Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

34 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazališteOršusov kodeks – stvoriti javnostRobertino BartolecDruštvo rata sleglo se u društvokorupcijskih rituala. Skupština jegrotesknu parafraza, određenaparodijskom identifikacijom visokogdoma s Markova trga, u smisludeložiranja saborničke procedure uambijent seoskog mikrosvijetarincipijelna simpatija premaanegdotalizmu, opèinjenost dnevnimnaravima ljudi i prtljagamanjihovih problema, uz politiènost usmislu aktivne moralne evokacije ane jeftinog ideološkog kompasa, autorskisu nazori predano investiranii u Skupštinu, najnoviju produkcijuLjubomira Kerekeša. Ambijentiravši uPovratku ratnika junake u poratom krhkebraène i nacionalne integralizme,u logièkom prosljeditelju smješta isteu skupštinski kolegij kao oèekivanodemokratsko sazrijevanje. Ovo nazornopoopæenje – parlamentarno zasjedanjelegitimnih poslanika neke zagorskeprovincije – posve odgovara dominantnojikonografiji vremena u kojemodmjeravanje uvažavanja osobnosti,potreba i integriteta temeljito nagrizadvojba oko njihove primjenjivosti,nakon što se iz društva rata sleglo udruštvo korupcijskih rituala (spomenuto,kao tematski predložak i mjeruzbivanja, efikasno predoèava plakatpredstave u kojem su kljuèna odrednicaizvadci iz tiskovina izravno referentnina prosede). Senzacija i fascinacijaKerekešovim autorskim istupimabaštinjenje je zavirivanja u mnogehodnike hrvatske društvene kripte bezpseudoartistièkih ekskurzija ili profesorskiniske temperature iskaza, veæ sjakim koktelom puèkog parnièarenja ipostulatom po kojem se polazi od pouzdanerazine konkretnosti s osloncemu metonimiji. Semper fidelis minimalistièkojkompoziciji scene te glumaèkojimprovizaciji, koju rabi i ostatak postavekako bi se naglasile idiosinkrazijelikova (Marija Krpan, Draško Zidar,Mijo Pavelko), djeluje angažiran unastojanjima da svoje teatralizirane sekvenceugoðajno ispuni spektrom klasnihi politièkih ekspozea, ostvarujuæigrotesknu parafrazu koja je odreðenaparodijskom identifikacijom visokogdoma s Markova trga, u smislu deložiranjasabornièke procedure u ambijentseoskog mikrosvijeta.Grafitom protiv političkenekompetencijePonekad je teško povjerovati dau naizgled profanim prizorima, kojise odvijaju iznimno glatko i bez narativnihpopikavanja, živuje mnogoskrivenih znaèenja, èesto i suprotnogpredznaka od onog koji se na prvi pogledmože upiti. Formabujice sablažnjivogžargona svjesno je uoblièenistilski pristup,katalizator koji dinamiziraperspektivu pripovijedanjao problemimaizvangradskih zajednicau zemljama koje još degutantnuetno-egzotikune mogu nadiæi falšanomgliterizacijom red carpetmagije. Jer, civilizacijskiporedak još nije univerzalnopostavljen, pajoš i nema univerzalnihveæ samo klikaškihvrijednosti. Baziènehumane vrednote borese za svoju univerzalnudruštvenu uspostavu upragmatièkom, a èestoi programatski ispolitiziranomdruštvenomokružju, koje teško trošivrijeme na praktiène potrebei zahtjeve bliskihruralnih staništa, kojana vjetrometini ostaju,kako se èita s grafita napozornici, Ni desno ni levonego (možemo pridodati: slepo) Èrevo.U skladu s navedenim, treba biti oprezanprema stavovima nekih kritièara,koji u Kerekešovu autorskom pristupuprimarno izdvajaju sklonost karikiranjuvlastitih likova i britko psovanje. Takvaje interpretacija previše redukcionistièkipostavljena. Iako na prvi pogledizgleda tako, razgrtanjem površinskihslojeva djela nužno otkrivamo dubljeautorske porive. Iliti poetski sentimentalnoreèeno, po dobroj beèkoj tradiciji,zagorsko selo je ladanje, posjedkoji služi za idilièni odmor umornihplavokrvnih nestora i njihova pomlatkarasplesanog po urbanim salonima, adanas je tko je jamio jamio je! klanovskimkupoprodajnim poluugovorima deponiji dobrodošli kanalizacijski bazen, skatopotentnirukavac u korist gospodskeprogresije kršnih došljaka definitivnostambeno smještenih oko Jelaèiæ placaili korza, ali bez urbanog porijekla,i zato bez suptilnosti za ono što sedonedavno iz svojih izbi doživljavaloultimativnom