Ne, hvala! - Zarez

More documents

Recommendations

Info

30 IV/91, 7. studenoga 2,,2.Silva Kalèiæpravo su zalupljena vrata za dvomjeseènimpostavom ovogodišnje,osme bijenalne izlobe arhitektureu Veneciji, koja se odrava naizmjenièno sprezentacijom recentnih radova na podruèju–smiješno je reæi u doba interdisciplinarnosti,novih medija i konceptualneumjetnosti – likovnosti. Moto Bijenala arhitekture2000. bio je “Više etike, manjeestetike”, a ove godine izloba nudi “proroèki”pogled u buduænost. Kakva æe bitiarhitektura u tek naèetom desetljeæu?Od nacionalnih prezentacija u paviljonimaGiardina, poslovièno je zanimljivijaselekcija u slikovitom delapidiranomprostoru Arsenala. Izbornik ovogodišnjegBijenala Deyan Sudjic osmislio je linearnokretanje kroz jedanaest tematskikoncipiranih izlobenih cjelina: Stanovanje,Muzejski prostori, Komunikacije,Edukacija, Tornjevi, Grad tornjeva, Rad,Shopping, Performans, Crkva i drava,Veliki urbanistièki projekti. Zanimljivo jeda se veliki projekti izvode na Dalekomistoku, na Balkanu (Atena), u donedavnozabaèenoj Španjolskoj i u Portugalu.“Zvijezde” Bijenala svakako su japanskiarhitekti, koji su revolucionirali gradnjukorištenjem robota i kompjutorskihprograma za generiranje arhitekture, gradidbenimprincipom “ukazivanja” – materijalizacijenevidljivog, biosferiènim staklenicima-èahurama…Dobitnik ovogodišnjegZlatnog lava za ivotno djelo upravoje japanski arhitekt Toyo Ito (Toranj vjetrova,Yatsushiro muzej, T kuæa, SendaiMediateka). Zanimljivo je obrazloenjenagrade: “Projekti iz osamdesetih godinapoput Tornja vjetrova izgledali su kao dasu izašli iz filmske mašte Ridleya Scotta.Naziv Urbani robot Ito je dao svojemstudiju kako bi se odvojio od utega prošlostii osjeæaja teine koju implicira rijeègraðevina.”Poruka u vremenskoj kapsuliBijenale arhitekture bavi sepitanjem kakva æe biti arhitekturau tek naèetom desetljeæuNEXT, 8. Mostra Internazionale diArchitettura – la Biennale di Venezia,Venecija, Italija, od 8. rujna do 3. studenog2002.Norman Foster & suradnici: Swiss Re, LondonPrisjetimo se starereèenice CedricaPricea da “funkcijaarhitekture nijesamo graðenje zatrajanje ili dranjekiše po strani, nego iza uivanje!”“Upotrebljiva” arhitekturaIzbornika Sudjica ne zanimaju likovnostprojekata, arty-omot niti domišljato izvedenivirtualni projekti (koncept-dosjetke,svjetovi /ne/moguæe stvarnosti), negoizlae iskljuèivo “upotrebljive” (materijalizirane,utilitarne…), tehnološki inovativneprojekte koji imaju konkretnog investitorate se veæ izvode ili se njihovagradnja planira u skoroj buduænosti. Arhitekturupoima kao prostor (naroèito ukontekstu gradogradnje), a ne kao detalj,suprotno osnovnoj postmodernoj “tekovini”ponovnog otkriæa osnovnih arhitektonskihelemenata (tradicija = memorija)poput stupa, boje, zida, luka (u nas, naalost,tako èesto i rado zlorabljenog). I nadaljese ukida tradicionalno razdvajanjeinterijera i eksterijera, funkcionalistièke iorganske grane arhitekture, uz ipak neizbjenupostmoderna citatnost i svojevrstanrevizionizam…Sudjiceva selekcija (više od 140 projekata),ponovimo, solidna je “izloba argumenata”(ne fiction nego faction), njegovnaèin prezentacije projekata je pomalostraight – nedostaje video (koja bi pokazalaèetvrtu dimenziju arhitekture – kretanjearh. prostorom) ili taktilna prezentacijaprojekata, izvrsne su i raskošne maketete uzorci materijala, modeli oplošja objekata,a ono što je tu zaista dobro odraðenosvakako je postav u zahtjevnom,(pre)slikovitom prostoru Arsenala. Postavs pojedinim projektima meðusobnoodijeljenima montanim parapetima, aliisto tako vješto povezanima u