Ivica Župan - Rubne posebnosti TEST ! Jezikometni derbi ... - Zarez

46 VII/151, 24. ožujka 2,,5.@nimal portalAntropologija životinjakao paradoksalna nužnostnimalportalSuzana MarjanićČesto eksploatirani specistički iskazo našoj životinjskoj prirodi, međuostalim, potvrđuje kako je krajnjevrijeme da iniciramo antropologijuživotinja koja bi životinjamaomogućila da figuriraju kao aktivnisubjektiokušaj ostvarenja bioetièkoga susretaljudske s neljudskom životinjom,dakako, i u teoriji i u praksi, uvjetnoodreðujem terminom transvrsizam/transspecizam,koji, dakle, pokriva etièku negacijuspecizma (vrsizma), što æe reæi – prožimanjebrižnosti za sve oblike života. Naime, pojamspeciesism (hrvatska prilagoðenica specizam)– u analogiji sa strahotnim pojmovimakao što su rasizam i seksizam – inicirao jeRichard Ryder, britanski psiholog i jedanod pionira suvremenoga osloboðenja životinjai pokreta za prava životinja 1970.Sociokulturna antropologinja BarbaraNoske meðu prvima je u okviru eko/feministièkihteorija postavila pitanje ljudskogaodnosa prema drugim životinjama, zahtijevajuæiu svojoj knjizi Humans and OtherAnimals: Beyond the Boundaries of Anthropology(1989.) – a koju je napisala kao kritikuobjektivizacije životinja i kao zahtjev zanjihovom resubjektivizacijom – oblikovanjeantropologije životinja (animalistièke antropologije),s obzirom na to da još dominirasamo (antropocentrièna) antropologija uodnosu na životinje.“Ne/kulturne” životinjeNaime, prema Havilandovoj tautologijskojdefiniciji iz njegove knjige Kulturnaantropologija (koristim 6. izdanje u prijevoduVesne Hajniæ u izdanju Naklade Slap iz2004.) antropologija prouèava ljude, u okviruèega se fizièka (ili biološka) antropologijabavi ljudima kao biološkim organizmima, akulturna antropologija “ljudima kao kulturnimživotinjama”. Iz navedenoga odreðenjaljudi kao “kulturnih životinja” mogao biproizaæi zakljuèak da su životinje prematome navodno “nekulturne životinje”,unatoè nepobitnoj èinjenici da i životinjeposjeduju kulturne obrasce. S obzirom naHavilandovu definiciju antropologije, vidljivoje da antropologija iskljuèuje životinje;naime, ukljuèuje ih jedino ako antropolozimaživotinje koriste za spoznaje o vrhunaravnomantroposu kao “kulturnoj životinji”.Primjerice, (fizièka) antropologija bavi se– Havilandovim odreðenjem – i prouèavanjemdrugih primata (dakle, ponovo u okvirimaantropologijske objektivizacije životinja)kako bi ustanovila podrijetlo ljudske vrstei doznala “kako, kada i zašto smo postalivrsta životinje kakva smo danas”. Iz teknekoliko redaka sveuèilišnoga udžbenikakulturne antropologije, koji je strukturirankao uvod u studij antropologije, potvrðenaje detekcija Barbare Noske o tome kako jeantropologija kao studij anthroposa, èovjeèanstva,zapravo, neukusno antropocentrièna,s obzirom na to da antropologija vjerujeda se životinjama kao subjektima možebaviti jedino biologija i etologija (znanosto ponašanju životinja). Prema zahtjevimaBarbare Noske, antropologija bi trebalaodbaciti svoje a priori shvaæanje životinjakao biæa koja su nedostojna za antropološkepristupe i kada bi takva antropologija podijelilasvoje poglede s etolozima, mogla bipostati integrirajuæa znanost ljudi i životinjapod pojmovnim kišobranom antropozoologijaili zooantropologija.