14 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizualna kulturaMore kao kompleks mogućnostiSilva KalčićVoda kao stalna tema umjetnostiizraz je čovjekove nemogućnostida racionalno objasni pitanjebeskonačnostiSub-art, izložba na temu mora/podmorjaprema koncepciji Ive Dekovića,Gliptoteka HAZU-a, Zagreb, od 23. veljačedo 10. ožujka 2005.ub-art, umjetnost ispod, podvodom ili podvodna umjetnost,eksperimentalno supsumiranje,umjetnost kao subkultura, sub ili vrstaland arta, tj. konceptualna umjetnostu pejzažu dokumentirana video-zapisom,tema je multimedijalne izložbeu zagrebaèkoj Gliptoteci HAZU-a.Roðen 1952. u Šibeniku, Ivo Dekoviæ,umjetnik i uèenik Nama June Paika,inženjer brodogradnje i profesor naVisokoj strukovnoj školi u Aachenu,gradu u Sjevernoj Rajni Vestfaliji “usredištu Europe bez rijeke i bez obale”,1996. osniva Sub-art kao vrstu umjetnièkogshuttlea izmeðu dva tradicijskai kulturna kruga, stare i nove Europe.Sub-art podrazumijeva stalnu ljetnuumjetnièku radionicu u Ražnju blizuRogoznice, s podvodnom galerijom,teèajevima ronjenja i vožnjom podmornicomduž dalmatinske obale na kojojstudenti slikaju, crtaju i izraðuju skulpture,a ponajprije stvaraju elektronièkimaterijal od kojeg æe u Njemaèkojrealizirati umjetnièke radove u medijufotografije, videa ili videoperformansarežirane izvedbe dokumentirane kamerom...U projekt su ukljuèeni i studentdizajna na istoj visokoj školi, u pokušajuukidanja podjele na proizvode za tržištei “umjetnosti radi umjetnosti”.Dekoviæevi se studenti u radioniciumjetnosti uz ronjenje u srednjojDalmaciji nadahnjuju mediteranskim mitemimai antièkim imaginarijem (KlausBüsen izraðuje bronèanu skulpturu glaveMeduze), iako je prema Sloterdijku“Europa kao majka dualizama zauvijekmrtva, poput bogova i mitova”. Tu je itema nekoæ politièke i ekonomske, danasestetske dominacije Venecije, pupkaMediterana (u radu Kristine Restoviæ,koji tematizira Veneciju kao grad na štulama),a ponajprije tema vode pokretaneprirodnim strujanjima kao slike svijetau neprestanom pokretu, primordijalnogponiranja, plutanja i beskraja, i èovjekovenemoguænosti da racionalno objasnipitanje beskonaènosti. Za Sloterdijka“metafora nemira na olujnom moru pravaje slika moderne estetike uopæe. Ništanije stabilno ni trajno jer je sve novo ipotrošivo”.Ambivalentnost vode i neiscrpanfundus motiva, stvarnih i izmaštanih(u smislu odnosa ribe i sirene), temaje izložbe Sub-arta, koja je postala godišnjommanifestacijom u kojoj temaostaje ista, a mijenjaju se radovi i autori.U tekstu Annette Lagler u predgovorukataloga zagrebaèke izložbe navodise niz primjera fascinacije vodom upovijesti umjetnosti, od u svoje dobaznanstveno neutemeljene da Vincijeveteorije koja govori o nastanku svijetaiz pramora, pa do Ofelije prerafaelitaMillaisa koji antièki mitski lik prikazujekako neživo pluta uronjen u lopoèe,scena je to preslikana u glazbenom spotuNicka Cavea i Kylie Minogue. Ima idrugih primjera, slikari romantizma prikazujubrodolome i splavi brodolomaca,dok umjetnici modernog doba prikazujuužitak kupanja – motivom kupaèica,mršavih djeèaka na plaži nizozemskefotografkinje Rineke Dijkstre ili parovastaraca opuštenih tijela, svejedno unjima uživajuæi na nudistièkim plažamaAndreasa Serrana. Dvije skupine plastiènihfenomena likovne umjetnostisu simboli, podržavani kolektivnomemocijom, te reprezentacije. Likovneumjetnosti su u ovom sluèaju i doslovnonajdublji naèin istraživanja plastiènerealnosti. Za razliku od tamnog oceanaoslikanog u plavetnilu glaziranih ploèicakojima Arapi/Portugalci prekrivaju èaki proèelja zgrada tako da se na horizontubojom stope s oceanom, plavetniloMediterana je manje zagasito, pruživšipredložak Yvesu Kleinu za IKB patentultramarin pigmenta.Plivanje je kompromisProjekt Sub-arta zapoèinje Sub-depoom,Dekoviæevim podvodnim odlagalištembetonskih odljeva televizora u kojeje, poput kamena temeljca ili votivnihdarova ugradio osobne fetiše, stvarikoje pripadaju prijateljima i roðacima,poput majèine kose ili bakinih naoèala.