Ne, hvala! - Zarez

44 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Nikica GiliæPoštovani gospodine Matasoviæu,Nakon svih razoèaranja, drago mije vidjeti kako u Zarezu još ima urednikavoljnih razmotriti pitanja zbogkojih su naše novine osnovane. Veædulje vrijeme pratim i cijenim Vašrad pa me ne èudi što ste meðu takvimodgovornim urednicima i Vi, teme veseli vaš poziv na argumentiranuraspravu. No, kako neke argumente,bojim se, ipak niste u cijelostirazumjeli, dopustite mi pokušajrazjašnjenja.Ako sam dobro shvatio, zanimaVas kojim povodom uopæe reagiram.Cenzura Brlekove negativne kritikeknjige N. Govediæ, dakako, sasvimje legitiman razlog za reakciju, no odZareza se to u zadnje vrijeme moglooèekivati, pa sam, unatoè ogorèenosti,isprva htio odšutjeti tu aferu.Sljedeæa je kap, meðutim, prelila èašu:objavili ste (dakako, pozitivnu)kritiku druge knjige NatašeGovediæ. Tu je kritiku napisala BiljanaKašiæ, jedna od èelnih osoba izdavaèkekuæe koja je istu knjigu izdala ito je povod mome javljanju. Tekst senalazi u dvobroju 85-86, str. 49., podegidom “kritika” (dakle nije oznaèens “info”, “u arištu” ili “porukasponzora”).Razlozi i povodiZašto je zadnji ureðivaèki promašajizravan povod mome javljanju?Prije svega, vjerujem da u normalnojnovini izdavaèi knjiga ne bi uopæesmjeli pisati kritike svojih izdanja(to je profesionalni minimum). No,kada novina objavi takvu kritikuUljepšavanje recepcije iodnos prema suradnicimaUz reagiranje TrpimiraMatasoviæa Argumenti, a nepretpostavke, u Zarezu, broj 90,stranica 46.urednikove knjige, prekršaj svihnormi još je tei (sasvim u skladu saferom Govediæ-Brlek). Na tekst B.Kašiæ odnosi se, dakako, i moja napomenas kraja prvoga pisma (usput:ako je ona svoj tekst pisala za promociju,èinjenica da je objavljen kaokritika dosta govori o kriterijima izakojih se lojalno svrstavate).Prvi je razlog moga javljanja,dakle, afera s Brlekom, pa nju u prvomepismu najviše i obrazlaem, adrugi je sluèaj/povod tek usavršavanjetakve ureðivaèke politike. Uostalom,èlan sam uredništva èasopisakoji je zadnjih godina objavio višetekstova kritièki usmjerenih premaurednicima i njihovom radu, paznam da je i u ovako maloj zemljimoguæa normalna ureðivaèka politika.Poštovani g. Matasoviæu, vjerojatnouviðate kako ste pogrešno razumjelida mi smeta objavljivanjekritika knjiga èlanova uredništva. Istinaje suprotna: smeta mi zabrananegativnih kritika, a smeta mi i maskiranjepromotivnih tekstova kaokritika. O tom uljepšavanju recepcijeknjiga urednice Govediæ govorimu svojim pismima.Podsjeæam Vas, nadalje, da se nisamjavio prvim Otvorenim pismomsamo kao suvlasnik, nego i kao jedanod utemeljitelja Zareza (na što se utom pismu i pozivam). Ta druga veza,sloit æete se, još je jaèi razlog emocionalnihreakcija. E, sad, Nino Paviækao suvlasnik Jutarnjeg obièno ne reagirana naèin na koji sam ja reagirao,tu vjerojatno imate pravo. No, sastanakDruge strane d.o.o., najavljen uKatarininoj…hm…reakciji, tek je prvisastanak udjelièara na koji sam dosada pozvan pa zakljuèujem da sastanakai skupština do sada nije ni bilo,kao ni godišnjih izvješæa i sliènih mehanizamakontrole. Dakle, uprava menije pitala niti za