festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.7kolumnaKulturna politikaDijalog između kulturaBiserka CvjetičaninU vrijeme kada se kulturnaraznolikost pojavljuje kaoprioritetna vrijednost koju trebaočuvati i razvijati, nužno je kulturupostaviti u političko središte,uzimajući u obzir sve dimenzijeraznolikosti i poštivanja kulturnihpravajednoj poemi, na zidu domorodaèkeškole u Ekvadoru, napisano je:“Nakon 12. listopada 1492. godinestanovnici kontinenta Abya Yala, Zemljeu punoj zrelosti, izgubili su svoj osmijehi poèeli umirati ne shvaæajuæi svojusmrt, u ime nekog dalekog kralja i bogastraha”. Umjesto ljudski plodnog susreta,Kolumbovo je “otkriæe” prouzroèilopet stotina godina njihova uništavanja.Danas, taj susret konaèno postaje moguæi o tome govori knjiga Madre Tierra!Daniela Wermusa, s predgovorom YvesaCoppensa (Ed. Albin Michel, 2002.).Potiho, ali uporno, Indijanci postupnooživljuju svoje tradicije, svoje tajne, svojejezike, svoje dostojanstvo. I imaju namšto reæi. Prije svega, nastoje ponovnopronaæi ono što im je bilo istrgnuto iliskriveno.Toèan odgovor na pitanje koliko danasuopæe ima Indijanaca ne postoji, jer jebrojèani odnos autohtonog prema ukupnomstanovništvu u svim zemljama obajuamerièkih kontinenata, od Kanade doÈilea, teško utvrditi. U nekim zemljama,u kojima su posve zanemareni, smatraih se zaprekom napretku. Ali, o kakvuje napretku rijeè?, pitala se RigobertaMenchú u svom govoru na primanjuNobelove nagrade za mir u Oslu 1992.Dva svijeta bi se tek trebala nauèitiinterkulturnom dijalogu. No, dok meðunarodnasuradnja ponavlja nesporazume,nameæuæi im strane obrasce života, samidomoroci (Amerindijani) sve upornijeuzvraæaju: Mi nismo koènica razvoja, mismo alternativa. Taj proces osvještavanja,spoznavanja vlastitih vrijednosti, obnovekulturnog identiteta, tu, mogli bismoreæi, renesansu, prati i pomaže niz godinakulturna mreža znakovitog naslovaTradicija za sutrašnjicu koju vode Diego iChristiane Gradis, dobitnici Unescovenagrade za promicanje tradicijskih vrijednostii novih odnosa u komuniciranjuizmeðu kultura.Novi odnosi u kulturiNovi odnosi u kulturi znaèe prije svegapriznavanje kulturne raznolikosti i ukljuèivanjeu meðunarodnu komunikaciju.Domoroci žele biti Indijanci 21. stoljeæai sve više poèinju shvaæati da i oni imajupravo na ljudska prava i na kulturna pravakao integralni dio ljudskih prava. Toje jedna od tema koje danas dominirajuu meðunarodnoj zajednici. Tako se, naprimjer, poèetkom lipnja u Fribourgu,Švicarska, održava seminar posveæentemi Raznolikost, politike i kulturna prava.U vrijeme kada se kulturna raznolikostpojavljuje kao prioritetna vrijednost kojutreba oèuvati i razvijati, nužno je kulturupostaviti u politièko središte, uzimajuæiu obzir sve dimenzije raznolikosti i poštivanjakulturnih prava. Pa ako u nekimsluèajevima preširoko definiranje pojmakulture može predstavljati odreðeneprepreke, u prvom redu kada se govori oformuliranju kulturnih politika, u smisluvažnosti afirmacije kulturnih prava upravoširoka definicija kulture omoguæuje dase ta prava promatraju u svim segmentimaživota i ljudskog djelovanja.Sposobnost kulturne politike da osigurauvjete u kojima æe svaki pojedinacosjeæati da su njegova kulturna pravagarantirana, jedan je od najvažnijih indikatorau ukupnoj ocjeni uspješnostipojedinih kulturnih politika i razvijanjainterkulturne komunikacije.Pitanja oèuvanja i razvitka kulturnihvrijednosti i