Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

azgovorVII/151, 24. ožujka 2,,5.9i mnogi vaši radovi, izravno sureplicirali tadašnjoj ratnoj stvarnosti.U kojoj mjeri ste uspijevaliodržavati distancu u odnosu nau to vrijeme gotovo sveprisutninacionalni kič, koji se takođerlegitimirao potrebom reagiranjana izvanredno ratno i političkostanje?– Da, bilo je to razdobljekad sam vrlo aktivno, i kaoumjetnik i kao kustos, inzistiraona umjetnosti koja seodnosi na aktualno stanje, alina kvalitetan naèin koji neæeosporavati samu strukturuumjetnosti ili je uèiniti servisomnekih drugih potreba.Doista, kièa je bilo koliko godhoæete. Spomenuo bih nekeizložbe koje možda dobro ilustrirajuo èemu je zapravo bilarijeè. Primjerice, Boris Demurizlagao je spirale, motiv koji jeostao konstanta njegova rada,ali u ovom je sluèaju sadržavaoindirektne reference na tadašnjevrijeme. Dakako, u spiritualnomsmislu, a nikako kaooblik aktivizma ili propagande.Vrlo interesantna je bila i izložbaRatni muzej Ivice Jakšiæa,multimedijalnog umjetnika-autodidaktaiz Bola, èiji su radovibili iznimno duhoviti. Izlagaoje objekte koji su sadržavalidozu ironije, èak samokritiènosti,njegov pristup nikako nijebio lišen osjetljivosti za “vlastitegrijehe”.Neke pak izložbe na prvipogled nisu imale neposredneveze sa zbivanjima tog vremena,ali su ga strukturalnosadržavale. To bismo, izmeðuostaloga, mogli reæi i za AtelierKožariæ. Unatoè tome što samzbog te izložbe imao velikihproblema unutar kuæe, bilo jeprijetnji da æu biti smijenjenna mjestu voditelja, ona je umeðuvremenu zadobila kultnistatus te je, inicijativomOkwuija Enwezora u cijelostiprenesena na Documentu XI uKassel. Kompletni Kožariæevatelijer sa svim inventarom:umjetnièkim radovima, alatom,materijalom, namještajem,fotografijama, papirima, smeæem…sve je to bilo prenesenoi u neureðenom obliku rekonstruiranou Galeriji Zvonimir,koja se na koncu pretvorila uprostor u kojemu je Kožariæradio i primao posjete. S današnjeggledišta mislim da utome mogu prepoznati vezus vremenom, 1993. godinom,ratom u punom pogonu, kadaje iseljavanje bila opæa pojavakojoj smo svi svjedoèili. Izložbasigurno nije izravno aludiralana stvarna zbivanja, ali je sadržavalatu ideju izmještenosti.Struktura umjetnostikao iskaz vremenaGodine 1993. organizirali steizložbu pod nazivom Umjetnostdefenzive – neoegzistencijalizam.Naravno, bila je riječ onekim drugim umjetnicima, alinatuknice o karakteru njihovaumjetničkog djelovanja poput“introspektivno”, “autokritičko”,na koncu i “defenzivno”, gotovosu istovjetne onima s pomoćukojih Slaven Tolj danas opisujeprakse šestorice hrvatskih umjetnikakoji će izlagati na Bijenaluu njegovoj selekciji. Možemo li,dakle, reći da umjetnost upravoopisanog karaktera kod nas zapravoima podugačku povijestnasljedovanja?– Dobro je da ste spomenulitu izložbu, ona je vrlo bitna,nadovezuje se na prethodnopitanje. Izložba je obuhvaæalaradove šestorice umjetnika:Gorana Trbuljaka, IvanaKožariæa, Željka Jermana,Borisa Demura, GoranaPetercola i mene. Svi su oniproblematizirali vrijeme krozstrukturu umjetnosti, njezinusuštinu i karakter. U vrijemerata sam, za razliku od nekihdrugih i unatoè maksimama ošutljivim muzama i topovima,osjeæao potrebu za umjetnošæukao manifestacijom duha kojije jedini u stanju omoguæitiopstanak. Ta neutilitarnadjelatnost u vrijeme kad namje najvažnije bilo golo preživljavanjepokazala se kao našanajvitalnija potreba, upravou takvom trenutku poèinjeterazmišljati o tome što jestumjetnost i što je ono doistakvalitetno u hrvatskoj umjetnosti,koja je tada bila ugroženazajedno s ljudskim životima.Shvatio sam, a isto se potvrdiloi kod brojnih kolega koji sudošli do sliènih saznanja, da jenajvrjednije u hrvatskoj umjetnostiupravo ta defanzivnost,nenametljivost, minimalizamu materijalu nadomještenvelièinom ideje. Takvu umjetnostprate znaèajke kao štoje introspekcija, razmišljanje,kritiènost, ironija, ona