83_Forbes

POLŠEK: EKONOMIJA MIGRACIJA 

LISTOPAD 2015. 

KOMPANIJE 

ZA 2016. 

UMJESTO 

DUHANA 

6000 TONA RIBE ZA 

SVJETSKA TRŽIŠTA 

Ruđer 2.0 

INSTITUT NA SPOJU 

BIZNISA I ZNANOSTI 

AMPHINICY 

ZAGREBAČKA TVRTKA 

KOJA HRANI SATELITE 

SOFTVEROM 

UBER 

POKORILI SU AMERIKU, 

SAD RATUJU ZA EUROPU 

KLAUS DIETER MARTIN 

30 kn • 8,50 KM • 100 DEN • 4,60 €

FORBES 50 

SADRŽAJ | LISTOPAD 2015. 

4 | Uvodnik 

6 | Kolumne 

20 | Fokus 

28 | Kompanije za 2016. 

64 | Inovatori 

96 | Financije 

112 | Life 

88 

20 

FOKUS 

20 | EKONOMIJA MASOVNIH 

MIGRACIJA Masovni priljev 

migranata i azilanata s Bliskog istoka 

i Afrike posve je zatekao Europljane, 

posebno one na istočnom i južnom 

dijelu kontinenta 

PIŠE DARKO POLŠEK 

32 

KOMPANIJE ZA 2016. 

28 | REVOLUCIJA NA JADRANU 

Njemački poduzetnik svojom je 

upornošću uspio progurati jedan od 

najvažnijih projekata na Jadranu: 

brzu povezanost otoka 

PIŠE JOZO VRDOLJAK 

32| 297 TISUĆA ŠALICA KAVE 

DNEVNO Agrokorovoj kompaniji 

mStart sada je prioritet platforma 

A007, hrvatska verzija Alibabe, od 

koje očekuju dramatičan skok online 

prodaje u cijeloj regiji 

PIŠE GORDANA GALOVIĆ 

INOVATORI 

64 | DJEČAK IZ BALONA Vivek 

Ramaswamy, biotehnološki 

vunderkind, mogao bi postati milijarder 

i prije nego što napuni trideset godina 

života 

PIŠU MATHEW HERPER I NATHAN VARDI 

FINANCIJE 

88 | NOVI SUSTAV KOLANJA NOVCA 

Bitcoin nije sredstvo za kupovanje 

marihuane na internetu. To je globalni 

način transfera novca koji već usvajaju 

velike korporacije 

PIŠE LAURA SHIN 

64 72 

LISTOPAD, 2013 FORBES 3

FORBES 

UVODNIK 

NAKLADNIK 

EPH media d.o.o. Zagreb, Koranska 2 

GLAVNI UREDNIK 

VIKTOR VRESNIK 

IZVRŠNA UREDNICA 

Gordana Grgas 

ART DIREKTORI 

Borna Križančić i Hrvoje Netopil 

FINANCIJE I TRŽIŠTA Mario Gatara (Analogika) 

REDAKTURA Amalija Milovac 

PRIJEVODI Božena Mak 

FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI 

Darko Tomaš/Cropix 

REPORTERI 

Dragana Radusinović, Gordana Galović, 

Ana Muhar (London), Aleksandar Apostolovski 

(Beograd), Aleksandar Manasiev (Skoplje) 

MARKETING MANAGER 

GORAN BULJAN 

goran_buljan@eph.hr • Tel: 01 6173 822 

UPRAVA EPH 

Ana Hanžeković 

NADZORNI ODBOR EPH 

Franjo Luković (predsjednik) 

Marko Smetiško (zamjenik) 

Maja Šilhard (član) 

IZDAVAČKI SAVJET 

Krešimir Ćosić, Petar Miladin, Davor Majetić 

DIREKTOR IZDAVAŠTVA EPH 

Tomislav Wruss 

VODITELJI POSLOVNIH SEGMENATA 

Igor Cenić (marketing, prodaja i pretplata) 

Alisa Mikić (prodaja oglasnog prostora) 

Suzana Kosor (promocija) 

Igor Volarević (proizvodnja) 

Drago Havranek (medijska produkcija) 

KONTAKTI 

Foto agencija CROPIX: 

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr 

ADRESA REDAKCIJE: Koranska 2, Zagreb 

telefon: 01 6103100, fax: 01 6103 148 

e-mail: Forbes@eph.hr 

TISAK 

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4 

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO 

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b. 

88220 Široki Brijeg, BiH 

Media Print Macedonia, 

Skupi bb, 1000 Skoplje, Makedonija. 

Forbes Croatian Edition is published by Europapress 

Holding under a license agreement with Forbes LLC, 60 

Fifth Avenue, New York 10011. “Forbes” is a registered 

trademark used under licence from Forbes LLC. 

© 2014. EPH. Sva prava pridržana. Za umnožavanje 

u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje 

javnosti u bilo kojem obliku uključujući Internet kao 

i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili 

ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano 

dopuštenje nositelja prava. Kontakt: EPH 01/ 6173 935 

Brzi prijevoz u 2016. 

Punih četrnaest godina nakon osnivanja tvrtke u Hrvatskoj trebalo je Klausu 

Dieteru Martinu, direktoru i većinskom vlasniku European Coastal Airlinesa, 

da realizira prvi komercijalni let hidroavionom s kopna prema hrvatskim 

otocima. Već ta prva rečenica u prilogu našeg suradnika Joze Vrdoljaka 

govori puno, prvo o našoj nevjerojatno sporoj administraciji, drugo o upornosti koja je 

potrebna poduzetniku da se na malom, ali hiperreguliranom tržištu izbori za ideju u 

čiji je uspjeh uvjeren. Sama činjenica da je glavni protagonist priče o spajanju hrvatskih 

otoka Nijemac također je nabijena sadržajem, govori o njemu, ali i o nama. O njegovoj 

germanskoj sustavnosti (da potvrdimo predrasudu), jer malo bi tko izdržao četrnaest 

godina zavlačenja, ali i o našem talentu za odbijanje možda najvažnijeg projekta 

desetljeća. 

Nije tu riječ o financijskoj težini ulaganja, iako 

dvadeset pet milijuna eura nije beznačajan novac; 

Martinove brze linije koje danas već povezuju veće 

otoke s kopnom, a poneke od njih i međusobno, u 

hrvatskoj su prometnoj komunikaciji revolucija. Od 

trenutka kada udaljenosti postanu mjerljive minutama, 

a upravo se to događa dolaskom ECA-e na 

Jadran, otvaraju se sve mogućnosti sudjelovanja naše 

rajske obale u bezbrojnim poslovnim projektima. Na 

nama je da se pobrinemo da je riječ o čistom biznisu 

koji će otoke ostaviti privlačnima. Trenutačno su u 

Martinovoj floti četiri zrakoplova, a sa svim potrebnim 

koncesijama, uskoro će ih biti devetnaest. Sada polijeću sa sedam aerodroma na 

moru, a već sljedeće godine u planu ih je dvadeset pet. Samo ove godine i sa samo četiri 

aviona, ECA je prevezla 18.000 putnika; sljedeće bi ih godine trebala prevesti 360.000 s 

devetnaest zrakoplova. Ako smo ikada dobili priliku za privlačenje malih startupa i tehnoloških 

kompanija, ova koju nam donosi Klaus Dieter Martin vjerojatno je najvažnija. 

Sljedeći korak je, naravno, sređivanje kaosa u otočkim zemljišnim knjigama i buđenje 

poduzetničkog duha u T-comu, Vipnetu i drugim telekomunikacijskim operaterima čiji 

je posao podizanje infrastrukture na razinu s koje će korisnicima omogućiti vrhunsku 

uslugu ne samo tijekom četiri ljetna mjeseca. 

U Hrvatsku, navodno, uskoro dolazi Uber, internetsko-taksistički startup, i domaći 

taksisti već pripremaju čvrstu liniju obrane. Na otpor starih taksista u Uberu su već 

navikli. U svojem širenju svijetom naučili su se već i na zamke različitih vrsta državne 

birokracije. Ono čega se danas boje su novi, ali financijski izdašno poduprti startupi koji 

beskompromisno kopiraju Uberov model, od širenja mreže povremenih, slobodnih 

suradnika do naručivanja vožnje i najbližeg vozila putem telefonske aplikacije. Čini 

se da je danas već umorni Cammeo završio svoju bitku na donedavno monopoliziranom 

hrvatskom tržištu. S dolaskom Ubera, i starim i “alternativnim” taksistima stiže 

zajednički neprijatelj. Ne izgubi li Uber dah već u prvom naletu hrvatskih poreznika, 

taksistička bitka za putnike bit će nesmiljena. 

glavni urednik, Forbes Hrvatska 

FOTO BERISLAVA PICEK 

4 FORBES LISTOPAD, 2015

EKONOMSKA POLITIKA 

MARUŠKA VIZEK 

Kako bi trebao izgledati 

idealni ekonomski program 

hrvatske političke stranke? 

Čak i da sve druge probleme zanemari i da 

ostale politike ostanu iste, pobjednik izbora 

mora u reforme javnih poduzeća i lokalne 

samouprave te u fiskalnu konsolidaciju 

Premda još ne znamo točan datum parlamentarnih izbora, sa sigurnošću 

znamo da će se održati vrlo skoro. Sa sve većom sigurnošću 

znamo i da niti jedna od dvije velike stranke građanima neće ponuditi 

ekonomski program za sljedeće četiri godine. Za pretpostavku 

je da SDP smatra kako je kolekcija uspjeha i neuspjeha njegove 

četverogodišnje vladavine svojevrsna vrsta predizbornog ekonomskog programa, 

dovoljno kvalitetnog i obećavajućeg da je ulaganje truda i vremena u pravi 

program nepotrebno. Medijske najave za HDZ-ov program kažu, pak, da će biti 

gotov tek nakon izbora. Ako se to doista pokaže točnim, HDZ-ov bi se program 

lako mogao pretvoriti u čudovište iz Loch Nessa: svi o njemu pričaju, a nitko 

ga nikada neće vidjeti. 

Bez programa je jednostavnije Nespremnost stranaka da građanima ponude 

ikakav ekonomski program sugerira da se političke elite u zemlji, usprkos 

dugogodišnjoj recesiji i zaduženosti, i dalje nisu u stanju suočiti s ekonomskim 

problemima. Nepostojanje programa, dakako, podrazumijeva i da elite nisu 

sposobne ponuditi ni održiva ekonomska rješenja. Da izbjegnu neugodnost takve 

situacije, stranke bi, recimo, mogle pribjeći provizornom programu koji podržava 

trenutni status quo. U njemu bi stranke obećale da će raditi sve ono što su radile 

i do sada, što bi bilo vrlo cinično i politički vrlo štetno. Stranke stoga to ne rade. 

Istodobno, stranke ne nude ni program sa svrsishodnim reformama jer bi provođenje 

takvog programa iz njihove perspektive podrazumijevalo vjerojatni gubitak 

sljedećih izbora. Ako, pak, riskiraju i 

takav program ponude samo radi dobivanja 

izbora, ali s figom u džepu, za 

stranke se otvara nova opasnost. Ako 

se nakon dobivenih izbora program 

ne provede, stranka se kocka s vlastitom 

vjerodostojnošću (ili onim što je 

od nje ostalo). Upravo je na leđima 

takvog programa - SDP-ova nikada 

provedenog Plana 21 - Mirela Holy 

izgradila ORaH i danas konkurira za 

Nepostojanje 

programa, dakako, 

podrazumijeva 

da nam elite nisu 

sposobne ponuditi ni 

održiva ekonomska 

rješenja 

glasove svojoj bivšoj stranci. Nije stoga čudno 

da je našim strankama, ako žele dobiti 

izbore i zadržati vlast, najjednostavnije rješenje 

jednostavno ne ponuditi program. 

Na putu do grčkog scenarija Nenuđenje 

programa, nažalost, već sada znači 

da, bez obzira na tko bude formirao novu 

Vladu, u sljedeće četiri godine nećemo biti 

svjedoci ozbiljnih ekonomskih reformi. A 

to, pak, onda znači da Hrvatskoj više ništa 

ne stoji na putu da doživi grčki scenarij. A 

kada bi se kojim slučajem ipak dogodilo 

čudo i pojavila se stranka koja je sposobna 

razumjeti da će kriza slična onoj u Grčkoj 

nepovratno rastočiti hrvatsko društveno 

tkivo, ona bi u svojem ekonomskom programu 

trebala imati ove presudne sastavnice: 

preustroj javnih poduzeća, reformu jedinica 

lokalne samouprave i fiskalnu konsolidaciju. 

Čak i da se sve druge ekonomske probleme 

zanemari te čak i da sve ostale javne i 

ekonomske politike ostanu nepromijenjene, 

fokusiranje na ove tri reformske točke bilo 

bi dovoljno za ekonomski zaokret. 

Preustroj javnih poduzeća Javna su 

poduzeća rak-rana hrvatskoga gospodarstva. 

Manje efikasna od privatnih poduzeća, 

s velikom prikrivenom nezaposlenošću i 

lukrativnim kolektivnim ugovorima, ona 

su poprište korupcijskih afera koje su na 

vidjelo počele izlaziti nakon Sanaderove 

ostavke. No, tu problemima nije kraj. Javna 

poduzeća i privatni poduzetnici koji s 

njima posluju stvaraju jednu neformalnu 

rentijersku mrežu koja guši tržišne mehanizme 

i uzrokuje ekonomsku stagnaciju. 

