pdf (30,9 MB) - Å umarski list - HÅ D

M. Schneider-Jacoby: POPLAVNA PODRUČJA SAVE I DRAVE Šumarski list br. 5–6, CXXX (2006), 193-217Ova se vrsta gnijezdi u aluvijalnim poplavnim šumama,a hrani se u poplavnim nizinama, na rijekama i uribnjacima. U studiji cjelokupnog podunavskog bazena,koju je napravio njemački WWF-Aueninstitut zajedno sWWF DCP, identificirane su bivše poplavne nizine ivlažna staništa, njihov trenutni status i potencijal za obnovumočvara duž glavnog dunavskog kanala i njegovihpet glavnih pritoka: Pruta, Tise, Save, Drave i Morave.Povijesno gledano, ukupna površina poplavnog područjaduž samo ovih rijeka iznosila je 41.605 km2. Premaovom istraživanju, ustanovljeno je da ukupna površinavlažnih poplavnih područja koja su opstala u istraživanompodručju iznosi samo 7.845 km2; prema tome, došloje do nevjerojatno velikog gubitka (80 % poplavnihnizina, DPRP 1999).Orao štekavac javlja se u skupinama duž velikih rijekapanonske nizine i donjeg toka Dunava, odnosnosvugdje gdje još uvijek postoje aluvijalna vlažna područja(S ch n ei d er- J a cob y i ostali, 2003). Najveća gustoćagniježđenja zabilježena je u velikim, prilično očuvanimaluvijalnim vlažnim staništima Hrvatske, kao štosu savska vlažna područja i Kopački rit. Oba su ova područjadjelomično zaštićena kao parkovi prirode i imajuključnu ulogu u očuvanju panonske populacije. Duž Dunavai Save, staništa su povezana zaštićenim područjimai objektima u susjednim zemljama, kao što su Nacionalnipark Dunav-Drava (Mađarska) i Regionalni park GornjePodunavlje (Srbija i Crna Gora). Nova procjena odoko 190 do 200 parova u Panonskoj nizini, i samo 20–23parova duž donjeg Dunava i u delti, pokazuje ne samoda je orao štekavac opstao u podunavskom bazenu, većda se u zadnjih 15 godina njegova populacija i povećala.Savsko vlažno područje istraživanjaJedino sustavno istraživanje ekološke važnosti sav- •skog vlažnog područja i utjecaja poplava na grupeživotinja (ptica) provedeno je između 1986. i 1988. godine(Schneider-Jacoby 1993). Ptice su korišteneiz nekoliko razloga:•• one se relativno lako prate, a podaci o njihovoj rasprostranjenosti,gustoći, hranidbenim navikama, istaništima za parenje i gniježđenje lako su dostupna;• one su i rezidencijalne i migratorne vrste, pa na tajnačin povezuju stanište s većim područjima;Slika 11. Zabilježeni broj gnijezdećih ptica u različitim biotopima posavskog vlažnog područja(Schneider-Jacoby 1993). Ritski ekosustav obuhvaća veliko područje naobje strane Save s raznolikim staništima u širini do 10 km.Figure11 Observed number of breeding birds in the different biotopes of the Sava wetlands(Schneider-Jacoby 1993). The riparian ecosystem includes a large areaup to 10 km wide on both sides of the Sava with a great variety of habitats.206The Sava Wetlands study areapodaci o distribuciji i veličini populacija za svevrste dostupni su na međunarodnoj i lokalnoj razini,što omogućuje procjenu važnosti staništa i usporedburezultata;ptice se koriste kao osnova za međunarodne sporazumei konvencije (npr. EU Direktiva o pticama,Ramsarska konvencija, Afričko-euroazijski sporazumo zaštiti pticama močvaricama/Bonska konvencija,i Bernska konvencija).Područje istraživanja obuhvaća1.766 km2, od čega se vrlo velikdio odnosi na važne biotope: tu senalazi 612 km2 poplavnih nizina,522 km2 autohtonih bjelogoričnihšuma (od kojih je oko 75 % plavljeno),119 km2 vlažnih pašnjaka,121 km² sjenokoša, 16 km2 ribnjakai 42 km2 rijeka. Provedena jeanaliza važnosti ovih biotopa i djelovanjapoplava.Korištenje zemlje u savskommočvarnom području još je uvijekpretežno prilagođeno trajanju, dužinii visini poplava (S c h ne id er-J ac ob y 1993). Tipični plavljenibiotopi su pašnjaci, močvare, livadei šume (vidi gore). Krajobraziispresijecani živicama tvore prijelaznuzonu na rubu redovito plavljenihpodručja s visokom razinompodzemne vode. Ribnjaci su biotopina kojima obitavaju ptičje zajednice,i slični su onima u dugotrajnoplavljenim depresijama. Tijekom