mišljenje o onome oèemu sam pozvan (su)odluèivati. Svièijem glasu je uskraæen legitimanprostor do sada su se obraæali Zarezu,pa Vam ne bi trebalo smetati ako toèini i jedan od njegovih utemeljitelja,bivši suradnik koji ipak nije u pozicijiNina Paviæa.Da bi stvar bila tea, Zarez nismoosnovali kao poslovni ljudi koji eleoploditi kapital, veæ kao graðani koji,uz potporu Otvorenoga društva,ele stvoriti javni prostor radikalnootvorenog dijaloga. Tu se nalazi ikljuè emotivne reakcije koja Vas èudi:nismo osnovali Zarez kako bismose materijalno osigurali ili naruèivalikritike naših knjiga od izdavaèa tihistih knjiga. Ova su novine bile izrazitoetièki obojen projekt, zbog èegai pozivam na javnu raspravu. Do sadaje na takvim raspravama Zarez uspješnobistrio razna etièka pitanja,pa mi se to èini dobrim receptom zaspašavanje ove novine od upadanja uetièki i profesionalni ponor.Neprimjeren odnos premasuradnicimaIz Vašeg reagiranja, poštovani g.Matasoviæu, vidim da Vam neke vaneèinjenice o Zarezu do sada nisubile dostupne: Vi, naime, ne znate okakvoj selektivnosti honoriranja inekorektnosti prema suradnicimagovorim. No, drago mi je da zagovarateravnopravnu raspodjelu honorarajer sam se za to i ja zalagao. Dopustitemi, stoga, da Vas izvijestimšto su mi rekli neki bivši suradniciZareza (Diana Nenadiæ, DamirRadiæ, Marcella Jeliæ, IgorTomljanoviæ, Bruno Kragiæ, eljkoBuzov, eljka Vukajloviæ, MarijanaGaliæ…). Kada sam se nakon odslu-enja vojnoga roka vratio u civilniivot oni su me poèeli izvještavatikako im nije isplaæeno ništa, odnosnoda su dobili nešto samo ako suosobno molili ili èak prijetili.Uvijek sam tvrdio da suradniketreba plaæati transparentno, broj pobroj, pa dok ide – ide. Pitao sam stogaèelništvo tvrtke za te Zarezove dugove,no rutinski mi je ponuðeno da(kao što to rade i drugi) imenujemalitelje, kako bi njima isplatili diohonorara… A ostali, nek èekaju. Tu,ne sasvim moralnu ponudu, sloit æetese, nisam mogao prihvatiti. Radtreba platiti, i to svima, a u suprotnomje rijeè (kako su me nekoæ uškoli uèili govoriti) o obiènom izrabljivanjuèovjeka po èovjeku. Ta mi selektivnostsmeta kod Zareza baš kaošto mi je nekoæ smetala i u Matici hrvatskoj,sve dok tadašnji Matièin noviglavni tajnik prof. Damjanoviæ nijeuveo transparentnost honoriranja (ito èim sam ga telefonom obavijestioo dugovima stare uprave!).O toj, dakle, Zarezovoj selektivnostii nekorektnosti govorim: Vašisuradnici vrijedni su honorara kao imoji, no moji su svoj posao radiliprije Vaših ili Pavlinoviæevih. S timæete se, pretpostavljam, sloiti. Starisuradnici, kao prvo, zasluuju bitiplaæeni te, kao drugo, zasluuju bitiplaæeni prije Vaših suradnika. Takvaje, naalost, i bivša i sadašnja financijskasituacija u Zarezu: poznato jeda se kadrovskim promjenama tvrtkene rješavaju dugova.Profesionalna korektnost poslodavca,pojam intelektualnog vlasništvasuradnika te pojam radnièkihprava sasvim su dovoljni razlozi zanevjericu nad Zarezovim odnosomprema suradnicima. No, èak ako senetko ne slae s mojim uvjerenjima,moguæi su i drugi razlozi za nezadovoljstvo,moda blii Zarezovim ureðivaèkimnaèelima. Primjerice, nekisu stari suradnici kruh svoj