Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

38 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritikaGrob u zraku– paradoksalna apoteozaNeven UšumovićOsnovna razlika tehnike sjećanja uKadišu naspram Čovjeka bez sudbinei Fijaska u tome je što čitatelj ovdjene prati razvojni put i sazrijevanjesubjekta, nego njegovo svođenjeračuna, koje je u znaku paradoksalneapoteoze vlastita životnog puta, jerje sadržaj te apoteoze odricanje odživota, samolikvidacijaImre Kertész, Kadiš za nerođeno dijete;s mađarskoga prevela Xenia Detoni;Fraktura, Zaprešić, 2004.edno od najvažnijih pitanja zarazumijevanje Kertészove književnesudbine pojava je zakašnjelerecepcije njegova književnog opusa uMaðarskoj; poseban aspekt tog problemapak èinjenica je da je od sredine devedesetihpa sve do dobivanja Nobelovenagrade 2002. godine Kertész mnogoèitaniji u Njemaèkoj, nego u Maðarskoj.Njegov prvijenac, Sorstalanság (doslovno:Besudbinstvo, kod nas je prijevod objavljenpod naslovom Èovjek bez sudbine), danassvjetski priznato književno ostvarenje,objavljen je 1975. i gotovo prešuæen. Teknjegovo ponovno objavljivanje sredinomosamdesetih budi širi interes kod maðarskeèitateljske publike, a prvi kvalitativniuspon recepcije poklapa se s raspadomistoènoeuropskog bloka krajem osamdesetih.Tih je godina i Kertész na svomestvaralaèkom vrhuncu: njegov metafikcijskiroman Fijasko, koji neposredno referirana spomenuti prvijenac, izlazi 1988.,a 1990. Kadiš za neroðeno dijete koji odmahprivlaèi pozornost književne javnosti.Iste godine objavljen je i prvi njemaèkiprijevod Èovjeka bez sudbine, a njemaèkiprijevod Kadiša pojavljuje se u izdanjuRowohlta veæ 1992., kao prvo od izdanjaiz cijelog niza Kertészovih djela koje æe tavelika njemaèka nakladnièka kuæa izdatidevedesetih godina.Romani-paroviKadiš je uz njegov prvijenac vjerojatnonajpriznatije i najèitanije Kertészovodjelo. Prošle godine se tako na pozornicibudimpeštanskog Vígszínháza pojavila ikazališna verzija tog romana pod nazivomNeroðeni; rijeè je o monodrami koju jepriredio András Visky, a izvodi je JánosKulka. Dakako, o brzoj kanonizacijiKadiša, Kertészova petog romana, višegovori èinjenica da je devedesetih maðarskakritika poèela govoriti o Èovjeku bezsudbine, Fijasku i Kadišu kao o romanesknojtrilogiji. Kertész, meðutim, nikada nijeplanirao trilogiju. On je pisao romaneparove:Fijasko je, kao što smo veæ napomenuli,svojevrstan komentar i refleksijaÈovjeka bez sudbine, kao što je i njegovposljednji roman Likvidacija u uskoj intertekstualnojvezi s Kadišem.Godina 1990., godina, dakle, prvogmaðarskog izdanja Kadiša i prvog njemaèkogprijevoda Sorstalansága, u romanuLikvidacija ima specifiènu težinu koja,svakako, nema mnogo veze s književnimuspjehom i slavom. Osnovni zaplet togaromana èini potraga za izgubljenim književnimdjelom. Pripovijedanje je smještenou 1999., a glavni junak K., inaèebudimpeštanski književni urednik, otkrivana kraju romana da je to djelo njegovaprijatelja, pisca oznaèenog slovom B.,spaljeno u godini njegova samoubojstva– 1990. godine! To saznaje u razgovoru sB.-ovom bivšom suprugom Judith, koja jespalila taj roman, a od nje doznaje i kratkisadržaj tog romana: u njemu se pripovijedao razvodu braka u kojem muškaracnije htio imati dijete zbog vlastita iskustvaAuschwitza. A upravo to je i osnovnizaplet Kadiša! Kertész tvori cijelu mrežureferenci èime nas potièe da iz perspektivnihpolazišta Likvidacije sagledamo Kadišu novom svjetlu. Glavni je paradoks dakakou tome da je u Likvidaciji Judith spalilaneobjavljeni B.-ov rukopis; takav razvojdogaðaja, osim što nas onemoguæava dapoistovjetimo B.