24 V/104, 8. svibnja 2,,3.<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>Ne počnemo li svi preispitivati dane strukture stvari, sa svim onim intelektualnim, strastvenim, političkim, razumnim idemokratskim što imamo, onda smo sjebani jednako koliko i jadni ljudi što krvare u Irakuje to moguæe. Sviða mi se što su oneja/ti prièe skoro bezrodne (prièe A. S.kojima su likovi ja i ti – na engleskomspolno teže utvrdljivi, op. M. S.).Tako se svatko može osjeæati njihovimdijelom. Ali te prièe takoðer imajuzaèkoljicu – tj. ako ne znaš kojeg samspola i èitaš prvu prièu u zbirci FreeLove ili prièu pod naslovom Blank Card,do kraja prièe ne znaš da su oba glavnalika žene… Koliko æe ti trebati dok neshvatiš da je djevojka/žena ona kojaprièa? I što to èini tvojim pretpostavkamao ljubavi, prièi, autoritetu, pa èaki tvom poznavanju sebe kad ti jednompostane jasno?Ne svrstavam se u kategorijeBudući da je seksualno uvijek političko,koja je tvoja politička pozicija?– Najvažnija stvar je to da se nesvrstavam u nikakve kategorije. Uz tosam lezbijka, Škotkinja, dešnjakinja,socijalistkinja, posrnula katolkinja iimam smeðu kosu. Ali kad se sve zbroji– slušaj, ne svrstavam se u kategorije.Sadržim mnoštva. Kao i svi mi. To jemoj politièka, a uzgred i omiljena seksualnapozicija.Što nas dovodi do očitog, onog što samte trebala pitati odmah na početku: kakoovaj Bushev rat utječe na tvoje mjestospisateljice?– Kao osobu me razbješnjuje. Kaospisateljicu me èini još sigurnijom daako svi ne poènemo preispitivati danestrukture stvari sa svim onim intelektualnim,strastvenim, politièkim, razumnimi demokratskim što imamo, ondasmo sjebani jednako koliko i jadni ljudišto krvare u Iraku.Kao javna osoba, koristiš li svoj glas zaneku vrstu političkog aktivizma?– Uvijek æu govoriti kad mogu.Nisam bog zna kakva glasnogovornica,takva sramežljiva i pomalo dosadna, i jerme se tako lako strpa u ladicu i odbacikao ženu, lezbijku (i to prilièno èudnui nalik trolu), ali poznajem silnu snaguprave rijeèi na pravom mjestu u pravovrijeme.Misliš li da ti (kao intelektualka ijavna osoba) imaš odgovornost djelovati/reagirati?– Neprestano.Kako pisac reagira/djeluje?–Piše iz petnih žila. Èini druge stvarimoguæima. To je ono bitno što umjetnostradi, kad dobro funkcionira.Glasovi protestaKakav je stav Škotske prema čitavojstvari i postoji li uopće neovisni stavŠkotske?– O, stav je dobar i jak i anti. Prvogsvibnja su izbori za škotski parlament.Ljudi u Škotskoj koji su protiv rata (priliènoveliki broj) æe svi pobjesnjeti naškotsku laburistièku stranku zbog podrškeBlairovu ratu i mislim da æe doæi dovelikog prelaska u Škotsku NacionalnuStranku i vrlo uzbudljivu novu škotskuSocijalistièku stranku. Automatskiškotski stav, premda i Škotska pati odteškog uroðenog rasizma, je još uvijekusmjeren prema demokraciji, pravednosti,socijalizmu. Svi znaju da ovaj ratnije pravedan, što je najvažnije, èak ibez svega drugog. U Engleskoj takoðerpostoji golema antiratna struja, ali otkadsu krenuli u Irak, novine i mediji su sepovukli: prekasno je, naši deèki, itd. itd.Bila sam na sva tri londonska prosvjeda,prvi je bio golem, drugi je bio priliènovelik, treæi ove subote je bio mnogomnogo manji i mnogo podjeljeniji okoIzraela/Palestine. Ljudi sad za iraèkirat misle da je prekasno – smatraju gagotovim/trijumfom (zaboga!). To jeodvratno. Moja zastupnica u parlamentuto dobro zna – dala je otkaz. Gomilaljudi je ljuta diljem Velike