“Pojmom televizija sugeriran pogled udaljinu postao je umjetnikov pogled nasamog sebe”, sugerira Annette Lagler.Monitori tretirani kao objekti, a ne kaozaslon na koji se emitira slika, bitnosu svojstvo umjetnikove akcije kojimKao i cyberspace, moreje kompleks mogućnosti,sinonim za bezuvjetnusloboduLoren Živković Kuljiš, Produbljivanje dna, 2004.Dekoviæ odaje poèast Nam Jun Paiku injegovim video-skulpturama, i usput ironiziravlastito djelo Mowar s 45. Bijenalau Veneciji gdje, na poziv komesara IgoraZidiæa, monitore izlaže kao ribe – sugeriranevideo-slikom, uhvaæene mrežom.Kao što je Paik, umjetnik koji dolazi izKoreje, vješto spojio visoku tehnologiju stradicionalnom azijatskom ikonografijomsintetizirajuæi Istok i Zapad, Dekoviæto èini s europskim sjeverom i jugom,vlastiti osjeæaj izmještenosti i njemaèkutehnološku nadmoæ supostavljajuæi mediteranskojArkadiji u kojoj je roðen ikojoj se vraæa u sezonskim migracijama.“Sub” je i Dekoviæev naèin subvertiranjaizlagaèkih praksi: povezujuæi umjetnosts jednakovrijednom disciplinom industrijskogoblikovanja – razbija tradicionalnukategorizaciju djela, te se, osimosnivanjem podvodnih galerija odluèujei za druge neuobièajene naèine izlaganja,istina, i nadalje u bijeloj kocki, ali unutarhangara gospodarskih sajmova poputNautièkog sajma Boot u Düsseldorfu.Svijet je, uostalom, sluèajna kombinacijaelemenata... Video-instalacijaKlausa Büsena i Andrea Heltena sastojise od bijele Wavefront cijevi, tj. kanala(osmislili su ga studenti dizajna) prenesenogu izložbeni prostor Boot sajma iliGlipototeke bez razlike, u èije je prstenolikeodsjeèke ugraðena razlomljenaprojekcija videa snimljenog u sliènojcijevi montiranoj na dnu mora, kroz kojuse probijaju dva lika odjevena u bijelokao ukazivanje imaterijalnog, sugestijabestežinskog stanja, a staccato ritamfilma i nadrealnost motiva poput uprizorenjasna podcrtan je rastakanjem likovauslijed umjetne rasvjete (slièno uèinkubljeskalice na fotografski objekt). KaoBuster Keaton u filmu Navigator, tako iDekoviæevi studenti u èinu ronjenja, nasnimci koja ozraèjem i odsustvom zvukovapodsjeæa na nijemi film, pokušavajuiz boce ispiti mlijeko ili pivo, zadijevajuæise u oblak obojene tekuæine.“Plivanje je kompromis”, navodiBorivoj Popovèak u drugom predgovorukataloga, posveæenom hrvatskoj Subartizložbi na kojoj su uz aachenskestudente predstavljeni i mladi hrvatskiumjetnici, roðeni nakon Generacije X,a èija je produkcija vezana uz video kaomedij, i vodu/more kao temu. Od prvihJosip Baće, Mreža / netz, 2000.-2005.cmyk
vizualna kulturaVII/151, 24. ožujka 2,,5.15Toni Meštrović, Blue Note, 2003.poèetaka video umjetnosti u Hrvatskojpoèetkom sedamdesetih, voda je protežnimotiv domaæe video produkcije, paèak i stalna tema hrvatskog paviljona nasvjetskim izložbama (spomenimo pritomLisabon, Hannover, Tokyo), vezanauz mjesto gdje nastaje ili u sluèajuumjetnika tzv. meðunacionalnih nomada– odakle umjetnik dolazi.Promatranje mora – morepromatraIzložba Sub-art èiji postav potpisujuDekoviæ i Arijana Kralj, a multimedijalnuprezentaciju Toni Meštroviæ,zapoèinje triptihom slika napravljenihprema fotografijama sinkronihplivaèica Mahsse Askari. SpomenuteDekoviæeve betonske monitore prisvajaJosip Baæe (naravno, aproprijacija icitat su legitimne umjetnièke strategijekoje s dadaizmom gube negativanprizvuk plagiranja), izlažuæi videodokumentpodvodne akcije na zaštitimonitora na morskom dnu, žièanommrežom kakva se stavlja na arheološkelokalitete, spajanom zavarivanjem, štoèine (uz pomoæ boca za zrak) ronioci,a to daje humornu sliènost procesimadisanja i izgaranja. Ideja ruševina novepovijesti i arheologije današnjice okrunjenaje vaðenjem potopljenih televizorai njihovim izlaganjem u Gliptoteci– pod staklenim muzejskim zvonom– mrtvih predmeta koji su poèeli poprimatibiomorfni