SUBverSive feStivaL - Budućnost europe - Zarez
SUBverSive feStivaL - Budućnost europe - Zarez
SUBverSive feStivaL - Budućnost europe - Zarez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Knjige<br />
zarez, xiv /333, 26. travnja 2012. 38<br />
Po kičmi i rebrima stare<br />
dame<br />
Kaos koji kasnije u školi učimo napamet po nekom proizvoljnom redu u malo je kojoj<br />
knjizi zabilježen s ovakvom pomnjom. Skoro da bismo se usudili reći: ljubavlju<br />
Dario Grgić<br />
Vrag nas je sašio od istog materijala,<br />
k tome još s rasprodaje.<br />
Tako tvrdi članica nizozemskog<br />
pokreta otpora koja se zaljubila u Nijemca<br />
i s njime gradila novi svijet u DDR-u. Tvrdnja<br />
koja ne govori o narodima Europe,<br />
ali bi se na njih mogla primijeniti. No što<br />
narodi Europe misle kada se spuste na<br />
balkansku polutku? Ima li razlike između<br />
dojmova što su ga izazvale gorile na Stanleya<br />
i Livingstonea i efekta koji mi izazovemo<br />
u plahim, na krempitama stasalim<br />
srcima Europljana?<br />
Zar mi ustaše? Makova knjiga ekranizirana<br />
je u izvrstan dokumentarac koji je<br />
nakon emitiranja na HRT-u prije nekoliko<br />
tjedana izazvao mali skandal. Hrvati su<br />
prikazani kao ustaše. Čuda li! Zanimljivo<br />
je da zabrane emisija tog tipa (koje tematiziraju<br />
npr. NDH) redovito traže isti oni<br />
koji misle kako dr. Ante Pavelić, rame uz<br />
rame s Kristom i Bobom Dylanom, stoluje<br />
u hrvatskim srcima.<br />
Kada Europejac stigne u Kongo, među<br />
majmune, i kada on koji svojim rafinmanom<br />
i socijalnim kontekstom svakako<br />
nije majmun, ili barem na sebe ne gleda<br />
u okviru primatskih formula, što on prvo<br />
može pomisliti kada nas vidi, crne, velike<br />
i okupljene oko vatri (jer dotle jesmo dogurali<br />
da sad već imamo vatru)? Geert<br />
Mak sletio je u Novi Sad. Dobra je vijest<br />
da je Novi Sad osvježenje u odnosu na<br />
Budimpeštu, barem naizgled. Sankcije<br />
su u jeku, Zapad zadovoljno trlja ruke jer<br />
se sankcijama režim Slobodana Miloševića<br />
judo-ekonomijom bacilo na koljena,<br />
ali Mak to ne vidi, on vidi osvijetljene<br />
ulice, dobro odjevene ljude, smijeh. Svi<br />
su na sebe navukli trenirke. Kao u bivšem<br />
SSSR-u. Aleksandar Tišma mu spominje<br />
samoubojstva. Ovdje se ljudi ubijaju s lakoćom<br />
kojom vas drugdje pozdravljaju. Ja<br />
međutim nisam siguran. Mislim da je to<br />
mit, jedan od mitova. Panonija statistički<br />
ne odskače od drugih europskih zemalja.<br />
Mogu zamisliti Tišmu kako mitomani<br />
pred Makom. To su tipični balkanski poslovi<br />
u esencijanom izdanju. Prvo seremo<br />
o samoubojstvu, onda se nakrkačimo fiš<br />
paprikaša na račun države. U takvim se<br />
zemljama teško umire čak i ako pucaju<br />
u tebe. Ali se priča uklapa u ambijent.<br />
Ogromno nebo. Pustare. Onda malo mašeš<br />
listama nezaposlenih. I što preostaje Zapadnjaku<br />
u protokolarnoj posjeti Kongu,<br />
nego da kaže: je, da, mora da se ove gorile<br />
ubijaju sve u šesnaest. I tko bi to samo rekao<br />
(možda misle), jer izgledaju tako jaki<br />
i jedu tako puno banana. Tišmino izvješće<br />
kosi se s Makovim opažajem: “Restoran<br />
je pun, atmosfera vesela”.<br />
Tarzan na Balkanu Mak piše o<br />
bolnicama punima ranjenika, o iznenadnim<br />
nestancima struje, o mladim ljudima<br />
koji mu govore kako imaju osjećaj da više<br />
nikada neće pripadati Europi. Mak u tome<br />
(možda brzopleto) vidi pesimizam. Interesantnu<br />
reakciju imao je Aleksandar Dugin<br />
nakon prvog posjeta Francuskoj: njima<br />
je još gore nego nama. Rebecca West je<br />
Geert Mak, U Europi, s<br />
nizozemskoga preveli Romana<br />
Perečinec, Radovan Lučić, Snježana<br />
Cimić; Jesenski i Turk, Zagreb, 2010.<br />
napisala kako je došla u Jugoslaviju da bi<br />