se nenatjeèe u kategorijama mase ivolumena nego u svojoj spiritualnosti.Ovo su, dakle, biletemeljne ideje koje su stajaleiza te izložbe. Prije nego štokažem nešto o Toljevoj selekcijidobro je navesti još nekeprimjere koji ilustriraju, ili ponajvišeutjelovljuju “ono bolje”,“vitalno” u hrvatskoj umjetnosti:primjerice umjetnostGorgone koja predstavlja maksimalizamdiskrecije, takva jeVaniština umjetnost, Kniferova,Mangelosova, zatim tu je i radTrbuljaka i svih ovih umjetnikakoje sam ranije spomenuo. Isam Slaven Tolj jedan je odtakvih umjetnika, on takoðerbarata apstinencijom od tonaže,formata, zapremanja prostora;minimalnom gestom kojadonosi maksimalan stupanjmisaonog sadržaja. Njegovoimenovanje za selektora bio jeneoèekivan dogaðaj, ali svakakohvale vrijedan, i ne trebamo seèuditi da je on, kad je jednompreuzeo tu funkciju, odabraoupravo one umjetnike kojiodgovaraju njegovom autorskomtimbru. Smatram da drukèijenije ni moglo biti.Izložbene manifestacijekao manifestacije moćiIzbor umjetnika koji će bitipredstavljeni na Bijenalu oduvijekje izazivao polemike, a pitanjakoja tada bivaju postavljanaredovito su ona tipa: “Je li on(ili ona) netko tko će nas predstavitiu najboljem svjetlu?”,odnosno “Je li umjetnik dovoljnoreprezentativan za nacionalnui međunarodnu publiku?”. Nonajljuća “kompeticija”, nazovimoju tako, zapravo se odvija nalokalnoj razini, gdje je ključnopitanje umjetnikov “status” kojibiva samo još jednom potvrđenodlukom izbornika.– Toèno je da se pri izboruumjetnika za Bijenale i svemeðunarodne izložbe jaèegkalibra stvara kompetitivnasituacija. Zvuèi groteskno, aliponekad i sami umjetnici doživljavajutaj trenutak kao prilikuza natjecanje, takve izložbenajèešæe podrazumijevaju veæibudžet koji im omoguæuje nabavuskupljih materijala, veæihformata, i realizaciju radovakakve inaèe ne bi bili u prilicinapraviti. Tu vreba opasnostda iznevjerite samog sebe, ibaš zbog toga smatram kakoje Toljev pristup prije svegavrlo plemenit, moralan, on je,recimo to tako, “položio test”.No, nije mu to prvi put, naime,kad su ga svojedobno zvali naDocumentu X, i tamo je mogao“izgraditi piramidu”, ali to nijeuèinio, nego je ponio dvije lampei stavio ih na mjesto gdje ihna kraju nitko nije vidio (smijeh).Dakle, ponio se jednakokao što se ponio i sada: uzeo jeumjetnike koji su veæinom autsajderi,poput Paska Burðeleza(vrtlara) za kojeg ne zna nitko,ili Dumaniæa (kapetana dugeplovidbe) o kojemu se ne znapreviše. Osim toga, rijeè je oregionalnoj decentralizaciji,jer jedan, primjerice, dolazi izOsijeka, drugi iz Rijeke, treæiiz Splita, iz Dubrovnika, i takodalje. Tu prepoznajemo jakmoralni zalog ove selekcije,a kako æe to funkcionirati ukontekstu Bijenala i nije takovažno. Treba, meðutim, reæijoš nešto – ne natjeèemo sesamo mi, natjeèu se i drugi:Amerikanci æe sigurno sagraditijednu piramidu, Japanci nekakavobelisk… govorim, dakako,figurativno i pomalo ironièno.Ne smijemo se zavaravati:Bijenale jest dogaðanje kojebez sumnje trpi od svakojakihmanifestacija moæi. Ali morateraèunati s time da æe se uvijekpojaviti netko tko æe sagraditi“veæi neboder” od vas, stogasmatram da je u tom kontekstumožda ne samo moralnije,nego i inteligentnije – odustatiod kompeticije i krenutiobrnutim putem: diskrecije,finoæe, minimuma, pa moždaupravo to budu znaèajke kojeæe omoguæiti pojaèanu recepcijunaše izložbe.Umjetnička galerija uDubrovniku programski bitrebala pokrivati prilično ekstenzivanraspon sadržaja; unjoj bi trebalo biti mjesta i zaprezentaciju lokalne baštine, imodernističke tradicije, i suvremeneumjetnosti. Uspijevate lireagirati na sve ove zahtjeve?