друштво- Mijastenija gravis jete{ka slabost mi{i}a. Prvesimptome sam osetila kaodevetnaestogodi{wakiwa. Desilose da sam u najve}oj `ivotnojsnazi shvatila da ne mogu izku}e da iza|em. Se}am se da mi uto vreme lekari nisu verovali.Ja im ka`em da ne mogu uz stepenice,ne mogu niz stepenice,ne mogu da se umijem, kapci su mipali. A oni na to ka`u „ti simulira{,iza|i napoqe“, po~iwesvoju pri~u Kosa.-Tada sam i po~ela da vidimduple slike, a sada sam potpunonaviknuta na wih. Tih prvih godinakada je oboqewe otkrivenovi{e vremena sam provodilau bolnici u Beogradu nego kodku}e u Ariqu. Pola meseca sambila u svojoj ku}i, a onda narednih{est meseci na Neurolo{kojklinici u Beogradu. Tamo senaviknem na jedan na~in `ivota,tu mi je krevet, pored natkasna,i to je sve. A kad do|em ku}i otvaramormane i fioke, ne moguda poverujem da sam opet u svomdomu. Bila sam mlada, ubijalome to. Qudi nisu razumevali,kru`ile su razne glasine. Znateone seqa~ke pri~e „ko zna od~ega Kosa boluje“. A kada samimala operaciju koja je obuhvatalaceo grudni ko{, narodka`e „boluje od raka, samo su jezatvorili i otvorili“. To mi jesmetalo, bila sam mlada, a sadaje to vreme iza mene.Sada terapije primamjednom mese~no i moram svakiput da putujem za Beograd. Veomasu naporne, posle 10 danapovra}am, ne mogu da jedem. Zakunemse da vi{e ne}u i}i, alikada do|e vreme za slede}u,ka`em sebi – ’ajde jo{ ovaj put.Pravi lek za moju bolest nepostoji, a terapije odr`avajustawe. Gotovo 15 godina samprovela na Neurolo{koj klinici.Za lekare i sestre sam kao~lan porodice i do`ivqavajume kao psihi~ki najstabilnijegpacijenta. Zato sam podr{kadrugim pacijentima, jer ne}uda odustanem. Sestre mi ka`u,ISPOVEST KOSE ALEMPIJEVI], @ENE OBOLELEOD MIJASTENIJE GRAVISТреба прихватити оношто живот наметнеKada su pre 25 godina Kosi Alempijevi} (44) iz Ariqadijagnostifikovali retku bolest mijasteniju gravis za wu je tozna~ilo prestanak dotada{weg bezbri`nog `ivota. [ok od saznawada vi{e ne}e mo}i da se bavi sportom, takmi~i na vatrogasnojsekciji bio je samo prva reakcija. Usledile su godine borbea odustajawe i malodu{nost, kako sama ka`e, nikada nisu bilewen stil. Ovo je wena pri~a„e da su nam svi pacijenti kaoti“. Ina~e, lekari i sestre saNeurolo{ke mi mnogo poma`u,znaju da `ivim od penzije od 10hiqada. Pla}aju mi neka snimawa,kupuju {ta mi treba doksam u bolnici, peru ve{. Sre}aje {to mogu uvek da ih pozovem,ne treba mi uput ukoliko trebahitno da do|em. Kada sam pala ubolnici, sestre su plakale.Neki moji prijateqi kojiboluju od ove bolesti se pla{eda iza|u iz ku}e jer mo`e daim se desi da padnu. A ja imka`em: mogu da padnem i u ku}i,pa za{to bih se onda pla{ilada iza|em? Zadovoqna sam daostane ovako i da ne bude gore.Ne predajem se bolesti i kadapadnem, trudim se da sama ustanemi da sama sebe poslu`im uku}i, koliko mogu. Negovateqicaide u prodavnicu, poma`umi prijateqi, ali se trudimda {to mawe optere}ujem qudeInvalidi ne izlaze iz ku]eU Ariqu `ivi 70 registrovanih osoba sa invaliditetom.