16 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizualna kulturaProkleta avlija<strong>Ivica</strong> <strong>Župan</strong>Establišment, vladajuća klasa,strukture od utjecaja odlučuju što ćeod hrvatske umjetnosti ostati, a što ćebiti prepušteno zaboravu<strong>Rubne</strong> <strong>posebnosti</strong> – avangardna umjetnostu regiji 1915. – 1989., Zbirka MarinkaSudca – izložba 300 umjetnina darovanihGradu Varaždinu; Galerija starih i novihmajstora/Vila Oršić, Varaždin, od 19.ožujka do 10. travnja 2005.jubljanska Moderna galerija svojuje 50. obljetnicu poèetkom 1999.proslavila radno: multimedijalnomizložbom Tank! s podnaslovomSlovenska povijesna avangarda, èijim jesponzorom bio Ljubljanski potniškipromet. Tim se skupim i od nadležnihministarstava i drugih državnih ustanovaizdašno sponzoriranim projektom,èiji su autori bili Breda Ilich Klanèik iIgor Zabel, a autor efektne medijskeprezentacije i vizualnog oblikovanjaNovi kolektivizam (IRWIN-ova dizajnerskasekcija), nije samo silazilo uropotarnicu avangardnih ideja, nego jebio usmjeren i na propitivanje znaèenjai vitalnosti ideja i izrièaja avangardeza današnje Slovence. Kako je odslovenske povijesne avangarde ostalomalo izvornih djela, Moderna galerijanije žalila truda ni novca da se za tuprigodu izrade brojne rekonstrukcije,reprodukcije, fotokopije…, izložbu suuspješno nadopunjavali filmovi i videozapisi,a cijelo vrijeme èula se referentnaglazba.Slovenija je bila jedna od rijetkihdržava nastalih raspadom komunistièkogcarstva koja je, nastojeæi uæi uEU, spretno i uspješno gradila slikuo sebi kao zemlji koja je po svemudijelom moderne Europe, a jedan odupeèatljivijih primjera bila je i retrospektivnaizložba ljubljanske GrupeOHO – najavangardnije, najradikalnijei najvažnije pojave u slovenskoj umjetnostiiza 1945. – u proljeæe 1994.postavljena u ljubljanskoj Modernojgaleriji. Postavivši je, Slovenci suEuropi ponudili ono što æe ona znatiprepoznati – umjetnost stvorenumodernim likovnim jezikom, u konkretnusluèaju jezikom dominantnimu kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetimgodinama, naravno hoteæidokazati da je ta i takva umjetnost bilatradicionalnom poveznicom te maledržave s velikim svijetom. (Buduæida se ne legitimiraš samo onim štonudiš svijetu, nego i onim što od njegapreuzimaš, u podrumu MG istodobnoje trajala izložba Joseph Beuys i njegoviuèenici, kojoj je 1990. prethodila izložbaBeuysovih radova iz važnih njemaèkihprivatnih zbirki, koje eto nisu mogleprevaliti stotinjak kilometara što su ihdijelile od Zagreba!).Zagreb kao središteavangardnog izdavaštvaHrvatska ima povijesne avangardeu najmanju ruku koliko i Slovenija(na žalost, ne mnogo!), ali se onau nas tradicionalno ne cijeni kao uSloveniji – koja se upravo na temeljutakve umjetnièke baštine predstavljalaEuropi i upravo tu graðu nudila kaodokaz da se ima èime integrirati uEU – niti je publici ikada bila dostupna.Zagrebaèki Muzej suvremeneumjetnosti još nema stalni postav, a ustalnom postavu zagrebaèke Modernegalerije na izložbi otvorenoj u prosincu1998. takva materijala nije biloni za lijek. Nije bilo, da spomenemosamo neke antologijske primjere, JoKlekove Pafame, remek-djela hrvatskogakonstruktivizma i prve poznateapstraktne slike u nas i u ovom dijeluEurope, iako je ona sveudilj u Zagrebu(u MSU). Iz rijeèkoga MMSU-a bio je,primjerice, posuðen Portret FranceschaDreinga Romola Venuccija, a Pafamanije mogla prijeæi