KUĆE ARHITEKTE BOŽE PETROVIĆASinteza nasleđa i savremeneKuća u suštini jeste, a u vremenu iza nas je i bila jedan odnajprezentativnijih duševnih izraza ljudi određenog podneblja.Nigde se naš čovek nije duševnije pokazaonego gradeći sebi krov nad glavom.PIŠE: mr Mare Janakova Grujić,istoričar umetnostiBožidar PetrovićJedna po svemu čovekomerna arhitektura– stvorena za čoveka i dosledna njegovim stvarnimpotrebama, iskrena, humana, respektabilnaprema prirodi i ambijentu, vanvremenska,inspirisana životom – karakteriše stvaralaštvoi višedecenijsko neumorno delanje profesoraarh. Božidara Petrovića (1922-2012). Polazištai dometi autora su: kontinuitet baštine, istraživanjei traganje za nacionalnim graditeljstvom,sluh za regionalne karakteristike i kvalitete, isticanjevrednosti nataložene narodne mudrosti.Priča o ovom srpskom neimaru navodi nasna uvek aktuelnu temu – odnos globalnog ilokalnog u današnjici, posebno izraženog ugraditeljstvu. Iako su sve prisutnije i snažnijetendencije naše epohe globalizam, internacionalizam,uniformnost, monokulturalnost, zagovorniciove rasprave slažu se da bogatstvoi vrednost svetske kulture leže u raznolikostii originalnosti baštine na regionalnom, lokalnomnivou, kao i u očuvanju autohtonih, izvornihvrednosti.Prve Petrovićeve individualne kuće nastajušezdesetih godina prošlog veka, da bi 1970. godinesa kućom u okolini Čačka, u Donjoj Gorevnici,on konačno utemeljio opredeljenje za sintezunasleđa i savremene gradnje. Ovaj srpskineimar projektovao je ukupno 150 objekata različitihnamena, inspirisanih balkanskim narodnimgraditeljstvom. Pored porodičnih kuća, tusu i moteli, kafane, škole, hoteli, crkveni domovi.Vrednosti narodnog graditeljstva vidljive suu Petrovićevom stvaralaštvu u jednostavnostii iskrenosti funkcije, racionalnosti konstrukcije ipreglednosti i nenametljivosti oblika. Zdanja sučesto podignuta u živopisnom ambijentu brdovitei pitome Šumadije. Kod prizemnih individualnihkuća, u posebnom i jasno odvojenomdelu, smeštene su prostorije za odmor, dok sekod spratnih objekata one nalaze u potkrovlju,ostavljajući tako mesta sobama za boravak uprizemlju. Kada se uporede osnove Petrovićevihzdanja sa osnovama starih balkanskih kuća,primećuje se osavremenjavanje i nov tretmanprostora. Za takav pristup autor je bio podstaknutosluškivanjem novih potreba savremenogdruštva, kao i poštovanjem želja samih korisnika,što je i uslovilo složenija prostorna rešenja uodnosu na iskustva prošlosti.Kuće Božidara Petrovića sagrađene su redovnood prirodnih materijala. Kod drvenihkuća glavni materijal od temelja do krova jestedrvo, a kod ostalih za zidanje se koristi opeka,često u kombinaciji sa kamenom. Konstrukcijakrova i trema počiva na drvetu, krovni pokrivačje ćeramida (crep), a spoljašnjost je malterisanai zatim okrečena, usled čega kuće imaju beličast,topao kolorit koji je oplemenjen i teksturomkamenih i drvenih partija na fasadi. Visokičetvorovodni krovovi su prepoznatljiv elementu Petrovićevoj arhitekturi. Čest i vizuelno upečatljivdetalj na njima su odžaci sa dekorativnimkapama. Tu su ivelike drvene strehe,poduprte svojevrsnimkosnicima, kojipored funkcionalnedimenzije predstavljajujedan od glavnihdoprinosa likovnostii lepoti zdanja.Jedan od redovnoprisutnih i karakterističnihgraditeljskihelemenata je trem.Vekovima prisutanu narodnoj kući Balkana,ovaj prostorpredstavlja tačku stapanja okoline i kuće kaočovekovog utočišta. Kao najiskreniji odgovorna bioklimatske uslove naše sredine, on je vremenompostao dominantan deo kulture stanovanjasrpskog naroda, mesto gde porodicaobavlja najveći deo svojih dnevnih aktivnosti.Na pojedinim primerima Petrovićevih kuća,podignutih na živopisnom kosom terenu,50 jul 2013.<strong>DRVOtehnika</strong> <strong>39</strong>/2013
gradnjeRođen je u selu Dići na obroncimaRudnika (opština Ljig) 15.jula 1922. godine. Četvorogodišnjuosnovnu školu završioje u mestu rođenja, a osmogodišnjugimnaziju u GornjemMilanovcu. Posle demobilizacije1946. godine upisuje arhitektonskiodsek na Tehničkomfakultetu u Beogradu, na komediplomira 1952. godine. Odtada do 1956. godine radi uu „Energoprojektu“ kao projektant i konstruktor. Od 1956. godine je predavačna Arhitektonskom fakultetu, gde je i penzionisan 1987. godine sa zvanjem redovnogprofesora. Umro je u Beogradu, a sahranjen je na Gradskom groblju uGornjem Milanovcu, 30.12.2012. godine.trem dobija i dodatno značenje – ulogu vidikovca.Njegova materijalizacija redovno je vezanaza drvo.Dominantan motiv kompozicije enterijeraje dnevna soba koja se najčešće nalazi u središtuobjekta i otvorena je prema tremu. Osnovnanačela u oblikovanju su toplina, prijatnost iudobnost, i sve se postiže nenametljivom, jednostavnomobradom površina i svedenim elementimamobilijara. Centralni motiv enterijeraje najčešće ognjište (kao simbol neprekidnostii spokoja porodičnog života), u obliku kaminaili stare zidane peći sa pećnjacima. Enterijerskepartije i detalji (gredne tavanice, zidne obloge,nameštaj i pokućstvo) gotovo uvek su izrađeneod drveta, što znatno utiče na osećaj toplineu domu.Delo Bože Petrovića temelji se na spoznajibiti narodnog neimarstva – težnji ka čovekomernostii humanosti. Značajno je primetitida takva pročišćenost i jednostavnost likovnogizraza ostavlja mesta za drevne majstorske veštinei primenu zaboravljenih zanata. Lepotau zdanjima Božidara Petrovića postignuta jeritmikom prozorskih okana, uspešno uklopljenimtremovima, neobično koncipiranim strehama,skladnošću proporcija, harmonijom i lepotomlinija, nadahnutim i prisnim odnosom saprirodom. Tako je dekor poistovećen sa funkcijomi ne postoji van nje. •jul 2013. <strong>DRVOtehnika</strong> <strong>39</strong>/2013 51