Životinje – “dobre za misliti”Èesto eksploatirani specistièki iskaz onašoj životinjskoj prirodi, izmeðu ostaloga,potvrðuje kako je krajnje vrijeme da iniciramoantropologiju životinja koja bi životinjamaomoguæila da figuriraju kao aktivnisubjekti. Naime, animal studies kao interdisciplinarnopodruèje – kako upuæuje kulturnaantropologinja Molly Mullin – gotovoje nepoznato antropolozima, iako je Lévi-Strauss veæ 1962. u knjizi Totemizam danas,dakle gotovo prije pola stoljeæa upozoravaoantropologe kako nam životinje pridajubitne konceptualne izvore, apostrofirajuæiu konceptu objašnjavanja totemizma kakosu životinje dobre za misliti, buduæi da nam– kao i biljni svijet – nude metodu mišljenja,najprihvatljiviju nomenklaturu zadenotiranje sociološkog sistema.Željela bih naglasiti kako se kaototalna etièka opreka, primjerice,Schopenhauerovoj mizoginiji oèitujenjegovo zalaganje za lingvistièku jednakovrijednostživotinje i èovjeka; naime, rijeèje o njegovu negodovanju u djelu O temeljumorala – u okviru etièke obrane životinja dase moralna pobuda potvrðuje kao istinskai time što uzima i životinje – zbog leksièkineutemeljenoga razlikovanja nekih biološkiidentiènih životinjskih i ljudskih osobina.Naime, prosvjetiteljskom sofistikacijomjezika, jedenju, pijenju, zaèeæu, raðanju,smrti i lešu životinje pridaju se posebni, diskriminirajuæirazlikovni izrazi, a izbjegavajuoni koji oznaèavaju iste takve radnje ljudi.Pritom Schopenhauer napominje kakoarhaièni jezici nisu poznavali takvu diferencijacijus obzirom na antropomorfno i animalno,nego su istim imenom nazivali stvarikoje su jednake, zakljuèujuæi kako je navedenalingvistièka diferencijacija u odnosuna ljudsko i životinjsko bijedni trik i djeloeuropske popovštine. Ipak, Schopenhauer jeprihvatio – kako to imenuje Peter Singer– “udobnu pogrešku” da navodno “moramoubijati” kako bismo preživjeli.O transvrsizmu/transspecizmu svjedoèi,primjerice, i Marjorie Garber u komentaruCoetzeejeva Života životinjâ (1999.)podatkom kako su društva za zaštituživotinja koja su nastala u 19. stoljeæu zapravoosnovali isti društveni aktivisti kojisu osnovali društva za ukidanje ropstva iza žensko pravo glasa. Meðutim, iako jeMary Wollstonecraft u Obrani ženskih prava(1792.) postavila zahtjev da bi se èovjeèanodnos prema životinjama trebao unijetikao dio narodne izobrazbe s obzirom na to datakav odnos “u sadašnjem èasu nije jednaod naših nacionalnih vrlina”, animalistièkaperspektiva pod okriljem bioetike jedva daje prisutna u osnovnoškolskim i srednjoškolskimobrazovnim sustavima.Transspecizam kao utopijskaprojekcijaTransvrsizam/transspecizam možeposlužiti kao utopijska projekcija u smisluradikalnoga NE sadašnjosti, s dodatkomkako u anarhistièkim strategijama i premaanarho-krilatici “Gdje ima vlasti, nema slobode”utopija oznaèuje mjesto, društvo kojejoš uvijek nije realizirano, a NE kao premasrednjoškolsko-udžbenièkim formulacijama– “mjesto kojega nema”. Primjerice, provoðenjemu praksu interspecistièke ljubavi itransspecizma mogu se atribuirati izvedbenestrategije pseæeg i psolikog performeraOlega Kulika – “èovjeka-psa” koji u performansimaodabire kinièku ulogu Diogena– poslužimo se Sloterdijkovim odreðenjemkinizma kao oblika kojim se mogu poništitisvi cinièki oblici moæi – i ako je potrebno,strategiju ujedanja. Ili kao što detektira I.Bakstein – Kulikova zoofilija (u znaèenjuprijateljstva prema životinjama) poèiva nalogièkom i filozofijskom izvorištu; naime,povijest logike sadrži princip