Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

kritikaVII/151, 24. ožujka 2,,5.41Politika i moć znanostiSteven ShaviroNajbolja knjiga napisana o“znanstvenim ratovima” u kojojse tvrdi da je znanost proces ane produkt, da je kreativna a neutemeljiteljska, da znanstvena istinatreba biti u savezu s postajanjem (spoticanjem promjena i preobrazbi),a ne s moći (sa zakonskimodređivanjem što jest i mora biti)Isabelle Stengers, The Invention od ModernScience; University of Minnesota Press;2000.he Invention of Modern ScienceIsabelle Stengers praktièki jenajbolja stvar ikad napisanao znanstvenim ratovima (prepirciizmeðu znanstvenika i onih u humanistièkimi “mekim” društvenim znanostimakoji rade “znanstvene studije”:najveæe borbe vodile su se u devedesetima,no mislim da je to pitanje aktualnoi danas). Stengersova je bliskaBruni Latouru (o kome sam iznio nekeograde), no ulazi u teorijska pitanja oznaèenju znanstvenjaèkog polaganjaprava na istinu ozbiljnije, i – mislim– uspješnije i uvjerljivije od njega.Znanost kao događajStengersova poèinje pitanjemodakle dolazi to polaganje prava naistinu znanosti. Analizira razlièite filozofeznanosti, poput Poppera, Kuhna,Lakatosa i Feyerbenda, i uoèava poteškoæes razlièitim formulacijama,jednako kao i naèin na koji se njihovirazlièiti opisi odnose prema slikamasamih znanstvenika o onome što rade.Svi ti mislioci pokušavaju uravnotežitibezvremensku objektivnost znanosti svlastitim osjeæajem da je znanost proces,koji dakle ima povijest (Kuhnovepromjene paradigme, Popperov procesopovrgljivosti) u barem nekom smislu.No, Stengersova tvrdi da ni jedan odtih mislioca nije znanost promatraodovoljno historijski. Pojava modernihznanosti je dogaðaj: u naèinu na koji zahtijevaèinjenice ili, preciznije, pokuse,da bi podupro svoje tvrdnje, Galileo unašu kulturu uvodi nov naèin i metodurazaznavanja istine. I svako novo otkriæe,svaki novi znanstveni eksperiment,na slièan je naèin novi dogaðaj.Historijsko shvaæanje znanosti, kaodogaðaja, protivno je tvrdnjama daznanost otkriva duboku istinu o svemiru,tvrdnjama o znanosti kao najveæemautoritetu, kao neèemu što obeæavaosigurati “teoriju svega”. No, to shvaæanjenije protiv toga kako znanstvenicizaista rade, veæi dio vremena, dokizvode pokuse koji ih vode do odreðenihrezultata o kojima zatim mogustvoriti teorije. Novina znanstvenog,u usporedbi s drugim naèinima kojimarazaznajemo, objašnjavamo èinjenice ilitumaèimo procese jest da, u znanosti,sebe dovodimo u eksperimentalnusituaciju, odnosno u situaciju u kojojsmo prisiljeni prihvatiti odreðene rezultatei posljedice koje nam dolaze izvanjskog svijeta s kojim smo u interakciji,èak i kada ti rezultati i posljediceidu protiv naših interesa i sklonosti.Time znanost postaje metoda za odvajanjeistine od fikcije – barem u odreðenimjasnim i preciznim situacijama.Proizvodnja istina, ali neIstineS takva je stajališta oèito da znanostnije samo proizvoljna “društvenakonstrukcija” (kako znanstvenici èestooptužuju ljude koji se bave “znanstvenimstudijima” da smatraju i kako nekinaivni ljudi koji se bave “znanstvenimstudijima” zaista i misle). No, objašnjenjeStengersove takoðer znaèi daprisvajanje prava na autoritet “egzaktnih”znanosti nije neogranièeno, negoje utemeljeno na odreðenim dogaðajima,odreðenim eksperimentima, odreðenojpovijesti. Znanstvena praksa nenestaje u istini koju otkriva ta praksa.Upravo suprotno: znanstvena istinaostaje ugraðena u povijesnu praksuznanosti. To je ono gdje Latourovaistraživanja konkretnih znanstvenihpostupaka stupaju na scenu. To jetakoðer ono gdje i zašto znanost jest,kako Stengersova ponavlja, u svojojbiti politièna. To je pitanje znanstvenihargumenata u pregovorima s mnogimdrugim vrstama tvrdnji na koje nailazi,u kulturi i društvu, ali i u “prirodnom”svijetu.Drugim rijeèima: znanost proizvodiistine, ali ne proizvodi Istinu. Nijeiskljuèiv autoritet za sve niti jedanjedini izvor pravovaljane spoznaje.Reæi da znanost proizvodi istine znaèireæi i da je besmisleno pitati do kojegsu stupnja te istine “otkrivene” a dokojega “izmišljene”. To jednostavnoviše nije važna razlika. Ono što jevažno jest da to jesu istine i one samonaše postojanje èine složenijim. Nemožemo poreæi da se Zemlja