festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.25festival europske kratke pričeGodine 1974. roman je u Devonu za trideset penijaprvi put kupila Rosemary Child, tada u dobi oddvadeset dvije godine, koja je osjeæala poriv da prijegledanja filma prvo proèita knjigu. Dvije godine kasnijeudala se za svoga zaruènika Rogera. Pomiješali su svojeknjige, a duplikate su dali jednoj bolnici u Cornwallu.Ovu je jednog dugog, vruæeg srpanjskog poslijepodneva1977. godine s kolica bolnièke knjižnice na Odjelu 14uzela Sharon Patten, èetrnaestogodišnja djevojka saslomljenim kukom, utezima privezana za krevet, kojase dosaðivala zato što je završio Wimbledon. Njezinje otac izgledao zadovoljan vidjevši za vrijeme posjetaknjigu na njezinom ormariæu, pa ju je tijekom èitavogboravka, iako je prestala èitati veæ oko polovice, držalatamo kraj vrèa s vodom, a onda ju je prošvercala domakad je otpuštena. Tri godine kasnije, kad je više nijebilo briga što otac misli o njezinim postupcima, dala juje školskom prijatelju Davidu Connoru koji se spremaostudirati engleski i rekla mu da je to najdosadnija knjigana svijetu. David ju je proèitao. Bila je savršena. Bila jebaš poput njegovog života. Sve je lijepo, sve je beznadno.Pješaèio je do škole ispod glasa citirajuæi dijelove.Kad je dvije godine kasnije otišao na sjever na sveuèilišteu Edinburghu, sada kao zreli osamnaestogodišnjak,divio joj se, kao što je rekao nekoliko puta na seminaru,iako ju je smatrao pomalo adolescentskom i vjerovaoda je podcijenjena Blaga je noæ Fitzgeraldovo pravo remek-djelo.Tutor koji je svake godine morao ocijenitioko stotinu i pedeset dogotovljenih brucoških eseja oVelikom Gatsbyu, mudro je kimao i dao mu visoku ocjenuna ispitu. Godine 1985. završivši s najboljim uspjehomu klasi i pronašavši posao u Personalnoj upravi, David jeza trideset funti prodao sve svoje stare knjige s književnogseminara djevojci koja se zvala Mairead. Marieadnije voljela engleski, nije joj davao valjane odgovore, pase odluèila za ekonomiju. Ponovno ih je sve preprodalazaradivši više novca od Davida. Studentica prve godineimenom Gillian Edgbaston uzela je Velikog Gatsbyja zadvije funte što je bilo šest puta više od originalne cijene.Nikad ga nije uspjela proèitati i ostavila ga je napolicama iznajmljene kuæe u kojoj je živjela prije negošto se odselila 1990. godine. Brian Jackson, vlasnik tekuæe, spakirao ju je u kutiju koja je pet godina stajala ugaraži iza hladnjaka. 1995. godine posjetila ga je majkaRita i, dok je èistio garažu, našla ju je u jednoj otvorenojkuhinji koja je ležala na šljunku kolnog prilaza. VelikiGatsby! rekla je. Nije ga bila proèitala godinama. Jošje se sjeæa kako èita tog ljeta, dvije godine prije smrti,nogu visoku dignutih na sofi i glave zadubljene u knjigu.Kod kuæe je imala sobu punu knjiga. Kad je umrla1997. godine sve ih je spakirao i dao jednoj registriranojdobrotvornoj ustanovi. Registrirana ustanova je izdvojilavrijedne stvari, a ostale preprodala na dražbi u kutijamaod po trideset raznoraznih paperbacka, petaka za kutiju,antikvarima iz cijele zemlje.