skripta za pisanje eseja iz hrvatskog jezika

More documents

Recommendations

Info

~ Skripta iz hrvatskog jezika za esej na državnoj maturi ~ odrasta u rezigniranog čovjeka, rastegnutog na više strana koji ne pronalazi svoj unutrašnji mir. Ivicu "guta" vrtlog gradskog života: izrasta u lijepog, stasitog mladića ali je žrtva sudbine uvjetovane daljnjim okolnostima, tuđom voljom i htjenjima, a ne izrazom svjesne aktivnosti, aktivnog odnosa prema životu, sredini i sebi. On nema čvrsto određen životni cilj, on je "objekt na kome se provodi tuđa volja" i koji ovisi o ljudima što ih je upoznao u Meceninu domu, u gradu, iako ih prezire i mrzi iz dna duše, (kao npr. Mecenu), ismijava i ironizira (kao npr. Žorža, Šajkovskog), voli ali ih se ujedno i boji (kao npr. Lauru) itd. Zato im se pasivno opire, bori protiv njihovih poroka za svoje vlastito mjesto i vlastiti život u toj sredini. Neugodna iskustva sa brzim, surovim gradskim životom, daju mu uvid kakav treba biti da bi uspio u životu. shvaća okolinu, ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar. Ta gradska dvoličnost, nemoralnost mu se gade te se vraća u seosku idilu svoga doma da mirno živi, sa svojom obitelji ali je uhvaćen u koštac sa dvije žene, te na kraju završava kao nesretni alkoholičar, bez vidljivog cilja na obzoru. Žena za koju je mislio da je ostvarenje njegovih životnih nadanja i snova do temelja ruši njegov život, ubija njegove najbliže, te on postaje samotan, mrk, strog i ozbiljan. Svatko mu je bio stran kao i on drugima, nije imao ni prijatelja ni neprijatelja, havata ga “delirium tremens”, alkoholno ludilo, te završava tragično. Lik koji uz Ivicu ima važno mjesto u romanu je Laura. U prvom kontaktu s Ivicom otkriva se kao privržena, dobrodušna, nježna osoba, ali samouvjerena, a zatim, produbljavanjem odnosa s Ivicom i drugim likovima te njezinim djelovanjem, upoznajemo je kao proračunatu superiornu, ironičnu, zločestu i amoralnu ličnost. Mnogi proučavatelji Kovačićeva djela pa, prema tome, i tumači njegovih likova govore o Lauri kao "demonskom" liku, kako s obzirom na sve ono što se s njom zbiva, tako i s obzirom na ono što ona čini. Laura je, za razliku od Ivice pokretač radnje, neobjašnjivih postupaka junaka romana, intrigant: ona je lik fatalne žene, žene koja predodređuje i određuje sudbine ljudi. Laura je lik pun suprotnosti i unutrašnjeg nesklada. Hrabra je, prevrtljiva i lukava. U romanu se pojavljuje kao štićenica “milostivog gospodina” Mecene, s njim je intimna, a on joj je zapravo otac, riječ je o incestu. U očevom domu upoznaje đaka Ivicu u kojeg se zaljubljuje. Zbog izvrsnog tjelesnog izgleda, očarala je Mecenu, te u njegov dom dolazi s namjerom da se domogne njegovog bogatstva. Njezin životni put pun je razočaranja i ona na kraju ostaje nezadovoljna. Među ostalim ona je i glumica i to takva koja glumi iz osobne koristi. Laurin lik tipičan je primjer jednog upropaštenog , nesretnog života. Ona je jedna propala ličnost sklona samouništenju kao i likovi većine realističkih romana. Laura je istovremeno nježna osoba, osoba izigranih osjećaja i nesretne ljubavi. Laurino ponašanje graniči sa ludilom, sposobna je u jednom trenutku promjeniti nekoliko raspoloženja da bi postigla cilj. Kada je molila Ivicu za oprost i priznala mu svoje zločine ponašala se poput nevina janjeta. Laura je produkt propale sredine, Laura je fatum, ona je degenerirana životna sila koja svladava staro i mlado, nosi razor i nesreću, strahotu i zvjerstvo u svom nagnuću vrele krvi, životnu strast koja drijema u svakom 26