Stoga poduzeća u državnom vlasništvu koja 

nisu od strateškog interesa treba hitno pri- 

6 

FORBES 

LISTOPAD, 2015 

MARUŠKA VIZEK JE ISTRAŽIVAČICA NA EKONOMSKOM INSTITUTU U ZAGREBU 

IZNESENI STAVOVI SU AUTORSKOG KARAKTERA I NE ODRAŽAVAJU STAV 

INSTITUCIJE U KOJOJ JE AUTORICA ZAPOSLENA

uprave ne mogu samostalno odlučivati o 

vlastitim prihodima. Važno je samo da ima 

fotelja za raspodjelu. U ovakvoj situaciji 

ekonomija pati: umnožena lokalna samouprava 

komplicira i poskupljuje poslovanje, 

doprinosi koruptivnim radnjama i odbija 

strane investitore. 

NIKŠA DUPER/CROPIX 

Hoće li nam se morati dogoditi i kriza i kaos kako bi i birači i političke stranke osvijestili da je 

naš modalitet ekonomskog funkcioniranja neodgovoran i neodrživ? 

vatizirati, a u onima koja doista jesu od strateškog značaja treba profesionalizirati 

upravljanje te ih u potpunosti depolitizirati. Ovaj zadatak, međutim, nije 

nimalo jednostavan. Konzervativne procjene sugeriraju da tijekom četiri godine 

mandata političke stranke dođu u priliku zaposliti oko 25 tisuća ljudi. Nije zato 

iznenađujuće što se javna poduzeća doživljavaju kao izborni plijen te što ona 

predstavljaju najveće izvorište moći za političke stranke. Ovaj reformski zahvat 

stoga nije ekonomski, nego ultimativni politički izazov koji će, s obzirom na naš 

politički mentalitet, biti izuzetno teško realizirati. 

Reforma lokalne samouprave Uz restrukturiranje javnih poduzeća, drugo 

je najvažnije pitanje reforma sustava lokalne samouprave. Jednako kao i u 

slučaju reforme javnih poduzeća, i ovo je ultimativni politički izazov koji ne 

odgovara nijednoj političkoj stranci u zemlji. Naime, što je više jedinica lokalne 

samouprave više je i fotelja koje se mogu podijeliti političkim poslušnicima. A 

takvih fotelja u Hrvatskoj je relativno mnogo, jer u zemlji s nešto više od 4 milijuna 

stanovnika postoji 21 županija, 127 gradova i čak 428 općina. Nije pritom 

važno što čak 61 grad ima manje od 10.000 stanovnika, a njih 19 manje od 5000. 

Nije važno ni što istinska decentralizacija ne postoji jer jedinice lokalne samo- 

Fiskalna konsolidacija Politički vjerojatno 

najosjetljivije područje koje zahtijeva 

reformu jest fiskalna konsolidacija. Pod 

fiskalnom konsolidacijom ne podrazumijevam 

zadiranje u prihodnu stranu proračuna, 

nego smanjivanje rashodne strane, 

strane koja inače služi za kupovinu socijalnog 

mira i izbornih glasova. Budući da 

će javni dug sljedeće godine dosegnuti 90 

posto BDP-a, dok za kamate svake godine 

već sada izdvajamo 3 posto BDP-a, svima 

bi trebalo biti jasno da je ova reformska 

točka conditio sine qua non. Bez nje nijedna 

druga reforma nema smisla, jer ako 

nju ne provedemo, doživjet ćemo potpuni 

gospodarski i društveni kaos. Međutim, 

bez obzira na izvjesnost dužničke krize po 

grčkom receptu, stranke baš ovu reformsku 

točku u potpunosti zaobilaze. U zemlji 

politički podijeljenoj napola svaki je glas 

važan da bi se osvojila vlast, zbog čega nitko 

ne želi uznemiravati glasače spominjanjem 

rezova. I baš bi zato činjenica da stranke 

nemaju ekonomske programe, a izbori su 

pred vratima, u svjetlu spoznaje da rezove u 

javnoj potrošnji ne spominje nitko u svima 

nama trebala pobuditi strepnju i strah. Sada 

je očito da će nam se morati dogoditi i kriza 

i kaos kako bi i birači i političke stranke 

osvijestili da je naš modalitet ekonomskog 

funkcioniranja neodgovoran i neodrživ. 

Svijet na dlanu 

PBZ Card Travel American Express Vam nudi pohađanje tečajeva stranih jezika u inozemstvu uz 

pogodnost plaćanja American Express ® karticom do 24 rate bez kamata i naknada. 

pbzcard-travel.hr 

PBZ Card samostalno upravlja brendom PBZ Card Travel prema American Express licenci. IDK: HR-AB-01-080258649 


POLITIKA 

JOSIP GLAURDIĆ 

Veliki šoping 

s praznim novčanikom 

Prije dva mjeseca obećao sam da ću do jesenskih izbora za Hrvatski 

sabor posvetiti ove stranice rezultatima istraživanja koje 

vodim s kolegom Vukom Vukovićem, a koje se bavi političkom 

ekonomijom izbora i vlasti u Hrvatskoj. Cilj mi je bio iskoristiti 

ovo predizborno vrijeme da bih vam otkrio kako funkcionira veza 

između birača i lokalne i nacionalne vlasti kod nas. 

8 

Svjedoci smo predizborne kupovine glasova 

dramatičnih proporcija - vladajuća koalicija 

odjednom nalazi novac za sve. I lokalne vlasti 

kupuju glasove rastućim deficitom i dugom 

Ovog mjeseca, međutim, dugo sam se premišljao oko toga trebam li nastaviti 

s tim temama. Jer u posljednjih mjesec dana postalo je jasno da se pred našim 

granicama, a i među nama samima, nalaze ogromne prijetnje našem (kad 

kažem “našem”, mislim na čitavu Europu, a ne samo na Hrvatsku) razvoju u 

moderno demokratsko društvo. Riječ je, naravno, o neofašistima zaogrnutima 

u plašt izborne legitimacije koji obnašaju vlast diljem naše bivše K. und 

K. monarhije, kao i o njihovim pandanima na hrvatskoj političkoj sceni - i to 

i lijevoj i desnoj. 

Nisu, naravno, meni trebali Viktor Orbán, Robert Fico ili Željka Markić 

kako bih shvatio da se ispod umivenog lica Mitteleurope dandanas krije ista 

ona zadrtost, ista ona uskogrudnost, isti onaj rasistički etnocentrizam koji je 

prije sedamdesetak godina služio Josefu Tisi, Miklósu Horthyu i Anti Paveliću. 

Ipak, sva bešćutnost reakcija naše “braće po srednjoeuropskoj kulturi” na 

izbjegličku krizu upravo je šokantna. Da me se krivo ne shvati - reakcije svih 

europskih lidera na izbjegličku 

krizu u najmanju su ruku moralno 

upitne. Ali ksenofobi iz našeg 

srednjoeuropskog sokaka posebna 

su sorta. 

Od indignacije nad razvojem europskog 

društva preko ove dvije 

stranice, međutim, ne bi bilo velike 

koristi. Mnogi to čine znatno elokventnije 

od mene na stranicama 

europskih, a i naših medija. Moja 

dodana vrijednost javnom diskursu 

u Hrvatskoj ipak se krije u empirij- 

FORBES 


Deficit pada što je veća 

izborna polarizacija 

između desnog i 

lijevog bloka. Za što 

manji deficit u svojoj 

općini ili gradu, tijesno 

izaberite desnu vlast, 

ali uz snažnu lijevu 

opoziciju 

skim rezultatima istraživanja. A rezultati 

koje ću predstaviti u ostatku ove kolumne 

posebno su zanimljivi. 

Dakle, prije dva mjeseca saznali smo da 

nacionalna vlast u Hrvatskoj distribuira 

novac lokalnoj razini ne prema potrebama 

ili ekonomskim ciljevima, već prema svojim 

izbornim kalkulacijama. Saznali smo 

da u tom odnosu birači nisu tek promatrači, 

nego da nagrađuju nacionalnu vlast 

za novac koji ona šalje njihovim zajednicama. 

Potom smo prošlog mjeseca saznali 

da hrvatski glasači - za razliku od glasača u 

SAD-u ili u drugim zapadnim demokracijama 

- nisu fiskalno konzervativni kad je u 

pitanju lokalna politika. Kod nas se, naime, 

nagrađuje “graditeljska” vlast, a fiskalna 

odgovornost nije na cijeni. 

Ovog mjeseca saznat ćemo odgovore na 

dva povezana pitanja - koji politički faktori 

pridonose fiskalnom deficitu te koji politički 

faktori pridonose rastu javnog duga. Tek 

kao podsjetnik, osnovne jedinice naše analize 

hrvatske su općine i gradovi (njih 556), 

a baza podataka obuhvaća razdoblje od 

početka stoljeća do posljednjih dostupnih 

proračunskih brojki. Ne trebam posebno 

objašnjavati kako se radi o iznimno važnim 

pitanjima. Posljednjih mjeseci svjedoci smo 

predizborne kupovine glasova dramatičnih 

proporcija - vladajuća koalicija odjednom 

nalazi novac i za Imunološki zavod, 

i za dužnike u švicarskim francima, i za 

socijalne naknade, i za Brodarski institut… 

Procjene ove operacije kupovine glasova 

rastom javnog duga kreću se od dvije pa sve 

do šest milijardi kuna. Taj ćemo dug uskoro 

otplaćivati svi mi. No, kupuju li i lokalne 

vlasti glasove rastućim deficitom i dugom? 

Najjednostavnijim rječnikom: da. Nekoliko 

je glavnih odrednica rasta proračunskog 

DR. JOSIP GLAURDIĆ J E HRVATSKI ISTRAŽIVAČ NA S VEUČILIŠTU CAMBRIDG E 

S DOKTORATOM POLITIČKIH ZNANOSTI AMERIČKOG YALEA.

Što je veća vladajuća 

koalicija, veći je i dug jer 

je više interesnih skupina 

koje treba namiriti. Što 

je, pak, veća proporcija 

srpskog stanovništva, 

dug je manji 

Ministar financija Boris Lalovac deklarirao se kao zakleti neprijatelj populizma, ali 

mogao bi se pokazati kao ključni igrač u Milanovićevoj kampanji kupovanja glasova 

deficita i javnog duga jedinica lokalne uprave u Vukovu i mojem multivarijantnom 

modelu, ali jedna od najjačih odrednica je izborna godina. U izbornoj je godini, 

naime, proračunski deficit veći, u prosjeku, za 3 postotna poena, a javni dug za 

0,5 postotnih poena. Vlast koristi kratku memoriju glasača i disproporcionalno 

je “aktivna” u predizborno vrijeme. Kad je u pitanju proračunski deficit, posebno 

je zanimljivo da su fiskalno odgovornije općine i gradovi s manje stanovnika, kao 

one i s obrazovanijim stanovništvom. U manjim sredinama i pred bolje obrazovanim 

glasačima teže je sakriti proračunski manjak, što je zanimljivo upozorenje za 

sve proponente (uključujući i mene) okrupnjivanja jedinica lokalne samouprave. 

Ono što je, međutim, još zanimljivije jest da je proračunski deficit u Hrvatskoj 

ipak ideološki uvjetovan, kao i da ovisi o prirodi izbornog natjecanja u općini, 

odnosno gradu. Naime, naša analiza pokazuje da su desne stranke proračunski 

odgovornije od lijevih, kao i da deficit pada što je veća izborna polarizacija između 

desnog i lijevog bloka (mjera polarizacije je veća što je izborni rezultat bliži 50- 

50). Dakle, želite li što manji proračunski deficit u svojoj općini ili gradu, tijesno 

izaberite desnu vlast, ali uz snažnu lijevu opoziciju. 

DARKO TOMAŠ/CROPIX 

Rezultati su, naravno, slični kada je u 

pitanju javni dug jer su deficit i dug usko 

vezani iako nisu istoznačni. No, ono što je 

zanimljivo jest da je dug također određen 

veličinom vladajuće koalicije, kao i etničkim 

sastavom općinskog stanovništva. Što 

je veća vladajuća koalicija - veći je i dug. Više 

je interesnih skupina koje treba namiriti. 

A što je veća proporcija srpskog stanovništva 

u općini/gradu - dug je manji. Za ovaj 

rezultat nemam jednostavnog objašnjenja 

osim mogućeg pristranog odnosa kreditnih 

institucija prema jedinicama lokalne 

uprave u kojima je srpsko stanovništvo 

većinsko. 

Sudeći prema rezultatima izvedbe hrvatskih 

lokalnih vlasti u posljednjih desetljeće 

i pol, nije baš najjasnije što možemo očekivati 

od nove Vlade nakon idućih izbora. 

Kada su u pitanju političke varijable, neke 

od njih mogle bi igrati pozitivnu, a neke od 

njih (veličina koalicije!) iznimno negativnu 

ulogu za naš proračunski deficit i javni dug. 

Naravno, kako stranke vladaju na lokalnoj 

razini, ne mora značiti baš ništa za njihovu 

izvedbu kada dođu na nacionalnu vlast. Jer 

dominantnog modela gospodarskog razvoja 

u kojem Hrvatska životari na dug kojim se 

plaća klijentelistički aparat u službi partitokracije 

teško će se odreći i lijevi i desni. 

Otplovite na putovanje snova 

PBZ Card Travel American Express nudi Vam velik izbor grupnih i individualnih krstarenja uz 

mogućnost plaćanja do 24 rate bez kamata i naknada American Express ® karticom. 




ISKUSTVO UČENJA 

BORIS JOKIĆ 

San o promjeni 

Tko ima snage zaustaviti brod koji tone? 

