Ne, hvala! - Zarez

34 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Natjerujuæi hrvatski filmMataniæ je spojionaturalizam i naglašenuestetiziranost, i graðe istila, uspjevši zadrati – ikao scenarist i kao redatelj– pregled nad cjelinomdjelaKrešimir Košutiæajnoviji film Dalibora MataniæaFine mrtve djevojkezanimljiv je pokazateljideologizirano usmjerene prijemèivostiHrvata. Filmski sadr-aj, iz fizièki zatvorenog prostorafilmske vrpce, isijava van,preklapajuæi i uklapajuæi se u zbilju.Sâm filmski medij tako postajeoznaèitelj, neizravno oznaèenu planu sadraja filmskogznaka, oznaèitelj potpune receptivnenezainteresiranosti hrvatskogkulturnog duha za nešto štose zove film. Èinjenica jest da jeu najveæoj mjeri hrvatski film toi zasluio, ali i onakav, jadan, kakavveæ je, ipak je uspijevao (prvenstvenos obzirom na kolièinuideologiziranosti koja je u njegabila upisana), barem povremeno,potaknuti raspravu. Danas raspravufilm više nije u stanju potaknuti.Prava tema, dakako, nikadnije ni bila sâm film, negoideologija, no danas osim nje nijeni ostalo ništa drugo. Sve krinkesu pale. Nije ostalo ništa osimgenerâla, osim Nas i Njih. Neprestanoponavljajuæe iste prièepoticane od Njih i od Nas. Filmu Hrvatskoj, doista, ne moe višeuzbuditi. Ako on dosad (u hrvatskomoblièju) moda i nijebio najprivlaèniji, netko s kojimbismo eljeli, odsad se pokazujeda, osim odsustva elje uzrokovanogfizièkom neprivlaènošæu,pravo pitanje postaje da li miuopæe i moemo. Hoæe li se, naposljetku,javiti sablanjeni glasovina ono na što elim ukazati,nije ni bitno.Društvena analizaRazina, širina, dubina, ali i opæiton pokazane društvene analizeneviðen je u novijem hrvatskomfilmu. No ono što je jošbitnije je to da se pogled ne zadr-ava samo na površinskom slojudruštvovnosti (kao zajednici jedinkiokupljenih u nekim elementarnimdruštvotvornim sastavnicamapoput obitelji ili urbanihgrupa mladei), nego ponirei u samu njezinu sr, a to su, nakraju krajeva, ljudi. Svako društvoproizvodi svoju društvovnost.Nisu svi društveni problemi idruštvovno ustrojstvo svugdje iuvijek jednaki, no nije se teškouivjeti u probleme nekog tuðeg,egzotiènog, prošlog, èak i buduæegdruštva, samo ako osjeæamoda je to, nekim dijelom, i Našproblem (ili bi barem to mogaopostati). To je Mataniæ savršenopogodio. U njegovu filmu prikazujese naše društvo s našimproblemima. Dok npr. filmTamni anðeli sudbine koji prikazujeopæedruštvene probleme,smještene u neodreðeno vrijemei prostor, bez doticaja sa (slovenskom)svakodnevicom, moguænostuivljavanja nije ni postojala.Kada oznaèitelj postaje oznaèenouništava se sposobnost dato uopæe i pojmimo kao znak.To postaju prazni pojmovi (kaonpr. korupcija, lani moralizam,sebeljupstvo), a oni nas se tièutek kada ih osjetimo na vlastitojkoi (ili se bar bojimo da bi ihmogli osjetiti), kada nas svojskilupaju po glavi. Nerijetko filmovis art predznakom upadaju u tuzamku, a to je ovdje uspješno izbjegnuto.Naravno, omjer realistiènihi, nekim stilskim postupkomodmaknutih, stiliziranihelemenata moe biti razlièit, kaoi sam stupanj odmaknutosti. UFinim mrtvim djevojkama ta odmaknutostide u smjeru groteskei karikature.Slojeviti likoviNeki likovi portretirani surealistièno (glume ih OlgaPakaloviæ kao Iva, Nina Violiækao Marija, Krešimir Mikiæ kaogazdarièin sin Danijel, IvicaVidoviæ kao gazdarièin mu Blai Dubravka Ðokiæ kao prostitutkaLidija), neki prijelazno (IngeAppelt kao gazdarica Olga, ratniveteran i njegova ena, Periæevmaloumni i gluhonijemi sin), aneki posvemašnje karikaturalno(starac koji u stanu skriva mrtvuenu, ginekolog Periæ, Marijinotac), no kojoj god grupi pripadalioni nikad ne iskaèu iz te zadanosti.Svi likovi iz prve grupe,ukljuèujuæi i Olgu iz druge, pokretaèisu i nositelji radnje. Kaotakvima svima njima pridodanaje podjednaka panja. Bilo je prigovorakako je odnos izmeðu Ivei Marije slabo razraðen, kako mio njima ne saznajemo gotovoništa. Toèno je da mi o njima neznamo mnogo. O Ivi znamo samoto da je studentica na treæojgodini medicine, ali meni se tanedoreèenost prije èini kao prednost,nego kao mana. To moebiti i znaèenjski zalihosno upravozbog svoje ocrtane neomeðenosti.Kada se, nakon svega, Ivavraæa svojem bivšem deèku, neznamo je li to zato što nema kudaotiæi ili je to pokazatelj svojevrsnogkomoditeta. Koliko jegod simpatija, odnosno nesimpatijaza likove jasno usmjerena, nijedanod njih nije ocrtan crno-bijelo(tu mislim na glavne, kodsporednih stvar je nešto drukèija).Èak je i za Olgino ponašanje(koja kako se radnja razvija sveviše ide u smjeru odljuðivanja, kistinskom Zlu, odnosno, od poèetkavidljivoj, ali zapretenoj dijabolièkojnaravi) djelomiènoodèitljiv tipièno ljudski uzrok –pretjerana i bolesna elja za potpunomzaštitom svog potomka.Slièna stvar vrijedi i za njena sinaDanijela. Bez obzira na to kolikonjegov lik u filmu bio izloenporuzi, a njegovi postupci moralnomneodobravanju primjetnaje odreðena doza suosjeæanja. Sdruge strane, likovi Ive, Marije iBlaa imaju i svojih tamnijih slojeva.Marija je ljubomorna tehladna i odbojna prema svimaosim prema Ivi koja, pak, laganouiva u potpirivanju te ljubomore.Osim toga, upravo nikakvoznanje o njoj èini ju pomalo nelagodnotajanstvenom. Kada ju,pri kraju filma, istraitelj u jednomtrenutku upita: A Vaš mu?On ne zna ništa o tome? (misleæipritom na dogaðaje koji su seodigrali prije njena udavanja zaDalibora), ona odgovara: A zarVi mislite da znate sve o svojoj eni?Moda bi jaèa sumnja (i ovakoje zamisliva, ali nema nekogoèitijeg uporišta) u oèinstvo njezinadjeteta još više pojaèavala tajdojam. I Blaev završni èin jekrajnji (i vremenski i moralno).Ne eleæi više podnositi eninupatološku narav brutalno se razraèunavas njom. Osim samog èinadvojbeno je i vrijeme njegovepobune jer stoièki trpeæi sve onoèemu se intimno protivio pojavljujese i njegova kolièina odgovornosti(zbog nedjelovanja) iprouzroèenosti dogaðaja.Mataniæ jesavršeno pogodioda se nije teškouivjeti uprobleme nekogtuðeg, egzotiènog,prošlog ili buduæegdruštva, akoosjeæamo da je to iNaš problemRealizam nasuprot groteskiOpæa kolièina relistiènosti uglumi, naprosto, veæ godinamanije viðena u hrvatskom filmu(iznimka koja potvrðuje praviloje izvanredan Salajev srednjometranifilm Vidimo se). Glumci(naravno, prvenstveno oni izprve grupe, ali, dobrim dijelom, iInge Appelt kao gazdarica) gestamai govorom ivotopisno doèaravajudijelove filmske radnje,koji su vješto propovijedaèki uklopljeni,ocrtavajuæi obrise prièei psihološki uslonjavajuæi likove.To vrijedi i za intimistièki oslikanescene kao i za, kada todramska logika prièe potièe, ekspresivnoutjelovljena afektivnastanja. Naroèito je upeèatljiv odnosizmeðu Olge i Blaa te Ive iMarije. Likovi (glumci), napokon,govore onako kako ljudi iinaèe u ivotu govore; ne deklamirajupapirnate fraze sterilnoknjiškogjezika, ali