dobiliprekršajnu prijavu.Više nema vreæe za smeæe na spomenikuKrsti Ljubièiæu u Runjaninovoj ulici,obnovljena je spomen-ploèa u ulici FranjeRaèkoga 9, spomen-podruèje Jasenovacse obnavlja, ali zahtjevi iz izjava (samo uizmijenjenom reèeniènom nizu i stilu),bit æe prisutni i u ovogodišnjem obiljeavanjuMeðunarodnog dana borbe protivfašizma i antisemitizma. Sve dok ne buduispunjeni, potrebno je podsjeæati na Kristalnunoæ 1938. godine.