Trg bana Jelaèiæa ipola Zrinjevca!Kada su 1994. u Bonnu bila prireðenamega-izložba Europa-Europa – stoljeæeavangarde u srednjoj i istoènoj Europi,od strane njemaèkih struènjaka Klekovslikarski opus prepoznat i pravilnosituiran – u europske avangardne pokreteod svjetskog znaèenja. Njegovaantologijska djela iz zenitistièkograzdoblja – Pafama, Vinotoèje i Balkanacmirno – bila su postavljena u konstruktivistièkomdijelu izložbe, a èetiridjela iz mape 3C i trièarije u nadrealistièkusekciju.U nas se ni danas gotovo ne smijespomenuti èinjenica da je u Petrinjskojulici od 1921. do 1923. LjubomirMiciæ, u svojoj avangardistièkoj fazi– dok je bio daleko od toga da se pretvoriu uskogrudnoga srpskog šovinista– izdavao Zenit, reviju koja je u to dobamogla biti tiskana jedino u Zagrebu,gradu koji je veæ poèetkom 20. stoljeæaimao važnu ulogu u izdavanju avangardnihknjiževnih èasopisa koji su pratilii objavljivali zbivanja na svjetskojknjiževnoj i likovnoj sceni i utjecali nadomaæu. Tijekom 1922. u Zenitu prevladavajukonstruktivistièke ideje, zahvaljujuæikojima se uspostavljaju vezes ruskim konstruktivistima poput I.Erenburga i El Lissitzkog, a u reviji sujoš suraðivali W. Gropius, V. Hlebnjikovi K. Maleviè, pa Zenit vrlo brzo postajeravnopravnim ostalim europskim avangardnimglasilima tog doba.Student ni bilo koji drugi znatiželjnikne može doæi u doticaj s Miciæem,niti s opusom brata mu Branka VePoljanskog ili dadaista Aleksiæa, umjetnikaroðenih u Hrvatskoj koji su ktome, barem na poèecima svojih karijera,djelovali u Zagrebu i tu ostaviliznaèajne tragove. Zašto se Miciæ nespominje kao dio hrvatske povijesneavangarde, zašto su, primjerice, naDok su važna djela hrvatske avangardne umjetnosti uprivatnoj zbirci, u Sloveniji je avangarda pretvorena udržavnu kulturnu strategiju i kapitalJosip Stošić, Nacrt za 5 mojih i 1 vašu pjesmu (knjiga umjetnika), 1976.László Szalma, Hommage to Dada, 1972.cmyk
vizualna kulturaVII/151, 24. ožujka 2,,5.17mega-izložbi Nadrealizam i nadrealizmi,1986. postavljenoj u venecijanskomPalazzo Grassi, njegovi èasopisi i raniavangardistièki napori bili potpisanikao dio èetiriju nacionalnih selekcija,èak i austrougarske i èeške, ali ne ihrvatske? Zašto su neki hrvatski pisci,poput Dražena Katunariæa, poèetkomdevedesetih poveli neviðenu hajku naMiciæa, pritom zlonamjerno ne luèeæidva razdoblja u Miciæevu djelovanju– avangardistièko i nacionalistièko?Sve što je u svezi s Miciæem ti su našipisci prozvali djelom “barbarogenija”.Miciæev kasniji uskogrudni srpski šovinizamdobro je došao takvim piscimada preko njega transferiraju svoj gnjevprema zenitizmu, u èemu se zapravo,makar i podsvjesno(?), krije morbidnapotreba (ne samo) tih pisaca zaobraèunom sa svime što je u nas biloavangardno.Povijest umjetnosti kaopamćenje establišmentaPraksa podcjenjivanja i iskorjenjivanjaproizvodnje “druge linije” (J.Denegri) uporno se nastavlja iz desetljeæau desetljeæe. Primjerice, ocjenjujuæiza našu likovnost važnu izložbuMoja godina 1977. Željka Jermana, tadašnjiVjesnikov likovni kritièar VladimirMalekoviæ u recenziji piše da je “ovaJermanova anatomija apsurda oèitovanana vlastitu tijelu i duhu zanimljivijaza sociologiju i psihopatologiju negoliza umjetnièku kritiku”, drugim rijeèimada je ta izložba djelo psihopata(luðaka)!.Kada je nedavno pripremao retrospektivneizložbe Željka Jermana iBorisa Demura, Zdenko Rus, kustoszagrebaèke Moderne galerije, mahomih je išèitao kao slikare, premda suobojica važni predstavnici nove hrvatskeumjetnièke prakse. Rus je, primjerice,ostalu Demurovu umjetnièkuproizvodnju – po svemu jednako važnui zanimljivu kao i njegov slikarski spiralniopus – ostavio za drugi dio retrospektivekoji se, meðutim, danas višene spominje.