identiteta, kulturne raznolikostii kulturnih prava, zajednièka supitanja svih kultura i pokazuju da postojisvijest o potrebi intenzivnije komunikacije.Nedavno je Los Angeles Times donioèlanak o dijalogu kultura na primjerurazgovora koje su o glazbi vodili izraelskidirigent Daniel Barenboïm (dobitniknagrade za toleranciju grada Strasbourga2003. godine) i amerièko-palestinski književnikritièar Edward W. Said: svaki poštujemišljenje drugog, što ih ne smeta daostanu vjerni vlastitu stajalištu. Fluidnostnjihova odnosa, slièna onoj koju održavajuglazbenici u orkestru, izvrstan je primjer,istièe autorica èlanka B. Murphy, kojitreba slijediti u ovom svijetu èesto razdijeljenomdogmama, ideologijama i uskostiduha.Komunikacija kao potrebaDoista, komuniciranje je osnovna ljudskapotreba i postoji od poèetaka ljudskepovijesti. O tome nam na èudesan naèinprièa baletna predstava Cirkus primitif baletStaše Zurovca koje je praizvedba održana29. travnja, na Meðunarodni dan plesa,u HNK u Zagrebu. Izvedena u jednomdahu, u snažnom ritmu, duhovita, ovapredstava spaja razlièite kulture i civilizacijei usredotoèuje se na komunikacijuunutar skupina, izmeðu pojedinaca,muškarca i žene, dvije žene, dva muškarca.Iz nje izviru ponajbolja obilježjakomunikacije: otvorenost, fleksibilnost,partnerstvo. Bila je to prava poruka zaMeðunarodni dan plesa, koji povezujesve plesaèe svijeta, odaje poèast plesu islavi njegovu univerzalnost.Tehnologije transferaPoslije zidaMarina GržinićMargrz@zrc-sazu.siŽivimo u situaciji u kojoj sesuočavamo s vrlo moćnomcenzurom takozvane kapitalističke“slobode” komunikacijeakon pada Berlinskog zida koji jesa zapadnjaèkoga stajališta shvaæenkao “oslobaðanje” istoènih totalitarnihsustava, taj je proces uskoro postaoi proces vrlo brzog brisanja naše povijesti;našli smo se u prostoru bez pamæenja,bez identiteta. Moramo shvatiti taj nultipoložaj s kojim smo bili suoèeni 1990. kaomoguæi produktivni poèetak. Umjestoda budemo u situaciji da samo promijenimoidentitet poput hlaèa, možemona toj nultoj toèki mnogo radikalnijepromišljati svoju buduænost. O tome daimamo buduænost, bilo kakvu buduænost.Jednostavnije reèeno: danas više nemamjesta na kojemu bismo mogli nestati.Ne možemo pobjeæi od odgovornostiprema svijetu. Osobito ako svijet nije, datako kažemo, naša borba, nego proizvodludila kapitalistièkoga stroja.Održati sebe vezanom samo za svojodreðeni identitet i biti graðankom samomale Slovenije, nije mi dovoljno. Živimou vremenu u kojemu nije važno samo dastvorimo umjetnièko djelo, nego da propitujemouvjete naših života, naèin na kojisu naši životi proizvedeni.Tko može biti građanin svijeta?Smisao repolitizacije jest uoèiti proceseu dubljoj vezi, a ne zadržati se iskljuèivona samom životu! Željela bih biti vrloprecizna, pa umjesto razmišljati o sebi kao“èistoj” Slovenki, što definitivno nisam popodrijetlu, nego sam osviještena graðankaSlovenije, pa sam mnogo više prisiljenarazmišljati o sebi kao o graðanki svijeta.Ako stvari postavim na takav naèin, što jeprema mom mišljenju mnogo radikalnije,dok svi danas govore “brini se za sebei ne miješaj se u naše domaæe stvari!”,tada æemo vrlo uskoro svi biti prisiljeni dashvatimo da ne može svatko biti graðaninsvijeta. Samo je za nekolicinu rezerviranaprivilegija da budu graðani svijeta. Nama,svima ostalima, dopušteno je da svoj noszabadamo samo u domaæe poslove.Drug(i), što ja definitivno jesam, danasne mogu biti èak ni