Ne, hvala! - Zarez

28 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Nevidljivi HolokaustZahvaljujuæi razvoju socijalnihpokreta krajem prošlog stoljeæa,danas je moguæe ukidanjepovijesno nametnute šutnje nadzloèinima koji su, motiviranihomofobijom, poèinjeni uHolokaustueljko Mrkšiævrdnja kako “povijest pišu pobjednici”sama po sebi ne garantira ivjeèni monopol na istinu, a èemusvjedoèi i sluèaj gej rtava Holokausta.alosna je èinjenica homofobni revizionizampojedinih antifašistièkih povjesnièara,koji, prešuæujuæi i postojanje i sudbineroza trokuta u konc-logorima, podravajupostojanje morbidne skale prema kojoj supojedine rtve razlièito društveno vrednovane– ovisno o statusu koji njihovadruštvena skupina uiva.“Holokaust je nešto što se dogodiloèovjeèanstvu, a ne nešto što se dogodiloviše jednoj grupi nego nekoj drugoj”, izjavaje Roberte Bennett, voditeljice istraivaèkogprojekta o gej rtvama holokausta,te ujedno i odgovor na optube rabina YehudaLevina u povodu otvorenja postavamemorijalnog muzeja u New Yorku. Postavukljuèuje i nekolicinu eksponata vezanihuz homoseksualce internirane u konclogore,a èije je uvrštavanje navelo rabinaLevina na revoltiranost pokušajem “uzdizanjahomoseksualnosti na muèenièki statuspreko 6 milijuna pobijenih idova”(Advocate, 9. prosinca 1997.)Subverzivna djelatnostNa sreæu, današnji (neo)antifašistièkidiskurs uspješno ukljuèuje i borbu protivhomofobije. Prije svega zahvaljujuæi razvojusocijalnih pokreta krajem prošlogstoljeæa, danas je moguæe ukidanje povijesnonametnute šutnje nad zloèinima kojisu, motivirani homofobijom, poèinjeniu Holokaustu.Poèetkom dvadesetog stoljeæa homoseksualnost,iako oznaèavana patološkomi kazneno progonjena, ipak postaje društvenoprihvaæenijom i vidljivijom krozstvaranje prvih organizacija za prava homoseksualnihosoba, otvaranje klubova iokupljališta te poveæan znanstveni interes.Neposredno prije dolaska na vlast nacionalsocijalista1933. godine, Njemaèka se uEuropi istièe stvaranjem prve moderne homoseksualnesubkulture te postaje zemljau kojoj je roðen homoseksualni pokret.Nacistièki teror koji slijedi poništava bilokakvu moguænost javnog iskazivanja istospolneljubavi, a pokret se obnavlja tek desetljeæimanakon pada nacizma.Èinjenica je kako homoseksualnost nijebila progonjena poput nearijevskih narodau nacistièkoj Njemaèkoj nego je smatranasubverzivnim djelovanjem koje šteti njemaèkojnaciji i rasi. Nacistièka vrhuška jesmatrala homoseksualnost pojavom kojunije moguæe iskorijeniti, no èije se manifestiranjemora i moe blokirati. Broj stradalihu Njemaèkoj se procjenjuje izmeðu10 i 15 tisuæa. Zakon nije predvidio kanjavanjelezbijstva, iako su i lezbijke èestozavršavale u logorima, ponajprije zahvaljujuæiGestapovim takozvanim roza listamasastavljanim uz pomoæ razgranate mreedoušnika. U ostalim okupiranim zemljamahomoseksualnost se znatno rjeðe procesuirala.Moda najintrigantniji dijelovi odnošenjaprema homoseksualnosti u razdobljuuspona i nakon uspostave nacizmasu homoseksualnost nekolicine nacistièkihvoða te naglašavanje vrijednosti muškihdruštava. Komunistima prije 1933. godine,te antifašistima opæenito kasnije, to je posluilokao dobrodošli prljavi veš, dokazmoralne degradacije izopaèenih umova. Istommjerom prema homoseksualnosti seodnosio i Hitler – homoseksualnost je kaonepoeljna moralna etiketa vješto korištenau politièkim èistkama.Brutalnost preodgojaŠto se tièe pojma osjeæaja muške povezanostii muških društava, interpretacijekoje sugeriraju homoerotizam