skripta za pisanje eseja iz hrvatskog jezika

~ Skripta iz hrvatskog jezika za esej na državnoj maturi ~
plemeniti osjećaji i te strahovite žrtve trebaju mu poslužiti kao ljestve da
se dospije do Delphine de Nucingen. Nisu ga više primali u palači Restaud.
Nije išao više ni u školu, samo na prozivke. Odlagao je učenje do ispita.
Odlučio je platiti upisninu za 2. i 3. godinu, pa onda u posljednjem trenutku
sve naučiti naizust. Na taj način je dobio 15 mjeseci slobodnog vremena u
Parizu, da iskorištava žene ili da lovi bogatstvo.
Ulazak u otmjeno društvo
Rastignac je dobio pismo od majke i sestre, te novac od prodanog nakita.
Majka ga savjetuje da pametno uloži novac, a sestre mu poručuju: “Ako
hoćeš mogli bismo se odreći rupčića i sašiti ti košulje !”. Kada je Eugene
pročitao pisma, sav je bio uplakan. Sjetio se oca Goriota kako noću u sobi
svija svoje srebro, kako bi platio mjenicu svoje kćeri”. To isto je učinila i
tvoja majka sa svojim nakitom. Jesam li ja pokrao svoje sestre?” pomisli i
osjeti kajanje. Poslije šetnje u Tuileriesu prijavi se kod gđe. Beauseant i
ona ga pozove na objed. Kakova je to bila raskoš na stolu, a tu raskoš
predstavljalo je posuđe i jelo. Trenutak poslije sjedoše u laku kočiju i začas
stigoše u kazalište. Svi pogledi bili su upereni prema njima. On pomisli da
sanja. I kćeri oca Goriota bile su u kazalištu. Društvo je bilo vrlo otmjeno.
Te večeri upozna Eugene gđu. de Nucingen i reče joj, da je on susjed
njezinom ocu. Čim sam vas vidio osjetio sam, kao da me neka struja nosi
prema vama. “Nisam ni sanjao da ste tako lijepi” i on ostane pored nje do
kraja predstave. Kada se vratio u pansion, svrati do oca Goriota i ispriča
mu da je upoznao njegovu kćer Delphine. Prvi puta je bio u sobi oca
Goriota i nije mogao sakriti svoje zaprepaštenje kada je vidio tu rupu u
kojoj je živio otac i sjeti se raskošne haljine njegove kćeri. Na prozoru nije
bilo zastora, nije bilo tapeta, pa se nazirao čađav zid. Dobri je čovjek ležao
na lošoj postelji, a imao je samo tanak pokrivač. Pod je bio vlažan i pun
prašine, a u kaminu nije bilo ni traga od vatre. “Moje kćeri su dobre, samo
da su im muževi dobri, bio bih presretan. Da sam barem mogao živjeti kod
njih, meni bi bilo dosta samo da slušam njihov glas i srce bi mi igralo od
radosti”. “Ali gospodine kako možete živjeti u ovakvoj rupi, pored toliko
bogato udomljenih kćeri” reče Eugene. “Ma što će meni bolje ? Moj život je
u mojim kćerima !” reče Goriot. Starac i student postali su veliki prijatelji.
Rastignac je bio pozvan kod gđe. Delphine. Ona je bila očajna i nije to
krila, no on je želio znati razlog toj zlovolji: “Htio bih da budete samo
moja !”. Delphine mu ponudi torbicu: “Idite u kockarnicu, stavite 100
franaka ili izgubite sve ili donesite 6000. - franaka”. U kockarnici stavi 100.
- franaka na broj 21 (koliko je imao godina) i na sreću ne znajući dobio je
3600. - franaka i opet nasumce stavi cijelu svotu na crvenu boju.
Promatrači su ga zavidno gledali. Kotač se okrenuo i dobio je opet 3600. -
franaka. “Sada imate 7200. - franaka. Poslušajte me i idite” šapnu mu
bankar. “Vi ste me spasili !” zagrli ga presretna Delphine. Govorila mu je
kako joj je loše u braku, donijela je sav miraz, a sada nema ništa. “On mi
daje samo za moje osobne izdatke određenu svotu. Da se obratim ocu, ali
sestra i ja smo ga upropastile. Zahvaljujući vama ja sam postala slobodna i
radosna”. Uzela je 6000. - franaka, a njemu ostavila ostatak. Vi ćete
objedovati samnom svakoga dana, a pratiti ćete me i u Italiens (kazalište).
Opet je ocu morao ispričati kako je bilo kod njegove kćeri Delphine, a dade
mu i 1000 franaka od dobitka u kockarnici. “Možda samo oni koji vjeruju u
11