RAZGOVORzarez, xi1 /273-274, 7. siječnja 2010. 42DANIEL BERGNERDRUGA STRANAŽUDNJERAZGOVOR S AUTOROM KNJIGE O “DRUKČIJIM” OBLICIMA SEKSUALNE ŽUDNJESTEPHEN ELLIOTTDaniel Bergner piše za časopis NewYork Times Magazine i autor je dvijuuspješnica, nagrađivanih publicističkihknjiga: In The Land of Magic Soldiers iGod of the Rodeo. Bio sam ushićen kadsam čuo da se tako ugledan novinar u novojknjizi, The Other Side Of Desire (Drugastrana žudnje), prihvatio teme alternativneseksualnosti i opsesija. Ta detaljna i opširnaknjiga svidjela mi se pa sam odlučiodogovoriti intervju s njim, no na krajusmo zamijenili uloge. Često sam pisao otemi alternativne seksualnosti, ali više izperspektive pripadnika sadomazohističkezajednice i osobe koja se morala suočiti sažudnjom kakvu većina ljudi ne poznaje.Prvo što čovjek uoči na Danielu njegovaje neutaživa znatiželja kojoj – vjerojatnouvelike – duguje svoj novinarski uspjeh. Sobzirom na to da je komunikacija bila žustrai ravnopravna, nazvao sam naš susretrazgovorom, a ne intervjuom.Knjiga The Other Side Of Desire podijeljenaje u četiri dijela. Prvi se odnosi napriču o Jacobu, čovjeku koji toliko snažnofetišizira stopala da jedva može normalnofunkcionirati. U drugom se dijelu upoznajemos Barunicom, sadisticom s radionicompunom robova i podređenih koji izNew Yorka vode njezinu tvrtku za dizajnodjeće od lateksa. Dok se mnoge žene upuštajuu sadomazohizam u privatnom životuili kao seksualne radnice, Daniel ističekako istraživanja pokazuju da se pravi ženskisadist, točnije žena koju nanošenje bolafizički uzbuđuje, pojavljuje iznimno rijetko.U jednom vrlo mučnom trenutku Barunicapeče muškarca na ražnju, uz njegovodopuštenje, dok mu se na koži ne pojavemjehuri. Treći i možda najkontroverznijidio opisuje pedofila koji je zlostavljaopokćerku. Daniel ističe da prema jednomistraživanju 20 posto odraslih muškaracaosjeća privlačnost prema djeci. Pedofili serazlikuju od ostalih prema tome što svoježudnje zadovoljavaju. Četvrto poglavljeiznenađuje i sigurno ulijeva najviše optimizma,a odnosi se na Rona i Lauru. Ronje “obožavatelj” osoba s amputiranim udovima,odnosno fetišizira amputirane udove.Laura je izgubila noge u tragičnoj nesreći,a nakon toga joj se raspao i brak. Ron iLaura bili su nesretni – Laura nije moglavjerovati da bi je tko mogao voljeti, a Ronje mislio kako nikad neće moći ostvarititrajnu vezu. Ali Ron i Laura našli su jednodrugo i uvelike se usrećili prihvativši onošto bi drugi osudili.EKSTREMNIJI OBLIK PROSJEKAPočet ću nečim pomalo neobičnim. Biosam 2006. godine, tijekom rata Izraela iLibanona, u Gazi, Izraelu i Palestini. Čestosu mi govorili da ne znam o čemu govorimjer ne živim tamo. Ali s vremenomsam počeo osjećati da znam više od njihjer sam mogao pristupiti sukobu izvanai shvatiti širi kontekst. Postao sam velikipristaša posredovanja treće strane u rješavanjusukoba. Vaša mi je knjiga stogabila iznimno zanimljiva jer tim ekstremnimžudnjama pristupate iz pozicije autsajdera,gubitnika. Pitam se s kakvim ste seizazovima susreli te koje su prednosti imane takva pristupa.— Ne bih rekao da znam više od ljudi kojižive takav život, ali se nadam da je mojeznanje drukčije i da temi pristupam uglavnomintimno. Mislim da me to što doistaželim razumjeti ljude kojima ne pripadammotiviralo da nastavim pitati i nastavimslušati onako kako osoba čija je seksualnostalternativna možda ne bi. Moja žudnjaza znanjem daje knjizi erotsku dubinu.Mnoge knjige o seksu promiču ono o čemupišu. Vi zauzimate određene stavove o temi,ali ne prečesto. Čini se da je uglavnomsamo pokušavate rasvijetliti čitateljima.