Humanae Vitae - Å kola narodnog zdravlja "Andrija Å tampar"

CONTRIBUTIONSgodine 1968. o sustavu prirodnog planiranja obitelji.S time se nije otišlo predaleko, ali je to bio barem mojpočetak.Nakon par godina rada dodatne edukacije izporodništva i ginekologije, a 1972. susreo sam dr.Johna Billingsa. Čuo sam predavanje o Billingsovojmetodi što me je zapravo vratilo na stazu kojom samuistinu želio ići. Billingsova je metoda bila novost teje imala različiti koncept iza sebe pa sam mislio da jevrijedna proučavanja.Previše je bila napadana kao i sve na ovompodručju, pa sam mislio da bi joj se trebao posvetitinetko neovisan. Počeli smo 1976. kada sam bio naMedicinskom fakultetu Sveučilišta St. Louis. Za godinui pol otkrili smo taj jezik, zajednički jezik kojim se ženemogu koristiti kada bilježe svoja zapažanja, kojim ćeliječnici znati što su zamijetile, a učitelji znati na što bise to moglo odnositi. Svatko je koristio isti jezik. To jebilo sjajno. Tako je sve počelo.Tako je naš posao započeo istraživanjem prirodnemetode planiranja obitelji. Pokazalo se da je bilo prirodnoda Billingsovu metodu, koja je standardizacijompostala Creightonov model ovulacijske metode,ginekolog preporuči svojim pacijenticama koje suimale druge probleme poput neplodnosti, spontanihpobačaja, poremećenog krvarenja ili nekog drugogginekološkog stanja. Ako su bile reproduktivne dobi,tražio sam od žena da crtaju svoje cikluse.P: Jeste li vidjeli korist crtanja već na početku?Hilgers: U jednom smislu da. U jednom od Billingsovihatlasa objavljenom 1974. ili 1976. bio je grafikon jednepacijentice koja je bila neplodna, i oni su pokazali dato nije grafikon žena normalne plodnosti. Te ženesu ucrtavale suhe cikluse. Mislio sam kako nemamrazloga ne vjerovati da ono što je Billings objavio nijeistinito. Ja sam vjerovao.Jedna od smiješnih zgoda, kada smo imali prvo uvodnopredavanje 1976., bile su dvije osobe s problemimaneplodnosti koje su se pojavile. Na kraju predavanjarazgovarao sam s njima te ih pokušao pridobiti da seprijave. Ali, one nisu željele. Mislile su da im nemamošto ponuditi.Pa ipak, nastavili smo privlačiti osobe s problemimaneplodnosti, tako da smo rano započeli sa sustavomte ga počeli primjenjivati i u drugim ginekološkihporemećajima. U sljedećih 15 godina nismo samoproučavali sustav s točke prirodnog planiranja,gdje smo išli do u detalje, nego smo ga počeliprimjenjivati i učiti od naših pacijentica s ginekološkimi reproduktivnim problemima.Godine 1991. objavio sam knjižicu „MedicinskaPRILOZIprimjena prirodnog planiranja obitelji: vodič liječnicimau naprotehnologiji”. Bilo je to prvi put da je ta riječuvedena. Ta knjiga je imala nevjerojatan utjecaj naljude, a ja sam se uvijek čudio zašto. Nisam mislio daje ta knjiga toliko značajna. Ja sam se divio jer su sadaliječnici dolazili u naš program. To me je stvarno čudilojer sam dugi niz godina radio bez ičije podrške.Naše razumijevanje ovoga nastavlja rasti i razvijatise. Puno toga još ne shvaćamo. Tako smo 2004.objavili medicinski priručnik kojega sada pokušavamoimplementirati i nastaviti s daljnjim istraživanjima.P: Kada ste započinjali svoj rad ranih 70-ih, jeste limogli predvidjeti da ćete 30 godina poslije doći doovakvog napretka?Hilgers: Ne. Često sam govorio da se je taj napredakdogodio navlastito zbog toga što nikad nisam zatvaraovrata. Ljudi su me pitali koji su moji ciljevi i planovi.Odgovarao sam: „Nemam ciljeva ni planova.” Razlogtome je što nisam znao gdje će nas taj rad odvesti.Tako sam tijekom vremena shvatio da se počinjemosusretati s predmetima koje nikad ne bismo vidjeli dasmo zatvorili vrata 1978. i rekli da je to sve što trebamoznati.Držali smo vrata otvorenima pa nam je sve višepredmeta dolazilo, bilo da se radilo o ženi sneplodnošću, ponavljanim spontanim pobačajem ilipovratnim ovarijskim cistama, i bez obzira kakva jesituacija bila, nastavili smo učiti i u velikoj mjeri držalida vrata moraju biti otvorena i dalje. Onda smo počelishvaćati da su s naprotehnologijom vrata bila širokootvorena te smo imali nešto što je uistinu bilo vrijednonasljedovanja.Ali odgovarajući na Vaše pitanje potpuno izravno, minismo imali apsolutno nikakvu ideju za kojom bismoišli, niti siguran cilj. To je bilo ono što smo počinjaliuviđati kada smo radili naša istraživanja.P: Znači, vi ste bili otvoreni prema problemima?Hilgers: Mi nismo imali plan u smislu kada završimoplan mi ćemo ga ostvariti. Siguran sam da me u tovrijeme netko zapitao: „Želim znati funkcionira li ovametoda kao sustav planiranja obitelji, kao metodaizbjegavanja trudnoće”, vjerojatno bih rekao da jeučinkovita i to bi bilo to u to vrijeme.Ali, to po sebi nije bila završna točka jer su mi kaoginekologu, vaginalni iscjedak ili vaginalno krvarenjekao signali temeljnog problema, imali puno smisla.Premda, kao ginekolog jedva da sam nešto znao otim stvarima pa čak i danas, ja sam zgrožen kakomalo ginekolozi znaju o tim pojavama.To je bilo nevjerojatno putovanje u tom pogledu,23