meðu pripadnicimaorganizacija kao što su bila udruenjamladei ili razne postrojbe, promašenesu konstrukcije. Iako su postojala nastojanjahomoseksualiziranja takvih društava(koja su definitivno ugušena nakon 1934.Roza trokut koji su nosilihomoseksualci ulogorima oznaèavanamjeru njihovapreodgoja, no stvarnostinterniranihhomoseksualaca jeznaèila brutalnu sudbinugodine), videæi u slavljenu muškosti elitizami vrhunac moæi; homoseksualni odnosisu bili pod strogom zabranom. Oni suoznaèavali opasnost razvijanja emocionalnihi ljubavnih veza, koje bi se mogle nametnutiidealu drugarstva i poštivanju strogehijerarhije autoriteta, a time i jaèini militantnogkolektiva. Sluèajevi homoseksualnostiunutar vojske su kanjavani (za primjerdrugima) rigoroznije no oni civilni, a skrizom na bojištima poèetkom èetrdesetih,uvedena je i smrtna kazna.U procesuiranju osuðenih, zakon jeprepoznavao dva oblika prekršitelja: one suroðenom homoseksualnošæu te one kojibi podlegli trenutku, odnosno spadali usluèajeve situacijske homoseksualnosti.Roza trokut koji su nosili homoseksualciu logorima oznaèava namjeru njihovaFašizam?Ne, hvala!preodgoja, no stvarnost interniranih homoseksualacaje znaèila brutalnu sudbinu.U dostupnoj literaturi èesto se navodi vezaizmeðu prestinosti (boje) trokuta itretmana logoraša. Homoseksualci su senašli na samom dnu logorske hijerarhije,zajedno sa svim nearijevskim zatoèenicima.Zlostavljani podjednako od èuvara iostalih zatvorenika, samo je mali broj uspijevaopreivjeti više od par mjeseci.Osim zlostavljanja, njihov “preodgoj” jeèesto znaèio kastriranje i èinjenje medicinskiheksperimenata (za koja kasnije nikadnije podignuta nijedna optunica!).Pravo na status manjinePreivjeli, pak, plašeæi se postojeæe homofobijeu društvu, godinama nisu nikomegovorili o zatoèeništvu, a društveniodnos prema njima je izraen i kroz ratnuodštetu, na koju sudskom odlukom nisuimali pravo jer sve su sve do 1969. na snaziostali kazneni zakoni usvojeni u razdobljunacizma. Tek s pojavom novih geji lezbijskih pokreta poèetkom sedamdesetihprošlog stoljeæa poèinje se govoritio gej rtvama holokausta, a tek poèetkomdevedesetih se odravaju prve komemoracijeu njihov spomen i zapoèinju ozbiljnarazmatranja zahtjeva za ratnu odštetu.Komemoriranje Holokausta s porukom”Nikad više!” desetljeæima nakon slomafašizma nije samo prigodni pijetet premasvim rtvama terora, nego predstavlja iosjetljivost na stvarnost koja nas okruuje,našu spremnost da prepoznamo mr-nju na vrijeme kako bi se nasilje moglosprijeèiti. Pritom se u naèelima suvremenog(neo)antifašizma naglašava uspostavljanjesolidarnosti meðu svim manjinama– ideal koji tek trebamo dostiæi.Antifašizam u enskim rukamaPrema rijeèima samihaktivistkinja, antifašizam seproširuje na raznoliku aktivnostprotiv svih šovinizama, protivhomofobije i patrijarhataSneana abiæao prvo, arhetip. Antifašistkinjaskojevka,roðena dvadesetih godinaprošlog stoljeæa. Po pravilu, sa sela.Nosi pletenice i pušku, po elji. Pletenicese mogu ostaviti da vire ispod kape s petokrakomzvijezdom, ili se mogu odsjeæi.Nosi li pušku, zavisi od prirode zadatka.Radi li u pozadini, skojevka æe biti bezoruja. U svakom sluèaju, nosi pleteneèarape koje je sama isplela. Izlae se opasnostimakoje ne moe ni pojmiti. Nakonrata odlazi u grad, gdje poèinje raditi utvornici. Raða djecu i na konto mnogobrojnihobaveza izvlaèi se sa partijskih sastanakai konaèno izlazi iz Partije. To sevremenski poklapa s ukidanjem AF-a(poèetak pedesetih).enska solidarnostDanas