~ Skripta iz hrvatskog jezika za esej na državnoj maturi ~ čovjeku i budi se , sad više sad manje ostavlja sad većih sad manjih tragova. Djelu je dala neki grozovitiji, bolniji prizvuk. Laura ima motivacijske osnove u svome bijednom djetinstvu i porijeklu iz slučajne porodice. Ohola je i zla osoba te uz Mecenu predstavlja negativni lik u romanu. Ne miri se sa svojom prošlošću, te u ispunjavanju svoje neograničene želje da posjeduje ogromno bogatstvo bez iti malo grižnje savjesti radi razna nemoralna djela, u početku su to sidne krađe, koje prerastaju u sve veće, počinje zagorčavati život svima onima kojima je bila prirasla srcu (Ivici, Mihi, Ferkonji, Meceniu…) te počinje hladnokrvo ubijati, te na kraju postaje hajdučica koja sa skupinom razojnika harači, pljačka, ubija po selima. Završava tragično, kao većina zločinaca. Izdana je od vlastitih prijatelja te biva ustreljena, pri čemu nije pustila niti jednu kap krvi. Laura je zapravo personifikacija neprijateljske sile koja ravna životima Kovačićevih junaka. Uz Lauru i Ivicu značajnu ulogu ima i rođak Ivičinog oca kumordinar Žorž (Jurić). Jedan je među najbolje ostvarenim likovima u romanu. Smatra se jednim od najznačajnijih likova književnosti hrvatskog realizma.I on je potekao sa sela te došao u gradsku sredinu gdje se pretvara u slugu, počinje glumiti drugog čovjeka. Služi Meceni, kojem se “ulizuje”, dodvorava. On je lažni lik. Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo Mecenin rob. Pokušava govoriti otmjenim jezikom gospode što stvara brojne komične situacije, izvrčući riječi (lustrišimuš – illustrissimus, kut namt – guten Abend…) On je oličenje nesklada između želje i stvarnosti, i pokazuje čovjekovu želju da se pretvara da bude ono što nije. Kada u selu ljudi ostanu zapanjeni trgivcem Mihom, njegovim odjelom, Žorž postaje ljubomoran te želi osakaiti navedeni predmet, te zakuha najkomičniju situaciju u romanu, tučnjavu u seoskoj krčmi, u kojoj zadovoljštinu nalazi kidanjem Mihinog mađarskog odjela. U duši je pošten, dobar i odan čovjek. Voli svoju rodnu grudu, oženi se za zlu ženu koja ga terorizira, vrijeđa, ali on to sve trpi, on uviđa stvari koje nisu dobre, ali šuti te se Pometovski snalazi kroz cijelo djelo. Osim ovih glavnih likova značajnu ulogu imaju i brojni sporedni likovi koji su podijeljeni u dvije skupine (one koji su ponikli sa sela: Dorica, Zgubidan, Kanonik, Anica, Miho i dr. za koje pisac ima razumijevanja, te one iz grada: Mecena, Laura, Ferkonja, Bombardirović, Jeluša…, koje pisac osuđuje, i okrivljava za većinu nemoralnih djela načinjenih u djelu). Sporedni likovi su vrlo važni, stoga im pisac posvećuje veliku pažnju, većinu opisije i cijelim odlomcima npr. Kanonik i Zgubidan, Crni Jakov, Baba Huda, Gvan Miho, Konjski trgovac i njgova kći… Seoski likovi su predstavnici nečeg ljepog dobrog, nevinog, dok gradski likovi predstavljaju nemoralne, pokvarene, ohole likove. Kroz cijeli roman pisac ih osuđuje, ruga im se i optužuje grad da kvari ljude. Dok su opisi sela prava idila, opisi gradova prikazuju se kao gnijezdo moralne truleži i ružnoće. Iako je Kovačić bio kritičan i pomalo ironičan prema selu, grad je uvijek bio prikazivan kao leglo zla u kojem žive lažni dobrotvori , krvoločna ženska bića, propali pjesnici, oličenja nemorala i pokvarenonsti. Ipak mada ima razumijevanja za seljake, selo i seljake vidi kao primitivne, 27
Page 1 and 2: SKRIPTA IZ HRVATSKOG JEZIKA ZA ESEJ
Page 3 and 4: ~ Skripta iz hrvatskog jezika za es
Page 25: ~ Skripta iz hrvatskog jezika za es
Page 39: ~ Skripta iz hrvatskog jezika za es

skripta za pisanje eseja iz hrvatskog jezika

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?