svagdašnjizaraðivali na HRT-u, u SlobodnojDalmaciji i drugim medijima pod izravnomkontrolom stranke èiji jepredsjednik (te Predsjednik Republike)Zarez prozvao kao podrivaèkunovinu. Neisplaæivanje honoraratakvim suradnicima izravno vrijeðane samo profesionalna naèela nego injihovu graðansku hrabrost na kojuse Zarez uvijek pozivao. Nadalje, dobardio starih suradnika nije bio usjajnoj ekonomskoj situaciji, pa biljevièarski duh dominantan u Zarezui za to mogao imati razumijevanja,da ne govorimo i o tradicionalnojljevièarskoj solidarnosti prema “svojima”.No, kao što rekoh, osobnodrim da je svaèiji rad jednako pošten,i rad siromašnih i rad bogatih,pa ga treba pod transparentnim uvjetimaplaæati.Kada je pak rijeè, poštovani g.Matasoviæu, o nenaruèenim tekstovima,Vi, èini se, omaškom previðateda je moje drugo pismo tek odgovorna reakciju glavne urednice: onapravda cenzuru time što je Brlekovtekst nenaruèen i prethodno emitiranna Hrvatskome radiju. Katarinusam samo podsjetio da to nisu Zarezovikriteriji; prije svega, Hrvatskiradio od poèetaka je vaan izvor Zarezovihtekstova (i to bez napomenao preuzimanju). U Zarezovu broju89., uostalom, sljedeæi su izvori èakdeklarirani: Profil (str. 9), RadioSlobodna Europa (str. 10-11, 26-27),Radio 101 (str.12), Review of ContemporaryFiction (str.42). Ovomebih dodao i izvadak iz neobjavljenedoktorske disertacije na str. 14-15,jer drim oèitim da Zarez ipak nenaruèuje doktorate, a razgovor sKubelkom je, doznajem iz ispravkeu Zarezu br. 90, djelomièno preuzetsa Stojedinice. Kada je rijeè o nenaruèenimtekstovima, još bih dodaoda sam takve za Zarez i sam katkadapisao nakon svoga urednikovanja.Dakako, dva NARUÈENA teksta oNatašinoj prvoj knjizi u trenutkupisanja ovoga odgovora (25. listopada)još nismo vidjeli, mjesecima nakonšto je Tomislav Brlek predaosvoj tekst.Dakle, Zarez je od poèetka postavljaovisoke etièke kriterije svima(Saboru, Vladi, HRT-u …), pa istapravila vae i za njega, a današnjiurednici, rekao bih, teško mogu izbjeæitim (kao i financijskim) dugovima.No, ako su novi urednici odluèilioduzeti Zarezu status kritièketribine te time ukinuti razloge zbogkojih je nastala Druga strana d.o.o.,bilo bi lijepo kada bi to javno i reklite donijeli neku svoju (profesionalnu)deklaraciju. Eto, g. Matasoviæu,moj se odgovor malko oduio, pa æuga privesti kraju, jer sam obrazloiokljuène teze, a ne elim uzurpiratipreviše Zarezova prostora. Stoga primitemoje pozdrave, izraze iskrenogpoštovanja te zahvalnosti za moguænostotvorenog razgovora.Otvoreno pismoUz reagiranja Nikice GiliæaOtvoreno pismo 1 i 2(Zarez, brojevi 87 i 89), KatarineLuketiæ O razlici i O svimpitanjima... (Zarez, brojevi 88 i90) te Trpimira MatasoviæaArgumenti, a ne pretpostavke(Zarez, broj 90)Damir Radiærateæi aktualnu polemiku suvlasnikai bivšeg urednika Zareza NikiceGiliæa s uredništvom, primijetiosam da je u jednom trenutku spomenuto imoje ime. Mada p(r)ozvan, nisam smatraoda je potrebno ukljuèiti se u raspravu, dreæida Zarezu ne treba oteavati njegove ionakoteške, a po nekim, navodno pouzdanimizvorima, i posljednje dane. Meðutim,pismo Trpimira Matasoviæa objavljeno uprošlom broju nagnalo me je da odustanemod