Srećom, metafora koja se idealno uklapa 

u dojam pesimizma i nepoduzetnosti u 

slučaju reforme obrazovanja nije točna 

Srijeda je, 4.16 ujutro. Već treće jutro ovog tjedna da se budim 

oznojen i drhtavih ruku. San koji u različitim inačicama redovito 

sanjam prethodnih 11 godina uključuje iskrenu, ujedno i 

naivnu želju za poboljšanjem ovog društva te posebice njegova 

sustava odgoja i obrazovanja. Kao i mnogi drugi snovi, i ovaj 

uključuje romantičarsku, u mom slučaju autsajderski punk-rockersku, 

ideju o mogućnosti promjene. Nemir u san donose društvo i ljudi nespremni 

na drugo i drugačije, nesvjesni potencijala ove zemlje, a naročito 

njezinih mladih ljudi. Moja je i (ne)sreća stotina ljudi s kojima radim na 

reformi sustava odgoja i obrazovanja da taj san trenutno živimo. 

Mnogi će reći promjena je potrebna. Često se obrazovanje u Hrvatskoj 

uspoređuje s brodom koji tone ili je potonuo. Metafora koja se idealno 

uklapa u opći dojam pesimizma i nepoduzetnosti. Tko ima snagu 

zaustaviti brod koji tone? Koliko snažna, metafora broda koji tone nije 

točna. Naš sustav i dalje u određenim svojim dijelovima postiže pristojne 

rezultate, u njemu rade ljudi koji izgaraju za svoj poziv, u njemu ćete 

i dalje češće vidjeti radost i veselje od negativnih osjećaja. Od broda koji 

tone, ili je potonuo, točnija je metafora okamenjenog organizma koji se 

prestao razvijati. U globalnom svijetu obilježenom brzim promjenama, 

tehnološkim razvojem i sve složenijim odnosima društvenih skupina, 

navedeno za posljedicu ima nezadovoljstvo svih uključenih i sve veće 

zaostajanje za društvima koja se mijenjaju i prilagođavaju. Prestanak 

razvoja, između ostaloga, uvjetovan je činjenicom da u prethodnih 25 

godina obrazovanje nikada nije 

Reforma 

obrazovanja, kako 

je danas provodimo, 

automatski u sebi 

sadrži i tektonsku 

promjenu načina 

rada cijelog državnog 

sustava 

bilo u fokusu političkih stranaka 

i onih koji odlučuju. Političke 

stranke potpuno pogrešno 

procjenjuju da je obrazovanje 

široj javnosti nezanimljivo. Iz 

perspektive četverogodišnjih 

izbornih ciklusa, ono je pretromo 

za privid promjene. Na 

njemu ne možete zaraditi, barem 

ne toliko koliko na nekim 

drugim djelatnostima. Obrazovanje 

je toliko složeno i tolikim 

ljudskim sudbinama opterećeno 

da hrvatski političari svoju jalovu odlučnost 

u njemu mudro odbijaju pokazati. 

Sindikati, također, već 25 godina ne 

žele progovoriti o stvarnim problemima 

učiteljstva i obrazovanja, zadržavajući 

se na paradnim borbama o postocima 

i jubilarnim nagradama. Akademska 

zajednica od tog istog obrazovanja živi, 

na njemu zarađuje, ali ga ne osjeća 

svojim i vrijednim brige. Kada se iz svih 

ovih sfera jave zaštitnici nacionalnih 

interesa, čuvari tradicijskog plamena, 

ideološki skakavci… Četvrtak je, 4.16, i 

već se četvrto jutro ovog tjedna budim 

oznojen i drhtavih ruku sanjajući i živeći 

promjenu. 

Od odgovora na pitanje što je bilo, za 

nas koji radimo na reformi mnogo je 

važnije odgovoriti na pitanje što bi ovaj 

sustav i ovo društvo moglo biti. Naš je 

odgovor praktičan, time i problematičan 

za zajednicu koja je naviknula na priču, 

a ne rad. Na reformi trenutno radi više 

od 400 osoba. Rade većinom u online 

okruženju, računalnom oblaku i sastajući 

se u virtualnim sobama. Osobno me 

izrazito veseli činjenica da su svi ovakav 

oblik suradnje i komunikacije, normalan 

u modernim društvima i privatnom 

sektoru, objeručke prihvatili. U svom 

radu konzultiraju dosadašnja iskustva, 

najbolje iz hrvatske prakse i znanosti te 

brojna svjetska iskustva. Nemaju model 

zemlje koju trebaju slijediti, nego 

inteligentno uzimaju u obzir rješenja iz 

raznolikih sustava. Svi oni, pa i ja osobno, 

izabrani smo po javnom pozivu, a ne 

po statusu, institucionalnoj pripadnosti 

ili političkim vezama. Sama činjenica 

da nema pozvanih kod mnogih izaziva 

nemir. Dobri se nisu htjeli javiti, njih 

se, kažu ljudi, zove. Nadalje, svi oni će 

10 

FORBES 


BORIS JOKIĆ JE ZNANSTVENI SURADNIK NA INSTITUTU ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA 

I VODITELJ RADNE GRUPE ZA PROVOĐENJE KURIKULARNE REFORME PREDŠKOLSKOG, 

OSNOVNOŠKOLSKOG I SREDNJOŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJE

Učenje izvan učionica često je relevantnije, učenicima zanimljivije i stvara osobe sposobne 

za kritičko promišljanje stvarnosti. To vrijedi za sve stupnjeve obrazovanja 

biti plaćeni tek nakon obavljenog posla. Štoviše, iznos njihovih honorara 

ovisit će o doprinosu odrađenom poslu. O raspodjeli se moraju 

međusobno dogovoriti. Sve ovo pokazuje da se ne radi samo o reformi 

sustava odgoja i obrazovanja nego i o tektonskoj promjeni načina rada 

na promjenama u državnom i javnom sektoru. 

U reformi se posebno ističe razvoj viših razina mišljenja, prije svega 

rješavanja problema, kritičkog mišljenja, kreativnosti i inovativnosti te 

razvoja metakognitivnih vještina na svim razinama i u svim vrstama 

odgoja i obrazovanja. Navedenim se želi promijeniti za Hrvatsku već 

više od stoljeća prevladavajući obrazac i zahtjev za memoriranjem faktografskih 

podataka i reprodukcijom istih. Škola također treba izaći iz 

vlastitih zidova. Učenje izvan njih često je relevantnije i učenicima zanimljivije 

te s boljim ishodima za pojedinca i zajednicu. To se odnosi na 

vrtić i osnovnu školu kroz praktičan rad, blatom zaprljane ruke, odlaske 

na izložbu, ali i posebice na strukovno obrazovanje, u kojem se u svim 

oblicima uvodi učenje na radu. Također je važno, kao osnovne oblike 

rada u 21. stoljeću, razvijati komunikaciju i suradnju. Nažalost obje su u 

društvu zapostavljene. 

Kako izgraditi povjerenje u društvu 

koje sve čini da ga ima što manje? Kako 

nemir tog sna pretvoriti u optimizam, 

ili dobrohotnu sumnju? Ti su nedostaci 

jasno vidljivi u svakodnevnim susretima 

na ulici, na roditeljskim sastancima, 

trivijalnim političkim prepucavanjima 

u predizborno vrijeme. Odgovor je jednostavan: 

radom. Samo rad, hrabrost 

i otvorenost mogu odmaknuti ljušturu 

tog organizma. Taj rad, nas više od 

400, već je vidljiv i ako postoji dovoljno 

mudrosti da se jednom dokaže da je 

obrazovanje potencijal, a ne problem 

ove zemlje, imamo priliku za vraćanje 

povjerenja u sustav. Za one koje vole 

konkretnost - 31. siječnja 2016. RH će 

imati prijedloge kurikuluma u svim 

predmetima, prijedlog novog sustava 

vrednovanja i ocjenjivanja, sustavna rješenja 

za učenike s poteškoćama i darovite… 

Sljedeće godine treba intenzivno 

raditi s odgojno-obrazovnim radnicima, 

eksperimentalno uvesti kurikulume u 

određenim razredima, početi pripremati 

udžbenike i nastavna pomagala 

(posebice otvorene digitalne sadržaje) 

i onda marljivo na tome raditi sljedećih 

devet godina. Radi se o promjeni koja 

zahtjeva strpljivost, sustavnost, planiranje, 

organizaciju, kreaciju i osjećaj 

za opće dobro. Ta promjena tiče se svakog 

građanina ove zemlje i prevelika 

je i prevažna da bi ovisila o političkim 

stranakama i izborima. Ta je promjena 

prilika ove zemlje. Iskoristimo je. 

Petak je, 4.16, i već se… 

Nema bolje ponude u zraku! 

PBZ Card Travel American Express Vam nudi mogućnost jednostavne i sigurne online kupnje 

aviokarata uz plaćanje American Express ® karticom do 24 rate bez kamata i naknada. 




EUROPSKA POSLA 

GORDANA GRGAS 

Europski fondovi i hrvatski spinovi 

Je li Hrvatska uspješna ili ne u korištenju 

fondova EU? Vladajući i HDZ nikako da daju 

odgovor koji bi i približno bio usuglašen 

Čak i kad su se nedavno Milanovićevi ministri pohvalili da su iz proračuna 

Unije lani povukli 174 milijuna eura više nego što su u njega 

uplatili, javila se kritičarka iz HDZ-a, eurozastupnica Ivana Maletić, 

kako bi objavila da spomenuti rezultat uopće ne odražava realno 

stanje korištenja fondova te da je, štoviše, to čime se vladajući hvale zapravo 

- poražavajući rezultat. Kako se isti podaci mogu protumačiti dijametralno suprotno? 

Jednostavno. Izostavi se kontekst i slika se iskrivi. 

Recimo, kad Milanovićeva ekipa govori o tome da je uspješna, odnosno daleko 

uspješnija nego prethodna vlada u povlačenju novca iz fondova EU, ona 

je apsolutno u pravu. No, trebalo bi pritom reći i da je prethodna Vlada uglavnom 

samo pripremala teren za povlačenje te da je u pretpristupnom razdoblju 

imala daleko manje novca na raspolaganju nego što se pojavilo s ulaskom u EU. 

Trebalo bi također priznati da je sada iz EU fondova ugovoreno 1,426 milijardi 

eura (praktički, to je sve što je bilo na raspolaganju), ali od toga je isplaćeno 

samo 606,45 milijuna eura, dakle manje od polovice. Ta druga brojka govori 

o realnom povlačenju europskog novca. Dobro ili loše? Osrednje s nagnućem 

prema lošem s obzirom na to da je već rujan 2015. godine, a radi se o sredstvima 

iz europske financijske perspektive 2007. do 2013. godine. Dobro je pak što 

se ostatak novca može povlačiti do kraja 2016. godine, pa se još ne može reći 

da je bačen u vjetar (iako upravo to sugerira Ivana Maletić). 

Ona nije posve u pravu kada kritizira vladajuće po pitanju financiranja poduzetničkih 

pothvata iz fondova EU. Koliko god se mučili s prvim natječajima 

za poduzetnike na početku mandata, sada im to ide daleko bolje, a poduzetnici 

su u prihvaćanju prilike bili prilično efikasni. No, dosad je novac namijenjen 

poduzetnicima u EU fondovima bio skroman (prvi natječaj za poduzetnike 

iz strukturnih fondova bio je težak ukupno 33 milijuna eura i kasnio je) jer su 

prije svega iz europskih fondova financirani veliki javni, infrastrukturni projekti. 

Tek aktualna financijska perspektiva, ona koja pokriva razdoblje 2014. 

- 2020. godine, previđa zaista ozbiljne iznose koji će biti bespovratna potpora 

privatnim projektima. Primjerice, dva u travnju otvorena natječaja za poduzetnike 

ukupno su teška više od 

milijardu kuna, a uskoro se očekuje 

objava još nekoliko poduzetničkih 

natječaja. Tek će se, dakle, vidjeti 

koliki je zaista i interes i kapacitet 

domaćih tvrtki te koliko je sustav 

dobro postavljen, odnosno jesu li 

postavljeni uvjeti za prijavu tvrtkama 

preteški i prekruti. Prvi ugovori, 

naime, još nisu potpisani, a u četiri 

su mjeseca prijavljena (samo) 43 

Imamo plus od 

174 milijuna eura 

u transkacijama s 

EU proračunom. 

Vlada je sretna, a 

HDZ ga je proglasio 

poražavajućim 

projekta, vrijedna 372 milijuna kuna. Nije 

neka navala, pa se Maletić požurila reći da nešto 

ozbiljno ne valja s kriterijima... Kako god 

bilo, sporazum o partnerstvu s EU (kojim se 

“amenuje” korištenje novca za razdoblje 2014. - 

2020.) potpisan je tek u listopadu prošle godine, 

te se ministar Gordan Maras može hvaliti 

kako se s tim velikim poduzetničkim natječajima 

ne kasni. No, treba reći i sljedeće: kad se 

hvali da je 99 posto sredstava za poduzetnike 

već ugovoreno, to se odnosi samo na sredstva 

iz razdoblja 2007. - 2013. godine (a to obično 

prešuti), te da je od njih isplaćeno 60 posto. 

I tako, svatko kaže jedan dio istine bez onog 

nužnog “ali”, odnosno bez pojašnjenja koje 

brojkama daje objektivnije značenje. Tako je i 

s prvom brojkom u ovom tekstu, o hrvatskom 

plusu od 174 milijuna eura u prošlogodišnjem 

proračunu EU. Trošak Hrvatske bio je 584,3 

milijuna eura (sredstva koja EU vodi kao trošak 

za državu članicu, a uključuju i sve isplate 

prema toj državi), dok je prihod iz Hrvatske 

(sredstva koja članica uplaćuje u zajednički 

proračun) bio 429,6 milijuna eura. No to, kako 

tumači Ivana Maletić, nije dovoljno dobar 

“plus”. Zašto? Jer nerazvijene članice, kamo 

Hrvatska pripada, trebaju imati daleko veću 

razliku između rashoda i prihoda EU proračuna, 

odnosno trošak u proračunu mora biti 

znatno veći od prihoda. Taj je omjer, primjerice, 

u Mađarskoj, Bugarskoj i Poljskoj visok 

(od 6,6 do 4,42), dok je u Hrvatskoj samo 1,36. 