— Mislim da ste u pravu. Baš sam nedavnobio u sado-mazo muzeju, gdje me intervjuiralazagovarateljica sadomazohizma. I oname isto pitala, iako možda iz drukčije perspektive.Knjiga joj se svidjela, no zapazilaje nedostatak potpore i poželjela da samse zauzeo za njih. Ali meni je doista teškočiniti oboje; knjiga može bili ili političkaili može djelovati kao roman, biti osobnai prenijeti čitatelju duboko i složeno iskustvo.Meni kao piscu važan je drugi pristup.Mislim da je potpora uključena u knjigu jerte osobe ne vidim samo kao pojedinačnaljudska bića, nego njihovu borbu smatramsimboličkom za sve erotske pustolovine.Ne bih napisao knjigu da mislim kako su tiljudi jednostavno drukčiji. Mislim kako onižive ekstremniji oblik života koji svi živimo.— nastavak s prethodne stranice LiteraturaRezimirajući, Jacques Bidet tvrdi da se kapitalizam ne može svesti naeksploataciju, akumulaciju i iznuđivanje. On također povlači za sobom, štoje jednako važno, apstrakciju, istinsku apstrakciju. Njegova je logika profita,apstraktnog bogatstva, bez obzira na posljedice na ljude, prirodu i kulture. Njegovoje prvo proturječje uistinu proturječje između kapitala i rada.No drugo proturječje, zaključuje Bidet, koje je u suprotnosti s prvim, počivaizmeđu kapitala i društva u cjelini, mnoštva na koje se ta apstrakcija odnosi ikoje predstavlja sam život što generira i proizvodi konkretno bogatstvo te kojeomogućava održavanje zajedničkog života.GLOBALNA KRIZNA SITUACIJA Velik broj globalnih kriza s kojima sesuočava čovječanstvo danas pogađa svaku osobu i društvo. Ustrajemo li na našemudanašnjem neodrživu putu, do polovice bi stoljeća Zemlja mogla postati uvelikeneprikladna za život ljudi i većine drugih oblika života, upozoravaju Laszlo iWoolfson u svojem Nacrtu deklaracije, koji su izradili za Budimpeštanski klub.Makrotrendovi koji dovode do globalnih prijetnja i izazova uočljivi su desetljećimai kreću se prema točki s koje nema povratka. Znanstveno modeliranje složenihsustava pokazuje da se sustavi, kada dosegnu kritičnu nestabilnost, ili raspadaju nasastavne dijelove ili probijaju u viši red integralnoga funkcioniranja.Dok većina ljudi u svijetu još nije uvidjela mogućnost posvemašnjega slomaglobalnih razmjera, milijuni se dalekovidnih skupina i pojedinaca godinamaaktivno bave tim kolektivnim prijetnjama i izazovima. To je “buđenje”, primjećujuLaszlo i Woolfson, pozitivan znak vitalnosti ljudskoga duha i njegove sposobnostifleksibilnog i kreativnog reagiranja na opasnosti s kojima se suočava čovječanstvo.Kad je riječ o definicijama taktičkih medija, upozorava Brian Holmes, jošmoramo saznati možemo li svjesno sudjelovati u improvizacijskoj, asimetričnoj silimikroprocesa koji djeluju u globalnim razmjerima. I kako se koristiti njihovomrelativnom autonomijom od institucionalnih normi kao načinom utjecanja nadinamiku ravnoteže, ostvarivom koegzistencijom s tehnoznanstvenim razvojem itrendom prema unifikaciji svjetskoga društva. To znači preuzeti rizik globalnemikropolitike. To također znači izvući mnemoničke slike iz skrivenoga povijesnogiskustva i zakučaste teksture svakodnevnog života te ih uklopiti u medijskeintervencije kako bismo pripomogli ponovno istkati imaginarne niti kojeradikalnim demokratskim pokretima daju snažnu i paradoksalnu konzistentnost.S engleskoga prevela Mirna VilišićCharter of Principles http://www.fsm2009amazonia.org.br/charter-of-principlesManifesto ‘Reclaim The Commons’http://bienscommuns.org/signature/appel/?a=appel&lang=enBollier, David The Commons as a New Sector ofValue-Creation http://www.onthecommons.org/content.php?id=1813Barnes, Peter Capitalism 3.0 – A Guide toreclaiming the Commons, Berrett-KoehlerPublishers, San Francisco http://capitalism3.com/Helfrich, Silke (2006) To Whom Do The CommonsBelong? Who