graðani u pravomgradu: beskuænici, bolesni, izbjeglice iliuseljenici.S detaljnom analizom suvremenogasvijeta zaista vidimo da kultura više nijeprotiv prirode, da tako kažemo, negose mnogo više mora boriti protiv vrstenovih barbara profita neokapitalizma,ksenofobije, itd. Danas smo u situaciji dase suoèavamo s vrlo moænom cenzuromtakozvane kapitalistièke “slobode” komunikacije.Isto je i sa cyberprostorom,on se otvara mašti, no takoðer nam dopuštada bolje shvatimo neke radikalneprocese apsolutne cenzure u stvarnomsvijetu. U svakom sluèaju, samo jednatreæina svjetskoga stanovništva koristi seInternetom!Cybersvijet je roðen s idejom potpuneslobode razmjene i komunikacije, nouskoro se pokazalo da je i oruðe ekonomskogainteresa i cenzure. Samo vidjetinije dovoljno, ponavljam, potrebno jeartikulirati svijet i èak i više pokazati da sèistom ili golom vidljivošæu, samo dopuštamo,èak i mnogo olakšavamo, represivnimmehanizmima da funkcioniraju nanaèin na koji žele. Uspostavom pravilaodmetništva! Gotovo je bolno kolikosu naši životi povezani s protetièkimoruðem, tehnologija i proteze povezanis našim oèima, ušima; tehnologija je temeljnaèina na koji vidimo i razumijemo.Svaki rat ima svoj medij, zapisala sampromišljajuæi rat u Bosni i Hercegovini(1992. - 1997.) koji je odnio živote tisuæaMuslimana. Kakva tragedija, no pokušalasam vidjeti paradoks u tome što su, dokje taj rat trajao, najbolje i najaktualnijeinformacije prenosili, za razliku od iraèkogarata, ne satelitske veze i CNN-ovakanibalizacija svake pojedine informacije,nego radio-amateri! Izvještavali su putemInterneta na vijestima u najgledanijimterminima. Slike su bile arhivske, no glasje donosio najsvježije informacije. Zatonijedna tehnologija nije zastarjela, i svakatehnologija, pa i nešto kao što je radio,može dobiti važnost u potrazi za istinom,ako je išta od nje ostalo za nas.Moderna državaDanas, nažalost, nitko ne izvještavao siromaštvu i uništenim institucijama iživotima u Bosni i Hercegovini! Možemoèak reæi da svijet ulazi u naše dnevnesobe (sjetite se rata u Iraku) kroz svakodnevnicjelodnevni televizijski program.Èak štoviše, malo smo mogli uèiniti protivtoga rata. Jedini korak jest u buduæimizborima, kada možemo radikalno iskazatisvoje bijes. Smrtna kazna za politièarekoji ne poštuju pravila demokracije!A s druge strane, ne postaje samo televizijakomercijalizirana, nego se svi podacio suvremenim društvima sve više i višebave spektaklom umjetnosti i kulture.No, ništa ne može jednostavno biti odbaèenokao nevažno; svaka institucija, svakatehnologija i svaka “mrvica” kritièkograzmišljanja mogu biti korišteni kao proizvodnja– produktivno – oruðe, ovisno okontekstu i sadržaju projekta.Osim toga, tu je danas cijelo carstvonove tehnologije i biologije koje se spajaju.I otvaraju podruèje poznato kao biopolitika.Biopolitika se bavi prouèavanjem(umjetnoga) života, a takoðer je i naèinna koji moderne Države danas upravljajunašim životima. DNA je prikazana naInternetu kao kompjutorska igra. No, nijesve tako jednostavno poput toga! Èak jemnogo strašnije! Država nam danas govorišto je život, kada možemo umrijeti, itd.Girogio Agamben, talijanski teoretièar,napisao je da danas nije pojam nacijetoliko problematièan, nego odreðivanjedefinicije života i prava na smrt! Granicaje pitanje birokratske administracije, amoderna si Država uzima sva prava daodluèuje o tim pitanjima.* S engleskoga prevela Lovorka Kozole