prijetnjom: velièanstvenanepredvidivost prirode. Jasno, protunijansajedino može biti s prirodomstopljeni otpadnik, svojevrsni prstomnebeskim opredijeljeni disident – RomTrpimir Oršuš (Ljubomir Kerekeš), iautor ustraje na tom strogo pro choicesmjeru misfita iz Bogi Ivaèa, Dimnjaèaraili Ratnika, koji možda i nije po svojojnaravi sklon takvoj vizuri, ali turbulentneokolnosti i dramatiène životnesituacije udomuju ga u toj aveniji.Postojano otpadništvo podznakom romske segregacijeNaime, kada se govori da je demokracijajedino rješenje, pokazuje se danjezina praksa klizište na kojem živimoèini još nestabilnijim, što dovodi usituaciju vrtnje u krug koji je sve manjii manji. Ta motivska spona linearnomnaracijom otvara slièna pitanja sviješæuda je nezgodno govoriti o cenzuri kaoeksplicitnom pristupu nekim sredinama/slojevima/klasama,premda, obliksputavanja postaje nešto evidentno uponašanju politièkih senatora, financijskiharhitekata ili kulturnjaèkih atašea,tragièno produbljujuæi “življu” osjeæajraspetosti izmeðu svjetova, osjeæajnepripadanja nikome, nesposobnostidentifikacije s bilo kakvim progresivnimkolektivom. Zbog toga je nužanneprilagoðeni umetak (a njegov krajnjiderivat Kerekeš simbolizira Oršušovimentitetom u kojem, metonimijski,HR radništvo, seljaštvo, rijeèju, trpimirskideklasirana srednja klasa, imasvojega povijesnog dvojnika, takoðer,kao prilog tim tendencijama, Oršuš jenajèešæe romsko prezime na sjeverozapaduHR) kako bi destabiliziranjemizvještaèenog kontinuiteta procesozraèili komponentom potreba zanemarenihpojedinaca i tako udahnuliživot u igru nemoænog perpetuiranja.Veæ je odavno nametnuta moralnorelativistièka stigma da je romskomimanentna društvena subverzivnostjer neuvijeno pokazuje svijet socijalnenepravde, što primorava da se snalazi utom svijetu kompenzirajuæi svoj socijalnihendikep, ali zato treba naglasiti,bez pozivanja na više doktrine i ideale,osim artikulacije principa Preživjetivelike “usreæiteljske” politièke recepteutemeljene na ljudskoj krvi i djeèjemplaèu. Taj Oršušov kodeks tijekomgusto koncentriranog provincijskogparlamentarizma (koji je nedestiliranapreslika ophoðenja onog u “centru”)moæno nagriza tkivo otupjelih profetai svaki njihov pokušaj okretanja izvannjegova utjecaja èini iluzoran, nemoguæ,koliko god imao privid mizernopotisnutog diskvalifikanta (izdvajamTako se čita s grafitana pozornici: Ni desnoni levo nego (možemopridodati: slepo) Črevoprizor u kojem predsjedavajuæi – izvrsniDraško Zidar – inzistira na svojoj titulipredsjedavajuæeg, dok ga Oršuš upornonastavlja oslovljavati imenom, svjesnonastojeæi probuditi ljudsku dimenzijuunutar beskrajnog mitologiziranjajavnih funkcija, u podtekstu podsjeæajuæina epsku uvrijeðenost predsjednièkihkandidata Letice i Kosor koji sužestoko gunðali kad ih se u kampanjiprozivalo imenom a ne sterilitetomnaslova). Oršuš pripovjedaèkim retardacijskimblokovima, satelitskim epizodama,retrospekcijama, neprekidnovodi neku svoju igru, potpuno osobnu,ne poštujuæi pravila “skupštinskog”rada, pa ni opæe društvene navike iobièaje u tim krugovima. Intenzivnoproživljavajuæi muku življenja u svijetuzamuæenih vrijednosti, ujedno osjeæai snažan poriv da sredi i strukturira tajneureðeni svijet oko sebe.Europa u “odvodnim idovodnim kanalima”Tvrdoglavo broditi na podjednakojudaljenosti od hridi stupidne oficijelnosti,služiti se putanjom te simetralekako bi se pronašao vlastiti put, široki neodgodiv, prema obalama skromnei razborite humanosti, eksplicitni jeindikator Kerekešova lika. Travestijajednog sustava i vremena može bitisputana samo onim koji je konfidentvlastite savjesti. Koji se tim uskim prolazomza individualne pothvate otimapukom prepuštanju plijesni vremena,spužvi politièarenja koja može izbrisaticijele životne ulomke. Kad Oršuš polemiziras “objektivnim okolnostima”sustava gdje volja pojedinaca koji obnašajuvlast, ponekad i krajnje hirovito,ima neusporedivo veæu važnost odsamih zakona ili potreba, tu djelatnostne odlikuje velika akribija pedantalirskih iskri, no kapricama priprostecmyk