Has To Protect Them? latinoamerica.org/download_es/Eng_ponencia_Silke.pdfGasper, Des (2009) Capitalism and Humanflourishing? The Strange Story of the Bias to Activityand the Downgrading of Work, ISS working paper469, http://www.Focuss.InfoSassen, Saskia (2009) Too big to save: the endof financial capitalism, open Democracy www.opendemocracy.net/article/too-big-to-save-the-endof-financial-capitalism-0- 102kSen, Amartya (2009) Capitalism Beyond the Crisis,The New York Review of Books Vol. No. 5 www.nybooks.com/articles/22490Diefenbach, Katja (2009a) The paradoxes of thepolitical. On the post-workerist reading of Marxwww.after1968.org/index.php/texts/view/19#text19De Angelis, Massimo (2009) Separating the doingand the deed: capital and the continuous characterof enclosures www.after1968.org/index.php/texts/view/15#text15Arvidsson, Adam & Nicolai Peitersen (2006)The Ethical Economy (online verzija)http://www.ethicaleconomy.com/files/EthicalEconomy_CH1.pdfVirno, Paolo (2001) General Intellect,Lessico Postfordista, Milano, Feltrinellihttp://www.generation-online.org/p/fpvirno10.htmDyer-Witheford, Nick (1999) Cyber-Marx: Cyclesand Circuits of Struggle in High TechnologyCapitalism http://www.fims.uwo.ca/people/faculty/dyerwitheford/index.htmCarlsson, Ulla ed. NordMedia 2007- 18th NordicConference on Media and CommunicationResearch, Helsinki, 16-19 August 200, NordicomReview Special Issue Vol. 29 No. 2Bidet, Jacques (2004) Imperialism, Empire, World-State, (Congrès Marx International IV), translatedby Luc Benoît http://pagesperso-orange.fr/jacques.bidet/indext.htmLaszlo, Ervin and David Woolfson (2008)State of Global Emergency, Draft Declarationprepared for the Club of Budapestwww.worldshiftnetwork.org/media/downloads/declaration.pdfHolmes, Brian (2008) Swarmachine Activist MediaTomorrow, u Ćurčić Branaka i Zoran Pantelić, ur.Public Netbase: Non Stop Future, New Practice inArt and Media, Novi Sad: Revolver – Archive füraktuelle Kunst
RAZGOVORzarez, x1i /273-274, 7. siječnja 2010. 43— NE BIH NAPISAO KNJIGU DA MISLIMDA SU TI LJUDI JEDNOSTAVNO DRUKČIJI.MISLIM DA ONI ŽIVE EKSTREMNIJI OBLIKŽIVOTA KOJI SVI ŽIVIMO —Jako mi je zanimljiva perspektiva autsajdera,gubitnika, iako se kao pripadniksadomazohističke zajednice katkad neslažem s njom. Ne promičem sadomazohizam.Vjerujem da se morate prihvatititakvima kakvi jeste, ali mislim kako nitkone bi svjesno izabrao tu vrstu žudnji. Smatramda su one smetnja, no prihvaćam ihjer su tu.— Zanimljivo. Kad sam počeo ulaziti usvijet Barunice, razgovarao sam s ljudimakoji bi se složili s vama. Ali postoje i drugi,kao što su ljudi koje ću nazvati Ben i Eliza.Kažu da se toga ni u kojem slučaju ne biodrekli jer daje dubinu njihovu životu.Ali oni su mogli uživati i u normalnom,“dosadnom” seksu, kako bi ga neki nazvali.Vezivanjem i sadomazohizmomobogatili su život. No Jacobu, Barunici,a uostalom i meni je drukčije jer je namato nužno. Kao što navodite u knjizi, vrloje malo žena istinskih sadistica. Ako vamto prožima cijeli seksualni život, tad jebroj mogućih partnera izrazito ograničen.Mislim da sam već izašao sa svim potencijalnimpartnericama u San Franciscu.Naravno, bilo bi idealno da vas privlačeljudi iz najdostupnije skupine, ljudi kojeinače ne smatrate privlačnima. Mislimkako je to što morate pronaći nekoga sneobičnom žudnjom sličnoj vašoj golemazapreka postizanju intimnosti.