Žena je onom tihom antikvarijatu otvorila kutiju kojuje kupila na dražbi i umorno podigla obrve. Još jedanVeliki Gatsby.Penguinovi moderni klasici. F. Scott Fitzgerald. Sadai na filmu. Knjiga je stajala u izlogu. Stranice i rubovibili su prljavožuti zbog vrste papira kakva se koristilau starim Penginovim modernim klasicima – po svojojprirodi te knjige neæe trajati. A sada je, hvatajuæi slabosunce u izlogu, na knjizi odmarala muha.Ali muha je iznenada odletjela u zrak jer je neki muškaracstavio dlan izmeðu knjiga u izlogu antikvarijata iuzimao je upravo ovu.Sad:Bio jednom neki èovjek koji je pružio ruku i uzeorabljeni primjerak Velikog Gatsbyja F. Scotta Fitzgeraldaiz izloga tihog antikvarijata u jednom malom selu.Hodajuæi prema pultu preokretao je knjigu.Pošto vam je ova? Upitao je ženu sivog lica.Uzela mu ju je i provjerila unutrašnjost korice.Jel’ ova? Funtu, rekla je.Na njoj piše trideset penija, rekao je pokazujuæi nazadnju koricu.To vam je cijena iz sedamdeset èetvrte, rekla je žena.Muškarac ju je gledao. Nasmiješio se divnim osmijehom.Ženino se lice ozarilo.Ali, buduæi da je dosta izblijedjela, rekla je, moguvam je dati za pedeset.Kupujem, rekao je.Želite li vreæicu, upitala je.Ne, u redu je, odgovorio je. Imate li još koji primjerak?Još koji primjerak Fitzgeralda?, rekla je žena. Da, podF. Odmah æu...Ne, rekao je muškarac. Mislim, još koji primjerakVelikog Gatsbyja.Želite drugi primjerak Velikog Gatsbyja?, upitala ježena.Želim sve primjerke koje imate, rekao je muškaracsmiješeæi se.Žena je otišla meðu police i pronašla mu još èetiriprimjerka Velikog Gatsbyja. Onda je krenula premaskladištu u stražnjem dijelu duæana tražeæi još koji.Nema veza, rekao je muškarac. Pet æe biti dosta. Petfunti za sve, što kažete?Vozio je stari Mini Metro. Zadnje se sjedalo nalazilopod morem razlièitih izdanja Velikog Gatsbyja. Sklonioje nekoliko zalutalih primjeraka od ispod vozaèevogsjedala da mu se ne bi potplele pod noge ili papuèicedok vozi i, ni ne gledajuæi, preko ramena bacio na hrpuknjige koje je upravo kupio. Upalio je motor. Sljedeæiantikvarijat nalazio se šest milja dalje, u gradu. Sestraga je pretprošlog petka zvala iz kade. James, u kadi sam,rekla je. Treba mi Veliki Gatsby od F. Scotta Fitzgeralda.Od kakvog F, što?Ponovila mu je. Trebam ih što je moguæe više, reklaje.Okej, rekao je.Radio je za nju jer mu je dobro plaæala, imala je dotaciju.Jesi li ga ikad proèitao? Upitala je.Ne, rekao je. Trebam li?I tako idemo dalje, rekla je. Brodovi protiv struja.Neprestance nošeni u prošlost. Kužiš?A što s novcem za benzin, ako moram voziti posvudatražeæi knjige?, upitao je.Imaš petsto funti do kupiš petsto knjiga. Dobit æeših i za manje, a kusur možeš zadržati. A dat æu ti i jošdvjesto više za trud. Brodovi protiv struja. Savršeno, zarne?A novac za benzin?, upitao je.Platit æu ti, uzdahnula je.Jer:Bila je jednom neka žena u kadi koja je upravo nazvalabrata i zamolila ga da joj kupi što više primjerakaVelikog Gatsbya. Otresla je kapi s telefona, prebacila gapreko stranice na tepih u kupaonici i brzo vratila ruku uvodu jer joj je bilo hladno.Skupljala je knjige jer je izraðivala brodove od stvariod kojih se brodovi najèešæe ne rade. Tri godine ranijeizradila je metar dugaèak brod od sunovrata koje su onai brat noæu krali iz vrtova po cijelom gradu. Porinulaga je popevši se u njega u lokalnom kanalu. Voda jojje gotovo odmah doprla do stopala, a zatim se popelai do koljena, bedara, sve