human rights film festival - Zarez

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 15— S obzirom na pojačanugrađevinsku aktivnost uHrvatskoj posljednjihdesetak godina, uslijedila suvelika zaštitna arheološkaiskopavanja koja su na svjetlodana iznijela mnogo ljudskihkostura iz svih vremenskihrazdoblja —Cezar, a tijekom kasne antike grad je bio jedna od najvećihurbanih aglomeracija na istočnoj jadranskoj obali. Arheoloziiz Arheološkoga muzeja u Zadru uporabu ove nekropolena temelju arheoloških nalaza i načina ukopa smjestilisu između 1. i 5. stoljeća, s dva jasno izdvojena vremenskahorizonta koji se razlikuju prema pogrebnom običaju.Grobove iz 1. i 2. stoljeća predstavljaju paljevinski ukopispremljeni u keramičke, staklene i kamene urne. Spaljivanjepokojnika na ovim prostorima poznato je od prapovijesti,pa je tako i jedan brončanodobni kulturni kompleks dobioime prema tome grobnom ritualu (kultura polja sa žarama).Spaljivanje je bilo uobičajen način ukopa Grka i Rimljana,posebice u 1. i 2. stoljeću, no širenjem kršćanstva tijekomkasne antike spaljivanje pokojnika kod Rimljana polakonestaje i potpuno ga zamjenjuje ukopavanje pokojnika uzemlju. Tako i horizont grobova na Relji, koji se vremenskismješta između 3. i 5. stoljeća, predstavljaju kosturni ukopigdje su pokojnici najčešće polagani u zemlju u drvenomlijesu, premda ima i zidanih grobnica te grobova načinjenihod dijelova tegula (rimskih crjepova) i amfora.Svakodnevica antičkog Jadera Ljudskikosturi pronađeni na ovoj nekropoli dopremljeni suna Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanostii umjetnosti u Zagrebu gdje je od 2005. do 2007. godineprovedena opsežna bioarheološka analiza radi dobivanjašto više podataka o načinu i uvjetima života antičkih stanovnikaZadra koji se mogu iščitati iz njihovih kosturnihostataka. S obzirom na to da pisani izvori najčešće govoreo istaknutim pojedincima kao što su kraljevi i crkvenivelikodostojnici, a gotovo nikad o najširim slojevima pučanstva,bioarheološka analiza kosturnih ostataka osobapokopanih na nekropoli Relja pružila je jedinstvenu prilikuda se pokuša rekonstruirati barem dio svakodnevnog životastanovnika antičkoga Jadera te da se pokuša uvidjeti skojim su se eventualno problemima susretali (npr. mogućapojava zaraznih bolesti, gladi ili nasilnih situacija).Odmah je na početku istraživanja bilo vidljivo mnogodječjih kostura jer je više od četvrtine analiziranih kosturapripadalo djeci mlađoj od petnaest godina. Gledano izdanašnje perspektive, smrtnost djece u antičkom Zadrudoima se strahovito visokom, no treba imati na umu da jeriječ o populaciji koja nije poznavala mikroskopski svijet ikoja nije bila svjesna potencijalne opasnosti od bakterija ivirusa. Mnoge bolesti koje su za ove ljude bile potencijalnosmrtonosne danas je raširena uporaba antibiotika svela narazinu prolaznih neugodnosti.Ljudi pokopani prije gotovo dvije tisuće godina na zadarskojnekropoli Relja razlikovali su se od suvremenihstanovnika Hrvatske i prema prosječnoj životnoj dobi.Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, očekivanaživotna dob za muškarce 2006. godine u Hrvatskoj bilaje 72,5 godine, a za žene čak 79,3 godine. Za razliku oddanašnjih stanovnika Hrvatske, antički stanovnici Zadraživjeli su dvostruko kraće: prosječna životna dob muškaracau Jaderu bila je 38, a žena tek 37,5 godina. Premda i overazlike izgledaju šokantno, treba ponovno imati na umuda antički Zadrani nisu poznavali blagodati moderne medicinei da velikoj većini stanovništva nisu bile dostupnetekuća voda i kanalizacija.Bioarheološka istraživanja pokazala su i velike razlikeu prosječnoj visini između antičkih i današnjih stanovnikaovih krajeva. Antički Zadrani bili su niski rastom – muškarcisu bili visoki 168 cm, a žene svega 156 cm. Za