-ov i Kertészov romano neroðenom djetetu, dovodi nas i donekih kljuènih pitanja za razumijevanjeKertészove poetike.Autobiografske referenceSva Kertészova djela, naime, snažno suobilježena autobiografiènošæu, ona najèešæeimaju formu dnevnika – i to dnevnikabeskompromisne samoanalize, dnevnikavlastita života i vlastita književnog stvaralaštva.Odnos sjeæanja i pisanja u procesuzadobivanja identiteta i, prije svega,ljudskog digniteta u Kertésza uvijek voditematiziranju kondicioniranosti tehnikesjeæanja jeziènom dimenzijom, zbogtoga njegova djela imaju kompleksnu,dijalošku, refleksivnu i samokorigirajuæuformu – upravo se u tome i skriva velikaknjiževna vrijednost i osebujnost njegovapisanja o Auschwitzu odnosno, kako kažeB. u Kadišu, židovskom kompleksu, a to jemaðarska književna kritika zamijetila sazakašnjenjem od petnaest godina.No, treba odmah napomenuti i da seizmeðu èinjenica koje ulaze u Kertészovubiografiju i autobiografskih referenci kojimaobiluju njegovi tekstovi, svakim novimdjelom razvija nova, specifièna poetièkastruktura koja onemoguæuje simulacijuneposredne mimetiènosti, te usmjeravaèitateljevu pozornost, recimo to tako, spovijesnih odnosa biografskih èinjenica nanjihovo znaèenje, na njihovu filozofsku težinu.Glavni junak i pripovjedaè u Kadišu,budimpeštanski Židov oznaèen s B., prošaoje Auschwitz kao i Kertész, isto takoje maðarski pisac izvan svih maðarskihknjiževnih krugova i prevoditelj s njemaèkogjezika, a u ovoj knjizi se štoviše iznovatumaèe i neke od kljuènih Kertészovihznaèenjskih figura, pa tako i veæ nekolikoputa spomenuti naslovi Besudbinstvo,Fijasko i Likvidacija dobivaju osobito znaèenjekroz ovaj tekst. No za razliku odblagog samoparodiranja i razlièitih oblikatrivijalizacije u Likvidaciji, Kadiš karakteriziraistovremenost razorne, ciniènesamoironije i apoteoza vlastita egzistencijalnogstava prema svijetu. Svoje pisanjeB. opisuje kao samolikvidaciju pri potpunojsvijesti, odnosno kao dovršavanje kopanjavlastite rake u zraku, što je inaèe parafrazajednog Celanova stiha iz njegove slavneFuge smrti, stiha koji stoji na poèetku ovogromana kao moto. Ovakav ga stav naravnoudaljuje od bilo kakve jagme za književnimuspjehom, od kako kaže sramotneegzistencije uspješnog književnika u Maðarskoj,kojeg odlikuje ili samoljublje ili moralizirajuæaparanoja. Ali i status bezuspješnogpisca za njega je jednako tako sramotan,zbog toga bježi u opojnost prevoðenja, kaou kakvu alkoholiziranost. Biti prevoditelj zaB.-a je biti upravo malo više nego ništa.Upitnost ontološkog statusaglavnog junakaTa težnja k umrtvljavanju vlastita životnogelana, ka nultom stupnju stvaralaštva,ali i egzistencije, posljedica je B.-ovihuvida u apsurdnost ontološkog statusaindividue u totalitarnom sustavu, u faktièkui sveopæu onemoguæenost njegovihosnovnih životnih nagona. Upitnost ontološkogstatusa glavnog junaka jedan je odvodeæih Kertészovih motiva i upravo je toonaj topos u njegovoj tvorbi pripovjednihsvjetova zahvaljujuæi kojemu u njegovimromanima dolazi do sraza zbiljskog i fiktivnog,naslojavanja odnosno raslojavanjaontoloških dimenzija razlièitih stupnjevareferencijalnosti, pa i do nerazluèivostiautobiografskog i fikcijskog. B. je veæ kaodijete onemoguæen u razvoju svoje individualnostijer je zbog razvoda roditeljazavršio u internatu, a nakon toga školai strog oèev odgoj bili su mu neka vrstaigranja Auschwitza. Kao èovjeku lišenomsudbine, B.