Želimir Košèeviæ, do nedavna umirovljenjamuzejski savjetnik u zagrebaèkomMSU, 1983. je otkrio Ivanu“Koku” Tomljenoviæ Meller, jedinuženu iz Hrvatske koja je studirala nakultnom Bauhausu. U Startu i Životuumjetnosti objavio je tekstove o njoj, aligolem broj njezinih radova umjestou MSU završio je u Zbirci MarinkaSudca.Izložba 125 vrhunskih djela hrvatskeumjetnosti: sva djela koja su u povijestinaše umjetnosti promicala prevratnièketendencije i koja su se suèeljavalaokoštalim konvencijama svoga vremenai estetskim konvencijama epohe,poput “poroda od tmine” jednostavnosu bila poskidana sa scene i gurnuta uilegalu.Tužno je i frustrirajuæe živjeti u zemljibez strategije koja bi nas u svijetuoèitovala kao modernu državu kakvomse, eto, Slovenija uspjela pokazati i uæiu EU. Umjesto toga, oni koji su danaszaduženi (a još više koji su nekad, od1991., bili zaduženi) za artikuliranjehrvatskog imidža žele stvoriti sliku oHrvatskoj kao o maloj, bogobojaznoj,ultrakatolièkoj, zatucanoj i natražnoj,pa i reakcionarnoj državi kojoj je konzervativnosttradicionalno imanentnai od koje u svijetu ne prijete nikakveeskapade.Establišment, vladajuæa klasa,strukture od utjecaja – koji, primjerice,šalju našu umjetnost u svijet iliosiguravaju novac za monografije, iliza svoje zbirke kupuju umjetnine – ato su u Hrvatskoj trenutaèno sveudiljljudi s mnogo novca i s relativno velikommoæi, ali upitna ukusa i skromnaobrazovanja – svojim su resursimanešto emanirali, a nešto zatrli kaoumjetnost. Oni su veæ 1991. odluèilišto æe od hrvatske umjetnosti ostati,a što æe biti prepušteno zaboravu.“Ono što preostaje”, pisao je AndyWarhol u POP-ismu, “jest ono što ukusvladajuæe klase toga razdoblja drži datreba preživjeti i uvijek na kraju ispadneda je to preživjelo djelo najvišeu okviru kanona i pojmova vladajuæeklase. Vrati se unatrag, na doba prijeGiotta, kada je bilo na stotine talijanskihslikara, ali se danas zna moždasamo za petnaest njih. Svi ostali suoni èija su imena mrtva, kao i onisami!”. Dakle, bez obzira na umjetnikovukvalitetu, na to koliko je znaèiou svojem vremenu i prostoru, ne budeli establišment stao uz njega i našaomu mjesta u svojim (malo)graðanskimsalonima i zbirkama, buduænostnjegova djela je, nažalost, najblažereèeno neizvjesna. “Bez obzira kolikosi dobar, ako te vladajuæa klasa budezapamtila, pamtit æe te i ostali”, zakljuèujeWarhol.Umjetnost u “kazamatima”Tko god bude htio prouèavatibilo što vezano za Gorgonu, moratæe otputovati u Austriju – svekolikudokumentaciju iz koje se možeišèitavati što susve poduzimaliGorgonaši JosipVaništa je prodaonekom Austrijancukoji živi u južnojAustriji. Na proslavisvoga 80.roðendana, èulismo od konobararestorana u kojemuse proslava odvijala,Vaništa je izkartonske kutijeizvadio novac štoga je dobio od togakolekcionara, prepolovioga na dvaidentièna dijela ipodijelio kæerima.Tu je dokumentacijugodinama pokušavaoudomiti uZagrebu, dan prijeprodaje, èujemo,zvao je i zagrebaèkiMSU, ali ponudanije bilo. Zacijeloje i sam deprimiranèinjenicom daje prièa o Gorgonidoživjela tužanepilog, ali baremzna da æe onaj tkoje za nju platio idobro èuvati kupljenugraðu.