Nemamo se stoga čime hvaliti, kaže Maletić. 

No, iako je ona u spomenutom prikazu u 

pravu, dalekosežni zaključak koji iz toga izvodi 

ipak nije u redu. Hrvatska je u EU ušla tek 

polovicom 2013. godine i, objektivno, do kraja 

2014. nije mogla ostvariti rezultat koji bi bilo 

pravedno uspoređivati s ostalim članicama. 

Vrijeme za usporedbu tek dolazi, a obično 

je ono, što pokazuju dosadašnja iskustva s 

novim članicama, dvije do tri godine od stupanja 

na snagu nove financijske perspektive. 

Treba, naime, vremena da se natječaji raspišu, 

projekti prijave, potom ocijene, ugovore i na 

kraju isplate. 

12 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

TRANSATLANTIC 

JOSEPH QUINLAN 

TTIP: potencijalni 

globalni game changer 

Kada SAD i EU rade zajedno, svijet je na dobitku. 

Sporazum o slobodnoj trgovini izbrisao bi 

razlike između Sjedinjenih Država i Europske 

unije te izmijenio globalna pravila igre 

Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) o kojemu 

upravo pregovaraju SAD i Europska unija obećava otvaranje značajnih 

prilika za stvaranje radnih mjesta, nove trgovine i tijeka ulaganja 

s obje strane Atlantika. 

Takav sporazum ne bi samo potaknuo realni ekonomski rast na 

obje strane Atlantika, nego bi potencijalno izmijenio tokove globalne trgovine 

robom i uslugama, preoblikovao svjetske proizvodne mreže i potaknuo ponovno 

razmatranje strategije među multinacionalkama ako bi harmonizirao 

transatlantska pravila i regulativu te eliminirao neučinkovite i skupe carinske i 

necarinske barijere. TTIP bi također ojačao ekonomsku os SAD - EU u odnosu 

na nacije u razvoju i ključne brzorastuće snage poput Kine. Za zaključenje 

TTIP-a postoje ekonomski i geopolitički razlozi. 

Dok Sjedinjene Države pregovaraju i o trgovinskom sporazumu s nekoliko 

pacifičkih zemalja (Trans Pacific Partnership ili TTP), potencijalna veličina 

TTIP-a u odnosu na TTP i NAFTA-u po značenju je neusporediva. Uspješno 

zaključivanje TTIP-a bilo bi najveći trgovinski sporazum u povijesti. 

Dok između SAD-a i Europe već postoji visok stupanj integracije tržišta 

zahvaljujući dosadašnjim trgovinskim i investicijskim sporazumima, da bi 

se dvije najveće svjetske ekonomije fuzionirale, treba napraviti daleko više. 

Sporazumom o slobodnoj transatlantskoj trgovini ne bi se samo smanjile 

carine; taj sporazum utjecao bi i na 

smanjivanje necarinskih barijera 

i na harmonizaciju mreže regulatornih 

standarda koji danas opterećuju 

transatlantske trgovinske i 

investicijske tokove te poskupljuju 

poslovanje s obje strane oceana. 

Sporazum bi bio dobitak za obje 

strane, od njega bi koristi imale jednako 

velike transatlantske tvrtke, 

kao i mala i srednja poduzeća. 

Problemi su više na mikro nego 

na makro razini. Ambiciozan sporazum 

uključio bi i harmonizaciju 

14 

FORBES 


Nakon što prođe 

TTIP, transatlantska 

ekonomija, najveća 

komercijalna 

arterija svijeta, bit će 

oživljena, a globalni 

zamah i kredibilitet 

SAD-a i Europe 

obnovljeni 

standarda o sigurnosti hrane, protokola za 

e-trgovinu, pitanja privatnosti podataka. 

Njime bi bila obuhvaćena i standardizacija 

bezbroj servisnih djelatnosti u sektorima 

poput zrakoplovstva, trgovine na malo, arhitekture, 

inženjerstva, financija, pomorstva, 

pravila za javnu najavu i regulativu te 

telekomunikacije. 

Pokret prema tržištu koje bi bilo slobodnije 

od prepreka uključivao bi i standardizaciju 

proizvoda, tako da bi automobil 

testiran na sigurnost u Bonnu mogao biti 

prodan bez ponovnog testiranja u Bostonu. 

Ili bi se lijek koji je odobrila Federalna 

administracija za lijekove (FDA) u Washingtonu 

smatrao sigurnim i spremnim 

za tržište u Bruxellesu. Pravila i standardi 

za pakiranje bili bi standardizirani na obje 

strane Atlantika, što bi kompanijama dugoročno 

uštedjelo milijune dolara. 

Tehničke regulacije i sigurnosni standardi 

teško mogu biti teme za velike naslove, 

ali kada se uklone prepreke biznisima, 

krajnji rezultat bit će jeftinije poslovanje 

za kompanije, niže cijene za potrošače i veća 

potražnja roba i usluga. To bi, zauzvrat, 

potaknulo rast transatlantske trgovine i 

investicija, jednako kao i rast zaposlenosti 

u SAD-u i Europskoj uniji. 

Što se tiče carina, prosječne transatlantske 

carine danas su relativno niske, u rasponu 

između pet i sedam posto, iako ostaju 

visokima u sektorima poljoprivrede, tekstila 

i obuće. Zato ima prostora da te barijere 

padnu za brojne robe i usluge. 

Uz robnu trgovinu, servisi su unutar 

transatlantske ekonomije spavajući div 

partnerstva. Oslobađanje servisnih djelatnosti 

traži promjenu ili ukidanje brojnih 

regulatornih pravila, što znači prije 

svega ukidanje nevidljivih barijera koje 

JOSEPH QUIONLAN JE OPERATIVNI DIREKTOR I GLAVNI STRATEG ZA TRŽIŠTA, 

ZA US TRUST, BANK OF AMERICA

uključuju složene domaće regulative, nespretnih zahtjeva za licencama 

i kvalifikacijama te dupliciranja potvrda o profesionalnoj stručnosti, da 

navedemo samo nekoliko. Stvaranje jedinstvene transatlantske digitalne 

ekonomije suočava se s mnogim poteškoćama, ali to može biti seizmički i 

dugoročan ishod TTIP-a. 

TTIP je puno više od sporazuma o trgovini. To je stvaranje boljih, strateških, 

dinamičnih i sveobuhvatnih američko-europskih odnosa, s više povjerenja, 

učinkovitijim i angažiranijim trećim zemljama, koji će obuhvatiti regionalne 

i globalne izazove i učiniti ih sposobnijima da ojačaju pravila na terenu međunarodnog 

poretka. 

Transatlantska ekonomija, najveća komercijalna arterija svijeta, bit će 

oživljena. Obnovit će se globalni zamah i kredibilitet SAD-a i Europe. Približavanjem, 

umjesto razdvajanjem, SAD i Europa zadržali bi poziciju čuvara 

standarda globalne ekonomske arhitekture. Ma kakvi bili uobičajeni standardi 

sporazuma o slobodnoj trgovini i što god da postane harmonizacija i standardizacija 

regulative industrija i industrijskih sektora, transatlantski sporazum 

može postati obrazac prema kojemu će SAD i EU ubuduće pregovarati s 

rastućim tržištima, uključivši i Kinu. 

U tom smislu, sporazum o transatlantskoj slobodnoj trgovini poslao bi poruku 

nacijama u razvoju da dvije najveće ekonomije i dalje mogu raditi zajedno, a kada 

Približavanjem umjesto 

razdvajanjem, SAD i 

Europa ostali bi čuvari 

standarda globalne 

ekonomske arhitekture 

koja je danas ozbiljno 

ugrožena novim 

raslojavanjima 

to rade, one i dalje na globalnu ekonomsku 

ravnotežu utječu više nego većina, ako ne i 

sve nacije u razvoju. I dodatno, TTIP ne bi 

pogodovao samo SAD-u i Europi, nego bi 

bio i od velike koristi ostatku globalne ekonomije. 

Zato što svjetska ekonomija i danas 

počiva na ramenima transatlantskog partnerstva 

- pomažući globalni rast tijekom 

prošle polovice stoljeća - kada SAD i EU rade 

zajedno, svijet je na dobitku. 

Pitanje je, međutim, mogu li SAD i Europa 

zaključiti takav sporazum. Nimalo neočekivano, 

s obje strane oceana postoji otpor 

prema određenim dijelovima TTIP-a koji 

bi mogao odgoditi ili potpuno iscijediti taj 

sporazum. Treba se nadati da će se razlike 

premostiti na vrijeme. 

Na kraju, sporazum o slobodnoj trgovini 

koji bi izbrisao razlike između Sjedinjenih 

Država i Europske unije izmijenio bi globalna 

pravila igre. Taj sporazum imao bi 

odjek u cijelom svijetu. U krajnji čas, Washington 

i Bruxelles shvatili bi da je najbolji 

način da se suprotstave izazovu novih 

tržišnih snaga poput Kine da rade zajedno, 

ne svatko na svojoj strani. 


Lideri 

NOVAC U SPORTU 

Najvrednije 

momčadi na svijetu 

OVO JE VRIJEME eksplozivnog rasta za vlasnike 

profesionalnih sportskih timova. Oni, naime, uspijevaju 

kapitalizirati svoju najveću financijsku prednost na 

razmrvljenom tržištu televizijskog programa - izravne 

prijenose, koje ne može zamijeniti nikakva snimka. 

Zahvaljujući više milijardi dolara vrijednim ugovorima 

s medijima, sportske franšize širom svijeta plivaju u 

novcu. Prosječna vrijednost 50 najvrednijih momčadi 

na planetu ove godine iznosi 1,75 milijardi dolara, čak 

31% više nego lani. Minimum za plasman među 50 

najvrednijih sada je 1,15 milijardi dolara (prema prošlogodišnjih 

856 milijuna), ponajviše zbog velikog porasta 

vrijednosti košarkaških i bejzbolskih momčadi iz 

NBA-a i Major League Baseball (MLB). Njihov se broj 

u Top 50 povećao s lanjskih deset na 22. NFL i MLB 

trenutačno jesu u trendu, ali najvrednija momčad na 

svijetu i dalje je španjolska. Real Madrid, vrijedan 3,26 

milijardi dolara, drži primat već treću godinu zaredom, 

dok drugo mjesto dijele Dallas Cowboys i New York 

Yankees s vrijednošću od 3,2 milijarde dolara. (Zbog 

pada eura u odnosu na dolar, vrijednost španjolskog 

nogometnog diva ipak je za 5% manja nego lani). Širi 

prikaz potražite na forbes.com/most-valuable-teams. 

$1,150 

#5 Desetogodišnji ugovor Manchester 

Uniteda i Adidasa o dvojnom brendiranju, 

vrijedan rekordnih 1,1 milijardu dolara, 

stupa na snagu u sezoni 2015./’16. 

■ BEJZBOL ■ KOŠARKA ■ AMERIČKI NOGOMET 

■ FORMULA 1 ■ HOKEJ ■ NOGOMET 

● PROMJENA U GODINU DANA (%) 

$1,450 

$1,400 $1,400 

$1,370 $1,375 $1,375 

$1,350 $1,350 $1,350 

$1,330 

$1,300 $1,300 $1,300 $1,300 $1,307 

$1,280 

$1,250 $1,250 $1,250 

$1,220 $1,225 

$1,160 

$1,175 

 

$1,150 $1,150 

+58% 

+50% 

 

+53% 

+48% 

 

+61% 

 

+83% 

#37 Hokejaši Maple Leafsa devetu su godinu 

zaredom najvrednija momčad NHL-a. 

Vrijednost momčadi (u mil. USD) 

+73% 

 

 

+68% 

+69% 

 

+59% 

 

+58% 

+71% 

 

+14% 

 

+10% 

 

+28% 

 

+15% 

 

+18% 

 

+21% 

+13% 

 

+23% 

 

+21% 

-2% 

 

+13% 

 

+16% 

 

+25% 

+17% 

 

Minnesota 

Vikings 

Dallas 

Mavericks 

Atlanta 

Braves 

Tennessee 

Titans 

Miami 

Heat 

16 FORBES LISTOPAD, 2015 

Texas 

Rangers 

Tampa Bay 

Buccaneers 

Philadelphia 

Phillies 

Houston 

Rockets 

Carolina 

Panthers 

Washington 

Nationals 

Toronto 

Maple Leafs 

Miami 

Dolphins 

Los Angeles 

Angels of Anaheim 

Golden State 

Warriors 

Arsenal 

Seattle 

Seahawks 

Pittsburgh 

Steelers 

New York 

Mets 

Ferrari 

Chelsea 

Manchester 

City 

Green Bay 

Packers 

St. Louis 

Cardinals 

Indianapolis 

Colts 

Denver 

Broncos

#14 Utakmice 

Chicago Bullsa 

već šest godina 

bilježe rekordnu 

posjećenost: 

privlače u 

prosjeku 21.343 

navijača. 

#47 Miami Heat je 

između 2011. i 2014. 

odigrao 87 utakmica 

u playoffu, no odlazak 

LeBrona Jamesa stajao 

ih je NBA završnice u 

2015. godini. 

$3,263 

$3,104 

$3,163 

$3,200 $3,200 

+178% 

 

#2 Dallas Cowboys od sponzora 

dobivaju više od 100 milijuna dolara 

na godinu, a k tomu imaju 500 

milijuna dolara vrijedan 25-godišnji 

ugovor s telekomunikacijskim 

divom o preimenovanju stadiona u 

AT&T Stadium. 