Britanije.Hvala Bogu.Univerzalna pričaAli Smithio jednom neki èovjek koji je prebivao kraj mezarja.No, dobro, okej, nije baš uvijek bio èovjek, uovom sluèaju bila je žena. Bila jednom neka žena koja jeprebivala kraj mezarja.Iako, ruku na srce, nitko više baš ne koristi tu rijeè.Svi kažu groblje. Niti itko više govori prebivati. Drugimrijeèima:Bila jednom neka žena koja je živjela kraj groblja.Zapravo ne. Bila jednom jedna žena koja je živjelakraj – ne, u – antikvarijatu. Živjela je u stanu na prvomkatu i vodila je duæan koji se prostirao èitavim prizemljem.Tamo je sjedila, dan za danom, meðu lubanjamai kostima rabljenih knjiga, hrpa i polica knjiga koje su seprotezale svim dužinama i širinama dugih, uskih prostorija,meðu hrpama koje su se njihale nestabilne poputtornjeva bez temelja, prema ispucaloj žbuci stropa. Iakosu im presavijene, zgužvane ili još uvijek ravne hrbateizbijelile godine anonimnog, davno ugaslog svjetla, svakaje od njih nekoæ bila nova, kupljena u knjižari punojsjaja drugih novih knjiga. I sada je svaka od njih bilaovdje, i za svaku bi se moglo naæi previše razloga kad biu pitanje došlo kako je završila ovako utopljena u knjiškuprašinu vidljivu u zraku u kojem je ovog zimskogdana sama sjedila ta žena osjeæajuæi posvuda oko sebenjezin teret, teret korica sklopljenih preko milijunastranica koje možda nikada više neæe ugledati svjetlo.Trgovina se nalazila u jednoj zabaèenoj ulici izvancentra malenog seoca koje je ljeti posjeæivalo malo turistai u kojem je posao znatno opao od 1982. godinekad je Kraljica majka, naizgled slabašna i pridržavajuæišešir na glavi zbog vjetra, presjekla vrpcu na zaobilaznicikoja je pristup gradu uèinila puno bržim, a stajanjeu selu prilièno teškim. Zatim se zatvorila banka, a nakoncu i pošta. Radio je i duæan sa živežnim namirnicama,ali veæina je ljudi vozila šest milja do supermarketa.Supermarket je takoðer držao knjige, ali jedva pokoju.S vremena na vrijeme netko bi ušao u antikvarijattražeæi nešto za što je èuo ili èula na radiju ili televizijiili proèitao u novinama. Obièno bi se žena iz duæanamorala isprièati što to nema. Na primjer, sad je bila veljaèa.Nitko veæ nije bio u duæanu èetiri dana. Tu i tamo,knjiška tinejdžerka ili tinejdžer, silazeæi u pola èetiri izškolskog autobusa koji je vozio izmeðu sela i grada, znalibi stidljivo gurnuti vrata duæana i naviriti se s onomvrstom zadovoljstva koju možete primijetiti èak i s leða,u ramenima, leðima i kutu pod kojim glava osobe gledabeskonaèna obeæanja knjiga. Ali to se veæ neko vrijemenije dogodilo.Žena je sjedila u praznom duæanu. Bilo je kasnoposlijepodne. Uskoro æe pasti mrak. Gledala je muhuu izlogu. Bilo je još rano doba godine za muhe. Letjelaje u kolebljivim trokutima, a onda se spustila na VelikogGatsbyja F. Scotta Fitzgeralda ne bi li se osunèala na kasnomzimskom suncu što je sjalo.Ili, ne. Èekajte:Bila jednom jedna muha koja se nakratko odmorilana staroj mekoukorièenoj knjizi u izlogu antikvarijata.Zastala je tamo na trenutak topline prije nego što seponovno vine u zrak što æe uèiniti svaki tren. Nije bilarijeè ni o kakvoj posebnoj vrsti muhe ili muhi s nekimzanimljivim imenom vrste – na primjer grabljivica,ubojica, bumbar, debeloglava muha, buha, bodež muha,dugorila muha ili zujara. Nije èak bila rijeè ni o stršljenu,obadu ili mušici. Bila je to obièna kuæna muha, muscadomesticus linnaeus, iz porodice diptera što znaèida ima dva krila. Stajala je na korici