Èak ako su muzeji, galerije i bogatikolekcionari i prepoznavali avangardu,ta im djela – iako odražavaju kljuèneideje umjetnosti svoga doba, i to nerijetkou meðunarodnom kontekstu– nisu bila atraktivna jer nije rijeè o“èvrstim” uracima, nego o “papirima”,krhkim materijalima, èasopisima, kolažima…Još je tužnija prièa o srbijanskojavangardi i konceptualnoj umjetnosti– svatko tko se njima ubuduæe budehtio ozbiljnije baviti, morat æe doæi uZagreb i moliti kolekcionara MarinkaSudca da mu pokaže i posudi traženadjela. Opsesivno otkupljujuæi velik ivrijedan dio srbijanske avangardne,neoavangardne i konceptualne baštine,Sudac je digao veliku prašinu uVojvodini i Srbiji, poglavito u srbijanskimmedijima koji su ga èak optužilida je hrvatski špijun, odnosno da jeplaæen iz “crnih fondova” hrvatskogMinistarstva kulture kako bi “opljaèkaonjihovo nacionalno blago”. Ali,gdje je ta danas “nabrušena” javnostbila dok su ta djela propadala u vlažnimpodrumima i memljivim tavanima,u “kazamatima” (Ivan Kožariæ)?Avangardne i konceptualne radovekolekcionar Marinko Sudac kupujediljem bivše Jugoslavije i ona trenutaènoobaseže 1500 radova. Dio zbirke– 300 odabranih radova po izboru dr.Jerka Denegrija – nakon što za donacijunisu bili zainteresirani Zadar,Split i Zagreb, donirao je Varaždinu,u kojemu je tu donaciju predstavio naizložbi <strong>Rubne</strong> <strong>posebnosti</strong> – avangardnaumjetnost u regiji 1915. – 1989., koja od19. ožujka do 10. travnja, u organizacijiGalerijskog centra Varaždin,traje u Galeriji starih i novih majstora(Palaèa Sermage na Stanèiæevu trgu)i Vili Oršiæ (u Preradoviæevoj ulici),lijepoj, ali ruiniranoj zgradi od 800èetvornih metara. Predviðeno je da seta palaèa obnovi i da se u njoj smjestibuduæi muzej avangardne umjetnostistvorene “u regiji”, jedini “u regiji”, ukojemu bi bila pohranjena i Sudèevazbirka.Atila Csernik, Telopis, 1975.Valorizacija i udomljavanjebaštineIzložba je podijeljena na tri dijela:meðunarodne avangarde (1915.– 1946.), poslijeratne neoavangarde(1946. – 1968.) i novu umjetnièkupraksu (1968. – 1989.). Pokazana suiznimno zanimljiva i za svaku interpretacijupoticajna djela Zenita, fotografijazagrebaèke skupine Traveleri,èijim je suosnivaèem bio Jo Klek,akvareli Vilka Gecana, plakati i kolažiŽeljka Hegedušiæa, sjajni, uistinuzadivljujuæi apstraktni kolaža i dekalkomanijeAntuna Motike iz èetrdesetih,originalne table Mauroviæevihstripova, koji govore o implementacijistripa u umjetnost, prvog izdanjaĐerdana Josipa Stošiæa, prve knjigekonkretne poezije u nas poradi koje jebio izbaèen iz škole, preko ostvarenjaGorgonaša Kožariæa, Knifera, Sederai Vanište, originalnih slajdova GrupeCrveni Peristil iz istoimene legendarneakcije, pa do protokonceptualnihnapora Gorana Trbuljaka, ranihvideo radova Sanje Ivekoviæ. Obilatosu zastupljeni “Exatovci” (Srnec,Rašica, Richter), domaæi informelisti(Gattin, Feller, Jeleniæ), kipariVlahoviæ i Bakiæ… Od predstavnikakonceptualne umjetnosti i nove umjetnièkeprakse tu su Stošiæ, Gotovac,Trbuljak, Buæan, Budiæ, Gudac,Martek, Molnar, Jerman, Demur, obaStilinoviæa, Kipke…Od slovenski autora Sudac je uspiokupiti radove Avgusta Èernigoja,Grupe OHO, Marka Pogaènika,Francija Zagoriènika, Nuše &Sreèe Dragan, Janeza Kocijanèièa…Obilatije su zastupljeni autori izSrbije i Vojvodine: Mijalo S. Petrov,Ljubomir Jociæ, Marko Ristiæ,Božo Tokin, Oskar Davièo, MarinaAbramoviæ, Slobodan Milovojeviæ-Era, Radomir