tematskecjeline, potpisuje arhitekt John Pawson.Stanovanje i muzejiProlaz Arsenalom zapoèinje pregledomsekcije posveæene stanovanju. Naglašavase vanost stanovanja, habitacije, uokviru suvremenog koncepta urbanogivljenja (i poimanja arhitekture kao socijalneskulpture). Zanimljiv je projekt Velikikineski zid, gdje se nastojalo oivjetisterilni soc-realistièki urbanscape tik uzVeliki zid, tako da svaku od dvanaeststambenih zgrada potpisuje drugi arhitektonskibiro, kao svojevrsno «useljivo umjetnièkodjelo» ili muzej privatnih suvremenihkuæa (jedan od zastupljenih autoraje japanski arhitekt Kengo Kuma koji tkivograðevine «sadi» od bambusovih štapova).Tadao Ando sa suradnicima projektirastaklenu èahuru penthousea, dijagonalnopoloenog na krovnu terasu neboderana Manhattanu, veæ klasiène gradnje.Muzeji su, za razliku od stanogradnje,“ikone nacionalnog prestia i osobnimauzoleji”, flash-point podruèja umjetnostii arhitekture, mjesta gdje dolazi donapetosti izmeðu kutije i sadrine, naglašavaSudjic. Predstavljeni su projekt obnovezgrade MOMA-e u New YorkuYoshia Taniguchija, nevidljiv u krajolikuCentar za posjetitelje arheološkog lokalitetaStonehenge Denton Corker Marshalla,most izmeðu Meksika i SAD-a kojifunkcionira kao nièija zemlja, asimetriènogoblika dvaju sljubljenih kvadratnihtunela (ili neuredne leptir mašne) u kojese moe ulaziti s obje strane, èije autorstvopotpisuje LCM Laboratorij iz MexicoCityja.Egipatski paviljonKomunikacija i obrazovanjeZanimljiv je pariški Musée du QuaiBranly Jean Nouvela, Muzej helenistièkogsvijeta u Ateni skupine Anamorphosis(jedan od velikih projekata koji trebajubiti dovršeni prije Olimpijskih igara uAteni 2004.) te proširenje muzeja u DenveruDaniela Libeskinda – njegovim konceptualnimMuzejom holokausta u Berlinugdje je muzejska zgrada prazna od eksponata,odnosno ona sama postaje strukturasimbolièkog znaèenja u koju se ulazikroz tunel pod zemljom (kao što se u novuzgradu pekinške Opere ulazi krozpodvodni tunel), ukinuta je i posljednjagranica izlobe kao medija i muzeja kaofizièkog mjesta.U sekciji Komunikacije predstavljenasu rješenja eljeznièkih stanica, zraènihluka, te redizajn beèkog Pratersterna (BorisaPodrecce) – nezgodnog raskrija cestovnihi eljeznièkih pravaca i ujedno ulazau lunapark.U sekciji Obrazovanje predstavljeni suprojekti knjinica (Javna biblioteka uBrooklynu i Biblioteka vizualnih i performativnih/izvedbenihumjetnosti u NewYorku TEN skupine arhitekata, Brabantskabiblioteka u Eindhovenu MVRDVa…),istraivaèkih centara (Kraljevskitehnološki institut u Melbourneu TomKovac Architecture-a, MIT zgrada kompjuterskihznanosti u Massachusettsu –veæ poslovièni hiperbolièki paraboloidi,arhitektura sastavljena od fraktala FrankaO. Gheryja, Wolfsburg znanstveni centarbiroa Zaha Hadid – prvi takve vrste u Njemaèkoj,kompleksne i misteriozne pojavekoja «poziva» na znatielju i nova otkriæa.…)i fakulteta (Medicinski fakultetSveuèilišta u Coimbri koji potpisuje biroSerodio & Furtado)…Grad tornjevaU gusto naseljenoj Europi mijenja sekoncept grada (sky-line modernog europskoggrada raste prema suburbiji, a kodamerièkoga grada je obrnuto), te se upravona starom kontinentu grade najzanimljivijiposlovni i hotelski tornjevi – pravaepopeja vertikalne gradnje izvrsni su projektiraketolikog nebodera sa spiralnomstaklenom ljuskom londonskog sjedištakompanije Swiss Re uvijek elegantnog ipreciznog Normana Fostera. Aerodinamiènaforma 40-katne zgrade pridonosiprirodnom zraèenju fleksibilnih uredskihprostora, èak do 40% smanjujuæi potrošnjuenergije i emisiju ugljiènog dioksida.U Barceloni su nove neboderske tornjeveosmislili Jean