knjige i udisala zrakkroz pore.Polegli su je kao jaje u manje od milimetra dugojgrudici gnoja na imanju udaljenom milju i pol i postalaje beznoga liènika, stvorenje koja se hrani na gnoju ukojem je bila polegnuta. Zatim se to stvorenje, buduæida je dolazila zima, golom snagom mišiæa izmigoljilogotovo èetrdeset metara daleko. Tamo je spavalo gotovoèetiri mjeseca u šupljikavim temeljima zida ispod nekolikostopa naslaganog sjena u štaglju. U èaroliji blagogvremena prošlog je vikenda razbilo vrh svoje kukuljice iizvuklo se van, sada kao šest milimetara dug kukac. Podstrehom štaglja raširilo je i osušilo krila èekajuæi da mutijelo oèvrsne na neoèekivano proljetnom zraku što jestigao s Baleara. Tog se jutra kroz pukotinu u krovu štagljapridružilo ostatku svijeta, a onda leteæi lijevo desnoprešlo više od milje u potrazi za svjetlom, toplinom ihranom. Kad je žena koja je bila vlasnica duæana, otvorilakuhinjski prozor da istjera paru od kuhanja ruèka,uletjelo je u kuæu. Sada je luèilo i bljuvalo, što muheinaèe rade kad se odmaraju na površini razlièitih stvari.Istini za volju, to ono je malo neprecizna rijeè, jer jeto bila ženka koja ima duže tijelo i crvene proreze oèijupostavljene šire od mužjaka. Svako joj je krilo bila tanka,savršena, osjetljivo prokrvljena membrana. Imala je sivotijelo i šest nogu, svaku s pet gipkih zglobova, a siæušnedlaèice prekrivale su joj cijelo tijelo i noge. Lice joj jebilo prošarano grimiznim i srebrnim prugama. Duga sujoj usta imala spužvasti završetak za upijanje tekuæine iotapanje èvrstih tvari poput šeæera, brašna ili polena.Rilcima je upijala sliku glumaca Roberta Redforda iMie Farrow na naslovnici Penguinovog izdanja VelikogGatsbyja iz 1974. godine. No, kao što biste i sami pomislili,tu je bilo malo toga zanimljivo za jednu kuænumuhu koja se hitno mora nahraniti i izleæi jajašca, kojaje sposobna nositi preko milijun bakterija i prenijeti sveod obiène dijareje do dezinterije, salmonele, tifusnegroznice, kolere, polimijelitisa, antraksa, gube do tuberkuloze,i koja osjeæa da æe je u svakom trenutku grabežljivacuhvatiti u svoju mrežu ili æe je nasmrt zgnjeèitilopatica ili æe, ako sve to preživi, svakog trena postatitako hladno da æe biti lišene života i ona i svih desetgeneracija koje ove godine može pokrenuti, svih devetstotina jajašaca koje æe moæi poleæi ukaže li joj se prilika,onih prosjeènih dvadeset dana u životu prosjeène,obiène kuæne muhe.Ne, èekajte. Jer:Stajalo je jednom Penguinovo izdanje klasiènogamerièkog romana F. Scotta Fitzgeralda Velikog Gatsbyjaiz 1974. godine u izlogu tihog antikvarijata u selukojeg je posjeæivalo malo ljudi. Imalo je stotinu osamdeseti osam paginiranih stranica i bilo je dvadesetoPenguinovo izdanje tog romana – samo 1974. godinereprintano je tri puta, a tu je popularnost dijelom stekloi zahvaljujuæi ekranizaciji romana koja je snimljena istegodine u režiji Jacka Claytona. Naslov izdanja, nekoæsvjetložut, izgubio je veæinu svoje boje i prije nego štoje dospio u duæan. Buduæi da je knjiga stajala u izlogu,izblijedjela je èak i više. U kadru iz filma što se nalaziona njoj, ukrašenom okvirom iz dvadesetih, bili su RobertRedford i Mia Farrow, zvijezde filma koje su takoðerpoprilièno izblijedjele, iako je Redford još uvijek biodotjeran s onom svojom golferskom kapicom, a Farow jeu šeširu jako obješenog oboda pristajala sepijastom efektukoji joj je sluèajno donijelo kretanje sunca i svjetlana staklu.