nemiješanja i ipak prozborim rijeè-dvijeo svojim, jamaèno znakovitim, iskustvima suredništvom još uvijek, što god netko o tomemislio, respektabilnog dvotjednika. Matasoviæevopismo, naime, sadri sastojkekoji su ili posljedica svjesnog obmanjivanjajavnosti ili plod posvemašnje dezinformiranosti(što mi se èini vjerojatnijim).U Zarezu sam suraðivao od samih poèetaka,a nakon što su miu roku od godinu danabila isplaæena svegadva honorara (za dvabroja), suradnju sam bio prisiljen prekinuti.Kako mi je upravo Nikica Giliæ na samompoèetku suradnje objasnio da æe honoraribiti isplaæivani ako bude novaca, zakljuèiosam da novaca nema i otišao, ne praveæi velikeprobleme od èinjenice da mi je Zarezostao duan oko dvije tisuæe kuna, tim priješto sam veæe dugove bio prisiljen oprostitinpr. neusporedivo bogatijem tjedniku Globus.Reda radi nazvao bih ponekad tajništvoda vidim ima li nekih izgleda da pokojihonorar ipak bude uplaæen, a obièno bi meuvjeravali da trenutno nema novca, ali daæe ga kroz neko vrijeme biti i da æe se tadsvakako nešto i platiti. Godinu dana nakonprestanka suradnje došao sam u redakcijuZareza po primjerak tzv. frankfurtskog broja,gdje je meðu inim bio objavljen tekstKrešimira Bagiæa o hrvatskom pjesništvudevedesetih, u kojem je mojoj poeziji posveæennajveæi prostor. Kao i obièno, sam sampotraio taj primjerak, no prisutna (tadašnja)zamjenica glavne urednice Iva Plešeoštro, pa i osorno, me je prekorila upitavšišto zapravo tu radim. Suvišno je reæi da mije ispod svakog dostojanstva bilo objašnjavatida sam bivši redovni suradnik novinekoju ureðuje i u kojoj je, u spomenutomfrankfurtskom broju, o mojoj poeziji objavljeno140-ak redaka teksta te da mi se stogaèini sasvim logiènim pravo na besplatanprimjerak tog broja, tim prije što mi izdavaèZareza duguje oko dvije tisuæe kuna. Nasreæu, prisutna je bila i (tadašnja) gðicaKatarina Luketiæ, u to vrijeme takoðer zamjenicaglavne urednice, znatno kultiviranijai trezvenija osoba koja mi je pomogla pronaæii dozvolila uzeti primjerak spornog Zareza.Potom sam ušao u tajništvo i upitao jeli mi moda uplaæen kakav honorar. Na tomi je tajnica rekla da je uplaæeno tristo kuna,ali da nešto nije u redu s mojim iro-raèunompa da æe se uplata morati ponoviti,pokazavši mi pritom i uplatnicu. Istina, nekovrijeme prije toga mijenjao sam iro-raèun,ali na novi broj veæ su mi, bez ikakvihproblema, sjedali honorari pa mi nije bilojasno što nije u redu. U to je priskoèila AndreaZlatar, tadašnja glavna urednica, ineoèekivano ljubazno (s obzirom na to dase godinama pravila da me ne poznaje)ustvrdila da æe mi taj honorar biti uplaæenprvom sljedeæom prilikom. Dotièni honorar,vjerojatno je suvišno reæi, nikad nije uplaæen,a ja sam nakon dva-tri pokušaja da ispitamšto se s njime dogodilo odustao odsvega, još jednom poeljevši Zarezu (ali ne inekim njegovim vodeæim ljudima) svakodobro.Gornja prièa iznesena je kao ilustracijaatmosfere koja je u jednom trenutku zavladalau Zarezu, atmosfere nezrele prepotencije,ignorancije i prijetvornosti. U to vrijememeðu bivšim suradnicima poèinju sejavljati sumnje da uredništvo selektivno isplaæujehonorare, odnosno da ih izmeðu sebedijeli najui