festival europske kratke priče - Zarez

12 V/104, 8. svibnja 2,,3.esejStrukture imaginacijeJeša DenegriDrugi dio eseja o grafičkom opusu Ivana Picelja upovodu njegove izložbe u Leipzigu, Das grafische Werk,Eine Retrospektive, od 22. ožujka do 4. svibnja 2003.“ ronijom povijesti umjetnosti, Ivan Picelj sesjeæa onih koji su utemeljili tradicije nesjeæanja:Remember Malewitch, Remember Mondrian,Remember Rodtchenko”, – tako poèinje svoj ogledBrušenje, principi iskrenja Annie Le Brun i malo podaljenastavlja: “Jer Picelj se tek prividno sjeæaMalevièeva crnog kvadrata, Mondrianovih kvadriranja,Rodèenkovih monokromija: sjeæa se privida što su gazasnovala tri èina utemeljitelja moderniteta u trenutkukada je taj modernitet bio na izdisaju·”. Trenutakmoderniteta na izdisaju kao vrijeme nastanka spomenutihmapa jest, zapravo, stadij postmoderne za koju je,izmeðu ostaloga, karakteristièno poimanje umjetnostine više u perspektivi neprestanih inovacija nego uretrospektivi povijesnoga sjeæanja. Tako se sada, uizmijenjenoj duhovnoj klimi odmakloga 20. stoljeæa,èak i jedan tako okorjeli modernist kao što je Piceljsjeæa vlastitih prethodnika i vlastite tradicije, ali dakakone na naèin postmodernistièkog retrogradizma negona naèin odavanja poèasti tvorcima avangardnih umjetnièkihsmjerova, kako to uostalom i prilièi jednompotpuno formiranom jezièkom i ideološkom neoavangardistupar exellence.Listovi triju spomenutih grafièkih mapa ustrojenisu na èetvrtom naèelu u Piceljevu umjetnièkom mišljenju:naime, nakon naèela kompozicije, strukturei sustava na redu je naèelo mentalnoga koncepta ili,toènije, takva koncepta udruženog s minimalistièkomserijalnošæu i optièkim geštaltom, što su sve odredatipièni kasnomodernistièki operativni modeli kojimase kao takvima koristi ovaj dosljedni modernist u postmodernomdobu. U skladu, dakle, s duhom postmoderne,Picelj se u mapama serije Remember obraæa povijesnimmemorijama, ali kao uvjereni modernist on svoja sjeæanjaposveæuje upravo trojici velikih pionira povijesnogamoderniteta i povijesnih avangardi kao zaèetnicimareduktivne apstrakcije (Mondrian), bespredmetnosti(Maljeviè) i monokromije (Rodèenko). Nije, meðutim,ovo prvi put da se Picelj obraæa onima koje cijeni kaovlastite duhovne pretke; jer, još u Naprijedovoj mapipostoji list pod nazivom U èast El Lissitzkoga, 1957.godine, kao hommage jednom za njega uzornom prethodniku.No, posveæujuæi sada svoje grafièke mape nastaleizmeðu 1976. i 1986. godine (kada ih zajedno izlažeu galeriji Denise Renè u Parizu, koja je i izdavaè ovihmapa) sjeæanju na Mondriana, Malevièa i Rodèenka,Picelj upuæuje na “tri graniène toèke koje naznaèujuprag koji slikarstvo ne bi još jednom moglo prekoraèiti,a da se pri tome samo ne poništi” (Annie Le Brun).Sjeæajuæi se, dakle, ovih slikara koji su svaki na svojnaèin kretali prema “samoponištenju slikarstva”, Piceljkao da takoðer “poništava slikarstvo” time što sjeæanjaposveæena trojici kultnih tvoraca unikatnih slika izvršavau grafièkoj tehnici sitotiska kao idealnom medijuvisokotiražne multiplikacije.Piceljeva grafika, kao uostalom injegovo djelo u cjelini, mijenjajućitijekom vremena modaliteteformalnoga jezika unutar jednogkonstantnog idejnog opredjeljenja,u suštini je djelo posvećeno idealugradnjeRefleksije o drugimaZa tipologiju plastièkog jezika triju mapa pod zajednièkimnazivom Remember (Mondrian, Maljeviè,Rodèenko) i mape Conexion 1978.