V/104, 8. svibnja 2,,3.25<strong>festival</strong> <strong>europske</strong> <strong>kratke</strong> <strong>priče</strong>Godine 1974. roman je u Devonu za trideset penijaprvi put kupila Rosemary Child, tada u dobi oddvadeset dvije godine, koja je osjeæala poriv da prijegledanja filma prvo proèita knjigu. Dvije godine kasnijeudala se za svoga zaruènika Rogera. Pomiješali su svojeknjige, a duplikate su dali jednoj bolnici u Cornwallu.Ovu je jednog dugog, vruæeg srpanjskog poslijepodneva1977. godine s kolica bolnièke knjižnice na Odjelu 14uzela Sharon Patten, èetrnaestogodišnja djevojka saslomljenim kukom, utezima privezana za krevet, kojase dosaðivala zato što je završio Wimbledon. Njezinje otac izgledao zadovoljan vidjevši za vrijeme posjetaknjigu na njezinom ormariæu, pa ju je tijekom èitavogboravka, iako je prestala èitati veæ oko polovice, držalatamo kraj vrèa s vodom, a onda ju je prošvercala domakad je otpuštena. Tri godine kasnije, kad je više nijebilo briga što otac misli o njezinim postupcima, dala juje školskom prijatelju Davidu Connoru koji se spremaostudirati engleski i rekla mu da je to najdosadnija knjigana svijetu. David ju je proèitao. Bila je savršena. Bila jebaš poput njegovog života. Sve je lijepo, sve je beznadno.Pješaèio je do škole ispod glasa citirajuæi dijelove.Kad je dvije godine kasnije otišao na sjever na sveuèilišteu Edinburghu, sada kao zreli osamnaestogodišnjak,divio joj se, kao što je rekao nekoliko puta na seminaru,iako ju je smatrao pomalo adolescentskom i vjerovaoda je podcijenjena Blaga je noæ Fitzgeraldovo pravo remek-djelo.Tutor koji je svake godine morao ocijenitioko stotinu i pedeset dogotovljenih brucoških eseja oVelikom Gatsbyu, mudro je kimao i dao mu visoku ocjenuna ispitu. Godine 1985. završivši s najboljim uspjehomu klasi i pronašavši posao u Personalnoj upravi, David jeza trideset funti prodao sve svoje stare knjige s književnogseminara djevojci koja se zvala Mairead. Marieadnije voljela engleski, nije joj davao valjane odgovore, pase odluèila za ekonomiju. Ponovno ih je sve preprodalazaradivši više novca od Davida. Studentica prve godineimenom Gillian Edgbaston uzela je Velikog Gatsbyja zadvije funte što je bilo šest puta više od originalne cijene.Nikad ga nije uspjela proèitati i ostavila ga je napolicama iznajmljene kuæe u kojoj je živjela prije negošto se odselila 1990. godine. Brian Jackson, vlasnik tekuæe, spakirao ju je u kutiju koja je pet godina stajala ugaraži iza hladnjaka. 1995. godine posjetila ga je majkaRita i, dok je èistio garažu, našla ju je u jednoj otvorenojkuhinji koja je ležala na šljunku kolnog prilaza. VelikiGatsby! rekla je. Nije ga bila proèitala godinama. Jošje se sjeæa kako èita tog ljeta, dvije godine prije smrti,nogu visoku dignutih na sofi i glave zadubljene u knjigu.Kod kuæe je imala sobu punu knjiga. Kad je umrla1997. godine sve ih je spakirao i dao jednoj registriranojdobrotvornoj ustanovi. Registrirana ustanova je izdvojilavrijedne stvari, a ostale preprodala na dražbi u kutijamaod po trideset raznoraznih paperbacka, petaka za kutiju,antikvarima iz cijele zemlje.Žena je onom tihom antikvarijatu otvorila kutiju kojuje kupila na dražbi i umorno podigla obrve. Još jedanVeliki Gatsby.Penguinovi moderni klasici. F. Scott Fitzgerald. Sadai na filmu. Knjiga je stajala u izlogu. Stranice i rubovibili su prljavožuti zbog vrste papira kakva se koristilau starim Penginovim modernim klasicima – po svojojprirodi te knjige neæe trajati. A sada je, hvatajuæi slabosunce u izlogu, na knjizi odmarala muha.Ali muha je iznenada odletjela u zrak jer je neki muškaracstavio dlan izmeðu knjiga u izlogu antikvarijata iuzimao je upravo ovu.Sad:Bio jednom neki èovjek koji je pružio ruku i uzeorabljeni primjerak Velikog Gatsbyja F. Scotta Fitzgeraldaiz izloga tihog antikvarijata u jednom malom selu.Hodajuæi prema pultu preokretao je knjigu.Pošto vam je ova? Upitao je ženu sivog lica.Uzela mu ju je i provjerila unutrašnjost korice.Jel’ ova? Funtu, rekla je.Na njoj piše trideset penija, rekao je pokazujuæi nazadnju koricu.To vam je cijena iz sedamdeset èetvrte, rekla je žena.Muškarac ju je gledao. Nasmiješio se divnim osmijehom.