– Jasno, nastojim obuhvatititaj veliki spektar sadržaja.Nastojim uspostaviti interakcijuunutar širokog vremenskogi prostornog raspona materijalakoji nam je na raspolaganju, netako da pasivno preslagujemsadržaje, nego uspostavljajuæikorespondenciju meðu njima.Ima mnogo naèina da se toostvari, ali ono o èemu samispoèetka vodio raèuna bilo jeustrajanje na afirmaciji galerijekao kulturnog središta Grada.Naroèito je važno da sadržajikoji se u njoj predstavljajuostvaruju relaciju s mjestom iostatkom svijeta. Jedan od uovom smislu paradigmatskihprojekata bio je Dubrovnik– ovdje i drugdje koji sam radiozajedno s Catherine David, ukojemu je sudjelovalo desetakumjetnika iz raznih dijelovasvijeta, ukljuèujuæi i domaæeautore. Svi oni pojedinaènodolazili su u Dubrovnik tijekomnešto više od godinedana, ovdje su prezentiralisvoje radove i ostajali u gradukako bi upoznali prostor i lokalneprobleme, zatim su muse vraæali kao sudionici završneizložbe koja se je referiralana njihovo iskustvo mjesta.Projekt je, dakle, bio idejnoizrazito vezan uz Dubrovnik,nemoguæe ga je preseliti bilogdje drugdje, a upravo takvameðunarodna mreža referencije ona suštinska pretpostavkada neko mjesto postane relevantnosredište.Protiv “saprofitskekulture”Ima li Umjetnička galerijaneke prednosti u odnosu na sličneinstitucije u ostalim regionalnimcentrima, s obzirom na činjenicuda je Dubrovnik ipak pouzdano“popunjeno” turističko odredište?Ima li, s druge strane, činjenicada se Dubrovniku, baremsezonski, snažno doziraju kulturnisadržaji i svoje negativneposljedice? Stvara li se ponekadatmosfera u kojoj kulturni turizamzapravo postaje alibi zatrošenje novca i proizvodnju kičaoplemenjenog egzotikom slavneregionalne prošlosti?– Te opasnosti postoje, svesu one u igri, ali ne želim se uovom trenutku previše na njihobazirati nego intenzivnomdjelatnošæu želim ustanovitimodel koji æe amortiziratiproblematiku o kojoj govorite.Dubrovnik nosi prednosti iopasnosti, ali moj je cilj, unutarsegmenta kulture kojim sebavim, na najbolji moguæi naèinkapitalizirati dani prostor,podneblje. Godine 2000., kadasam preuzimao Umjetnièkugaleriju, u Dubrovniku su sejoš osjeæale posljedice rata,turistièki trend još nije bioreaktiviran, ali znao sam da æese i to vrlo brzo dogoditi te daopæi interes koji za Dubrovniknesumnjivo postoji moramiskoristiti kako bih napravionešto konstruktivno i vrijednou smislu prezentacijeumjetnosti. Ako sve bude uredu, a mislim da hoæe, jer sui ljudi iz gradskih vlasti valjdashvatili da naša aktivnost nijeusmjerena protiv njihovih interesa,taj æe se povoljan trendnastaviti. Važno je, kao štosam veæ naglasio, da sadržajibudu što autentièniji, vezaniuz mjesto, prepoznatljivi kaonešto što je moglo samo tamonastati. Dubrovnik obvezujesvojom poviješæu, meðutim neželim se ponašati kao i mnogi,proizvoditi ono što bih nazvao“saprofitskom kulturom”, štopodrazumijeva iskorištavanjehumusa koji nam je u samompoèetku dan, a ne rekreiranjeupravo one energije koja jedoprinijela da taj grad zadobijesvoju povijesnu ulogu.Istodobno ste galerist, kritičari umjetnik. Kakvo je vašepoimanje tih triju praksi? Jesuli one odvojene, ravnomjernozastupljene, ili su kritičarski ikustoski posao u vašem slučajusamo ekstenzija umjetničkogdjelovanja?– Ova polivalentnost nijeuvijek jednakog znaèenja, jerponekad je možda u pitanjušizofrenija, ali u posebnosretnim okolnostima ipak jerijeè o svojevrsnoj objedinjenosti.Ja sam ipak baziènoartist, ali mislim da u svemuonome što radim, ukljuèujuæidakako i umjetnost i postaveizložbi, postoji neki zajednièkinazivnik, jedinstvo koje se usretnim trenucima uspostavi uveæoj ili manjoj mjeri. Nisampovjesnièar umjetnosti, stogaje logièno da je moj pristupdrukèiji, više sam sklon improvizaciji,intuitivnom odluèivanju,a manje redoslijedu ipoštivanju rasporeda sati, što,naravno, ima svojih dobrih iloših strana. Pored toga, mojakomunikacija s umjetnicimadrugaèija je od one kustosa,bolje se razumijemo jer smomentalno drukèije uštimaniod ljudi iz drugih branši. To jevjerojatno jedna od prednostikoju kao umjetnik imam uposlu kojim se bavim.Emitirano na Radiju 101.Oprema teksta redakcijska.cmyk