-1987. godine, sitotisaku boji, jedanaest listova formata 700x1000 mm,Miško Šuvakoviæ predložit æe pojam konceptualnestrukture, podrazumijevajuæi pod tim pojmom “strukturalniprincip od koga se oèekuje optièki uèinakrealizacije s dominantnim konceptualnim intencijama”.Dok se u mapama serije Remember svojstvokonceptualnog postiže ne samo ukljuèenjem tekstasamog naziva rada u cjelinu grafièkog lista nego i metajezièkimosobinama novonastale umjetnosti kao refleksijeo naravi prethodne umjetnosti i drugih autorau funkciji vlastite tradicije, u listovima mape Conexionkonceptualno se pak oèituje u opoziciji dviju tipiènihformativnih, kulturoloških i ideoloških matrica – optièkestrukture koju je sam Picelj veæ koristio u mapiOeuvre programmeè N°1 s jedne i minimalistièkoga rastera(mreže, grid, prema terminu kojega uvodi i rabiRosalind Krauss) s druge strane, variranog u svakom odlistova spomenute mape u pet razlièitih boja. “U serijigrafika Conexion Picelj je otišao još dalje u smjeru konceptualizacijepribližavajuæi se rješenjima postminimalizma”,tvrdi Šuvakoviæ i dalje izvodi detaljnu analizuformativnih naèela mape o kojoj je rijeè, a koju ovdjevrijedi navesti u cjelini: “Svaki grafièki list tako je riješioda ga èine dvije razlièite strukture, pri èemu nije upitanju diptih ili sinteza dvaju djela u jedan novi strukturalniporedak, nego konceptualno poreðenje dvajukarakteristiènih tipova strukturalnih rješenja. Jednastruktura je tipièna piceljevska struktura (zasnovanana shematici Programiranog sluèaja, a druga struktura jetipièna raster kompozicija postslikarske, minimalne ipostminimalne umjetnosti. Konceptualno su suoèenadva razlièita uzorka visoko-kasno-modernistièkih rješenjastrukturalnog poretka: prva, europska struktura,koja konceptu nadreðuje optièki efekt. Druga, amerièkastruktura, koja optièkom efektu (monotonosti rastera)nadreðuje konceptualne uèinke. Pri tome, Piceljmeta-konceptualnu zamisao poreðivanja izvodi autorefleksivnosa svojim produktivnim uzorcima pokazujuæida djela specifiène estetske težine i funkcije po odreðenimuvjetima konceptualnog indeksiranja ili suoèenjapostaju aspekti meta-vizualnoga govora o prirodiumjetnosti. Pritom, on više ne radi s autorefleksijom usmislu modernistièkog proèišæenja forme, veæ u smislupostignuæa izvjesnog znanja (u smislu jedne epistemeu i o umjetnosti)”.Totalna konceptualizacijaPoslije znatne stanke u radu na grafici, Picelj 1994.godine otiskuje svoju zasad posljednju mapu Varijacije(sitotisak u boji, osam listova formata 697 x 497 unakladi od osamdeset primjeraka, izdavaè Trident,prikazanu na umjetnikovim samostalnim izložbamau Galeriji Studio D u Zagrebu 1994., u galeriji Rigo uNovigradu 1998. i u galeriji Cuenca u Ulmu 2000. godine).Svaki od listova te mape formiran je kao strukturaod dva površinom istovjetna kvadratna polja: donjegacijelog u jednoj boji (žuto, crveno, plavo, crno) i gornjegapodijeljenog po logièkom slijedu umanjivanjate površine u sustavu polovice (list 0015ZC), treæine(0016ZC), èetvrtine (0017ZC) i petine (0018ZC) odcjeline kvadratnoga polja. Na formativno naèelo nakojemu se temelji poredak gradivnih elemenata listovaove mape mogao se primijeniti pojam programirana kombinatorika(combinatoria programmata), a koji je FilibertoMenna koristio pri opisu mentalnog i oblikovnog postupkaJosepha Albersa i Maxa Billa, kod obojice u znakuodnosa izmeðu umjetnosti i logike, odnosno izmeðuumjetnosti i matematike. Posljedica takva odnosa jesttipologija umjetnièkoga kao strukture utemeljene najednostavnim i elementarnim pravilima matematièkelogike, dakle logike broja i odnosa meðu brojevima, prièemu su ti odnosi, umjesto jedino ciframa i shodno naravilikovne umjetnosti u listovima ove Piceljeve mape,vizualizirani èistim geometrijskim formama (kvadrat,pravokutnik) i isto tako èistim osnovnim bojama (žuto,crveno, plavo). Za svaki od listova mape Varijacije postojistrogo odreðena polazna i poèetna konceptualnazamisao što se potom provjerava i dovršava u obavljenojoblikovnoj praksi. Preliminarna ideja obavezno prethodivizualizaciji djela u njegovu finalnom stadiju, avizualizacija finalnoga stadija dokaz je logièke uteme-