— Je li manjak dostupnih partnera zapreka?Ili mislite da je žudnja zaprekaintimnosti?U “POTPROSTORU” POSTANETESLIČNI DJETETUAjoj, nisam trebao početi o tome. Pa dvasu razloga posrijedi. Jedan je nedostatakpartnera. A drugi, o kojem govorite uThe Other Side Of Desire, jest da postojirazina erotičnosti koju većina ljudi ne birazumjela. Uvijek ponavljam da je hodanjes dominom nalik na hodanje s narkićemÐÊmogli biste otići u kino, ali to nećeteučiniti. Ostat ćete kod kuće i drogirati se.Na kraju vas to posve obuzme i, premdaje izvor ekstaze, doista može postati zaprekanormalnu životu. Primjer je toga Jacob,vaš prvi protagonist, kojeg je žudnjaza ženskim stopalima toliko obuzela dauopće nije mogao funkcionirati.— To me nagnalo na razmišljanje o koječemu.Primjerice, u staroj je Grčkoj idealbio odvajanje seksualnosti od braka kakoona ne bi utjecala na odnose s djecom. Alikad govorimo o ekstremnoj ekstazi, štose na neki način provlači mojom knjigom,mislite li da to proizlazi iz nečega što jepsihički ukorijenjeno u ljudima ili je onaproizvod razine ranjivosti koja se možedosegnuti?Zanimljivo. Pa nije stvar samo u bičevanjuili udarcima. Nije ni samo u endorfinu.Dok uživam u sadomazohizmu, dosežemstanje nalik na dječje, a vidio sam da seto događa i drugima. Tako da, kad steduboko u onome što se naziva ‘’potprostor’’,postanete slični djetetu. Ne uživamu tome kad me netko samo udari. Nitko nevoli kad se udari u nožni palac. Ali kad mesvežu i stave mi povez na oči, i kad samduboko u potprostoru, žudim za bolom, ainače nije tako. Nikad nisam imao drukčiježudnje. Mislim da je uzrok psihički. To jeuvjetovano.— Nešto od ovoga što opisujete podsjećame na izraz ‘’zazorno’’, kojim sam se koristiou knjizi. Riječ je o odbacivanju identitetau vrlo intenzivnu seksualnom iskustvu,o ukidanju granica. Teoretičarka psihoanalizeJulia Kristeva govori o zazornom kaoo gubitku granice između sebe i drugogčime se postiže infantilno stanje. To jejako zanimljiva zamisao. Upravo to stanježelimo postići seksom.S druge strane, na početku knjige Jacobne prihvaća svoje fetišiziranje stopala izbog toga uzima lijekove, no oni imajupopratne pojave i uništavaju njegovu seksualnost.Nisam to mogao shvatiti. Osobitojer je riječ o fetišu na stopala koji nijetoliko teško zadovoljiti.— Želim da ta priča potakne u čitateljuosjećaj koji ste upravo sad opisali. Katkadbih izašao iz uloge novinara i rekao Jacobu:“Bi li bilo toliko strašno da to podijelitesa ženom i uključite je u svoj seksualniživot?”. Bio je užasnut. Prilično dobro poznajemnjegova liječnika, doktora Berlina.Njegov je pristup seksualnosti vrlo hrabar istrastven, ali katkad poželim da je drukčijeodlučio liječiti Jacoba. Da je barem pokušaoukloniti sram umjesto što je uslišaoJacobovu želju i uništio mu libido. Tragičnoje to što Jacob svoje erotske žudnje nikakone može uključiti u svakodnevni život.To je najtužnija priča u knjizi.— Tako je. Ostatak knjige na neki načinpokušava riješiti probleme koje ta pripovijestotvara. Nagnalo me je da napišemknjigu to što nam uglavnom ne polazi zarukom da tu iznimno snažnu, uzbudljivui prijeteću silu uključimo u život. Jacobuto ne polazi za rukom. Previše je uplašeni pun srama.KOLIKO SE MOŽEMOPROMIJENITI?Da skočimo do trećeg poglavlja, onoga ozlostavljanju djece. Roy vam je rekao da jepedofil i da je zlostavljao svoju pokćerku,ali je mnogo toga prešutio i neprestanoste ga hvatali u sitnim lažima, pa mi seučinilo da je on prijetnja djeci.— Pozabavimo se na trenutak činjenicama.To je bio prvi put da je učinio takvo što,zločin nije ponovio, a i ja povremeno provjeravamkako je. Dio Royeve osobe moraoje prikriti i umanjiti to što je učinio, zbognjega samoga i zbog slike koju bih imaoo njemu. S njim i terapijskom skupinomilustracije: Saiman Chow, www.saimanchow.comproveo sam godinu i pol. Doista se mnogopreispitivao. Zbilja je želio znati što se dogodilo.Nije mi skrivao ni ono što bi moglobiti osuđujuće za njega. Primjerice da idalje katkad razmišlja o žrtvi te da su teerotske slike i dalje dio njegova života.Zbog takve sam mu iskrenosti vjerovao.Istina, lagao mi je koliko je žrtvi bilo godinai priznao je da joj je bilo 12 tek kadsam mu se usprotivio. No ipak mi se činiloda se otvorio.U tom dijelu opisujete dva pristupa. Dokjedan psihijatar pokušava uništiti pacijentovužudnju, drugi mu savjetuje da prihvatisvoju seksualnost.