lik posluživši kaostanište za morske organizme. VideoradIvana Dekoviæa Iz dubine (Kornati),nastao 2004., sugerira “oko” što izdubine promatra obalu i kupaèa koji sene može odluèiti na skok ispunjen zebnjompred nepoznatim. Slika vanjskogsvijeta, filtrirana morskim strujanjima,zemlja promatrana kroz vodu, deformiranaje i zbijena, sažeta, zbog èegaljudski lik poprima karikaturalne proporcijekreæuæi se u projekciji ubrzanojna naèin nijemog filma. Zanimljivoje da se poklapa vizura posjetiteljaizložbe i oka “nepoznatog nekog” izdubine. Prisjetimo se, na temu meðusobnogpromatranja dvaju staništaJoško Marušiæ je svojedobno napraviosablastan crtani film za odrasle Ribljeoko. Riblje oko naziv je i širokokutnogobjektiva koji daje fotografski efektvelikog vidnog kuta i sažimanja slikesvijeta slièno gledanju pod vodom.Zaustavimo se kod još jednog radana izložbi: Toni Meštroviæ u radu BlueNote iz 2003. repetitivno, u pravilnimvremenskim odsjeècima, tj. ujednaèenogritma, ponavlja sekvencu mjehurazraka u tamnoplavom moru, koji težiprema gore, prema površini, ali je nikadne dostiže. Kalotasti mjehur koji sekreæe i pulsira priziva oblike primitivnihorganizama, poput meduze èiji sukraci zamijenjeni mjehuriæima koji slijedeklobuk zraka poput jeke (eceteraefekt). New-ageovski zvuk grgljanja snimljenje hidrofonom, pridajuæi osjeæajda ono što percipiramo nije video slika,veæ senzacija uranjanja u ambijent kojinas cijele obuhvaæa. Prema simboliènojideji free-energy movementa, u raduPodsuknja Tanje Ravliæ – ruèno tkana,šivana i vezena podsuknja od bijelogplatna, uronjena u more biva animiranavodenim strujanjima, izvodeæi pokretenalik plesu i napokon smirivši senatopljena vodom na morskom dnu.Projekcija je popraæena sentimentalnomnaracijom o tradicijskoj kulturi iritualima zavoðenja nekad, kroz hrapavistaraèki glas bake koja se prisjeæaobièaja koji su zauvijek nestali i svogadjevojaštva utjelovljenog bijelom podsuknjom.Venecija s izmaknutim velebitskomstupcima naziv je video-rada KristineRestoviæ, sugerirajuæi šetnju venecijanskimulicama simbolièki transponiranimna morsko dno. Blokovi kuæaoznaèeni su ploèama, a ulice istaknutimtekstualnim porukama s gramatièki pojednostavljenimnazivljem ulica – takobi, predlaže autorica, izgledala Venecijakada bi se uklonila šuma trupaca podnjezinim nogama. No ono što se u takvojVeneciji ne može, to je zalutati:a u tom gradu – kolijevci kapitalizmai tržišne ekonomije, prema TizianuScarpi, “zalutati je jedino mjesto kamose isplati otiæi”...Produbljivanje dna Lorena ŽivkoviæaKuljiša je naroèito zanimljiva videoinstalacijaiz 2004. Artefakt velikihdimenzija, golema zrcalna ploèa na kojuje okomito prièvršæena šipka kružnogpromjera, sugerirano je ulaženje šipkeu podlogu i njezin onostrani kontinuitet,u izložbenom je prostoru suèeljenvlastitoj video-slici koja ga prikazujepoloženog na dno mora. U igri dvostrukogodraza supostavljena je zrcalnaslika, metafora težnje za spoznajom, ivideo-slika kao “konaèna tehnologijaslobode” prema Negroponteu. Walterde Maria je u svom djelu Okomiti kilometarzemlje (izvedenom u Kasselu 1977.)dao da se mjedena šipka dužine tisuæumetara okomito usadi u zemlju – ajedino što se od nje vidi je okrugao vrhpromjera pet centimetara na površini.Šipka postoji u umu promatraèa, kojizna da je ona tamo, u zemlji, ali je nevidi; vrlo skup i velik posao tako ostajenevidljiv, naravno i beskoristan, te stogabesmislen.More kao cyberspaceKao i inaèe u percepciji umjetnosti,ne postoji jedno pravo i druga pogrešnaèitanja izložbe, nego æesvatko ugraditi vlastitoiskustvo u doživljaj cjelineizložbe Sub-art. Moreje kao cyberspace, svojommetastatiènom fraktalnomslikom sinonim jeza bezuvjetnu slobodu.Kao i cyberspace, more jeTanja Ravlić, Podsuknja, 2005.kompleks moguænosti, zbroj protetskihsjeæanja i kolektivna halucinacija, svijetnastanjen pra-, odnosno post-ljudskimoblicima.Planckova “diskontinuirana