okreæeoko Sunca, a ne obrnuto, jednako kaošto ne možemo osporiti naslijeðe ratovai revolucija koje su dovele do našetrenutaène situacije u svijetu. A to jejoš više tako kada proširimo svoje stajalištei razmotrimo povijesne znanosti,poput biologije, zajedno s eksperimentalnima,poput fizike. Unatoè trenutaènojmatematizaciji biologije, prièao tome kako su se ljudska biæa razvilapovijesna je prièa, a ne samo ona kojuje moguæe “dokazati” eksperimentom.Ako je fizika stvar dogaðaja, biologijeje to još više.Stengersova uoèava da se amerièkikreacionisti eksplicitno koriste èinjenicomda biologija nije eksperimentalnau smislu u kojem je to fizika, da bipoduprli svoje tvrdnje kako je evolucijasamo “teorija”, a ne nešto èinjenièno.Problem sa znanstvenim imperijalizmom– tvrdnjom da je znanostJEDINI izvor istine – jest da njegovopretjerano posezanje upravo potièetakve vrste protuargumenata. Složiobih se s kreacionistima kada kažu dateorija evolucije nije uspostavljena naisti naèin, na koji su recimo uspostavljeniNewtonovi zakoni. Iako, imajtena umu, u kvantnim situacijama i relativistièkimsituacijama u-blizini-brzine-svjetlosti,ti zakoni kretanja ni samiviše ne funkcioniraju. Umjesto toga,naš bi odgovor kreacionistima trebaobiti da je poricanje da su se ljudskabiæa razvila kroz prirodni odabir (ukombinaciji s, možda, drugim èimbenicimakoji se tièu svojstava sustava)upravo ista vrsta stvari kao i osporavanjeda se Holokaust ikad dogodio.Znanost unosi novost u svijetŠto se tièe znanosti, problem sepojavljuje kada ona tvrdi da objašnjavasve, kada si prisvaja moæ da proglasi svedruge oblike objašnjenja nezakonitima,kada izdvaja sebe iz situacija, dogaðaja,u kojima razlikuje istinu od fikcije,i tvrdi da je spremnica svih istina, sautoritetom da sva ostala prisvajanjaistine protjera na mjesto diskreditiranihfikcija. Kako uoèava Stengersova,kada to znanost èini (ili bolje, kada toèine znanstvenici i njihovi saveznici),znanost nije samo politièka, nego igravrlo posebnu vrstu politike moæi, i utome zasigurno nije nezainteresirana– zapravo iskazuje iznimno snažne imoæne interese. Bez obzira je li “za”ili “protiv” trenutaènih konstelacijamoæi (u prošlosti, to jest u 18. stoljeæu,èesto je bila protiv, dok su danas znanstveneinstitucije èešæe povezane sdominantnim korporativnim i vladinimsredištima moæi, pa im i pripadaju),znanost je postala politièki èimbenik inositelj moæi.Svrha “znanstvenih studija” je, kakoto kažu i Stengersova i Latour, demokratiziratipolitiku u koju je znanostneizbježno ukljuèena: i pragmatièno(tj. kada je autoritet “znanosti”, u oblikugenetièkih inženjeringa, povezans marketinškom moæi i monopolistièkimpoložajem Monsanta) i teorijski(postoje i druge istine osim onihznanstvenih; znanost nema monopolna proizvodnju istine; ostale prakseistine, u drugim podruèjima, mogu istotako nužno ukljuèivati odreðene vrsteZnanost proizvodi istine,ali ne proizvodi Istinu.Nije isključiv autoritet zasve niti jedan jedini izvorpravovaljane spoznaje.Reći da znanost proizvodiistine znači reći i daje besmisleno pitatido kojeg su stupnja teistine “otkrivene” a dokojega “izmišljene”. Tojednostavno više nijevažna razlika. Ono štoje važno jest da to jesuistine i one samo našepostojanje čine složenijimfabulacije a da ne budu svedive napristup prema kojemu znanost razlikujeistinu od fikcije, osobito u eksperimentalnimsituacijama i u odreðenimnaèinima pomnog prouèavanja povijesnihdokaza).Jedan od naèina sumiranja svegatoga jest reæi da je znanost, zaStengersovu, proces a ne produkt;kreativna je a ne utemeljiteljska.Njezini izumi/otkriæa unose novost usvijet; oni jesu važni. Znanstvena istinatreba biti u savezu s postajanjem (spoticanjem promjena i preobrazbi), ane s moæi (sa zakonskim odreðivanjemšto jest i mora biti). Znanstveniciimaju krivo kada misle da su ovlašteniobjašnjavati i odreðivati sve uz pomoæodreðenog naèela redukcije ili poklapanja.No, u pravu su kada vide estetskudimenziju u onome što rade (znanstvenicisebe podvrgavaju razlièitimogranièenjima u odnosu na umjetnike,ali i znanstvenici i umjetnici ponekadmogu ostvariti ljepotu i uvjerljivost kaorezultat toga što slijede svoja pojedinaènaogranièenja).S engleskoga prevela Lovorka Kozolecmyk