— Ne bih rekao. Patrick Little, voditelj terapijskeskupine kojoj pripada Roy, vrlo jeoprezan, a čak se i boji anarhičnog aspektažudnje. Ne želi da njegovi pacijenti gledajupornografske materijale pa ni materijales odraslim ljudima zato što smatra seksprijetećom silom koja može unijeti kaosu život. S druge strane, Paul Federoff imamnogo opušteniji stav prema seksualnostipa dopušta pacijentima da gledaju pornografijuu kojoj se pojavljuju odrasli. Smatrakako postoji način da se seksualno usmjerenjepromijeni i da se stvore nove žudnje.Mnogi smatraju kako se seksualni modelioblikuju rano i nikad se ne mijenjaju. NoFederoff čvrsto vjeruje da se naše žudnjemogu mijenjati mnogo lakše nego što mimislimo.Mislim kako je jasno da se seksualnostmijenja, ali mislim i da postoji određeniokvir u kojem se to događa. Svojedobnosam pripremao ljude za polaganje testovalogike za prijam na pravne fakultete i uspijevalismo podignuti rezultat možda sedamposto. Ipak, to je bio maksimum. Nevjerujem da možete promijeniti osobu kojuprivlače djeca.— Mislim da Federoff ne bi išao tako daleko.On ima vrlo suptilno razrađen stav.Mislim da bi radije u čovjeku potaknuododatnu privlačnost prema odraslima kojabi bila dovoljno jaka da tu osobu zadovolji.Mislim kako ne bi rekao da se privlačnostprema djeci može potpuno ukloniti. No i toje možda naprednije od stava vas ostalih.Mnogi bi također prigovorili kako za njegovomišljenje nema dovoljno argumenata.Ali nedavno sam ga sreo i znam da vjerujekako je u pravu. Naravno, propisuje lijekovekoji oslabljuju libido kako bi olakšaotu transformaciju i gradnju novog Erosa.Greg Laney, kojeg sam spomenuo u prvomdijelu, jedanput mi je rekao da je liječio pacijentakoji je prakticirao sadomazohizam iželio je smanjiti ovisnost o njemu. Opisujekako je tog pacijenta mentalno vratio uprošlost sve do razdoblja kad je bio zlostavljankao dijete, što je pacijent smatraouzrokom svoje mazohističke seksualnosti.Prema mišljenju Laneya, vrlo opreznai nesklona hvalisanju svojim uspjesima,terapija je bila barem djelomice uspješna.NEMA LJUBAVI BEZ POŽUDEPosrijedi je to što ne možemo sami sebibiti kontrolna skupina. Morate se prihvatitionakvima kakvi jeste kako se jednogdana ne biste probudili shvaćajući da stepropustili životne mogućnosti i uskratili sisreću zanemarivši žudnje. U posljednjempoglavlju s jedne strane imamo Rona idruge ‘’obožavatelje’’ te njihovu privlačnostkoju osjećaju prema ljudima bezudova. S druge strane postoje ljudi bezudova kojima je omogućeno da ih netkosmatra privlačnima. No jako su sumnjičaviprema onima kojima su privlačni jer im sečini da ih se fetišizira. A vi ističete da toplavuše ne bi pomislile. Ne bi pomislile:“Ovoga muškarca privlače samo plavokose,on me ne voli zbog moje osobnosti”.No ta se sumnja javlja kad je riječ o osobiamputiranih udova.