priroda”je upravo podvodni svijet u kojemu segubi ljudima uroðen osjeæaj za pravilnostokoline, izlomljenih “flah” oblikai zbijenih prostornih planova, u kojemuse radi loma svjetlosnih zraka mijenjapercepcija dubine prostora naprotiv“neunakaženog perspektivom”, ukinutaje navika vizije. Derrida govori o poretkusvijeta kao prozirnog mjesta bez distancei dubine. More ima svoj mraènii svijetli opus, u svojoj dubini ili bližepovršini: Béla Hamvas, uostalom, istupaprotiv tiranije svjetla i nalaže “štoje bilo u mraku, neka ostane u mraku”.Na more možemo preslikati Burrougsovpojam “termodinamièke banke boli ienergije”: Dekoviæevi studenti sjede naligeštulu, vare, plešu break-dance na dnumora, potpomognuti olovnim remenom– tretiraju, dakle, more kao društvenikontekst nameæuæi mu vanjske sadržajeunutar utvrðenih prostornih i vremenskihgranica.Prije svega more je kretanje, shorizontom kao sky-lineom, globalnakomunikacija informacija koju razmjenjujunjemaèki i hrvatski umjetnici,uèeæi o ekološkoj etici i potvrðujuæinestabilnost i promjenjivost konceptaidentiteta i granica u suvremenom svijetu.Ne zaboravimo – primarni razlogza sub-artistièki projekt je praktiènanastava Ivana Dekoviæa sa studentima.Hibridni oblik kataloga popraæenogDVD-om predstavlja tehnološki odmakod hrvatskog standarda dokumentiranjaizložbi (u smislu kataloga kao trajnogizložbenog dokumenta). Katalog sadržitekstove Annette Lagler iz Ludwigforuma fur Internationale Kunst uAachenu, Borivoja Popovèaka koji stvarazanimljivu zbirku navoda na temuvode, mora, plivanja i ronjenja, teTonijaHorvatiæa koji navijaèki podržava projektu njegovu opstajanju u buduænosti.Jednostavno pisan tekst Lagleroveodaje dugotrajno bavljenje temom,vjerojatno od poèetaka Sub-arta, u sistematskomizlaganju koje ukljuèuje iteoretsku pozadinu projekta te njegovukronologiju u rasponu od desetljeæa.PRETPLATNI LISTIĆ - izrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17Želim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120.00 kns popustom 100.00 kn, 12 mjeseci 240.00 kns popustom 200.00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studentii učenici mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85.00 kn, 12mjeseci 170.00 knZa Europu godišnja pretplata 50,00 EUR,za ostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUČITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:e-mail:vlastoručni potpis:Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listićui obavezno poslati na adresu redakcije.cmyk
- Page 1 and 2: ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturn
- Page 3 and 4: info/najaveVII/151, 24. ožujka 2,,
- Page 5 and 6: satiraVII/151, 24. ožujka 2,,5.5Sa
- Page 7 and 8: esejVII/151, 24. ožujka 2,,5.7Novi
- Page 9: azgovorVII/151, 24. ožujka 2,,5.9i
- Page 12 and 13: 12 VII/151, 24. ožujka 2,,5.prozaK
- Page 16 and 17: 16 VII/151, 24. ožujka 2,,5.vizual
- Page 18 and 19: 18 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgov
- Page 20 and 21: 20 VII/151, 24. ožujka 2,,5.glazba
- Page 22 and 23: 22 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 24 and 25: 24 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 26 and 27: 26 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 28 and 29: 28 VII/151, 24. ožujka 2,,5.jeziko
- Page 30 and 31: 30 VII/151, 24. ožujka 2,,5.razgov
- Page 32 and 33: 32 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazali
- Page 34 and 35: 34 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kazali
- Page 36 and 37: 36 VII/151, 24. ožujka 2,,5.filmBi
- Page 38 and 39: 38 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritik
- Page 40 and 41: 40 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kritik
- Page 42 and 43: 42 VII/151, 24. ožujka 2,,5.cmyk
- Page 44 and 45: 44 VII/151, 24. ožujka 2,,5.kolumn
- Page 46 and 47: 46 VII/151, 24. ožujka 2,,5.@nimal
- Page 48: cmykDave Cooper, Underbelly