identiteta uokviru kojega su Bog i životinja identièni,što æe reæi – princip identiteta nalazi se uPokolj 325.000 beba tuljana!Snježana Klopotanana 15. ožujka 2005. Prijatelji životinja uz potporu udruge Glas životinja izKarlovca te brojnih graðana, održali su glasan prosvjed protiv pokolja tuljana uKanadi, ispred kanadskog veleposlanstva u Zagrebu. Više od 60 prosvjednikaizrazilo je svoje zgražanje zbog pokolja 325.000 uglavnom beba tuljana, koje Kanadaplanira pobiti tijekom ožujka i travnja ponajviše zbog njihova krzna. Osim držanja transparenatai uzvikivanja parola, aktivisti Prijatelja životinja preko megafona su pozivaligraðane na bojkot svih kanadskih proizvoda,kao i modnih kuæa Prada i Dolce & Gabbanakoje prodaju proizvode od tuljanova krzna.Umjesto odsutnoj kanadskoj veleposlaniciStefanie Beck, prosvjedna nota uruèena jepredstavniku veleposlanstva, koji je poricaoumiješanost kanadske vlade u pokolj. Ovimprosvjedom Hrvatska se na Svjetski danprosvjeda protiv pokolja tuljana u Kanadipridružila prosvjedima (njih 55) diljem svijetau 27 zemalja na pet kontinenata.Onome pod èijom se apsolutnom moæi nalazièovjek i Onih koji se nalaze pod apsolutnommoæi èovjeka. Rijeè je o identitetima meðubiæima koja se prostiru izvan spoznatljivostilogosa, a što je sadržano u konceptimatotemizma.S druge etièki opreène strane, nekiumjetnici koriste živote životinja kaoobjekte i simbole vlastita umjetnièkogaizražavanja. Primjerice, navodim sluèajvideo-instalacije Video-ribice (1979.-1992.)pionira video arta Nama Junea Paika, kojusmo mogli vidjeti na nedavnoj izložbiEnigma objekta u Galeriji Kloviæevi dvori, ukojoj umjetnik u estetske svrhe koristi 45japanskih ribica koje su smještene u sedamakvarija ispred sedam monitora, gdje suizložene agresivnoj izmjeni video-slika.Naime, uvijek budna udruga Prijatelji životinjautvrdila je da ribice kao živi eksponatiispred navedenih monitora umiru od stresa,a umrle ribice, naravno, uprava Galerijezamjenjivala je novim kupljenim “pošiljkama”.Na navedenu uporabu života životinjau umjetnosti jedino je reagirala udrugaPrijatelji životinja, time što su poslali prijavuVeterinarskoj inspekciji, ali, dakako, bezodgovora i akcije, što nije rijedak sluèaj udjelatnostima spomenute inspekcije (usp.http://www.prijatelji-zivotinja.hr/animalist/16.html).Isto tako, prema podacimakoje sam dobila, neki pojedinci ribice suiznijeli u plastiènim vreæicama, meðutim,veæ sljedeæega dana uprava Galerije kupilaje nove ribice. Nadalje, netko je ponudiodjelatnicima Galerije da potpišu peticijukoja problematizira korištenje života životinjau ime umjetnosti, što su, zaèudo,prema izvorima mojih podataka – SVI iuèinili, a “neki su zbog svog potpisa imaliprobleme”. Nakon nekoliko dana dolaze,naravno, i novinari; meðutim, djelatniciGalerije nisu smjeli davati izjave medijskimoglašivaèima.Tragom interspecistièke ljubavi i prijateljstvate transspecizma pokušavam uæiu (zasad) utopijske svjetove s vjerom utrenutak da æe jednom, doista, biti ostvarenegalitarizam svemoæi svih vrsta koji sezasad ne ostvaruje u skandaloznoj Stvari– kako “Bijeli Kapitalistièki Patrijarhat”imenuje Donna Haraway – moguænost pravnogai politièkoga statusa za SVE oblikeživota, a što æe biti moguæe jedino u onomtrenutku kada neki ljudi i sve životinje, kaoi biljne vrste, neæe više biti promatrani kaosvojina.Oleg Kulik, Rus, 1999.cmyk