$2,100 $2,100 

#27 St. Louis 

Cardinals zabilježili 

su samo jednu 

gubitničku sezonu u 

proteklih 15 godina, 

a u 2014. imali su 

najviši lokalni TV 

rejting u bejzbolu. 

$2,400 $2,400 

$2,347 

$2,500 

$2,600 $2,600 

$2,000 $2,000 

$1,700 

$1,700 

$1,750 

$1,800 

$1,800 

$1,850 

$1,600 

$1,600 

$1,500 $1,500 

+92% 

 

+94% 

 

+100% 

 

+100% 

+79% 

 

+93% 

 

Brooklyn 

Nets 

+31% 

 

+22% 

 

Baltimore 

Ravens 

San Francisco 

49ers 

Los Angeles 

Clippers 

+36% 

 

Chicago 

Bears 

Boston 

Celtics 

+33% 

 

 

+30% 

Philadelphia 

Eagles 

New York 

Jets 

+50% 

 

Chicago 

Cubs 

+28% 

 

Houston 

Texans 

San Francisco 

Giants 

Chicago 

Bulls 

+40% +41% 

+35% 

+27% 

+20% 

 

New York 

Giants 

Boston 

Red Sox 

Bayern 

Munich 

Washington 

Redskins 

Los Angeles 

Dodgers 

New York 

Knicks 

+44% 

 

FOTOGRAFIJE: JAMES REIMER; ABELIMAGES/GETTY IMAGES, WAYNE ROONEY; MATTHEW PETERS/MAN UTD VIA GETTY IMAGES, TONY ROMO; FREDERICK BREEDON/GETTY IMAGES, 

KOLTEN WONG; DILIP VISHWANAT/GETTY IMAGES, DERRICK ROSE; DOUG PENSINGER/GETTY IMAGES, DWYANE WADE; STACY REVERE/GETTY IMAGES 

New England 

Patriots 

Los Angeles 

Lakers 

+10% 

 

-1% 

 

Manchester 

United 

Barcelona 

+39% 

 

+28% 

 

New York 

Yankees 

Dallas 

Cowboys 

-5% 

 

Real Madrid 

LISTOPAD, 2015 FORBES 17 

NAPISAO KURT BADENHAUSEN

Do 2020. 

bit ćemo vodeći 

lifestyle brend 

18 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

glas partnera 

Patrik Nilsson, predsjednik Uprave GantA 

Brend koji je svoju 

popularnost gradio 

među studentima 

Yalea tijekom 

revolucionarnih 

šezdesetih godina 

prošlog stoljeća upravo 

kreće s potpuno novim 

konceptom biznisa. U 

temelju je oživljavanje 

legende o Gantovoj 

bijeloj košulji koja 

povezuje generacije 

Patrik Nilsson preuzeo je 

kormilo Ganta prije godinu 

dana. Početkom rujna 

kompanija je pokazala da 

je spremna za ozbiljno osvajanje 

tržišta. 

Koliki je bio izazov prijeći iz 

Adidas Grupe, u kojoj ste proveli 

23 godine, u sasvim novo okruženje? 

- Najveći izazov bila je ponuda 

Ganta da vodim kompaniju s jedinstvenom 

poviješću i iskustvom 

u njenu novu fazu razvoja. Prilika 

da uzmem taj veliki brend i učinim 

ga velikom kompanijom bila je najprivlačnija. 

Prvih trideset dana proveo 

sam u učenju o kompaniji, prvo 

iznutra, onda i iz vanjske perspektive. 

Slika je bila vrlo jasna – Gantu su 

trebale promjene. Tijekom sljedećih 

trideset dana stvorili smo novi plan, 

GANT 3.0, i prodali to svim dioničarima. 

Kakav ste napredak uspjeli napraviti 

u pozicioniranju Ganta na 

globalnom tržištu tijekom protekle 

godine, otkad vodite kompaniju? 

- Riječ je o planu s jasnom vizijom, 

misijom i vrijednostima, zajedno s 

novom platformom brenda i novim 

vizualnim identitetom. Kupca smo 

stavili u središte i sagradili Gantovu 

kuću s tri jasne divizije koje služe 

našim potrebama i željama. Izgradili 

smo poslovnu jedinicu usredotočenu 

samo na košulje, što je ‘heroj’ 

među našim proizvodima i temelj za 

sve tri divizije. Također smo nanovo 

izgradili organizaciju kako bi bila 

sposobna ispuniti taj novi plan. Bili 

smo vrlo zaposleni. Početkom rujna 

pokrenuli smo globalnu kampanju 

kojom promoviramo brand, sinkronizirano 

izašli na sedamdeset tržišta, 

što je prvi put da se kupci upoznaju 

s projektom GANT 3.0. 

Koja je razlika u upravljanju 

sportskim brendovima i brendom 

kakav je Gant? 

- Više je sinergije nego razlika, ali 

jedna stvar koju sam primijetio je da 

su sportskoj industriji postoji bolja 

ravnoteža između umjetnosti i znanosti. 

Koncepti i proizvodi su općenito 

više orijentirani prema kupcu i 

izgrađeni su oko istraživanja sporta, 

za razliku od osjećaja i izgleda koji 

prevladavaju u modi i lifestyleu. 

U Gantu ćemo pokušati spojiti te 

dvije kombinacije. Da biste danas 

bili uspješni, morate više biti vođa 

nego menadžer. Izgradnja timova i 

brendova moja je strast. Fokusiran 

sam na izgradnju kulture koja nikad 

ne prestaje s učenjem. 

Iako je Gant švedska kompanija, 

i dalje ima imidž američkog 

brenda. Je li riječ o ciljanom pozicioniranju 

i što njime dobivate? 

- Ne smatramo se švedskom kompanijom, 

a sigurno nismo švedski 

brend. Vidimo se kao američki 

brend sportske odjeće. Počeli smo 

1949. u New Havenu na američkoj 

Istočnoj obali. Prvi kupci Ganta bili 

su studenti i profesori Yalea. Naš 

prvi dućan bio je upravo u Yaleovu 

kampusu. Zato kažemo da smo 

rođeni u SAD-u, a odrasli u Europi. 

Naš treći korak je osvajanje svijeta. 

Kako danas, kada su potrošači 

zahtjevniji nego ikada, osvojiti 

kupce? 

- Vidimo jasan zaokret u ponašanju 

i lojalnosti potrošača. Moramo 

ostati autentični, ali i odgovoriti na 

njihove potrebe, koje se vječito mijenjaju. 

Moramo anticipirati njihove 

želje i potrebe prije nego što ih 

sami prepoznaju. Potrošač očekuje 

da ga se impresionira. Impresionirati 

je novi imperativ. To nas stavlja 

pod pritisak kako bismo istodobno 

pružili najbolje iskustvo kupovanja 

i najbolje proizvode točno onda kad 

je to kupcu potrebno. Kao kompanija 

moramo biti odgovorniji nego 

ikada. Na mnogo načina kompaniju 

možete usporediti s dobrim prijateljem. 

Trebaju nam srce, mozak i 

duša kako bismo bili uspješni u tom 

novom okruženju. 

Planirate li razvoj internetske 

prodaje? 

- Naši alati prodaje mijenjaju se 

zajedno s promjenama ponašanja 

kupaca. Zajedno s brend kampanjom, 

potpuno smo promijenili i 

naše web stranice. Morate pružiti 

iskustvo koje je sadržajno. Mi smo 

lifestyle brend s visokokvalitetnim 

proizvodima, i to mora biti vidljivo 

kada posjetite naš dućan i kada kupujete 

putem interneta. Planiramo 

daljni razvoj u svim našim segmentima. 

Gant je prisutan na 60 tržišta 

u 700 vlastitih trgovina. Kakav 

poslovni razvoj planirate do 2020. 

godine? 

- Naš je cilj do tada postati vodeći 

lifestyle brend. Zastupamo američku 

sportsku odjeću s europskom 

sofisticiranošću, oduvijek smo bili 

poznati po našim košuljama i što 

vrijeme bude više odmicalo, košulja 

će nam biti sve važnija. 

listopad, 2015 forbes 19

FOKUS 

EKONOMIJA MASO 

Danas su to izbjeglice, jučer smo govorili o ekonomskim migrantima. Bez 

njih, stara Europa našla bi se u nepremostivoj demografskoj krizi već za 

nekoliko godina. Sa njima, stižu i njihovi različiti običaji, drukčija kultura rada 

i nove ekonomske zakonitosti. Jedno je sigurno: promjene su neizbježne 

PIŠE: DARKO POLŠEK 

asovni priljev migranata i azilanata iz Afrike, Bliskog istoka i Afganistana 

posve je zatekao Europljane, posebno one na istočnom i južnom 

dijelu kontinenta, koji su živjeli u uvjerenju da se globalizacija, stvaranje 

"jednog svijeta", slobode kretanja roba i usluga, neće pretvoriti i u 

slobodu kretanja ljudi. Snimke masovnih migracija iz Lampeduze, s 

grčkih otoka, iz Bodruma, Budimpešte ili "džungle" u Calaisu već neko 

vrijeme obilaze svijet i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kako bi i 

mogle? Ta doista je riječ o presedanu u životu danas živućih generacija 

Europljana – o svjedočanstvu da se uređeni trgovi bogatih gradova eu- 

20 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

VNIH MIGRACIJA 

FOTOGRAFIJE: AFP PHOTO/STR 


FOKUS - EKONOMIJA MIGRACIJA 

ropskih država odjednom, u mirnodopskim uvjetima, mogu 

pretvoriti u azilantske logore, u privremena skloništa stotina 

tisuća bjegunaca. Riječ je o tsunamiju ljudskih elementarnih 

čestica koje stižu iz raspadnutih država, krajeva i kultura, 

gotovo posve različitih od onih u koje su stigli. Taj se socijalni 

tsunami još širi prema sredini kontinenta, prema najrazvijenijoj 

državi Europske unije – Njemačkoj, i svi se Europljani i 

migranti nadaju da će najveća i najurednija ekonomija Unije 

biti najsposobnija riješiti novonastale probleme. Njemačka 

odluka da samo u ovoj godini prihvati 800.000 izbjeglica 

služi na čast Njemačkoj i abolira ksenofobičnost ostalih 

članica Unije, ali 

unatoč našim nadama, 

teško 

je u ovome 

trenutku 

zamisliti kako bi ona mogla trajnije 

riješiti problem akutne neujednačenosti 

ekonomskog i socijalnog stanja u svijetu koji 

proizvodi takve valove. 

Teško je zamisliti i gori trenutak da se o toj najvećoj socijalnoj 

dislokaciji 21. stoljeća raspravlja posve racionalno. S 

jedne strane, akutna situacija traži neposredno rješenje zbrinjavanja 

izbjeglica i migranata. U tim uvjetima vlade zemalja 

zahvaćenih valom djeluju spontano i bez posve jasne ideje 

o tome kako riješiti problem, i u toj "spontanosti" samo bi 

čudo moglo spriječiti da se dogode "greške". S druge strane, 

ekonomska kriza u Europi i neriješena interna ekonomska 

i socijalna pitanja Unije, interne i međudržavne tenzije nastale 

zbog neujednačenosti ekonomskog stanja pojedinih 

država članica, loša su predispozicija za stvaranje 

rješenja, bilo da je riječ o zajedničkoj vanjskoj 

politici, ili o raspodjeli kvota za izbjeglice. 

Ali, gotovo je najveći problem što se ujedinjenje 

Europe temeljilo na dvije-tri ideje koje 

izbjeglički tsunami nemilosrdno ruši pred sobom. 

Prva je ideja nacionalne države: ideja da su države 

članice odgovorne za svoje blagostanje, a potom, 

Schengenskim sporazumom i još konkretnije - 

Dublinskom ili EURODAC regulacijom - i za rješavanje 

problema slobode kretanja ljudi, odnosno 

izbjegličkih kriza. Države članice obuhvaćene 

spomenutim sporazumima dužne su spriječiti 

"nelegalno" useljavanje stanovnika, zbrinuti ih, a 

potom, prema određenom planu ili dogovorenoj 

kvoti, transferirati ih u ostale zemlje članice. 

Druga je ideja socijalne države: zemlje članice 

Europske unije potpisale su brojne dokumente 

kojima svojim građanima garantiraju minimum 

socijalnog i radno-pravnog standarda. Izbjegličkom 

krizom narušavaju se temelji "socijalnih 

garancija" za građane jer se obećani ekonomski minimum 

za vlastite građane naoko vrlo teško može održati u posve 

drugom i drukčijem demografskom miljeu. Potencijalno 

narušavanje ovih garancija najviše pogađa najsiromašnije 

građane Europske unije, pa se već postojeća neizvjesnost 

i strah, zbog postojeće ekonomske krize ili nezaposlenosti, 

lako mogu pretvoriti u oblike ksenofobije, u društvene i povijesno 

poznate konflikte koje bi svi vrlo rado izbjegli. 

Naposljetku, tu je i treća ideja o kojoj se nerado priča: 

ideja da je Europa nastala na kršćanskim temeljima ili barem 

na nekim zajedničkim "europskim vrijednostima". Toj bi se 

ideji Europljani, 

čini 

se, vrlo rado 

suprotstavili, 

kada istodobno ne 

bi bili pod utjecajem 

fizičkih dokaza 

koji svjedoče da brojni stanovnici Europe vjeruju u neke 

druge životne vrijednosti, u drukčije oblike prava i kulturnog 

ponašanja, u kojima, da spomenemo samo neke, životi sugrađana 

ne igraju onako veliku ulogu kakvu, navodno, imaju 

u njihovima. Riječ je, naravno, o instancama terorizma, ili 

o zagovaranju ideja na kojima se temelje režimi iz kojih 

izbjeglice dolaze. 

