LIST GRADA OPATIJE • BROJ 148 • GODINA XVI ... - Opatija.net

Predstava “KVETCH”kulturaVidimo sei dogodineFOTO: N. TURINAPočetak došašća odnosnoperiod oko Svetoga Nikoleveć više godina u opatijskomglazbenom svijetu znači samojedno – Hrvatsko natjecanjeučenika i studenata glazbe-Komorni sastavi! Ove je godineono održano po 49. puta ito u sljedećim disciplinama:glasovirska dua, glasovir zašest i više ruku, dua, tria, kvarteti,te sastavi od 5-12 članova.Na ovom je natjecanju sudjelovaloviše od 700 učenika istudenata, uz pratnju njihovihprofesora, i to iz čak 46 osnovnih,srednjih i visokih glazbenihškola iz cijele Hrvatske, asve u organizaciji Ministarstvaznanosti, obrazovanja i športaRH, Agencije za odgoj i obrazovanje,te Hrvatskog društvaglazbenih i plesnih pedagoga.Škola domaćin natjecanja, Osnovnai srednja glazbena škola“Mirković” i ove je godinena svojim plećima i više negouspješno ponijela lavovski teretsavršene organizacije kojase najjednostavnije može sažetiu svega četiri riječi: ‘’Vidimose i dogodine!’’; pogotovona završnom koncertu prvonagrađenihkoji je, kao i uvijek,bio jedan doživljaj za sebe ispunjenprštećom snagom i entuzijazmommladih glazbenikaupravo nevjerojatnih kvalitetakoji se ne može i ne smije takolako zaboraviti!Baš kao što nećemo zaboravitiniti solistički koncertučenika gore navedene glazbeneškole, baritona MarkaLasića, uz sjajnu klavirskupratnju Natalije Maričeve kojase ovom prigodom dokazalaPiše Aleksandar Vodopijai kao vrstan koncertni pijanistispunivši pjevačke pauzesjajno odabranim i još boljeinterpretiranim djelima klasičneglasovirske literature, odkojih posebno valja istaknutiRahmanjinova čiji mi savršenoodsvirani akordi još uvijek odzvanjajuu glavi. Inače, splitskije bariton Marko Lasić širojjavnosti poznat kao član klape“Cambi”, a član je i opernogansambla HNK Split, gdjepovremeno nastupa i u solističkimrolama. Na održanomje koncertu pokazao zavidnustudioznost u pristupu interpretacijamavrlo raznolikogrepertoara. Znajući da ga krajemgodine očekuje natjecanjena prestižnom 24. međunarodnomvokalnom natjecanju‘’Glinka’’ u Moskvi, nestrpljivočekamo rezultate, no uz dokazanolijepu boju glasa i nastavakškolovanja u započetomesmjeru, zaista ne bi trebalobrinuti za njegovu buduću karijeru.Slična je situacija i sa gitaristomPetritom Çekuomkoji je svoj koncert održao usklopu 13. kongresa Hrvatskeudruge gitarskih pedagoga,čiji je domaćin i ove godinebila Glazbena škola ‘’Tarla’’.Naša Crkva Sv. Jakova gotovoje bila premala da primisve zainteresirane koji su mogliuživati u dvosatnoj poezijipomno odabrane literature zagitaru, a sve to u vrhunskojinterpretaciji ovog mladogumjetnika iza kojeg stoje brojnenagrade i još više nastupa,a koji trenutno pohađa poslijediplomskistudij kod ManuelaBarrueca na KonzervatorijuPeabody u Baltimoru, SAD.A Festival Opatija? Podarionam je četiri značajne predstave.U sklopu tekuće dječjekazališne sezone ugostili smotako zagrebačku Malu scenu injihovu dramatizaciju knjigeSilvije Šesto Stipaničić “BumTomica”. U prštavoj režiji LadislavaVindakijevića nastupilisu Nikša Butijer, Dražen Čuček,Lana Gojak i Vitomira Lončarkoji su niz crtica iz svakodnevnogživota nanizali u jednupravu bisernu ogrlicu u čijimodsjajima zaista svatko moženaći i dijelić sebe, a sve to bezupadanja u zamku banaliziranjanečega što je samo na prvipogled obično, a u stvari predstavljapravi mali dragulj opisaživota u dječjoj literaturi.“Strah u Ulici lipa” zagrebačkogkazališta “Žar ptica”,također u sklopu dječje sezone,u snažnoj je režiji OliveraFrljića, aktualizirao problemmobinga, te ga je već zbog aktualnostivrijedilo pogledati, akako su mu dodane i vrijednostisjajne umjetničke predstave,onima koji su ga propustilimožemo samo poručiti da svojpropust pokušaju nadoknaditišto je prije moguće.I za kraj, sezona za odraslei dva naslova različito primljenaod opatijske publike. “39stepenica” Kazališta “Virovitica’’donijelo nam je osebujnudramatizaciju (Patrick Barlow)istoimenog filma AlfredaHitchcocka iz 1935. godine.Iznimno zahtjevan tekst, jošzahtjevniji za kvalitetno uprizorenje,najbolje leži britanskomglumačkom idiomu, te jekao takav već u samome startunezahvalan za izvođenje vanengleskog jezičnog područja,no virivitička se ekipa, podvodstvom redateljice FrankePerković, svojski potrudilada dokaže upravo suprotno.U tome je uglavnom i uspjela,tako da je teško reći da jenakon predstave bilo nezadovoljnih,premda se ne možezanijekati da baš i nije bila posvačijem ukusu.Upravo kao i ‘’Kvetch’’,koprodukcija istoga kazalištas “Gavellom”, a sve to u režijiDražena Ferenčine koji jesjajni tekst Stevena Berkoffa,pun oštrih bodlja i bodljica,zaodjenuo u opako istinitupredstavu koja se doslovnogleda u jednome dahu, no imajednu veliku “manu” – svatkose u njoj može prepoznati!Kada sam ovaj komad gledaou Zagrebu, pola mi je replikabilo promaklo zbog grohotaoduševljene publike; u Opatijije smijeha bilo mnogo manje.Nije se smijalo čak niti prilikompsovanja, kada se inače uAdriaticu prosipaju salve bespotrebnogsmijeha. Razlogatome mogu biti dva: ili publikaneke stvari nije shvatila, ušto ne vjerujem jer je ne želimpotcjenjivati; ili je auditorijubilo prebolno priznati da se ioni uklapaju u barem dio onogašto su imali prilike vidjeti nasceni. I što na kraju poželjeti?Publici, naravno, da sazrije, aFestivalu da se ne da obeshrabriti,već nastavi pravocrtnozadanom putanjom i uspjeh nemože i ne smije izostati!29