vrh lista, izdavaèki i urednièki.Nikica Giliæ tad odluèno pobija tesumnje, no otprilike godinu i pol kasnijedrastièno mijenja mišljenje i sam uvidjevšida nešto nije u redu. Na moje izneseno mišljenjeda Andrea Zlatar jamaèno nije besplatnoureðivala Zarez kao što je veæina suradnika,pa i urednika, besplatno obavljalasvoj dio posla, Nikica Giliæ priznaje da bi tuneèeg moglo biti, da stvari nisu èiste. Otprilikepola godine kasnije Nikica Giliæ otvorenoistupa u javnosti, iznoseæi relativno teškeoptube na raèun vlastite novine. Ostaje dase nadamo da æe on, ili netko drugi od suvlasnika,na predstojeæoj skupštini dionièarapostaviti pitanje kamo su se slili svi novcidodijeljeni Zarezu, odnosno njegovom izdavaèu,od naklade Otvoreno društvo i drave,kao i od prodaje, kad je na raèunima velikeveæine suradnika, a i dobrog broja urednika,završilo simbolièno malo ili nimalo.Što se pak tièe pisma Trpimira Matasoviæa,nekoliko opaski. Nema baš nièeg èudnogda suvlasnik nekih novina u istima objavljujepisma, a paralela izmeðu Nikice Giliæai Nine Paviæa jednako je (ne)umjesnakao ona koju bi netko povukao izmeðu Zarezai Jutarnjeg lista. Zar je potrebno spomenutida je Nino Paviæ pedesetpostotnivlasnik Europa press holdinga s (gotovo)stopostotnom moæi odluèivanja u pogledunaèelnog sadraja pojedinaènih izdanjimate da ono ili onog što/tko mu se ne sviðamoe promijeniti kad god i kako god mupadne na pamet. Nikica Giliæ vlasnik je jednepetnaestine Zareza odnosno njegova izdavaèa,no njegov utjecaj nije proporcionalanèak ni tom udjelu, nego je nikakav. Utakvom sluèaju posve je normalno da èovjekpiše otvorena pisma vlastitoj novini.Matasoviæ ili je obmanut ili svjesno govorineistinu kad tvrdi da svi suradnici Zarezaznaju pod kojim uvjetima suraðuju teda na te uvjete pristaju, tvrdeæi da je takobarem od njegovog uèešæa u uredništvu,implicirajuæi da je tako zapravo oduvijek ibilo. Znam barem dvoje ljudi (Rade Jarak,Sandra Antoliæ) kojima uredništvo nije ispoštovalodogovorene uvjete suradnje. Takoðer,znam barem jednu èlanicu sadašnjeguredništva (bez njezina odobrenja nemogu joj spomenuti ime) kojoj je obeæanodreðeni honorar za odreðeni posao u odreðenomvremenu, da bi joj znatno umanjenhonorar bio plaæen s nekoliko mjesecizakašnjenja. Takoðer, znam da uredništvoZareza, kad nezadovoljni suradnici prekinusuradnju pronalaze nove, koje privuku odreðenim(honorarnim) obeæanjima kojadakako ne ispune. I tako se stvar vrti ukrug dok moe. Za uredništvo novina kojepromoviraju antiimperijalistièki antiglobalizam,koja se s ljevièarskih, lijevo-liberalnih,pa i anarhistièkih, a svakako feministièkihpozicija obrušava na okrutnu praksuneoliberalnog kapitalizma ovakav je odnosprema vlastitim suradnicima, najblae reèeno,krajnje licemjeran. A što se tièe TrpimiraMatasoviæa, njegovo pismo navodi nadojam da je rijeè ili o beskrupuloznom utilitaristu,ili o naivcu kakav je svojedobnobio i Nikica Giliæ, naivcu moguæe zavedenomonim mlaðim i privlaènijim sastojcimaZarezova ‘matrijarhata’. Ako je to sluèaj,nije teško pretpostaviti da æe se za kojimjesec ili tjedan, zavisno o dinamici zbivanja,i sam Matasoviæ otrijezniti i pruiti rukuNikici Giliæu.