NOVA EUROPSKA 'NEPROZIRNOST' 

NASTALA JE NA RASCJEPU 

MILOSRĐA I LIBERALIZMA 

Riječ je, dakle, o novoj europskoj "neprozirnosti", o tenzijama 

koje nastaju između milosrđa ili - neki bi rekli - liberalnih 

vrijednosti, o sućuti prema izbjeglicama, s jedne 

strane, i o tri vrlo jaka egzistencijalna straha: da će valovi 

SVE STARIJA EUROPA ČEKA INFUZIJU 

KONTINENT OČAJNIČKI VAPI ZA MLADIM LJUDIMA KAKO BI SE 

POPUNILE ZDRAVSTVENE SLUŽBE, NASELILA RURALNA PODRUČJA 

I KAKO BI SE MOGAO BRINUTI ZA SVOJE STARIJE STANOVNIKE 

45 

40 

35 

30 

25 

UK | Njemačka | Italija | Španjolska | Poljska | Švedska 

1970 1980 1990 2000 2010 

IZVOR: REUTERS 

22 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

IZAZIVA DOLAZAK VELIKOG BROJA 

SOCIJALNE NAPETOSTI KOJE 

IZBJEGLICA TEMELJE SE 

NA STRAHU OD NEMOGUĆNOSTI 

ZADRŽAVANJA POSTOJEĆEG 

EKONOMSKOG MINIMUMA 



izbjeglica (htjeli mi to ili ne) 

uništiti ideju državno-nacionalno-ekonomskog, 

socijalno-kulturnog 

i (religiozno) 

vrijednosnog jedinstva. I 

premda možemo razumjeti 

akutne strahove i tenzije kao 

i sućut prema ljudskoj patnji 

kojoj su izloženi izbjeglice 

(ili "migranti"), postavlja se 

pitanje postoje li "znanstvena" 

rješenja koja bi mogla pomiriti 

ili umiriti novonastale 

tenzije? Postoji li optimum u 

kreiranju politika razrješenja 

spomenutih tenzija? Ljudi, 

dakako, odluke donose na temelju 

racionalnih procjena i 

na temelju emocija, a trenutno 

su emocije na strani izbjeglica. 

Ali kako se emocije ne 

bi obrnule i postale žarište 

novih sukoba (što se može dogoditi vrlo lako), razmotrimo 

do kakvih su zaključaka o problemu masovnih migracija 

došle ekonomska i politička znanost. 

Većina "znanstvenih" studija o tematici migracija polazi 

od pretpostavke "izjednačavanja", odnosno ravnoteže, i pretpostavke 

"prelijevanja". Pogledajmo redom. 

Ravnoteža 1. Izbjeglice i demografija 

"Izbjeglice su okej jer će poboljšati demografsku sliku 

Europe." Neravnoteža koja nastaje starenjem stanovništva 

ispravit će se dotokom 

imigranata. Tu je tezu 

nedavno iznijela 

skupina europskih 

političara, 

stručnjaka i novinara na stranicama 

The Guardiana. "Na cijelome kontinentu 

stvara se demografska kriza. Europi očajnički nedostaju 

mladi ljudi kako bi se popunile zdravstvene službe, 

napučila ruralna područja i kako bismo se mogli brinuti za 

starije: europska su društva sve manje održiva..." 

Premijer Švedske, Stefan Löfven, nedavno je izjavio: "Dotok 

velikog vala novih izbjeglica je izazov, ali je isto tako i 

potencijal. Ako ih ne prihvatimo sada, imat ćemo golemi problem 

za nekoliko godina." Demografska slika Europe vrlo je 

loša jer starenjem stanovništva nestaje financijski (fiskalni) 

temelj za pokrivanje troškova starijih stanovnika. "Ne postoji 

način da se organski poveća populacija EU za dodatnih 42 

milijuna ljudi do 2020., a kamoli za 257 milijuna do 2060. 

kako bi se riješio problem mirovina: ne možete prisiliti ljude 

da imaju više djece. Dodatna 

je imigracija stoga jedini europski 

spas pred nadolazećom 

fiskalnom katastrofom", 

rezimira takvo razmišljanje 

Leonid Berzhidsky iz Bloomberga. 

Ostaje da vidimo, 

piše Marcus Roberts, hoće li 

Švedsku u toj politici slijediti 

druge europske zemlje i 

što će u tom slučaju ostati od 

"Europe". 

Ravnoteža 2. Izbjeglice i 

globalno tržište radne snage 

"S neumitnim napredovanjem 

globalizacije, tržište 

rada nužno postaje integriranije. 

U mnogim zemljama 

u nadolazećim godinama 

punom snagom nastupit će 

demografski poremećaji. 

Etnička raznolikost dobit će 

na značaju – i kao šansa i kao opasnost. Sve će to prisiljavati 

međunarodna i lokalna tržišta da se bitno prilagode. Jaka 

potreba za obrazovanim radnicima, bitka protiv ekstremne 

nejednakosti, stvaranje 'dobrih' poslova, sve veće zapošljavanje 

specifičnih skupina: mladih, starih, žena, niskokvalificirane 

radne snage, etničkih manjina, zahtijevat će znanstveno 

proučavanje i evaluaciju kako bi se potaknule nužne prilagodbe 

procesima i programima tržišta rada." Tim riječima 

počinje Međunarodni priručnik ekonomike migracija, iz 

DOTOK IZBJEGLICA JE IZAZOV,ALI I 

PRILIKA. BEZ NJIH, SVI BISMO 

UBRZO BILI U PROBLEMU 

2013. godine, udžbenik kojim se tematizira upravo ekonomika 

(međunarodnih) migracija . Standardno ekonomsko 

objašnjenje migracija jest da slobodni protok ljudi koristi 

svjetskoj ekonomiji. Ljudi spontano odlaze tamo gdje ima 

posla, a napuštaju zone u kojima ga nema. Stoga je slobodno 

kretanje ljudi jedan od stupova međunarodne politike utemeljene 

na "zdravoj" ekonomiji. Masovni egzodus ljudi iz 

ugroženih područja ratom i neimaštinom stoga je očekivan 

i, sa stajališta "ekonomije", uglavnom dobrodošao jer se time 

na razne načine izjednačava socijalna i politička nejednakost 

među zemljama, dislokacija radne snage i ekonomska 

nejednakost općenito. 

U ranoj klasičnoj knjizi o ekonomiji migracija Juliusa 

Issaka tvrdi se da su migracije važno sredstvo prilagodbe 

24 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

➝ 

disharmonične distribucije populacija i disharmonija u području 

ekonomije. Pa ipak, tvrdi Issak, "golemi migracijski 

valovi nikada nisu postigli nešto što bismo iole mogli nazvati 

harmoničnom distribucijom populacija. Međunarodne 

migracije obično se kontroliraju protumjerama zemalja 

domaćina mnogo prije negoli se stvori ravnoteža. Sve dok 

je kontrola migracija prerogativ suverenih zemlja, zemlje 

prihvatiteljice štitit će se od velikih imigracija jer bi one mogle 

sniziti životni standard domaće populacije, unatoč tomu 

što bi takvo uravnoteženje u zbroju trebalo povećati realni 

dohodak zemlje domaćina i zemlje iz koje potječe migracija. 

Istu reakciju", nastavlja Issak, "moramo očekivati čak i kada 

nije u pitanju opći životni standard, nego i kada se konzultira 

politički važan element stanovništva, recimo nestručnu 

radnu snagu, na koju imigracija nepovoljno djeluje (str. 103)". 

Issak tvrdi da se kulturno i ekonomski pozitivan primjer 

otvorene, laissez-faire imigracije u Sjedinjenim Državama 

više ne može ponoviti jer su nestale analogne mogućnosti 

harmonične demografske, privredne, ekonomske i geografske 

ekspanzije koja je pratila valove imigracija u 19. stoljeću. 

Stoga je planiranje migracijskih valova, tvrdi Issak, mnogo 

oportunije od "stihije". 

Europa još svoju migracijsku politiku kreira prema Issakovim 

tvrdnjama, stoga je za nju, idejno, standardni način 

rješavanja migracijskog problema planiranje, odnosno stvaranje 

"kvota". Evo kako izgleda trenutno stanje s kvotama 

koje bi se idealno trebale podudarati s koeficijentom BDP-a 

i veličine populacije (slika 2): 

Slika 2 vrlo dobro prikazuje trenutno postojeću neravnomjernu 

distribuciju migranata u Europi . Postojeća distribucija 

ne podudara se ni s kriterijem dohotka ni s demografskim 

kriterijem. Trenutno je teško zamisliti europsku politiku 

koja će u potpunosti zadovoljiti oba kriterija (a zasigurno 

bi tih kriterija moglo biti i više), čak i kada bi za takvo načelo 

postojao zajednički europski konsenzus. 

Slika 2 pokazuje još jednu činjenicu: da su države pod 

udarom migracijskih valova, bez obzira na njihov BDP i 

omjer u demografiji Europe, de facto prihvatile veći broj 

migranata i takva će se realnost i dalje ponavljati. Tu činjenicu 

ističem kako bih problematizirao ideju "planiranja" 

migracijskih valova. Premda je, idealno gledano, moguće 

distribuirati izbjeglice bez obzira na točku njihova ulaska 

u Europu, malo je vjerojatno da će se strategije prihvaćanja 

izbjeglica podudarati s potencijalnom idealno-tipskom političkom 

konvencijom. 

Ali, što je još mnogo važnije: da bi politika planiranja i 

distribucije migranata bila moguća, Europa bi morala moći 

predvidjeti sljedeće imigracijske valove, a to je još manje vjerojatno, 

pogotovo zbog nesposobnosti da svoje granice održi 

"nepropusnima". Politika planiranja migracijske politike 

moguća je, naravno, samo u takvim, trenutačno nerealističnim 

slučajevima. 

Ravnoteža 3. Izbjeglice i lokalno tržište radne snage 

Teza o demografsko-ekonomskom harmoniziranju odnosi 

se i na usklađivanje ponude i potražnje za radnom 

snagom i na lokalnoj, nacionalnoj razini. Izbjeglice su dobra 

stvar, tvrdi se u teoriji jer se time uništava "ljepljivost", 

jedan od temeljnih razloga trenutne europske ekonomske 

DRŽAVE POD UDAROM MIGRACIJSKIH VALOVA 

TRENUTNA 

DISTRIBUCIJA 

IMIGRANATA NE 

PODUDARA SE 

NI S KRITERI- 

JEM BDP-a NITI 

S DEMOKRAT- 

SKIM POTRE- 

BAMA POJEDI- 

NIH DRŽAVA. 

TAKO ĆE OS- 

TATI I U BLISKOJ 

BUDUĆNOSTI. 

ČVRSTA 

ZAJEDNIČKA 

POLITIKA 

DANAS JE 

NEZAMISLIVA 

Stanovništvo i bogatstvo 

Prihvatili su više ljudi nego što je predloženo Manje od predloženog Izuzeti od obaveze prihvaćanja migranata 

Njemačka 

100,000.000 

Stanovništvo 

Italija 

V. Britanija 

Poljska 

Španjolska 

Francuska 

10,000.000 

1,000.000 

Bugarska 

Rumunjska 

Hrvatska 

Mađarska 

Latvija 

Cipar 

Grčka 

Portugal 

Litva 

Estonija 

Slovačka 

Slovenija 

Češka 

Malta 

Finska 

20% 

10% 

5% 

Belgija 

Austrija 

danska 

Nizozemska 

Švedska 

Irska 

Veličina kruga pokazuje 

udio ljudi kojima je pružen 

azil u Europi od siječnja 

2014. do lipnja 2015. 

Siromašnije ekonomije 

$20.000 $30.000 $40.000 $50.000 

BDP po stanovniku 

Bogatije ekonomije ➝ 

IZVOR: INTERNATIONAL MONETARY FUND; EUROSTAT; EUROPEAN COMMISSION. NOTE: LUXEMBOURG IS NOT SHOWN. 



krize: zbog razmjerno visoke 

stope imobilnosti europske 

radne snage. Efekt vanjske 

migracije je koristan, tvrdi 

se u teoriji, jer imigranti popunjavaju 

neatraktivna ili 

nedovoljno plaćena radna 

mjesta za razine očekivanja 

u domaćoj populaciji. I doista, 

europsko tržište radne 

snage i konvencije o protočnosti 

radne snage na razini 

EU bili su smišljeni upravo 

kako bi harmonizirali neravnoteže 

ponude i potražnje 

radne snage unutar EU, odnosno 

kako bi optimalizirali 

output i cijenu rada te snizili 

trošak proizvodnje. Već je i 

takva dislokacija nekim europskim 

zemljama predstavljala 

problem. Britanija je, 

primjerice, prihvatila velik 

broj imigranata iz Poljske, i 

to je postao jedan od razloga 

za britanski euroskepticizam. 

(U tom slučaju nije bila riječ o "izbjeglicama", nego o 

građanima EU.) 

Ali, postoje i dobri primjeri. U nedavno objavljenom članku 

pod naslovom "Prihvatiti više izbjeglica nije samo ispravna 

stvar nego i dobra stvar za nas" , Sam Bowman, zamjenik 

ravnatelja Instituta "Adam Smith", navodi recentnu dansku 

studiju o utjecaju jugoslavenskih izbjeglica na danske radnike 

tijekom devedesetih. "Većina izbjeglica bila je nekvalificirana. 

