Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

40 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritikaČovjek nije pticaDarija ŽilićPisanje je za Džamonju ono štojedino može držati na okupu svijetsastavljen od krhotina, taj nesuvislimračni kaosDario Džamonja, Ptica na žici; Buybook;2003.romanu Likvidacija nobelovacImre Kertész piše da spisateljskanadarenost nije ništa drugo negonepomièan pogled, pripadanje neèemustranome, polovica koraka, udaljenostod pola koraka. Upravo toga sam sesjetila èitajuæi zbirku izabranih prièaPtica na žici sarajevskog pisca DarijaDžamonje (1955.-2001.). Džamonjaje autor nekoliko zbirki prièa: Prièe izmoje ulice (1970.), Zdravstvena knjižica(1985.), Priruènik (1991.), Prljavi veš(1991.) i Pisma iz ludnice (2001.). Rijeèje o autoru o kojem smo više slušali,nego što smo ga èitali (mislim pritomna hrvatsko èitateljstvo). MiljenkoJergoviæ pozivao se na njegove prièe isasvim sigurno se može ustvrditi kakosu one utjecale na nastajanje njegoveknjige Mama Leone.Dario Džamonja stasao je kao pisacu sarajevskim novinskim redakcijama,kafanama, na kuænim zabavama, bilježiautor predgovora Ahmed Buriæ. Naprostoru od dvije ili tri kartice on jeznao prepoznatljivo, minimalistièki ispripovijedatikakav izmišljen ili istinitdogaðaj. Nije nimalo netoèna Buriæevausporedba Džamonje s amerièkim piscimakoji su takoðer dio svoje literarnekarijere proveli pišuæi po novinama osvakodnevnici – o cesti, piæu, cigaretama,propalim ljubavima... No važno jeistaknuti kako je kod ovog pisca rijeèprije svega o samoizlaganju, majstorskomizlaganju sebe, svoje muke.Život – od rođenja do smrtiNakon ovih nekoliko osnovnihuputa, vratimo se samom poèetkuteksta. Tom nepomiènom pogledupisca o kojem piše Kertész. U prièi...i ostala mnogobrojna rodbina koju jeDžamonja objavio 1972. u èasopisuLica, a napisao još u prvom razredugimnazije, nalazimo upravo tu svijesto vlastitoj promatraèkoj ulozi. Netkostoji uz prozor, gleda, oèekuje, cijelojutro može provesti èekajuæi tek jednuosobu, sluteæi pritom njezinu smrt.Nakon smrti susjede, taj “netko”nastavlja promatrati druge ljude– mljekare, smetlare... On se baš zbogte nepomiènosti razlikuje od drugih,od onih koji idu ukorak sa zbivanjima,sa životom i zna da æe ga upravo takvioznaèiti kao ludog. Ali povratka nema,on je pisac, osuðen registrirati i najzahtjevnijedogaðaje. A da bi, kako istièeu prièi Svilena ešarpa, pregurao noæ kojase ugnijezdila u njemu, junak sjeda i tkaneku novu ešarpu od rijeèi, ešarpu koja æe mezaštititi. Zapravo je rijeè o ubaèenostiu strani svijet, o izgubljenosti, ali nijeviše stran samo svijet, nego i èovjekpostaje stran samome sebi, zajedno sasvim upisanostima, engramima života.A tetoviranja su zapravo drugo ime zapoderotine na duši koje su sve veæei koje više nitko ne može zakrpati,baš kao i poderotine na vindjaknisiromašnog djeèaka u prièi Velika pobjeda.I upravo život – od roðenja do smrtiili, kako ga naziva Sloterdijk, konaènaknjiga, tema je Džamonjinih prièa.Ako zapoènemo pripovijedati o sebi,zasigurno nismo na poèetku, negokreæemo od prvih sjeæanja, zapažaSloterdijk. Tako se Džamonjin junaknerijetko prisjeæa djetinjstva kada jenauèio da ljudima ne treba vjerovatijer æe biti tužan. No ipak tu je spoznajuzaboravio, pa je èesto u životu – tužan.Djetinjstvo je povezano i sa sviješæu osmrti. No smrt je tada, kao u npr. prièiPrijatelji, prièa o odlasku bliske osobe uneki drugi grad.Stranac sam sebiPripovjedaè je nepouzdani svjedokkoji se sjeæa mnogih, nebitnih detalja,ali zato neke stvari od životnevažnosti izmièu njegovu zapažanju ion ih jednostavno zaboravlja. On neskriva vlastite slabosti i nemoæ. Takonpr. nije uspio izvršiti neke zakletvekoje je sebi “zadao” još u djetinjstvu...Ponekad se osjeæa strancem pred samimsobom. U prièi Stranac, kada sepogleda u ogledalo, ne uspijeva pronaæiniti jedan znak po kojem bi mogao reæiU priči Stranac, kada se pogleda u ogledalo, neuspijeva pronaći niti jedan znak po kojem bi mogaoreći da je on ja, a ne netko drugi. Stranac ga gleda izogledala, nekad bešćutno, a nekad s mržnjomPonekad igre, kao partije pokera, posebno kadasu dobro odigrane, mogu iskazati ne sreću igrača,nego nemogućnost da se nesreća potroši u jednojbezazlenoj igri koja je tako udaljena od života. Kadapartije