-u ostaje samo pisanje i sjeæanjekao proces naknadnog osloboðenjaod stigme židovskog identiteta, i kao,paradoksalno, jedini moguæi modus postojanja,njegovim rijeèima: novopeèeni Židovoslobaða se židovskog kompleksa.Prema debrecenskom “kertesologu”Péteru Sziráku, osnovna razlika tehnikesjeæanja u Kadišu naspram Èovjeka bezsudbine i Fijaska u tome je što èitatelj ovdjene prati razvojni put i sazrijevanje subjekta,nego njegovo svoðenje raèuna, kakosam B. na kraju romana kaže: posljednjiiskaz intenzivne pribranosti, a koji je u znakuapoteoze vlastita životnog puta. Ta je apoteoza,meðutim, paradoksalna, njezin sadržajje odricanje od života, samolikvidacija,odustajanje od kontinuiranja putemroditeljstva. Jednako tako je i centriranjei pribiranje subjekta paradoksalno: ono setemelji na osvješæivanju vlastite slabosti,malodušnosti i ništetnosti, prizivanjubolnih iskustava i životnih neuspjeha. Isamo pripovijedanje pulsira izmeðu pribiranjai rasipanja subjekta; uskomešano inesigurno ono se gubi u ekskursima da bise zatim opsesivno vraæalo istim temama,štoviše istovjetnim reèenicama odnosnosintagmama. Na prvi pogled stihijski toksvijesti, monomanijakalni govor, “logoreja”,otkriva ubrzo meðutim – i bez ikakvaprikrivanja – znake naglašene “ispisanosti”,složene komponiranosti, dijalogiènostii intertekstualnosti. Pripovjedaè seneprestano korigira, govori kako ga otimabujica rijeèi, kako mu netko odgurava pero,kako zatièe samog sebe u pisanju, sugerirajuæikašnjenje i gubljenje usmjerenosti svojeautorske samosvijesti, s druge strane zatièemoga u ekstatiènoj opsjednutosti, najsnažnijeizraženoj figurom poplave: Podnogama mi žubori gradska odvodnja, kao daneèista poplava mojih uspomena želi prodrijetiiz svojega skrivenog korita, kako bi me pomela.Meðutim, ta opsjednutost dobiva formuiz, kako kaže Szirák, arhitekstualnostikadiša, te židovske molitve za mrtve, kojase ovdje izrièe neroðenome djetetu, aliodmah zatim i još-živome samom sebi.Stalno vraæanje uzviku, na nekim mjestimaupravo vrisku: Ne!, kojim zapoèinjesvaki pasus, nosi u sebi puls stroge formeritualne molitve.Život kao glazbeno tkivoStrukturiranost i cjelovitost tekstaposebno su naglašene glazbenim metaforama.Kao prvo, u metapoetièkim iskazima,govori se o tonu koji vlada pripovijedanjem:on je, dakako, disonantan, cviležprigušene srdžbe Wagnerovog Wotana, zatim,kasnije u romanu, falširanje engleskog rogakoje glavni junak èuje svuda oko sebe, apred kraj ponovo parafrizirajuæi Celana, B.kaže kako piše jer gudalo smrti mora povlaèitipo dubljim, grubljim žicama sve tamnijegzvuka. Prvih èetrdeset stranica, pa neštoslabijim intenzitetom i cijeli roman, vrloje sugestivno, štoviše orkestralno strukturiran,na naèin neke glazbene kompozicijes veæim brojem tema, ovdje reèenica kojese neprestano vraæaju u istom obliku ili sneznatnim varijacijama. Jedan oblik overitmizirane višesmjernosti pripovijedanja,razlièitih varijacija na istu temu, dobivasvoje znaèenje u jednom od snažnih sažimanjatematskog raspona u drugoj poloviciromana: “...i danas veæ èitav naš život,svaki njegov znak, dogaðaj, sve tadašnjeosjeæaje vidim kao izblijedjelu, zamršenucjelinu ili, koliko god se to doima èudnim,više ih èujem kako kakvo glazbeno tkivoispod kojega sve više sazrijeva i gusne,kako bi naposljetku prsnuvši zaorila (...)glavna, velika tema koja pred sobom brišesve: moje postojanje promatrano kao moguænosttvojega postojanja, zatim: tvoje nepostojanjepromatrano kao nužna i korjenita likvidacijamojega postojanja”.Poseban aspekt iznimne književnevrijednosti Kertészova Kadiša otkrila biminuciozna analiza njegove kompleksnenaratološke strukture. U osnovnim crtama,a s obzirom na prostorno-vremenskusituiranost glavnog junaka odnosno pripovjedaèa,roman se može podijeliti na tridijela. Okvir prvog èini zajednièka šetnjaB.-a i filozofa Oblátha do odmarališta ušumi maðarskoga središnjeg planinskogcmyk