skripta za pisanje eseja iz hrvatskog jezika

~ Skripta iz hrvatskog jezika za esej na državnoj maturi ~
liječnika” – reče Delphine. “Da ste na samrti, trebalo bi da otpuzite k
svome ocu. On vas zove” – reče Eugene. “Moj otac jamačno nije toliko
bolestan kako vi kažete. On bi svisnuo od tuge kada bi moja bolest postala
pogibeljnom zbog toga izlaska. Doći ću poslije liječničkog pregleda”.
“Zašto ne nosite svoj sat?” Student joj šapne na uho: “Vaš otac nema čime
kupiti pokrov u koji će ga večeras poviti. Založio sam sat, jer ništa drugo
nema. Idem, idem – ja ću prije vas stići” reče Delphine. On je sretan što
može javiti samrtniku da će mu bar jedna kćer doći. U sobi je doktor
operirao oca Goriota. Pekli su mu leđa srebrnim nitratom. To je bio
posljednji lijek za koji znanost zna, ali lijek bez pomoći. “Nema mu više
pomoći, ne možemo ga spasiti. Treba mu odjenuti bijelu košulju i
promijeniti posteljinu” reče liječnik. Gospođa Vauquer reče: “Otac Goriot
nema više ni santima. Ako bih dala plahte za čovjeka koji samo što nije
izdahnuo, a i jedna se mora dati za pokrov. Tko će meni nadoknaditi
troškove ?” – udovica kao da nije u stanju izgubiti. “Uzmi prevrnute plahte
iz sobe br. 7, one su dobre za mrtvaca” – šapne sluškinji. “Nasie! Fifine!”
reče otac. “Ah moji anđeli!” i odleti njegova duša. Delphine nije došla jer
se je posvađala s mužem oko novca, koji je tražila od oca. Gđa. Restaud
ipak je došla i kad ugleda oca briznu u plač: “Oprostite moj oče! Svi me
mrze, samo me vi volite. Ja sam bestidnica, nisam ga cijenila. Otac je
umro!” vrisnu grofica i onesvjesti se. “Potražite svećenika i položite starca
na odar između dvije svijeće u praznoj sobi”. Rastignac napiše pismo
barunu i grofici da pošalje ljude koji će podmiriti sve troškove oko
pogreba. Sutradan Rastignac i student medicine prijavili su starčevu smrt.
Kako zetovi nisu poslali novac, niti je itko došao, Eugene je platio
svećenika, a student je u svojoj bolnici kupio bijedni mrtvački sanduk, da
ga mogu pokopati. “Ako zetovi i kćeri ne budu htjeli vratiti novac koji si
dao, zapovijedi da se ureže na grobu natpis”: “OVDJE POČIVA G. GORIOT
OTAC GROFICE de RESTAUD i BARUNICE de NUCINGEN SAHRANJEN O
TROŠKU DVOJICE STUDENATA”
Uzalud je Rastignac dolazio kćerima, nisu ga htjele primiti: “Njima je umro
otac, pa su u velikoj žalosti”. Kada se vratio u pansion Eugene je zaplakao
kada je na ulazu spazio mrtvački sanduk jedva pokriven crnom čojom,
stavljen na dvije stolice u toj pustoj ulici. Jedno ružno škropilo bilo je
umočeno u pokositrenu posudu punu svete vodice. To je bila siromačka
smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i rođaka. U crkvi dva svećenika,
pjevač i crkvenjak obaviše pogreb za 70 franaka, jer crkva nije bila bogata
da bi molila besplatno. Kada su smjestili sanduk u pogrebnu kočiju, dođoše
dvoja kola s grbovima grofa de Restauda i baruna de Nucingena, ali
prazna i otpratiše mrtvački sanduk do groblja Pere – Lachaise. Spustiše
tijelo oca Goriota u raku oko koje su bile sluge njihovih kćeri, koji se
pokupiše sa svećenikom, kada je zamolio kratku molitvu koju je platio
student. Grobarima, da bi pokrili sanduk zemljom Rastignac je morao dati
napojnicu. No on nije imao novca, pa je posudio od sluge Christophera 20
santima. Tužno se zagledaju u grob i u njemu pokopa svoju posljednju
suzu koja odleti u nebo čim je pala na zemlju.
uz Eugenie Grandet najslavniji Balzacov roman
tema: uspon u visoko društvo; očinska ljubav; društveni život Pariza
14