vidjela povijest od krvi i mesa. Prapovijest,<br />
rekli bismo. Nešto slično kao da pasionirani<br />
čitatelj Homera ode u Južnu Afriku<br />
početkom devetnaestog stoljeća da u liku<br />
Shake Zulua vidi kako je izgledao Ahil.<br />
Asne Seierstad bilježi kako joj je Žarko<br />
Korać, dok su sjedili u restoranu (uvijek i<br />
svugdje restoran) te motrili na<br />
ljude koji su mirno jeli i pili:<br />
I Sarajevo je ovako izgledalo<br />
večer prije početka rata. Krv<br />
mora poteći.<br />
Geert Mak ne piše, kao Seierstadova,<br />
o divljacima, ali bilježi<br />
gledanja srpskog informativnog<br />
programa: izvješća se<br />
tiču samo hrvatskih i bošnjačkih<br />
zločina, o srpskima nema<br />
ni spomena. Bilježi propagandnu,<br />
manipulativnu stranu<br />
rata, falsificiranje broja poginulih,<br />
motive ratovanja. Režime<br />
Izetbegovića, Miloševića<br />
i Tuđmana okarakterizirao je<br />
kao izrazito antiliberalne, što<br />
je objasnio s pet desetljeća komunističke<br />
jednoumne vladavine.<br />
Ispada da mi ovdje nismo<br />
toliko divljaci koliko smo ketmeni.<br />
Ljudi koji se s lakoćom<br />
uklope u sustave, bez obzira<br />
na mržnju koju prema njima<br />
osjećaju. Mržnja je općenito<br />
ovdje važna i u smislu utvrđivanja<br />
identiteta. Mržnja je, na<br />
koncu, ovdje nekako pobrkana<br />
s hrabrošću. Budući da priču<br />
oglas<br />
o nama Mak ne priča nama, nego njima,<br />
zanimljivo je vidjeti kako izgledamo u tom<br />
počešljanom izdanju. Podsjećamo li na<br />
onu majmunicu iz Legende o Greystokeu<br />
dovučenu u London kao osmo svjetsko<br />
čudo. Gorila u Berlinu, gorila izložena<br />
berlinskom uglu gledanja sa svojom drekom<br />
oko banana zbilja može izgledati passé.<br />
Stvari stoje sasvim drugačije nađete li<br />
se u kojoj od balkanskih prašuma okruženi<br />
primatima kojima je zadnji suvereno<br />
vladao onaj zagorski Tarzan Tito. “Ah,<br />
ta Zapadna Europa koja se vječito nešto<br />
žali”, kaže jedna od intelektualki koje je<br />
Mak upoznao.<br />
Šarmantna povijest zločina<br />
A Želimir Žilnik priča mu kako je odjenuo<br />
glumca u Titovu uniformu i krenuo<br />
ga snimati po Beogradu. Tarzana majmuni<br />
nisu zaboravili. Ima, kao i kod Burroughsa,<br />
svega. Neki se majmuni ljute jer ih je<br />
kralj ostavio s mnogo nasilnika i bandita.<br />
Neki mu kliču, kao u Tarzan se vraća. A<br />
neki se prave da su ga zaboravili, no ne<br />
mogu dugo izdržati. Policija privodi filmsku<br />
ekipu, ali zapovjednik smjene ume da<br />
se šali: Poštovani predsedniče, drago mi<br />
je što vas vidim. Ovaj nesporazum ćemo<br />
odmah rešiti.<br />
Mak je obišao cijelu Europu i knjigu<br />
nakrcao povijesnim ličnostima, kao i običnim<br />
ljudima. Kaos koji kasnije u školi<br />
učimo napamet po nekom proizvoljnom<br />
redu u malo je kojoj knjizi zabilježen s<br />
ovakvom pomnjom. Skoro da bismo se<br />
usudili reći: ljubavlju. Povijest zločina<br />
malo je gdje ovako šarmantna. Padaju mi<br />
na pamet Will Durant i Eric Hobsbawm.<br />
Očito je za zbrku koja nije samo zbrka u<br />
glavama potrebno i razumijevanja koje<br />
nije dirigirano snobizmom kao u slučaju<br />
Rebecce West, ili unaprijed stvorenim<br />
koga zanima jasan,<br />
gotovo lapidaran<br />
stil i pogled lišen<br />
brzanja, svakako bi<br />
trebao nos zabiti u<br />
ukoričeno izdanje<br />
fascinantnog<br />
putovanja po kičmi i<br />
rebrima stare dame<br />
Europe<br />
predrasudama, kao kod Asne Seierstad.<br />
Autor je novinar, a kako rekosmo, knjiga<br />
je bila “prikazivana” i na televiziji u obliku<br />
serije. Međutim, koga zanima jasan, gotovo<br />
lapidaran stil i pogled lišen brzanja,<br />
svakako bi trebao nos zabiti u ukoričeno<br />
izdanje fascinantnog putovanja po kičmi<br />
i rebrima stare dame Europe. Mak si je<br />
dao truda da ih prebroji.