Nouvel (Agbar) i DominiquePerrault (hotel pomalo déjà vu oblikadomino ploèe). Neboderi su, dakle,ubikvitetni, nièu poput geoloških formacijaprema ideji «komprimiranja» ljudi kakobi se ostavilo mjesta za «prazne» prirodneprostore.Grad tornjeva plod je suradnje Bijenalaarhitekture i kompanije Alessi, probraniarhitekti iz cijelog svijeta (ukljuèivo skupinaMorphosis, Thom Mayne te ShigeruBan) pozvani su da svoje iskustvo u arhitektonskojstruci primjene na podruèjuproduct dizajna – na projektima «u malojmjeri» kuæanskih predmeta, na naèinAlessijeva projekta Tea and Coffee Piazzaiz 1980. godine. Potom, osmero arhitekatazamoljeno je da naprave model tornjaod 100 katova, što je svojevrstan eksperimentsa svrhom obogaæenja i proèišæenjaarhitektonskog jezika na primjeru oblikovanjavertikalnih zgrada.Rad i potrošnjaSekcija posveæena radu predstavlja radnomjesto kao «sredstvo motivacije, prostorza oglašavanje, ili èak naèin društvenekontrole». Predstavljeni su BMW centar ubivšoj Istoènoj Njemaèkoj, u Leipzigu –proslavljenog biroa iranske arhitekticeZahe Hadid, Mahgler 4 Block 5 u AmsterdamuToya Ita, škotske podrunice BBCau Glasgowu biroa Davida Chipperfieldai drugi.Oblikovanje trgovina i trgovaèkih centara,mjesta materijalizma i opscenostikonzumerizma, “shopping hramova” pojedinihtrišnih marki, posebna je cjelina.Potom, sekcija performans ukljuèujekoncertnu dvoranu Matsumoto i Parkza opuštanje Torrevieja Toya Ita,nogometni stadion Braga biroa SoutoMoura – stadion se gradi (strukturekoja izgleda kao da izranja iz padinabrijega) za potrebe Svjetskognogometnog prvenstva 2004. u Portugalu,izlobeni prostor Forum2004. u Barceloni Herzog&de Meurona…«Trgovinska konvencija, nogometnautakmica ili kongres kardiokirurgakoji sponzorira tvornicalijekova, moda nemaju kulturni potencijalklasiène drame, ali takoðerpruaju moguænost zajednièkog do-ivljaja/iskustva velikog broja ljudibez posredovanja ekrana», Sudjicevje razlog za ovu selekciju. Naprotiv,selekcijom Crkva i drava preispitujemoæ arhitekture kao nacionalnogili vjerskog simbola – oblikom, tehnikomgradnje i odabirom materijala…Sakralna arhitektura ili prizivatradicionalne forme kako bi utjelovilaautoritet naruèitelja, ili tei suvremenostikako bi se naruèitelj afirmiraokao kontinuirano aktualan/relevantan. Ina kraju, sekcija Urbanistièki projekti svojevrstanje odgovor na prezentaciju uamerièkom nacionalnom paviljonu, posveæenujedanaestrujanskom “apsolutnom”dogaðaju, gdje se mogu vidjeti estokokritizirani, iako pomno probraninatjeèajni prijedlozi “zauzimanja” zemljištana kojemu se nekoæ nalazio Svjetskitrgovaèki centar, gdje je oèito nerazumijevanjeodnosa arhitekture i urbanistièkogplaniranja.Nacionalni paviljoniNacionalni paviljoni u Giardinima (i izlobeniprostori razbacani po gradu “novihdrava” poput Slovenije) ne donoseništa “novog i senzacionalnog”, pojediniprojekti kao da nastaju izvan bilo kakvadruštvenog i geografskog konteksta. Meðuizlobama “u revijalnom tonu” istièuse, meðutim, prostor britanskog paviljona“obloen” video projekcijom, nizozemskaprezentacija u paviljonu Gerrita Rietvelta,japanski s projektom kuæe na drveæu, prezentacijaNEXT – “sljedeæe generacije”arhitekata u njemaèkom paviljonu.Još jednom se dakako pokazalo da jepomalo staromodan i podosta nadvladankoncept izlobe sastavljene prema kriterijudravnih prezentacija. Umjesto zakljuèka,preskoèimo staru polemiku je linadstrešnica za bicikl uistinu arhitektura iprisjetimo se stare, naizgled same po sebirazumljive reèenice Cedrica Pricea da“funkcija arhitekture nije samo graðenjeza trajanje ili dranje kiše po strani, nego iza uivanje!”.