usporedbu,antropometrijska mjerenja provedena od 2005. do 2007.godine na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Zagrebu pokazalasu da je danas prosječna visina muškaraca u Hrvatskoj176 cm, a žena 163 cm.Dentalna analiza pokazala je da djeca iz antičkog Zadrakarijes gotovo uopće nisu imala, a to je vjerojatno posljedicaodsutnosti masovne uporabe proizvoda na bazi šećera kaošto su različite vrste slatkiša i gazirana pića. Kod odraslih jeučestalost karijesa također bila gotovo zanemariva što senajviše može zahvaliti prehrani koja se najviše temeljila naribi i morskim plodovima. Danas je stanje usvijetu bitno drukčije jer prema procjenamaSvjetske zdravstvene organizacije otprilikeod 60% do 90% školske djece i velika većinaodrasle populacije ima probleme sa zubnimkarijesom, najviše zbog raširene uporabešećera i hrane bogate ugljikohidratima.I bogataš će napustiti kćerNa kostima antičkih Zadrana uočene su imnoge promjene koje svjedoče o brojnimmetaboličkim poremećajima i zaraznim bolestima.Tako su na svakom petom kosturuiz Zadra znakovi što upućuju na anemiju prouzročenunedostatkom željeza koja se najčešće razvija zbog neodgovarajućeprehrane, parazitizma, nehigijenskih uvjetaživota ili kroničnih gastrointestinalnih oboljenja. Također,na brojnim kosturima otkrivene su promjene koje pokazujuda su djevojčice bile manje favorizirane od dječaka, posebicetijekom razdoblja dojenja, kad su dječaci imali boljuroditeljsku skrb i prehranu. U prilog toj teoriji idu podacio čestom zanemarivanju i ubijanju ženske djece, za razlikuod muške, jer se u antičkom (pretkršćanskom) svijetu smatraloda su muškarci vrjedniji kao radnici i ratnici, dok su zažensku djecu izdaci bili mnogo viši zbog velikog miraza, ao tomu su vrijedne radove napisali William V. Harris (Thetheoretical possibility of extensive infanticide in the Graeco-Roman world, 1982.), Larry S. Miller (Hardness of Heart/Hardness of Life: The Stain of Human Infanticide, 1998.),Wayne Ingalls (Demography and Dowries: Perspectiveson Female Infanticide in Classical Greece, 2002.) i mnogidrugi autori. U tom kontekstu poznata je i jedna rimskauzrečica koja je glasila: “Svatko može odgojiti sina, čak isiromah, ali i bogataš će napustiti kćer”.— Djela koja govore osvakodnevnom životu rimskogstanovništva, pogotovo onogiz najširih masa, gotovo da ine postoje. Tu prazninu danasuspješno upotpunjavajunove znanstvene grane poputbioarheologije —Zarazne bolesti Zarazne bolesti u antičkom Zadrubile su svakodnevna pojava koja je znatno umanjivalakvalitetu života. Na gotovo polovici analiziranih kosturaotkriveni su znakovi koji upućuju na neku vrstu zarazne bolesti.Te su bolesti najpogubnije djelovale na najnezaštićenijidio pučanstva, malu djecu, koja su masovno umirala zbogneodgovarajućih higijenskih uvjeta i medicinske skrbi.Posebnu pozornost privukao je jedan kostur odraslogmuškarca na kojem su bile patološke promjene koje suupozoravale na venerični sifilis. To je zarazna bolest kojase prenosi spolnim kontaktom te napada krvožilni i živčanisustav, a može zahvatiti i kosti. Do otkrića penicilina sifilisje bio smrtonosna bolest, a danas se može dijagnosticiratii liječiti u bilo kojem stadiju. Postoji nekoliko teorija oizvorima i širenju sifilisa u svijetu. Kolumbovska teorijazastupa mišljenje da je venerični sifilis donijela posadaKristofora Kolumba sa svojega prvog putovanja iz Amerike1493. godine. Pretkolumbovska teorija tvrdi da je u Europibilo sifilisa i prije Kolumbovih putovanja, ali da ga tadašnjiliječnici klinički nisu razlikovali od lepre, a unitarijanskateorija pretpostavlja da su treponematoze, u koje spada ivenerični sifilis, dugo prisutne i u Starom i u Novom svijetu.Donedavno je najpopularnija bila kolumbovska teorija, norazvojem molekularnih analiza i