postaju uspješne, kada se u njima pobjeđuje,gubi se volja, smisao za životom, u koji se ondaprelijeva nepotrošena nesrećada je on ja, a ne netko drugi. Stranacga gleda iz ogledala, nekad bešæutno, anekad s mržnjom. No stranost, bilježiJean-Luc Nancy u eseju Uljez, dolaziizvana samo zato što najprije izranjaiznutra. On više nije bio u sebi, bilježikako mu je u duši vladala pometnja,neka tanka, èelièna sonda bola bila mi jeprovuèena kroz grkljan. No u prièi Akoti jave da sam pao ipak pronalazi nekurazlièitost, nešto po èemu bi sebe prepoznaomeðu tisuæama drugih, neki,kako ga naziva, zloæudni tumor. I upravomu pisanje pomaže da se održi na žici.Pisanje je za njega, citirajmo ponovnoKertésza, ono što jedino može držatina okupu svijet sastavljen od krhotina,taj nesuvisli mraèni kaos.Džamonjine prièe ponekad su bilježenjaispovijesti nekih koji su otišlidaleko, preko mora, pa se vraæaju da bionima koji su ostali prièali o egzoticidalekih krajeva ili pak o vratolomijamaburnih života.U prièi Za šankom, junak predosjeæadobru prièu, pa onda pritišæe dugmena kasetofonu i snima prièu stalnog gostabifea Hvar ili pak sanja da je napisaoprièu, pa je, kad se probudi, samozapisuje (prièa Patuljak). Ponekad, kaou prièi Sikira, jedan lik izmišlja prièukako bi ostvario cilj – dobio nož odnekog stranca kojem samo preostaje dazakljuèi: èudan narod.Prepoznati sreću, potrošitinesrećuJunak nije vezan za selo i prirodu,njegovi su tabani neizgrebani i ne ulijevajupovjerenje. On sebe naziva caremmagle, èedom asfalta, šank rokerom. Nojednom, kada sasvim sluèajno moraostati izvan grada, poèinje s ushitomopisivati mirise koji se miješaju, uživatiu hodanju zemljom i u “bratskoj”pripadnosti neèemu. No iluzija brzonestaje, pa mu se èini da je šeæuæi samizmislio jedan pastoralni svijet kojise lako urušava i iz kojeg je potrebnošto prije pobjeæi i ostaviti ruševine izasebe (Seoska idila).I u mnogim drugim prièama pratise upravo nestajanje iluzija. Sam sejunak pretvara u neku ružnu, ljigavuživotinju, dijete koje je protjerano izsvijeta maštarija – pampasa i slobodei koje je završilo u kaljuži polusvijetaèije protagoniste djetinje oponaša.Na kraju spoznaje da se nema za štouhvatiti, pa ostaje posve sam i nemoænozakljuèuje nemam više kome ni da seprièinjavam. Nekad njegovi idoli namjernoskidaju sami sebe s pijedestalada bi ga ostavili da se snalazi bez uzorai idealiziranja, kao što to èini zvonariz prièe S poštovanjem. I tad mu, samome,èak i životinje postaju bliskije odljudi, posebno psi. No ipak junak setrudi – želi prepoznati sreæu, uèi kakopotrošiti nesreæu. Premda je izgubionajvažnije figure, ne predaje partiju, veænaglašava: ...pužem dalje, s preostalimpješacima, po glatkoj ploèi... Tako svakiproživljeni dan postaje velika pobjeda.I ponekad igre, kao partije pokera uistoimenoj prièi, posebno kada su dobroodigrane, mogu iskazati ne sreæuigraèa, veæ nemoguænost da se nesreæapotroši u jednoj bezazlenoj igri koja jetako udaljena od života. Kada partijepostaju uspješne, kada se u njimapobjeðuje, gubi se volja, smisao zaživotom, u koji se onda prelijeva nepotrošenanesreæa.Nemogućnost promjeneDžamonja ironizira sudbinu pisca,igra se predrasudama i stereotipima.Nerijetko upravo zato što nikadanemaju novca pisci nisu dobrodošli,pa gorko zakljuèuje da možda i zatone mogu zadržati ljubav. Tako u prièiSvjetlo i tama, djevojka, nakon što jeugledala neugledni stan svog mladiæa,odjednom bježi i od krši i od siromaštva.Džamonja èesto piše o krahu ljubavnihiluzija, pa tako u prièi Stakleneoèi lijepa Emina, kad joj muž prestajedavati plaæu, odjednom shvati da je onzlotvor i da joj je uzeo najbolje godineživota.I na kraju, ostaje tek pomirenost dase ništa zapravo i ne može promijenitii da se ne može naæi neko jednostavnorješenje ili poanta. Najbolje o tomegovori prièa Problem u kojoj nema imenalikova, naznaka vremena i mjestaodvijanja dogaðaja, pa niti razloga zaštoje prièa isprièana. Premda je èestopoentirao i tražio kauzalitete, fineniti koje povezuju ljude, ovaj je putDžamonja odluèio ostaviti èitatelja “nasuhom”, samoga, ubaèenog u prièu, dase snalazi bez kljuèa. Baš kao u životu.Kertész je zapisao – èovjek živi poputkukca, ali piše poput bogova... Togasam se sjetila, nimalo sluèajno, èitajuæiove prièe.cmyk