IV/91, 7. studenoga 2,,2. 31Ivana Mancekontekstu globalne suvremeno-umjetnièkescene,gdje je ne samo umjetnostkao materijalni produkt nego ipromoviranje umjetnosti kaotakvo, postalo trišno i ideološkiisplativ proizvod, nameæe se potrebaozbiljnog, radikalnog propitivanjauloge slubenih umjetnièkihinstitucija. Treba li ih, naime,nepovratno odbaciti kaoreproduktivne mehanizme globalnogkapitala i njegove ideološkeprevlasti ili se, naprotiv,mogu transformirati u platformeza artikulaciju kolektivnih interesakoji nisu i ne mogu biti upotpunosti obuhvaæeni interesimaglobalnog kapitalizma?– U osnovi, ne vjerujem da jeneka izvanjska pozicija, odnosnopozicija u smislu izrazite distanciranostiprema onom što nazivamoglobalnim kapitalizmomili – kako to obièavam nazivati –društvom globalnog anti-trišta,uopæe više moguæa. Pitanje kojese, dakle, postavlja, jest kako zamislitiiduæi korak, korak kojidolazi nakon globalnog kapitalizma,korak koji trište i akumulacijukapitala postavlja nanjegovo pravo mjesto u odnosuprema drugim ljudskim eljama iaspiracijama. Ne mislim da se tomoe napraviti u sklopu politike,ili u sklopu same ekonomije,pa ni u sklopu organizacija civilnogdruštva kakva danas imamo.Charles Esche, kustos i kritièarS jedne strane, politika je menaderskai pragmatièna, s drugestrane, organizacije civilnogdruštva rješavaju samo urgentnesituacije, bio to problem nezaposlenostina Zapadu ili, naprimjer, poslijeratna situacijaovdje.Promovirati imaginacijuOdakle bi, dakle, trebala doæiimaginacija? To je, mislim, oduvijekbila uloga umjetnosti – ponuditiimaginativne prijedloge otome kakve bi stvari mogle biti, ièini mi se da bi upravo umjetnièkainstitucija, kao mjesto kojepromovira ljudsku imaginaciju,odnosno na neki naèin vodi briguo tom imaginativnom dijelusvih nas, trebala postati mjestona kojem bi se zamisao svijetadrukèijeg negoli što jest, upravotrebala i mogla odvijati. Pitanje,dakle, glasi, mogu li se postojeæeumjetnièke institucije transformiratiiz neèeg što u osnovi funkcioniratek kao sabirno tijelo, unešto gdje æe se ljudi moæi skupitii zajednièki poèeti misliti stvarina drukèiji naèin. To predstavljaizazov za sve umjetnièke institucije,to je izazov što sam ga ija prihvatio u Rosseumu.Ne mogu vam, dakako, datipotvrdan odgovor, ali mogu pokušatipokazati da se iduæi malimkoracima, zaobilaznim putemskromnih, nenametljivih prijedloga,ljudi susreæu s umjetnièkimprojektima i zajednièki promišljajustvari drukèije. Imaginacijaje, dakle, kljuè, a okupljanjepraksa.U tom smislu, pretpostavljam,istièete i bitno posrednièku uloguumjetnièke institucije. Mislite lida u situaciji gdje, kako sami ka-ete, ne postoji pozicija izvanjskasistemu, institucionalni prostorumjetnosti doista moe postatiprostor divergencije interesaumjetnosti i kapitala?– Umjetnièke institucije kao ipraksa institucionalnog promoviranjaumjetnosti opæenito, veæse same po sebi nalaze u pozicijiizmeðu. One, dakako, primarnoposreduju izmeðu umjetnika ipublike, ali posredovanje se odvijai u drugom smislu: one moguimati ulogu posrednika izmeðuumjetnika i umjetnika, izmeðupublike i diskursa, izmeðupublike i akademije, moda i izmeðusamih politièara i umjetnikaodnosno umjetnièkih projekata.One se svakako nalaze natom ljepljivom, prljavom, kompromisnom,moda licemjernomtlu, koje zauzimamo uzimajuæinovac iz kapitalistièkih izvora, iistovremeno pokušavajuæi