niti ne optereæujuisforsiranom šatrom.Gotovo sve zamjerke kojesam uspio proèitati upuæene sunerealistièkom polu filma. Prvenstvenoraspodjeli, odnosno,gomilanju bizarnih i grotesknihmotiva te, mjestimice, karikaturalnojglumi. One variraju odblagih, npr. po J. Pavièiæu ...razigranihedonizam povremeno sepojavljuje i u glumi, pa Fine mrtvedjevojke glumaèki variraju odpsihološkog realizma do krajnje (ineuspjele) karikature. (...); neštoteih, npr. Tomiæevih koji kaeNema što nema, kao na kakvompuèkom vašaru suvremenih hrvatskihgrijeha. A upravo je to ono štomi najviše smeta: nesklad izmeðumraène drame o licemjerju i nesnošljivosti,nalik Chabrolovomremek-djelu Ceremonija i eljeautora da opake nakaze pretvori ufelinijevske karikature; pa do izrazitooštrih, npr. Jurakova kritikau Feralu. Da ne bi bilo zabunei Tomiæeva i (naroèito) Pavièiæevakritika u cjelini su intoniranepozitivno. Zbog toga njihovezamjerke vrijedi uzeti zaozbiljnoi paljivo ih razmotriti. Doista,skladno umijesiti naturalizam igrotesku nije lako, tim prije štoje i jedno i drugo, i zasebno, jednakoteško postiæi. Slaem se dasu odreðene scene nepotrebne(npr. kada dvoje malodobne djece,odnosno, opatice dolaze koddr. Periæa na pobaèaj). Ni opæakoncepcija lika dr. Periæa nijenajsretnije uoblièena. Sâm njegovlik ima svoje i dramsko ikonceptualno opravdanje, alinjegova izvedba, jednostavno,strši. Što se same grotesknosti tièeona je, lynchovski, u slubisuprotstavljenosti njihova susjedstva,zajedništva mirnih ismjernih graðana, i prokazanedevijantnosti koja nimalo blae(ako ne još i gore) prokuljava i iznjih samih. Zbog te simbiozespremni su rtvovati Drugoga,ali i svoju moralnost. Naravno,nemoguæe je ne zamijetiti i utjecajtandema Šijan-Kovaèeviæ.Ugodno iznenaðujuæaprofesionalnostFine mrtve djevojke snimljenesu u privatnoj produkciji. Upravoje to, moda, razlog neviðenojaudiovizualnoj razini filma. Širokiformat filmskog okvira, prekrasnafotografija i na kraju, nemaboljke od koje je hrvatski (a širei jugoslavenski) film uvijek patio.Nema nerazaznatljivog govorazbog loše kvalitete zvuèneobrade. Osim te, èisto tehnièkestrane, Mataniæ je izvrsno poslo-io i prièu. Gotovo svaki motivima svoje opravdanje. Npr. vanostscene susreta Ive sa svojimbivšim deèkom ne moemo vidjetiisti trenutak, ali na kraju postajemosvjesni njezine pripovjedaèkepotrebitosti. Takvih primjeraima mnogo što je oèit pokazateljpaljive i mišljene razradeprièe. Relativno brzog tempa (aline i prebrzog) film ni u jednomtrenutku ne zapada u statiènost.Izmjena kadrova je razigrana, apokreti kamere izraziti, svrhovitosamopridonoseæi stvaranju jezovitogi tjeskobnog odušja. Tuje nemoguæe ne primijetiti sliènosts Lynchom (koju pojaèava iglazba nevjerojatno slièna odreðenimtemama Lynchova skladateljaBadalamontija).Od hrvatske nezavisnostinaovamo, nesumnjivo se nije pojavioslièan hrvatski film. Nekielementi mogu se pronaæi porazbacaniunaokolo po raznim filmovima,ali nikad se još oni nisunašli svi zajedno posloeni u jednomdjelu. Društvena kritika ivizualna stilizacija, zbiljski oponašalaèka,ali i karikaturalno grotesknagluma, realistièna motivacija,ali i mnoštvo bizarnih motiva,ivotno uvjerljivi dijalozi iumješno pripovijedanje, ali i izrazitsimbolizam. Ukratko,Mataniæ je spojio naturalizam inaglašenu estetiziranost (i graðei stila) uspjevši zadrati (i kaoscenarist i kao redatelj) preglednad cjelinom djela.