Damnjanoviæ-Damjan,Gera Urkom, Balint Szombathy,Ante Vukov, Slavko Matkoviæ, RašaTodosijeviæ, Slavko Bogdanoviæ,Vladimir Kopicl, Attila Csernik,Katalin Ladik, Laszlo Szalma, MirkoRadojèiæ, Slobodan Tišma, PeðaVraneševiæ, Bogdanka Poznanoviæ,Dragomir Ugren, grupe Bosh+Bosh,Autopsija i Verbungprogram…Velik broj na izložbi zastupljenihautora, drugih srbijanskih i vojvoðanskihumjetnika i novinara stiglo je zaovu prigodu u Varaždin posebnim autobusom.Na otvorenju izložbe BalintSzombathy, Radomir Damnjanoviæ-Damjan i Slavko Bogdanov izveli superformanse.Gledano iz hrvatskog ugla, ZbirkaMarinka Sudca – tj. èinjenica da suvažna djela naše umjetnosti u privatnojzbirci, a ne u našim muzejima igalerijama – svjedoèi da je strategijaneprihvaæanja suvremene umjetnostikao neèega èime Hrvatska ne trebaozbiljno raèunati odavno zacrtana, ito, nažalost, na duge staze. Avangardi,a bogme ni modernoj umjetnosti, dakleništa se dobro ne piše i neæe se,kao u slovenskom primjeru, pretvoritiu strategiju i kapital kojima se mnogotoga moglo postiæi.Prièa postaje još tužnija znamo lida ni Zagreb ni Hrvatska nikada neæemoæi imati muzej moderne i suvremeneumjetnosti s meðunarodnimimenima kakva imaju èak i provincijalniaustrijski ili francuski muzeji, paje zato trebalo – u velikom opsegu is jakim radovima – skupljati vlastitubaštinu i dokumentirati te znatiželjnicimapredoèavati <strong>posebnosti</strong> našeumjetnièke proizvodnje.Prièa o avangardi, neoavangardi inovoj umjetnièkoj praksi, Sudèevomse darovnicom zapravo tek poèinjezahuktavati. Darovnica æe oèitovatikoliko ta baština danas “teži”. Dakle,ima li ona za nas znaèenje, pokazatæe vrijeme – hoæe li je Grad Varaždinuistinu dolièno primiti i udomiti, tj.hoæe li se iznaæi novac za najavljenuadaptaciju i proširenje Vile Oršiæ,“hladni pogon” i ostale troškove, iliæe darovanih 300 umjetnina ponovozaroniti u “kazamate”. To, otrcanimnovinarskim žargonom reèeno, “ostajeda se vidi”.cmyk
- Page 1 and 2: ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturn
- Page 3 and 4: info/najaveVII/151, 24. ožujka 2,,
- Page 5 and 6: satiraVII/151, 24. ožujka 2,,5.5Sa
- Page 7 and 8: esejVII/151, 24. ožujka 2,,5.7Novi
- Page 9: azgovorVII/151, 24. ožujka 2,,5.9i
- Page 12 and 13: 12 VII/151, 24. ožujka 2,,5.prozaK
- Page 14 and 15: 14 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizual
- Page 18 and 19: 18 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgov
- Page 20 and 21: 20 VII/151, 24. ožujka 2,,5.glazba
- Page 22 and 23: 22 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 24 and 25: 24 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 26 and 27: 26 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 28 and 29: 28 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 30 and 31: 30 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgov
- Page 32 and 33: 32 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazali
- Page 34 and 35: 34 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazali
- Page 36 and 37: 36 VII/151, 24. ožujka 2,,5.filmBi
- Page 38 and 39: 38 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritik
- Page 40 and 41: 40 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritik
- Page 42 and 43: 42 VII/151, 24. ožujka 2,,5.cmyk
- Page 44 and 45: 44 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kolumn
- Page 46 and 47: 46 VII/151, 24. ožujka 2,,5.@nimal
- Page 48: cmykDave Cooper, Underbelly