bitikritièki relevantni u promišljanjutog istog kapitalizma.Model ‘skromnih prijedloga’Mislim da je ulogaumjetnosti oduvijek bilaponuditi imaginativneprijedloge o tome kakve bistvari mogle biti, i èini mise da bi upravo umjetnièkainstitucija trebala postatimjesto na kojem bi sezamisao svijeta drukèijegnegoli što jest, upravotrebala i mogla odvijatiharles Esche britanski jekustos i kritièar koji ivi i radi uEdinburghu i Kopenhagenu. Od2001. godine direktor je Centra za suvremenuumjetnost Rosseum u Malmöu testalni suradnik na Edinburgh College ofArt (Umjetnièke akademije u Edinburghu).Kao kustos, Esche je sudjelovao upripremi brojnih velikih izlobi poput Inteligencija– nova britanska umjetnost uTate Gallery u Londonu ili Amater –promjenjive istraivaèke inicijative uKonstmuseumu odnosno Konsthalleu uGöteborgu, dok je ove godine zajedno sHou Hanrouom bio kustos Gwangju bijenalau Koreji. Aktivno piše i suraðuje ubrojnim europskim katalozima i èasopisimaza umjetnost, a sam je urednik èasopisaAfterall.U organizaciji udruge Što, kako i zakoga u rujnu 2002. u net-kulturnom klubumama u Zagrebu Charles Esche odr-ao je predavanje pod naslovom Institucionalnieksperimentalizam, baveæi se pitanjemna kojoj bi društvenoj i ideološkojosnovi umjetnièke institucije mogle djelovatikao aktivni agenti, a ne kao pasivniizlagatelji umjetnosti.Kako zamislitikorak koji dolazinakon globalnogkapitalizma, korakkoji trište i akumulacijukapitalapostavlja nanjegovo pravomjesto u odnosuprema drugimljudskim eljama iaspiracijamaIzvan ideološke korektnostiTo je svakako licemjerna pozicija,ali ja se, iskreno, više uistinune brinem o ideološkoj korektnosti;premda sam to èinio uosamdesetima. Ono za što samzaista zainteresiran jest da pokušamuèiniti stvari moguæim upravou tom ljepljivom, licemjernom,kompromisnom svijetu izmeðu,i u cilju pokušaja da sestvarnost zamišlja drukèije, spremansam se s njim nositi.Upravo takva dvostruka pozicijaumjetnosti u ciklusu cirkulacijekapitala, zahtjeva meðutimod nje stalni angaman: nunoststalnog preusmjeravanjarazmjenske u kolektivnu vrijednost,postaje mjerom njezine autonomijeunutar sistema. Odnosili se pojam angairane autonomijekoji spominjete na takvustrategiju opstanka?– Upotrebljavam pojam anga-irane autonomije pokušavajuæiopisati upravo taj meðuteren.elio bih zadrati moguænost daumjetnici jesu na odreðen naèinautonomni u odnosu na strukturu,kontekst u kojem djeluju. Naneki naèin ta je autonomija osiguranasamim kapitalizmom, upravozato što kapitalizam toleriraneuspjeh umjetnièkog projektana naèin na koji ga ne tolerira uzbilji slobodnog trišta. Drugimrijeèima, posao je umjetnosti dana neki naèin gubi novac, a ne daga namièe. U konaènosti, ona jeneizbjeno dio sistema galerijskeprodaje koji se u cijelosti vrtioko profita i baš je utoliko zadataksvakog pojedinaènog umjetnièkogprojekta da prima bilodruštveni, bilo privatni novac dabi ga na neki naèin potrošio nizašto,da bi ga u strogo kapitalistièkomsmislu profita zapravoizgubio. Upravo to umjetnostiprua moguænost izvjesne autonomijeu odnosu na trište.Angairana autonomijaPravo pitanje, meðutim, jestšto mi zapravo èinimo s tom autonomijom?Tradicionalno, autonomijaumjetnosti je, premamom mišljenju, bila uvelike utrošenana èitav niz na neki naèindekadentnih prijedloga. No, onošto me zanima jest upotrijebitiupravo ovu krhku, neznatnu inadasve kompromisnu