Neki nisu 

imali čak ni srednju 

školu 

i, kako se 

moglo očekivati, 

većina je prihvaćala poslove 

za nekvalificirane radnike. I onda se 

dogodilo nešto 'čudno'. Umjesto da se pokrene 'utrka prema 

dnu', kako su se mnogi bojali, taj val imigranata omogućio 

je danskoj ekonomiji da postane kompleksnija. Adam 

Smithova 'podjela rada' se intenzivirala, poslovi su postali 

specijaliziraniji, a stoga i produktivniji. Kao rezultat toga, 

Danci, koji bi inače morali prihvatiti poslove niske stručne 

spreme, one koje su sada prihvatili izbjeglice, gurnuti su u 

složenije, produktivnije i bolje plaćene poslove." Spomenuta 

studija stoga potkrepljuje "teorijsko očekivanje" prema 

kojem izbjeglice, koriste nacionalnoj ekonomiji, a to znači i 

građanima. Prihvatiti izbjeglice nije samo moralno, nego je 

PONUDA MIGRANATA SE POVEĆALA, 

ALI POTRAŽNJA ZA NJIHOVIM 

RADOM SVE JE MANJA 

i korisno. 

Pitanje je, međutim, je li 

riječ o pravilu ili o iznimci. 

Čak i komentatori i stručnjaci 

koji prihvaćaju spomenuto 

očekivanje ekonomske 

teorije dokumentiraju da se 

situacija danas u Europskoj 

uniji ne poklapa s teorijskom 

ili "ideal-tipskom". Primjerice, 

u tekstu "Ekonomija 

europske migracijske krize" 

Mohamed A. El-Erian, koji 

je prije nekoliko dana tematizirao 

akutni problem vala 

imigranata, kaže sljedeće: 

"Premda se ponuda migranata 

povećala, potražnja za 

radom migranata krenula je 

suprotnim smjerom. Čvršći 

zakoni poslodavcima onemogućavaju 

zapošljavanje 

neregistriranih radnika i 

čine takve postupke opasnijima. 

A s europskom stopom 

nezaposlenosti većom od 10 

posto, potražnja za njima još se više smanjila. Ta neravnoteža 

ponude i potražnje ne može se izbjeći normalnim tržišnim 

mehanizmom uravnoteženja. Isklična cijena nadnica, 

odnosno cijena koja bi smanjila migracijsku inicijativu, i 

istodobno olakšala apsorpciju onih i dalje sklonih da riskiraju 

život, ruku ili nogu, još je uvijek mnogo manja od mi- 

F 

nimalne nadnice zagarantirane u Europi; stoga bi bilo kakvo 

smisleno smanjenje nadnica uključivalo velike i neprihvatljive 

socijalne 

poremećaje 

u lokalnim europskim populacijama." 

Premda je skeptična 

prema mehanizmu tržišnog 

uravnoteženja, El-Erianova analiza ustvari dobro 

pokazuje u čemu je problem europske regulacije migracijskih 

procesa. Problem nije u nedostatnosti "tržišnog uravnoteženja", 

nego u raznim postojećim oblicima reguliranja 

rada: 1. u zabrani zapošljavanja neregistriranih radnika koji 

bi htjeli raditi za manje nadnice; 2. u kaznenom kažnjavanju 

poslodavaca koji zapošljavaju neregistrirane radnike; 3. u 

fiksiranju minimalnih nadnica, čije bi ukidanje "uključivalo 

socijalne poremećaje u lokalnim populacijama". 

To nas ujedno dovodi do općenitijih zaključaka o europskoj 

"ekonomiji migracijskih procesa". 

26 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

RJEŠENJA 

Europska ekonomija (u singularu ili pluralu) izgrađena je na temeljima nacionalne ekonomije i socijalne države. Narodi Europe navikli su na 

oblike solidarnosti koji se više ili manje poklapaju s nacionalnim granicama ili s nacijama. Na isti se način oblikovala i solidarnost: u nacionalnim 

okvirima. Pokušaji da se "solidarnost" oblikuje na višim razinama - transnacionalnih zajednica i aglomeracija poput Europske unije 

- još nisu imali dovoljno vremena da se oblikuju kao nova tradicija i vrlo je upitno hoće li se to ikada dogoditi. Ali upravo ta činjenica, da se 

Europljani još identificiraju sa svojom nacijom, onemogućuje da se riješi i imigrantski problem, ma koliko se benevolentno europski građani 

trenutno odnose prema izbjegličkom tsunamiju. Europljani ne mogu imati i jake mjere socijalne države i očekivati da će građani, iz čisto 

moralnih pobuda, prihvaćati goleme valove useljenika jer upravo mjere socijalne države i zaštite u useljenicima stvaraju uvjete za borbu za 

isti komad kolača. Kao što smo vidjeli, useljenici mogu biti itekako korisni kada po prirodi stvari prihvaćaju jedine poslove koji im se, ustvari, 

nude: tada je ukupna količina društvenog proizvoda veća, a cijena roba i usluga za sve punopravne građane neke zemlje niža. Ali, cijena 

takve "regulacije" i masovnijeg prihvaćanja migranata jest odricanje od mjera socijalne zaštite na koje smo navikli. Europljani su, dakle, 

suočeni s rogovima dileme koje ne žele prihvatiti: ili imati prave tržišne mehanizme koji su inkluzivni prema izbjeglicama, a to znači odreći 

se sredstava socijalne zaštite, ili održati sve neučinkovitije razine socijalne zaštite s jakim i tamnim licem ksenofobije. Mnogi Europljani žive 

u iluziji da je moguće imati oboje: i inkluzivnu imigracijsku politiku i jake mjere socijalne zaštite. 

A zemlje poput Njemačke, koje su sredile svoju politiku i svoju ekonomiju, zemlje koje su prihvatile kapitalizam, svjesne da je cijena 

visokih razina "socijalne zaštite" u krajnjoj liniji ona odiozna tradicija ksenofobije i fašizma, zemlje koje su razvijale ustavni, a ne nacionalni 

ili konfesionalni patriotizam, sada lako mogu prihvatiti i milijun izbjeglica. Jer znaju da će im to dugoročno biti ekonomski i 

politički itekako korisno.


KLAUS DIETER MARTIN, DIREKTOR I VEĆINSKI 

VLASNIK EUROPEAN COASTAL AIRLINESA 

28 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Plan je 

potpuno 

napuštanje 

kotača 

European Coastal Airlines dosad je prevezao 18 

tisuća ljudi. Sa 19 hidroaviona, preveo bi ih 380 

tisuća godišnje. Jedan, naime, može obaviti 16 

letova na dan. Krajnji cilj? Avioni na plovcima, 

odlazak iz kopnenih luka te vlastiti servis 

PIŠE: JOZO VRDOLJAK/PRIVREDNI VJESNIK 

FOTOGRAFIJE: NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX 


KOMPANIJE za 2016. 

European Coastal Airlines 

Punih 14 godina nakon osnivanja 

tvrtke u Hrvatskoj trebalo je 

Klausu Dieteru Martinu, direktoru 

i većinskom vlasniku European 

Coastal Airlinesa, da realizira prvi 

komercijalni let hidroavionom. Ostvaren 

je krajem kolovoza prošle godine, iz baze 

njegove tvrtke u Resniku, čime se s kopnom 

povezalo Jelsu na Hvaru. Unatoč 

tome što su projekt prepoznale i podupirale 

mnoge važne osobe Europske Unije, 

među kojima je najpoznatija njemačka 

kancelarka Angela Merkel, investitori su 

nailazili na niz zapreka. Projekt povezivanja 

naseljenih hrvatskih otoka s obalom 

hidroavionima dobio je podršku i AdriSeaplanes 

projekta, osnovanog zajedničkim 

snagama Europske Unije i IPA - Adriatic 

Cross-Border Cooperation programa. 

European Coastal Airlines (ECA), hrvatska 

tvrtka, osnovan je još 2000. godine 

i od tada njezin menadžment intenzivno 

radi na povezivanju gradova i otoka duž 

jadranske obale hidroavionskim prijevozom. 

Prvih su se godina Klaus Dieter 

Martin i njegovi suradnici upoznavali s 

hrvatskim zakonodavstvom. 

“ECA je budućnost hrvatskog 

zrakoplovstva,a Hrvatskoj je donijela 

prve usluge prijevoza hidroavionima u 

Europi. Hidroavioni skraćuju vrijeme 

putovanja, donose visok standard usluge 

te let na destinacije koje još nisu imale 

zračni prijevoz. Njima olakšavamo život 

stanovnicima hrvatskih otoka te donosimo 

revoluciju u hrvatski promet osiguravanjem 

sigurnog, pouzdanog i cjenovno 

pristupačnog hidroavionskog prijevoza. 

Cilj nam je što prije povezati što više 

hrvatskih naseljenih otoka, a onda, u 

kasnijoj fazi, proširiti tu uslugu na Italiju, 

Monako i Grčku”, ističe Dieter Martin. 

ECA trenutačno ima sedam pristaništa 

ili, kako kaže Martin, certificiranih aerodroma 

na moru - uz Resnik, gdje je baza 

tvrtke, to su Jelsa, Rab, Pula, Split, Lastovo 

i Vela Luka. 

“U planu nam je povezati što više otoka, 

kako s kopnom tako i međusobno. Hidroavionima 

namjeravamo povezati još 

Opatiju, Zadar, Rijeku, Vis, Korčulu, Mljet, 

Mali Lošinj, Dubrovnik, Šibenik, Anconu, 

Ravennu, Veneciju. O lokalnim vlastima, 

lučkim upravama i ostalim nadležnima 

ovisi kada ćemo otvoriti koju lokaciju. 

Želja tvrtke je što prije uključiti što više 

lokacija”, otkriva Klaus Dieter Martin. 

Direktor i većinski vlasnik European 

Coastal Airlinesa, Martin kaže da povrat 

investicije očekuje negdje 2018. godine, 

a krajnji mu je cilj prevoziti 380 tisuća 

putnika godišnje. Do ovog trenutaka ECA 

je prevezla 18 tisuća putnika, što je, prema 

njegovim riječima, očekivan i dobar 

odaziv s obzirom na niz prepreka na koje 

stalno nailaze i koje ih usporavaju. Aktualna 

splitska gradska vlast mu je, primjerice, 

unatoč svim pribavljenim dokumentima 

i potpisanim ugovorima s prethodnom, 

odmah jasno dala do znanja da neće letjeti 

iz Splita. Lokacija je, prema prijedlogu tadašnjeg 

gradonačelnika Keruma, bila nađena 

na Matejuški. Podršku je bio dobio i 

od splitsko-dalmatinskog župana, koji mu 

nije stvarao probleme u razvoju projekta. 

Aktualni gradonačelnik Ivo Baldasar mu 

je, međutim, vrlo jasno rekao da neće podržati 

njegov projekt. 

Hidroavioni European Coastal Airlinesa 

ipak su prije mjesec dana poletjeli 

iz Splita zahvaljujući potpori premijera 

Zorana Milanovića te ministra mora, 

prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša 

Dončića. 

‘Talijani u Egipat 

stižu za 4 sata. 

Zašto bi do 

hrvatskih otoka 

putovali dulje?’ 

“Ne treba objašnjavati koliko je Split važan 

za naše planove - preko njega se odvija 

najveći tranzit putnika prema srednjodalmatinskim 

otocima, ali i prema Italiji, koju 

također želimo povezati. Još ni danas mi 

nije do kraja jasno zašto smo imali toliko 

problema u Splitu, kao ni činjenica da u 

splitskoj gradskoj luci turistički brodovi 

imaju prednost i dobivaju atraktivne 

lokacije u odnosu na nas koji povezujemo 

otoke i prevozimo putnike. Budući 

da ćemo otoke povezivati cijelu godinu, 

ne računamo samo na turiste nego i na 

domaće putnike, tj. lokalno stanovništvo”, 

kaže Martin. 

Ni u Dubrovniku stvari ne idu glatko. 

Gradski čelnici i Lučka uprava tvrde da 

u luci Gruž nema mjesta iako će ondje 

realizirati planiranu gradnju marine. “Nelogično 

je da je to prioritet u odnosu na 

naš projekt, koji je i od javnog interesa jer 

donosi povezivanje. Ipak, ono što me veseli 

i čini optimistom je obećanje župana 

Nikole Dobroslavića da će nam pronaći lokaciju 

za morski aerodrom u Dubrovniku. 

Govoriti o zauzetosti luka nije dovoljno 

jak argument jer imamo niz primjera puno 

frekventnijih luka u kojima se odvija 

hidroavionski prijevoz”, obrazlaže prvi 

čovjek European Coastal Airlinesa. 

S druge strane, u Puli i Rijeci imaju veliku 

podršku za svoj projekt pa Martin 

iščekuje izmjenu prostornih planova i realizaciju. 

Podršku ima i u Malom Lošinju, 

gdje se nada da će brzo riješiti administrativne 

zapreke te da će dobiti lokaciju 

i u malološinjskoj luci. Lošinj mu je bitan 

ne samo kao rastuća turistička destinacija 

nego i kao “vikend-poveznica” s Italijom. 

Direktor i većinski vlasnik European 

Coastal Airlinesa hvali otvorenost hrvatske 

Vlade prema projektu koji on vodi, ali 

kaže da nije dobio nikakvu subvenciju ni 

kao strateški investitor, a ni zbog činjenice 

30 

forbes 

LISTOPAD, 2015

da povezuje otoke. Čudi se što nije dobio 

ni poticaje iako svaka linija koju otvore 

donese najmanje pet do šest radnih mjesta 

na otocima. Možda će se ipak, kaže, 

subvencionirati linija za Lastovo, što bi 

poslovnim ljudima omogućilo da u istom 

danu dođu na otok, obave što trebaju i 

vrate se na kopno. 

Pedesetjednogodišnji Martin radio je u 

najpoznatijim zrakoplovnim kompanijama. 