— Mnogo se toga može reći o toj temi. Kaoprvo, intenzivno sam razmišljao o odnosupožude i ljubavi, fizičkoga i transcendentnogte duhovnog. Kad pomislim na Ronai Lauru… svima nam je požuda dio ljubavi.Ali uživamo li u običnom seksu, tadto djelomice zanemarujemo jer je fizičkaprivlačnost koju osjećamo prikrivena ili zamagljena,ili na neki način manje upadljivazato što je zajednička većini ljudi. No onaje ipak nužan preduvjet ljubavi. Kad pomislitena Rona i Lauru, njihova je fizičkaprivlačnost tako neobična da osvjetljavataj aspekt zbog kojeg je ljudima neugodno.Naravno, dio nas želio bi da ljubav nijeukorijenjena u fizičkom, da ljubav budebezuvjetna, da ‘’bude čista’’, kako se izraziojedan čitatelj. Nisam siguran je li ljubavikad čista u tom smislu. Iako joj, premamojemu mišljenju, to ne oduzima vrijednost.Ljubav je jednostavno povezana spožudom i fizičkim, tjelesnim svijetom.Odvajanjem fizičkog od duhovog iznevjeravamosvoju ljudskost. Mislim da Laura toshvaća. Katkad je to muči i podijelili smonekoliko dirljivih trenutaka dok se pitala bili ikad mogla imati ‘’normalnog muškarca’’.Znala je da ne bi smjela tako razmišljati teda je razlika između privlačnosti koju Ronosjeća prema osobama bez udova i privlačnostišto je dvadesetorica muškaraca kojebih ovog trenutka mogao naći ispred svojegstana osjećaju prema ženama plave kose ilivelikih grudi vrlo mala ili nikakva. Lauraje toga bila svjesna, no bilo joj je teško toprevladati i potpuno prihvatiti privlačnostkoju Ron osjeća prema njoj.Mislim da se u zajednici osoba s amputiranimudovima žustro raspravlja o tomekako se postaviti prema obožavateljimaosoba bez udova kakav je Ron. Neki ihsmatraju prijetnjom i misle da ih svakakotreba izbjegavati. Neki su bijesni što kirurzii psihijatri ne kažu ljudima kojima amputirajuudove da takva zajednica postoji.Laura i ja smatramo da se time razotkrivanelagoda zbog fizičke različitosti. Kad vamamputiraju ruku ili nogu, savjetuju vam dato sakrijete, nosite proteze koje nisu uvijekpreviše funkcionalne. A zašto? Kako bistese osjećali ugodno. Kako se ne biste moralisuočiti s tim da nemate noge. Priča o Ronui Lauri otvara beskonačan niz pitanja oljubavi i privlačnosti. Nadam se da ta pripovijestdaje knjizi sretan završetak. Riječje o pravoj ljubavnoj priči. Ron i Laura senadopunjavaju. On je postao umjetničkifotograf, a ona savjetnica za psihičke bolesnike,što je oduvijek željela. Osjećaosam se nevjerojatno sretnim što sam naletiona tu priču. Na kraju požude, pronašaosam ljubav.S engleskoga prevela Monika Bregović.Objavljeno na http://therumpus.net/2009/03/when-lust-becomes-love-in-conversation-withdaniel-bergner/
- Page 1 and 2: DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA
- Page 3 and 4: Društvozarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 5 and 6: Razgovorzarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 7 and 8: Društvozarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 9 and 10: Društvozarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 11 and 12: in memoriamzarez, xii /273-274, 7.
- Page 13 and 14: ANARHO SCENAzarez, xi1 /273-274, 7.
- Page 15 and 16: Socijalna i kulturna antropologijaz
- Page 17 and 18: Razgovorzarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 19 and 20: TEMA: NAJBOLJE U 2009.zarez, xii /2
- Page 21 and 22: ESEJzarez, x1i /273-274, 7. siječn
- Page 23 and 24: ESEJzarez, x1i /273-274, 7. siječn
- Page 25 and 26: human rights film festivalzarez, xi
- Page 27 and 28: human rights film festivalzarez, xi
- Page 29 and 30: human rights film festivalzarez, xi
- Page 31 and 32: human rights film festivalzarez, xi
- Page 33 and 34: Kazalištezarez, xii /273-274, 7. s
- Page 35 and 36: Kazalištezarez, xii /273-274, 7. s
- Page 37 and 38: VIZUALNA KULTURAzarez, x1i /273-274
- Page 39 and 40: glazbazarez, xii /273-274, 7. sije
- Page 41: ESEJzarez, xi1 /273-274, 7. siječn
- Page 45 and 46: Knjigezarez, xii /273-274, 7. sije
- Page 47 and 48: Putopiszarez, xii /273-274, 7. sije
- Page 49 and 50: Prozazarez, xii /273-274, 7. siječ
- Page 51 and 52: Prozazarez, xii /273-274, 7. siječ
- Page 53 and 54: Natječajzarez, xii /273-274, 7. si
- Page 55 and 56: Infozarez, xii /273-274, 7. siječn