multidisciplinarnih istraživanjaposljednjeg desetljeća otkriveno je više slučajevaveneričnog sifilisa u Europi koji datiraju prije Kolumbovihputovanja, u što se uklapa i kostur iz Zadra. Današnje stanjeistraženosti ove problematike sugerira da se ta bolestu Europi pojavila čak i tisuću godina prije nego što se todo sada smatralo.Analiza trauma i praćke Možda najvažnijiaspekt ovog istraživanja bio je pokušaj otkrivanja je li ikoliko je namjerno nasilje bilo prisutno u antičkom Zadrupa je radi toga provedena tzv. analiza trauma koja je otkrilaprisutnost brojnih fraktura kod više osoba. Brojne frakture,poput lomova ruku, nogu, ključnih kostiju i rebara, nastalesu kao posljedica nesretnih slučajeva (padova, rada s velikimdomaćim životinjama ili neoprezna rukovanja poljoprivrednimoruđem). No za neke se traume nedvojbeno možeutvrditi da su nastale kao posljedica namjernog nasilja kaošto su ulične borbe ili tučnjave u gostionicama, u kojima sekatkad koristilo i hladno oružje. Tako je na lubanji jednogmuškarca otkrivena masivna posjekotina nanesena mačemkoja je izazvala trenutačnu smrt, a na lubanji je jedne ženeotkrivena velika trauma koja je nanesena najvjerojatnijeprojektilom iz praćke. Praćka (lat. funda) bila je u anticismrtonosno oružje i najčešće je bila izrađena od komadakože koji je na sredini bio proširen kako bi se na njegasmjestio olovni projektil. Rimska vojska imala je posebnevojne jedinice praćkaša (funditor), a o uporabi tog oružjasvjedoče mnogi rimski pisci (Livije, Povijest Rima; Vegecije,Sažetak vojne vještine; Flor, Dvije knjige izvadaka iz TitaLivija o svim ratovima u sedam stotina godina.)Junaci i tragični ljubavnici Brojna književnadjela proizašla iz pera modernih pisaca kao što suAnthony and Cleopatra: A Novel (Masters of Rome) ColleenMcCullough (2007.) ili pak čitava serija knjiga podnaslovom SPQR Johna M. Robertsa i hollywoodski filmovipoput Gladijatora (Ridley Scott, 2000.) prikazuju uglavnomromantizirane verzije rimskog načina života, a u njihovusu fokusu najčešće junački, gotovo epski likovi u potraziza osobnom osvetom ili tragični ljubavnici. Odmak od teljubavno-herojske matrice donekle je prisutan u TV serijiRome (2005. - 2007.), u kojoj je osim načina života najvišihslojeva prikazan i svakodnevni život običnih Rimljana. Noto i nije čudno s obzirom na to da su i rimski pisci najčešćeprikazivali način života najviših slojeva i najistaknutijihosoba. Djela koja govore o svakodnevnom životu rimskogstanovništva, pogotovo onog iz najširih masa, gotovo ni nepostoje. Srećom, tu prazninu danas vrlo uspješno upotpunjavajunove znanstvene grane i metode među kojima jesvakako i bioarheologija. U nedostatku povijesnih opisa iograničenosti rekonstrukcije načina života najširih slojevastanovništva koja proizlazi iz analize arheološkihartefakata bioarheološke analizepokazale su se neizostavnom znanstvenommetodom. Bioarheologija je u ovom slučajurasvijetlila brojne, do danas sasvim nepoznateaspekte života ljudi koji su nastanjivaliove krajeve prije gotovo dvije tisućegodina. Ako se pokazatelji kvalitete i uvjetaživota antičkih stanovnika Zadra usporedes današnjima, može se zaključiti da se uprošlosti živjelo poprilično lošije. Kratakživotni vijek, neodgovarajuća prehrana, lošisanitarni uvjeti i brojne zarazne bolesti samo su neka odobilježja zadarskog pučanstva za rimske vladavine. Takviživotni uvjeti nisu bili specifični samo za Zadar jer su brojnaistraživanja pokazala slične rezultate u cijelom RimskomCarstvu, što sugerira da će se trebati promijeniti neka danasuvriježena mišljenja o rimskom načinu života koja su temeljenana romantičarskom viđenju antičkog Rima i njegovihstanovnika.Ulomak iz doktorske disertacije Antropološka analiza antičkenekropole Zadar - Relja u kontekstu antičkih nekropolaHrvatske.