Ženino se lice ozarilo.Ali, buduæi da je dosta izblijedjela, rekla je, moguvam je dati za pedeset.Kupujem, rekao je.Želite li vreæicu, upitala je.Ne, u redu je, odgovorio je. Imate li još koji primjerak?Još koji primjerak Fitzgeralda?, rekla je žena. Da, podF. Odmah æu...Ne, rekao je muškarac. Mislim, još koji primjerakVelikog Gatsbyja.Želite drugi primjerak Velikog Gatsbyja?, upitala ježena.Želim sve primjerke koje imate, rekao je muškaracsmiješeæi se.Žena je otišla meðu police i pronašla mu još èetiriprimjerka Velikog Gatsbyja. Onda je krenula premaskladištu u stražnjem dijelu duæana tražeæi još koji.Nema veza, rekao je muškarac. Pet æe biti dosta. Petfunti za sve, što kažete?Vozio je stari Mini Metro. Zadnje se sjedalo nalazilopod morem razlièitih izdanja Velikog Gatsbyja. Sklonioje nekoliko zalutalih primjeraka od ispod vozaèevogsjedala da mu se ne bi potplele pod noge ili papuèicedok vozi i, ni ne gledajuæi, preko ramena bacio na hrpuknjige koje je upravo kupio. Upalio je motor. Sljedeæiantikvarijat nalazio se šest milja dalje, u gradu. Sestraga je pretprošlog petka zvala iz kade. James, u kadi sam,rekla je. Treba mi Veliki Gatsby od F. Scotta Fitzgeralda.Od kakvog F, što?Ponovila mu je. Trebam ih što je moguæe više, reklaje.Okej, rekao je.Radio je za nju jer mu je dobro plaæala, imala je dotaciju.Jesi li ga ikad proèitao? Upitala je.Ne, rekao je. Trebam li?I tako idemo dalje, rekla je. Brodovi protiv struja.Neprestance nošeni u prošlost. Kužiš?A što s novcem za benzin, ako moram voziti posvudatražeæi knjige?, upitao je.Imaš petsto funti do kupiš petsto knjiga. Dobit æeših i za manje, a kusur možeš zadržati. A dat æu ti i jošdvjesto više za trud. Brodovi protiv struja. Savršeno, zarne?A novac za benzin?, upitao je.Platit æu ti, uzdahnula je.Jer:Bila je jednom neka žena u kadi koja je upravo nazvalabrata i zamolila ga da joj kupi što više primjerakaVelikog Gatsbya. Otresla je kapi s telefona, prebacila gapreko stranice na tepih u kupaonici i brzo vratila ruku uvodu jer joj je bilo hladno.Skupljala je knjige jer je izraðivala brodove od stvariod kojih se brodovi najèešæe ne rade. Tri godine ranijeizradila je metar dugaèak brod od sunovrata koje su onai brat noæu krali iz vrtova po cijelom gradu. Porinulaga je popevši se u njega u lokalnom kanalu. Voda jojje gotovo odmah doprla do stopala, a zatim se popelai do koljena, bedara, sve dok se nije našla do struka uledenoj vodi okružena plutajuæim sunovratima što su seraspleli.Ali, omanja skupina ljudi okupila se da vidi kako tonei prièa je privukla dosta pažnje mjesnih, pa èak i neštonacionalnih medija. Pod pokroviteljstvom Interflorekoja je platila da je skinu s pomoæi za nezaposlene, odmiješanog cvijeæa, od ljiljana do visibaba, izgradila novi,pet stopa dug brod. I taj je potonuo, ali ovaj put je, snjom kako tone, snimljen za jedan umjetnièki projekt.To joj je donijelo veliku narudžbu da napravi još neoèekivanihbrodova. Tijekom zadnje dvije godine izraðivalaje trometraše i èetverometraše od slatkiša, lišæa, satovai fotografija i svakog je porinula uz veliku sveèanost unekoj drugoj luci Ujedinjenog kraljevstva. Nijedan odnjih nije izdržao više od dvadeset pet metara od obale.Veliki Gatsby, mislila je u kadi. Bila