dok se nije našla do struka uledenoj vodi okružena plutajuæim sunovratima što su seraspleli.Ali, omanja skupina ljudi okupila se da vidi kako tonei prièa je privukla dosta pažnje mjesnih, pa èak i neštonacionalnih medija. Pod pokroviteljstvom Interflorekoja je platila da je skinu s pomoæi za nezaposlene, odmiješanog cvijeæa, od ljiljana do visibaba, izgradila novi,pet stopa dug brod. I taj je potonuo, ali ovaj put je, snjom kako tone, snimljen za jedan umjetnièki projekt.To joj je donijelo veliku narudžbu da napravi još neoèekivanihbrodova. Tijekom zadnje dvije godine izraðivalaje trometraše i èetverometraše od slatkiša, lišæa, satovai fotografija i svakog je porinula uz veliku sveèanost unekoj drugoj luci Ujedinjenog kraljevstva. Nijedan odnjih nije izdržao više od dvadeset pet metara od obale.Veliki Gatsby, mislila je u kadi. Bila je to knjiga koje sesjeæala iz mladenaštva i, dok je ležala u vodi i grizla sešto da napravi kako joj ne bi oduzeli dotaciju, iznenadajoj je palo na pamet.To je savršeno, mislila je kimajuæi sama sebi. I takoidemo dalje. Zadnja reèenica knjige. Spustila je ramenapod vodu da ih ogrije.I tako, buduæi da smo veæ stigli do kraja:Dva metra dugaèak brod napravljen od primjerakaVelikog Gatsbyja spojenih vodootpornim sredstvom zabrtvljenje porinut je u proljeæu u luci Felixstowe.Umjetnièin brat skupio je više od tristo primjerakaVelikog Gatsbyja i prevalio put od Walesa do Škotske. Nanekim mjestima koje je posjetio, još uvijek je priliènoteško kupiti rabljeni primjerak Velikog Gatsyja. To ga jestajalo toèno sto osamdeset i tri funte. Zadržao je kusur.Bio je on takoðer i èovjek sklon pranju ruku prije jela,pa mu moguæi ostaci muhe koja je malo ranije u ovojprièi stajala na korici primjerka kojeg je kupio u tihomantikvarijatu, nisu naškodili.Taj primjerak Velikog Gatsbyja s imenima nekih ljudikoji su ga imali, razlièitim rukopisom poredanih jednoispod drugoga na prvoj unutarnjoj stranici – RosemaryChild, Sharon Patten, David Connor, Rita Jackson – bioje prilijepljen za pramac koji se držao na površini tristometara prije nego što je konaèno, natopljen vodom, potonuo.Muha koja tog dana zastala na knjizi, veèer je provelaodmarajuæi se na svjetlu koje je stajalo i lebdjelo višeod pet stopa iznad razine zemlje. To muhe i inaèe èineuveèer. Ni ova muha nije bila iznimka.Žena koja je držala antikvarijat bila je presretna štoje odjednom prodala sve primjerke Velikog Gatsbyja i tojednom, tako nasmiješenom mladiæu. Onu koja je stajalau izlogu, nadomjestila je Danteovom Božanstvenomkomedijom i dok je to èinila rastvorila je knjigu. Izletjelaje prašina. Još malo prašine ispuhala je s vrha knjige,a onda ju je otrla o pult. Promatrala je knjišku prašinurazmrljanu na njezinom dlanu.Bilo je vrijeme da skupi prašinu sa svih knjiga, istreseih. Trajat æe to do dobrano u proljeæe. Beletristika,publicistika, onda sve podvrste. Bila je bezbrižna. Te jeveèeri poèela sa slovom A.Žena koja je živjela kraj groblja, sjeæate se, na samompoèetku? Pogledala je kroz prozor i vidjela – ah, to jedruga prièa.I konaèno, što s onim prvim, èovjekom s kojim smopoèeli, koji je prebivao kraj mezarja?Eh, taj je živio dugo, sretno i zanimljivo, godinama igodinama, a onda je umro.S engleskoga preveo Dragan Koruga