- Ja sam aktivna u udru`ewu invalida „Impuls“. Nas petorodolazimo redovno u udru`ewe, a ve}ina ne izlazi iz ku}e. Jasam poku{avala i posredstvom medija da ih animiram, ka`em imhajde zajedno kolicima da pro|emo kroz grad, ali oni se pla{eda iza|u. Veoma te{ko `ive invalidi u Ariqu, prakti~no nigdene postoji rampa, rekla je Kosa.Svoje termine u udru`ewu imaju razli~iti stru~waci -logoped, defektolog, terapeut koji radi sa starijima.- Ipak je odjek slab. Deca sa posebnim potrebama dolazeredovno, ali problem su stariji. Iako lekarka mo`e da im pomogneoko raznih prakti~nih stvari, oni se pre odlu~uju da ostanukod ku}e, ispri~ala je Kosa.Ona tvrdi da je edukacija potrebna i invalidima i predstavnicimaop{tinske i socijalnih ustanova.- Invalidima treba da se posveti prava pa`wa, a meni se~ini da da se kod nas ta pri~a forsira samo zbog EU, a ne zato{to je nekome zaista stalo. Treba napraviti selekciju i odreditiko je ugro`en, jer mi invalidi smo ~lanovi ovog dru{tva, a~esto nemamo kome da se obratimo.KOSA ALEMPIJEVI]: Kada sve olista i ozeleni, prolaznici se pitaju~ija je ono ku}ica u cve}u.Ove pri~e deo su projekta Udru`ewa distrofi~araZlatiborskog okruga „Informacijom ka inkluziji“, koji jefinansijski podr`alo Ministarstvo kulture i medija RepublikeSrbije. List „Vesti“ i Radio U`ice su medijskipartneri Udru`ewa distrofi~ara u U`icu14 13. maj 2011.
друштво^e[]e obolevaju @eneMijastenija gravis je bolest koja se ispoqava slabo{}umi{i}a koja se javqa u epizodama, a uzrokovana je gubitkom ilidisfunkcijom receptora za acetilkolin, va`nog za kontrakcijumi{i}a. Gubitak acetilkolinskih receptora nastaje tako {todolazi do reakcije imunolo{kog sastava protiv wih i stvarawaantitela koji ih uni{tavaju. Mehanizam koji pokre}e ovu reakcijuje nepoznat. Bolest je ~e{}a kod `ena, a naj~e{}e se razvijaizme|u 20. i 40. godine. Simptomi su spu{ten kapak, dvoslike imi{i}na slabost. Simptomi se mewaju tokom dana, a mogu bitiisprovocirani optere}ewem. Javqa se i ote`an govor, ote`anogutawe i slabost udova.oko sebe. Osim osnovne bolestidijagnostifikovan mi je i lupus,vaskulitis, neuropatija.De{ava se da lekove koji su miranije pomagali, vi{e ne mogu dapodnesem. Za lupus se ne zna gde}e da udari, da li na jetru, ko`uili ne{to tre}e. Zato ne smemda zaka~im ni malo sunca, pakada ne mogu napoqe qudi dolazekod mene. [alim se da je kodmene kao na autobuskoj stanici,uvek nekoga ima, a meni dru{tvoprija. Pri~amo, {alimo se, samone volim da pri~am o bolesti.Navikla sam da se nosimsa bole{}u i mislim da trebaprihvatiti ono {to ti `ivotservira. Do sada su mi nebrojenoputa radili pre~i{}avawekrvi. Jedan dan je ovako, jedanonako, i to je moja svakodnevica.Nau~ila sam sama da sesnalazim. Moja majka `ivi naselu, i nikada nisam htela daje optere}ujem bole{}u, jer samznala da ne mo`e da mi pomogne.U vreme inflacije nisam imaladovoqno novca za terapije pasam skupqala po gradu, dovijalase na razne na~ine.Trudim se da mi ku}a budeuvek ~ista. Imam svoje specijalnetaktike, koji polo`aj dazauzmem da mi ne bude te{ko,i ~istim. Obo`avam cve}e, majje moj mesec. Kada sve olista iozeleni, prolaznici se pitaju~ija je ono ku}ica u cve}u. I zanegu cve}a imam posebne na~ine,qudi mi se smeju. Puze}i iskopamrupicu {rafcigerom isadim cve}e. Jedva ~ekam lepovreme da sednem na trotoar isadim.