imamo antifašistkinju roðenusedamdesetih. Po pravilu, dolazi iz grada.Duina kose mjeri se milimetrima, nosi semobilni telefon, po elji. Naime, frizuremogu varirati, èak i pletenice dolaze u obzir,iako se preferiraju dredloksi. Mobilnise shvaæa kao nuno zlo. Prema rijeèimasamih aktivistkinja, antifašizam se proširujena raznoliku aktivnost protiv svih šovinizama,protiv homofobije i patrijarhata.Svaka radikalna feministkinja je antifašistkinja.Kao studentica, prošla je kroz“školu” ex-jugoslavenskih feministkinja,pod utjecajem njihove snano artikuliranekritike nacionalistièkih sistema i ratnemašine posljednjeg desetljeæa dvadesetogstoljeæa.Prisjetimo se: kada su ene u crnompoèele svake srijede u podne stajati za mirna Trgu Republike u Beogradu, Vukovarje bio pod opsadom. Buneæi se protiv fašistièkogsrpskog reima, ove su radikalnefeministkinje svjesno i aktivno prualepotporu svojim sestrama drugih nacionalnostiu Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu. Mirovneaktivistkinje iz raznih ex-yu dravadopisivale su se, a povremeno, kad god jebilo moguæe, prelazile su granice da bi suraðivalena projektima. Podravale su jednedruge, prakticirale su ensku solidarnostu punom znaèenju te rijeèi. Kao kulminacijumoemo uzeti meðunarodni forumene i politika mira, odran 1996. uZagrebu. Sudjelovale su mirovne aktivistkinjeiz 22 zemlje, ukljuèujuæi mnoge izsvih dijelova bivše Jugoslavije. Jedan odnajdirljivijih zapisa sa ovog foruma kaekako je u sluèaju ove generacije aktivistkinja“otpor ratu (podrazumijevao) stvaranjejednog svijeta za nas same, jer je pritisakrata bio toliki da smo ponekad savsvoj rad ulagale da bismo mogle odravatisamo malo svjetlo” (Lepa Mlaðenoviæ,Susrele smo se u Zagrebu, Feministièkesveske 7/8, str. 85-86). Privuèena tim“malim svjetlom”, dolazi generacija relativnomladih feministkinja koje su uèile ucentrima za enske studije u Beogradu iZagrebu, koje su èitale èasopise kao što suKruh i rue, Feministièke sveske, ProFemina,enske studije, kasnije i Treæa.Ono što današnjimaktivistkinjama ide na rukujest to što ih nitko nemoe ukinutiVišestrukost strategijaAntifašistkinje roðene u dvadesetimabile su i neizostavan dio partizanskog iposlijeratnog folklora. Koje su prve asocijacijeljudi koji se sjeæaju jednopartijskogsistema? Vjerojatno: partijski komitet, a-fe-e. Oèito da je AF ostao u svijestimnogih ljudi desetljeæima nakon njegovaukidanja. Ostao je “a-fe-e”, karikatura,stereotip gori od onog mog opisa s poèetkateksta. Ali ne i antifašistièka fronta ena,ono što je taj pokret zaista znaèio enamakoje su u njemu sudjelovale. To jejoš zatrpano u arhivama. Smatram da je nadanašnjim aktivistkinjama da to otkopaju,po uzoru na tragièno prekinuti rad LidijeSklevicky (Konji, ene, ratovi, enska infoteka,Zagreb, 1996).Današnje antifašistkinje su malobrojne,premalo ih je u odnosu na kolièinuposla u projektu defašizacije. Njihovašansa nije u kvantiteti, nego u kontinuitetui u višestrukosti strategija (iz alternative,direktnih akcija za utjecanjeu navladu i dravne institucije). Jedino akonastave inzistirati na svom aktivizmu i ubuduænosti, moæi æe svoju malobrojnostnadoknaditi dugotrajnošæu angamana.O njima se neæe praviti filmovi, nikakvanova Slavica neæe biti snimljena, one æesvjesno izbjegavati folklor. Ono što današnjimaktivistkinjama ide na ruku jestto što ih nitko ne moe ukinuti. Same suse organizirale i ne moraju polagati raèunenikakvom budnom ideološkom oku,osim vlastitom. Puno sreæe, sestre, i –smrt fašizmu!