je to knjiga koje sesjeæala iz mladenaštva i, dok je ležala u vodi i grizla sešto da napravi kako joj ne bi oduzeli dotaciju, iznenadajoj je palo na pamet.To je savršeno, mislila je kimajuæi sama sebi. I takoidemo dalje. Zadnja reèenica knjige. Spustila je ramenapod vodu da ih ogrije.I tako, buduæi da smo veæ stigli do kraja:Dva metra dugaèak brod napravljen od primjerakaVelikog Gatsbyja spojenih vodootpornim sredstvom zabrtvljenje porinut je u proljeæu u luci Felixstowe.Umjetnièin brat skupio je više od tristo primjerakaVelikog Gatsbyja i prevalio put od Walesa do Škotske. Nanekim mjestima koje je posjetio, još uvijek je priliènoteško kupiti rabljeni primjerak Velikog Gatsyja. To ga jestajalo toèno sto osamdeset i tri funte. Zadržao je kusur.Bio je on takoðer i èovjek sklon pranju ruku prije jela,pa mu moguæi ostaci muhe koja je malo ranije u ovojprièi stajala na korici primjerka kojeg je kupio u tihomantikvarijatu, nisu naškodili.Taj primjerak Velikog Gatsbyja s imenima nekih ljudikoji su ga imali, razlièitim rukopisom poredanih jednoispod drugoga na prvoj unutarnjoj stranici – RosemaryChild, Sharon Patten, David Connor, Rita Jackson – bioje prilijepljen za pramac koji se držao na površini tristometara prije nego što je konaèno, natopljen vodom, potonuo.Muha koja tog dana zastala na knjizi, veèer je provelaodmarajuæi se na svjetlu koje je stajalo i lebdjelo višeod pet stopa iznad razine zemlje. To muhe i inaèe èineuveèer. Ni ova muha nije bila iznimka.Žena koja je držala antikvarijat bila je presretna štoje odjednom prodala sve primjerke Velikog Gatsbyja i tojednom, tako nasmiješenom mladiæu. Onu koja je stajalau izlogu, nadomjestila je Danteovom Božanstvenomkomedijom i dok je to èinila rastvorila je knjigu. Izletjelaje prašina. Još malo prašine ispuhala je s vrha knjige,a onda ju je otrla o pult. Promatrala je knjišku prašinurazmrljanu na njezinom dlanu.Bilo je vrijeme da skupi prašinu sa svih knjiga, istreseih. Trajat æe to do dobrano u proljeæe. Beletristika,publicistika, onda sve podvrste. Bila je bezbrižna. Te jeveèeri poèela sa slovom A.Žena koja je živjela kraj groblja, sjeæate se, na samompoèetku? Pogledala je kroz prozor i vidjela – ah, to jedruga prièa.I konaèno, što s onim prvim, èovjekom s kojim smopoèeli, koji je prebivao kraj mezarja?Eh, taj je živio dugo, sretno i zanimljivo, godinama igodinama, a onda je umro.S engleskoga preveo Dragan Koruga
- Page 2: 16 V/104, 8. svibnja 2,,3.kolumnaEg
- Page 5 and 6: V/104, 8. svibnja 2,,3.19razgovorDa
- Page 8 and 9: 22 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 12 and 13: 26 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 14 and 15: 28 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival
- Page 16 and 17: 30 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorV
- Page 18 and 19: V/104, 8. svibnja 2,,3.3kolumnaJedr
- Page 20 and 21: V/104, 8. svibnja 2,,3.5info/najave
- Page 22 and 23: V/104, 8. svibnja 2,,3.7kolumnaKult
- Page 24 and 25: V/104, 8. svibnja 2,,3.9razgovornij
- Page 26 and 27: V/104, 8. svibnja 2,,3.11razgovorfu
- Page 28 and 29: V/104, 8. svibnja 2,,3.13esejljenos
- Page 30 and 31: V/104, 8. svibnja 2,,3.15razgovorne
- Page 32 and 33: 32 V/104, 8. svibnja 2,,3.glazbaPom
- Page 34 and 35: 34 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališt
- Page 36 and 37: 36 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališt
- Page 38 and 39: 38 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 40 and 41: 40 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSm
- Page 42 and 43: 42 V/104, 8. svibnja 2,,3.esejStvor
- Page 44 and 45: 44 V/104, 8. svibnja 2,,3.s,v,j,e,t
- Page 46 and 47: 46 V/104, 8. svibnja 2,,3.queer por