“BAJINA BA[TAБора са Црквеног брдаBora Milutinovi} ne zaboravqa zavi~ajkraj Drine - Sportski centar u BajinojBa{ti nosi}e ime „Bra}a Milutinovi}”Ponosni na svoje slavne fudbalske zemqake Bajinoba{taninastoje da im se na dostojan na~in odu`e. Kada se Srbija plasiralana Mundijal u Ju`noj Africi, u znak zahvalnosti svomsugra|aninu Milanu Jovanovi}u – Lanetu, na prilazima BajinojBa{ti osvanula su dva bilborda. A po slavnoj bra}i Milutinovi},Milo{u, Miloradu i Veliboru Bori, u gradi}u na Drininameravaju da nazovu gradski Sportski – centar, jednom odnajlep{ih sportskih zdawa u Srbiji sa terenima za sve sportovei pomo}nim terenom sa ve{ta~kom travom. Planira seotvarawe muzeja koji }e trajno ~uvati uspomenu na legendarnu„plavu ~igru“ Milo{a, wegovu bra}u Milorada i Boru i slu`itiDiskriminacija ]e uvek postojatiMarija Karadarevi} sa cerebralnomparalizom `ivi odro|ewa. Zaposlena je u slu`bi988. Kada je re~ o diskriminaciji,imala je razli~ita iskustva.- U osnovnoj {koli je bilodobro, ali u sredwoj ekonomskojsam se susrela sa nerazumevawemvr{waka, izbegavalisu me. Na poslu su me dobroprihvatili, trebalo je malovremena da se naviknu, a sadaje sve normalno. Poma`u mikada je zima, jer hodam uz pomo}{etalice. Generalno, sadaje za decu sa invaliditetomboqa situacija nego kada samja odrastala, ali mislim da }eneki vid stigme uvek postojati,ispri~ala je Marija. Wen kolegaVlade Milosavqevi} potvrdioje da je Marija u kolektivu lepoprihva}ena.13. maj 2011.MARIJA KARADAREVI]- Mi za ove tri godine,koliko Marija radi sa nama,i ne obra}amo pa`wu na weninvaliditet, jer se to u svakodnevnomposlu i ne prime}uje.Imam i drugara sa invaliditetomi ni{ta mi nije neobi~no.Mislim da su invalidi dobroprihva}eni u na{em gradu i danisu marginalizovani, rekao jeVlade Milosavqevi}.Ina~e, Marijin radni statusjo{ nije re{en, ve} nekolikogodina radi po ugovoru naodre|eno vreme, a u kolektivuse ne vodi kao osoba sa invaliditetomjer aktuelni Zakon ozapo{qavawu osoba sa invaliditetomjo{ nije bio donet kadaje ona primqena.Nela Tomi}B. Kuzmanovi}Bora Milutinovi} i Zlatan Jovanovi} na prijemu u SO Bajina Ba{takao putokaz mladim generacijama sportista. Obnovqena je prenekoliko godina inicijativa da se Bora Milutinovi} proglasiza po~asnog gra|anina Bajine Ba{te, {to je uva`enog fudbalskogstru~waka posebno obradovalo. Jer, Bora je svuda gde jeradio isticao da je iz Bajine Ba{te, Srbin sa Crkvenog brda.- Bajina Ba{ta je ne{to posebno u mom `ivotu. Ja nikadnisam propustio nijednu priliku da to istaknem. Brat Miloradose}a se kao deo rodnog grada, a takav ose}aj imao je i pokojniMilo{. I na{e porodice obo`avaju ovo lepo mesto sa Drine.Predlog za po~asnog gra|anina me je ujedno iznenadio i obradovao.U~ini}u sve da i daqe reprezentujem svoj grad u kome `ivina{a sestra Milka i brojni prijateqi. Bi}e to obaveza da pomognemi na druge na~ine i ja }u se potruditi da je ispunim – kazaoje Bora Milutinovi} na nedavnom prijemu kod predsednikaop{tine Bajina Ba{ta Zlatana Jovanovi}a. - Dogovorili smo seda nam Bora bude gost 25. jula kada }emo na sve~anoj sednicipovodom Dana op{tine, uru~iti mu Povequ po~asnog gra|aninaBajine Ba{te – ka`e Jovanovi}.R. Blanu{a15