autonomijuza angairaniji odnos premastvarnosti globalnog ekonomskogkapitalizma, prema svijetuanti-trišta, o kojem i sama naneki naèin ovisi. I upravo taj angamanu pogledu ekonomskihpitanja, ponovnog promišljanjastvari u kontekstu njihove razmjenskevrijednosti, odnosno ukontekstu razmjene novca, ali imeðuljudske razmjene opæenito,jest ono što sam imao na umupod pojmom angairane autonomije.Iskoristiti prednost autonomijekoju kapitalistièki taboromoguæava, odnosno tolerira takoda mu se na neki naèin suprotstavi.Ne mislite li, meðutim, da teškoæatog pothvata lei u moguænostinjegove ideološke komodifikacije?Da globalni poredak,naime, upravo od te kritièke svijestiideološki profitira, ukljuèujuæije kao svoju nominalnu protuteu?Na kojoj je osnovi, prema modeluskromnih prijedloga, uopæemoguæe odgaðati moguænostkonaène razmjene umjetnosti zapolitièki korektan proizvod?– U osnovi, ono èemu se nadaminzistirajuæi na ideji skromnihprijedloga jest nešto što seneæe imati prigode razviti ni ukakvu univerzalnu utopiju…Zapravo sam vrlo razoèaran pojmomutopije, odnosno naèinomna koji se upotrebljava, posluivšikao izlika za neaktivnost i pasivnost.Stoga polaem nade uskromne prijedloge jer mi se èinida oni mogu pruiti uporište usvijetu upravo zbog svojeskromnosti i nenametljivosti,zbog toga što su pomalo srameljivii prilièno ogranièenog dosega,pa stoga i mogu u lokalnom,neposrednom kontekstu, meðuodreðenim grupama ljudi, u konkretnomvremenskom trenutku iimati odreðenog uèinka. Uèinakkoji pritom postiu, uvijek naneki naèin predstavlja i model,uvijek je na neki naèin i gestaprema neèem drugom; upravozato ti su prijedlozi provizorni,oni su zauvijek nedovršeni projektio moguænosti koja tek mo-e biti, koju pokušavate proizvestiznajuæi da je zapravo uvijekizvan dosega, negdje drugdje…Nedovršeni projektdemokracijeZa mene je to na neki naèinpovezano s idejom same demokracijekao nedovršenog projekta,sa sviješæu da je još nismo dostigli.Ne, dakako, na naèin amerièkedemokracije kao univerzalnogmodela prema kojem bismosvi trebali teiti, nego demokracijekao uvijek iznova zamislivog,pomiènog, promjenjivog,nikad dovoljno usavršenog konceptaza koji se stalno moramoboriti, stalno redefinirati ne bismoli mu u idealnom smislu biliblie.Kako bi se, meðutim, takvauniverzalna odgovornost umjetnostikao humanistièkog projektatrebala manifestirati u konkretnimokolnostima komunikacijes publikom?– U tome lei odgovornostumjetnièke institucije, od kojeje, s obzirom na to da prima novacod društva, neodgovornojednostavno reproducirati mehanizmekomercijalnog svijeta umjetnosti.Mi, dakle, moramo sodgovornošæu razmišljati za štoprimamo novac, što s njim trebamoèiniti, kako on moe biti koristanupravo ljudima koji namga daju, jer je to u krajnjoj linijinovac poreznika, a to je sluèaj nesamo u Malmöu nego i u Zagrebu,odnosno u veæini europskihzemalja gdje se barem minimalnakolièina dravnog novca izdvajaza kulturna dobra.U Americi je drukèije, i to jeupravo njihova slabost; slabostda u osnovi nemaju koncept javnostikao takav. Mi u Europi gameðutim, za razliku od Amerike,još imamo, ili se barem oèajnièkitrudimo od njega ne odustati.Mislim da bismo na to trebali bitiponosni, na tu razliku premaamerièkom sistemu, i da bismose trebali truditi razvijati ga. Tomoemo uèiniti samo tako da èinjenicukolektivnog interesa, odnosnoèinjenicu da javnost dajepotporu kulturi, koristimo na inteligentannaèin, naèin koji æeljude navoditi da misle koliko jeneophodna, korisna i vana.Lokalna pitanja i lokalnarješenjaNaglašavate vanost prilagoðavanjakonkretne izvedbe umjetnièkeprakse specifiènim lokalnimokolnostima odreðenesredine. Moemo li reæi da upravoizvjesna ogranièenja kojaumjetnièkoj autonomiji nameæekompromis s potrebama pojedinaènezajednice na neki naèinoteavaju njenu razmjenjivostna globalnom trištu?– Zanimaju me umjetnièke institucijekoje se razlikuju jedneod drugih upravo zbog razlièitihsituacija u kojima funkcioniraju.Naš program u Malmöu bi seteško mogao jednostavno kopiratiovdje. Uvijek je rijeè o paljivomosluškivanju i dobrom razumijevanjulokalne situacije, uodnosu na koju se zatim na odreðeninaèin pokušava odgovoriti.Govoreæi o Malmöu, tako moramgovoriti o socijalnoj demokracijikoja je još na neki naèin temeljšvedskog društva, premda jekao politièki projekt završena,vjerojatno još sa smræu, odnosnoubojstvom Olafa Palmea sredinomosamdesetih, i danas je iscrpilasvoj imaginativni, spekulativnipotencijal, postavši iskljuèivopragmatiènom. Ali, socijalnademokracija kao kulturno postojeæaèinjenica, u obrazovanju inaèinu na koji ljudi u Švedskojrazmišljaju, još je neobièno vanai za nas kao instituciju. Toznaèi da postoji konsenzus ovanosti zajednièkog okupljanja,diskusije, tolerancije razlièitihstavova, a to je osnova koja i našprogram èini moguæim.Drukèije povijesne, kulturneokolnosti podrazumijevaju drukèijeprograme, što ne znaèi, dakako,da ne vai ovaj opæenititeoretski program, nego da æe lokalnarješenja, kao i lokalna pitanja,uvijek biti razlièita.
Page 1 and 2: 9. 11. - Dan borbe protiv fašizma
Page 3 and 4: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 3red lije
Page 5 and 6: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 534.revij
Page 7 and 8: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 7Agata Ju
Page 9 and 10: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 9- Odlaza
Page 11 and 12: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 11Agata J
Page 13 and 14: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 13svakako
Page 15 and 16: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 15koja si
Page 17 and 18: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 17opet, i
Page 19 and 20: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 19titete
Page 21 and 22: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 21Zašto
Page 23 and 24: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 23pokazao
Page 25 and 26: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 25je jadn
Page 27 and 28: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 27Krokodi
Page 29: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 29tujem k
Page 33 and 34: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 33fine pa
Page 35 and 36: Redatelj glumaèkog licaIV/91, 7. s
Page 37 and 38: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 37Zrinka
Page 39 and 40: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 39Uitak n
Page 41 and 42: elite li nauèitinešto opropagandn
Page 43 and 44: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 43Igor Ma
Page 45 and 46: IV/91, 7. studenoga 2,,2. 45ma li u
Page 47 and 48: Homofobija ili heteroseksualne oèi

Ne, hvala! - Zarez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?