Bio je vrlo mlad kad je postao kapetan 

najvećih zrakoplova, a prije toga radio je 

kao tehničar. Posljednjih godina boravka 

u Njemačkoj imao je tvrtku koja se bavila 

održavanjem i servisom zrakoplova. 

U Split je došao 2000. godine te tamo 

zajedno s partnerima osnovao European 

Coastal Airlines, u kojem je najveći pojedinačni 

vlasnik. Partner mu je hotelijer 

iz Malezije, što bi moglo značiti da bi se 

ovaj projekt, u koji, prema Martinovim 

riječima, obojica vjeruju, mogao razvijati 

i u hotelijerstvu. 

Do sada je European Coastal Airlines u 

Hrvatskoj uložio 25 milijuna eura, a iduće 

i 2017. godine namjerava uložiti još po 20 

milijuna. Povrat investicije Martin je planirao 

za 2017., ali bit će prezadovoljan ako 

to bude i 2018. godine. Plan je prevoziti 

380 tisuća putnika godišnje sa 19 zrakoplova. 

Za razliku od klasičnih zrakoplova, 

Trenutačno su u floti 

četiri zrakoplova, a 

sa svim potrebnim 

koncesijama bit će 

ih 19. Sada polijeću 

sa 7 ‘aerodoroma na 

moru’, a već za 2016. 

u planu ih je 25 

napominje, jedan hidroavion može dnevno 

napraviti 16 letova. 

Zbog problema s dodjelom koncesija 

projekt se ne razvija željenom dinamikom. 

Trenutačno su u floti European Coastal 

Airlinesa četiri zrakoplova, a kada dobiju 

sve potrebne koncesije, flotu će povećati 

na priželjkivanih devetnaest. Hidroavioni 

trenutačno polijeću sa sedam uzletišta, a 

iduće bi godine, ako se opet nešto ne zakomplicira, 

trebali letjeti sa 25 pristaništa 

koje Martin zove “aerodromima na moru”. 

Plan za budućnost je “potpuno napustiti 

kotače”, što znači da namjerava napustiti 

korištenje usluga čvrstih zračnih luka, koje 

smatra preskupim. Iako dobro surađuju 

sa Zračnom lukom Split, dugoročni je 

cilj tvrtke imati zrakoplove na plovcima, 

a ne na kotačima, te imati vlastitu uslugu 

servisa i održavanja. ECA trenutačno 

zapošljava 100 radnika, a do kraja iduće 

godine, ostvare li se planovi o povezivanju 

svih 25 lokacija, imao bi ih više od četiri 

stotine. Većina pilota su stranci, ali tvrtka 

ih želi osposobiti što više pa već provodi 

proces njihova školovanja s Air Panonijom. 

Da bi dobio dozvolu za upravljanje 

hidroavionom, pilot mora imati najmanje 

1500, a kopilot najmanje 500 radnih sati, 

odnosno sati letenja. 

Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju 

regulativa se, kaže Martin, popravila i u 

Hrvatskoj, ali i dalje smo zemlja u kojoj je 

još prekomplicirano investirati. Martinu 

nije jasno kako to da lokalni čelnici mogu 

različito tumačiti jedne te iste propise i 

imati potpuno drukčije uvjete poslovanja. 

Da nije imao potporu premijera i resornog 

ministra, Martin priznaje da tvrtka nikada 

ne bi imala pristanište u splitskoj luci. Za 

sadašnju lokaciju u splitskoj luci kaže da 

im je dobra, ali na području te luke više je 

onih koje bi za posao bile puno bolje. 

Unatoč svim administrativnim nedaćama 

i nerazumijevanju s kojim se investitori 

suočavaju, Martin je siguran da je 

Hrvatska vrlo perspektivna za ulaganja. 

Ljudi sa kojima se susreće duž obale i na 

otocima su prekrasni, a i Hrvatska mu je 

prekrasna zemlja. U usporedbi s Maldivima 

koji su odlično povezani hidroavionima 

s kopnom, prednost Hrvatske je, 

prema njegovim riječima, to što ima više 

stanovnika i turista. “U Hrvatskoj možemo 

puno bolje razvijati svoj posao nego 

na Maldivima, koji imaju vrlo razvijen hidroavionski 

prijevoz, posebno zato što je 

naš cilj povezivanje dviju jadranskih obala 

i otoka hidroavionima. Italija će uskoro 

postati najvažniji gospodarski partner 

Hrvatskoj jer se gospodarska suradnja intenzivira. 

Oduvijek se zna da se bez dobre 

povezanosti nema ni dobrog posla. Danas 

putnici iz Italije dođu u Egipat za četiri 

sata, a put na hrvatski otok traje im neusporedivo 

dulje. To se mora promijeniti”, 

pojašnjava Klaus Dieter Martin. 

Martin smatra da je njegov projekt 

važan i za druge ulagače. Posjetili su ga 

predstavnici jedne korporacije iz Dubaija 

koja u budućnosti želi imati hotele na 

hrvatskoj obali. “Rekli su mi da ne kane razvijati 

projekt sličan mojem, nego ih zbog 

vlastitih ulaganja zanima kako će biti povezane 

lokacije njihovih budućih hotela 

na Jadranu. Ne žele da njihovi gosti gube 

puno vremena na transfere”, objašnjava 

većinski vlasnik European Coastal Airlinesa, 

čija je želja da više nitko od ulagača 

ne doživi “ne” kao prvi odgovor na svoja 

pitanja. “Volio bih da se ne traže problemi, 

nego rješenja. Zato vjerujem da se uz 

međusobno uvažavanje i poštovanje i ovaj 

projekt može dovesti do kraja”, zaključuje 

Klaus Dieter Martin. 



mSTART 

Pokreću nas 

inovacije i... 

297 šalica 

kave dnevno! 

Sada je prioritet platforma A007, koju Agrokor 

otvara za tržište u prosincu. Izazov za ekipu 

mStarta? Cijeli sustav već u trenutku lansiranja 

mora funkcionirati besprijekorno, bez obzira na 

broj transakcija. Uvjereni su da će ona povući 

hrvatsku, ali i regionalnu online prodaju 

PIŠE GORDANA GALOVIĆ 

FOTOGRAFIJE: BILJANA GAURINA/CROPIX 

Inovacije nas pokreću, kratko i jasno 

sažima Mate Krpan, predsjednik 

Uprave kompanije mStart, poslovnu 

filozofiju koja je glavni pokretač 

185 zaposlenih u toj kompaniji. Sustav 

Event wallet, koji je omogućio da se na 

ovogodišnjem festivalu Ultra Europe u 

Splitu bez ikakvih problema odradi milijun 

elektroničkih transakcija, samo je 

jedna od njihovih brojnih inovacija. Posjetitelji 

megapopularne Ultre dobili su 

takozvanu RFID narukvicu koja je uz 

ulaznicu za festival bila i beskontaktno 

sredstvo plaćanja. Posjetitelji su mogli bez 

puno petljanja s gotovinom, stajanja u redovima 

i čekanja na povrat novca narukvicom 

plaćati sve usluge za vrijeme Ultre. 

Posjetitelji su dobili praktičnu uslugu, a 

organizator imidž inovativnog i modernog 

događaja. Cijeli projekt osmislili su i 

odradili u mStartu. 

“Korisnik svoju narukvicu napuni 

s koliko novca želi i poslije toga više ne 

mora razmišljati o novčaniku niti vaditi 

gotovinu. Naš Event Wallet prvi je put 

primijenjen prošle godine na Ultri, a istu 

suradnju ostvarili smo i ove godine. Reakcije 

organizatora i korisnika su odlične”, 

kaže Mate Krpan. 

Takva je narukvica primjenjiva i na 

mnogim drugim eventima ili sustavima 

koji imaju velik broj korisnika, kao što je, 

primjerice, hotelska industrija. I samo je 

jedna od inovacija vezanih uz platni pro- 

VANJSKA PRODAJA 

USLUGA SADA IM NOSI 

15 POSTO OD 142 MILI- 

JUNA KUNA PRIHODA 

IZ 2014. GODINE, ALI 

OČEKUJU DA ĆE TAJ 

UDIO STALNO RASTI 

32 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Ili ćeš biti taj koji će 

predvoditi trendove u 

regiji ili ćeš poslije pratiti 

nekoga. Mi smo odlučili 

biti predvodnici, kažu 

u kompaniji koju vodi 

Mate Krpan, predsjednik 

Uprave 



met i digitalna dobra kojom u 

mStartu grade svoju poziciju 

na tržištu u Hrvatskoj, ali i u 

inozemstvu. 

Stručna i inovativna ekipa 

smještena na zagrebačkom 

Žitnjaku nedavno je ojačana 

s još 20 novozaposlenih. Današnji 

tim od 185 zaposlenih 

izrastao je iz nekadašnje centralne 

informatike Agrokora. 

ICT operacije u Agrokoru su 

2010. godine odlučili izdvojiti 

u zasebnu kompaniju mStart, 

koja je na početku pružala 

usluge isključivo članicama 

koncerna. Stječući određeno 

znanje i iskustvo u različitim 

biznisima unutar Agrokora, 

prije dvije su godine odlučili 

izaći i na tržište. Vanjska prodaja 

usluga trenutno im nosi 

oko 15 posto od ukupno 142 

milijuna kuna prihoda iz 2014. 

godine, ali očekuju da će taj 

udio stalno rasti. 

“Na tržištu smo prisutni 

u nekoliko segmenata. Prvi 

je dio klasičnog IT-ja, dakle 

usluge implementacije ERP 

sustava, implementacije sustava 

za poslovnu analitiku, 

upravljanja poslovnom dokumentacijom.Imamo 

stručnjake 

koji znaju posao, imaju 

iskustvo i mogu implementirati 

razna svjetska rješenja. U 

tom dijelu SAP-a prepoznati 

smo kao jedan od kvalitetnijih 

partnera u regiji”, pojašnjava 

Ante Laušić, član Uprave 

mStarta. 

Najveća prednost im je veliko 

iskustvo koje zaposleni 

stječu pokrivajući različite 

biznise unutar Agrokor koncerna. 

Više od 90 posto zaposlenih 

ima visoku stručnu 

spremu, a najviše je matematičara, 

informatičara i ekonomista. 

Posljednji val zapošljavanja 

20 mladih stručnjaka 

nastavak je razvoja vlastitih 

timova unutar kompanije. PomSTART 

Više od 

90 posto 

zaposlenih 

ima visoku 

stručnu spremu. 

Posljednji val 

zapošljavanja 

20 mladih 

stručnjaka 

nastavak je 

razvoja vlastitih 

timova unutar 

kompanije 

sao koji je trenutno apsolutni 

prioritet mStarta pokretanje 

je digitalne prodajne platforme 

A007, koju će Agrokor na 

tržište plasirati u prosincu 

ove godine. 

“S nekoliko vanjskih partnera 

radimo na podizanju 

tehničke platforme za A007. 

To je kompleksna platforma 

koja se integrira s velikim brojem 

postojećih informacijskih 

sustava unutar Agrokora. Na 

EVENT WALLET, 

PRVI PUT 

PRIMIJENJEN 

LANI NA 

FESTIVALU 

ULTRA, SAMO 

JE JEDNA OD 

INOVACIJA 

mSTARTA 

projektu radimo već godinu 

dana i sve je krenulo još od 

samog izbora rješenja”, pojašnjava 

Krpan. 

Otkriva da je na samom 

početku jedna od težih odluka 

bila hoće li mStart razvijati 

svoju platformu ili će kupiti 

neko postojeće rješenje. Na 

kraju su odlučili kupiti jedno 

od trenutno tri najjača svjetska 

rješenja u tom segmentu 

- SAP Hybris koji povezuje 

upravljanje podacima o korisnicima 

i sve kanale prodaje. 

Mnogi svjetski lideri u 

e-trgovini koriste upravo to 

rješenje. 

“To je platforma koja ima 

puno ugrađenih funkcionalnosti, 

ali potrebno je puno rada, 

znanja i iskustva da se sve 

prilagodi našim potrebama”, 

dodaje Ante Laušić. 

U Agrokoru imaju velika 

očekivanja od platforme A007, 

koja se već naziva regionalnom 

inačicom Alibabe, ali 

veliki je izazov u kojem će se 

trenutku dogoditi prijelomni 

trenutak u kojem će online trgovina 

u Hrvatskoj preuzeti 

značajni udio među hrvatskim 

kupcima. Izazov za ekipu 

u mStartu je što cijeli sustav 

već u trenutku lansiranja 

na tržište mora besprijekorno 

funkcionirati bez obzira na 

očekivani broj transakcija. U 

kompaniji su uvjereni da će 

A007 povući hrvatsku, ali i regionalnu 

online prodaju. 

“Trendovi su u svijetu i u 

Hrvatskoj da udio online biznisa 

značajno raste. Danas 

je jedan od glavnih izazova 

digitalizacija poslovanja, što 

znači i osnivanje novih kanala 

prodaje. U tom kontekstu, ili 

ćeš biti taj koji će predvoditi 

trendove u regiji ili ćeš poslije 

pratiti nekoga. Mi smo odlučili 

biti predvodnik”, pojašnjava 

Ante Laušić. 

Budući da je u tom segmentu 

e-trgovine u Hrvatskoj još 

34 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

elativno mali broj stručnjaka 

s konkretnim iskustvom, 

u mStartu su odlučili graditi 

vlastiti tim, pa je i to jedan od 

razloga za zapošljavanje 20 

mladih stručnjaka koji će se 

uklopiti u timove koji već godinama 

rade na online prodaji 

Konzuma i ostalih kompanija 

u koncernu. 

“Imamo velika očekivanja”, 

priznaje Mate Krpan. 

Platforma će na tržište izaći 

u prosincu, ali će se stalno 

dodavati nove funkcionalnosti 

s istovremenim širenjem 

biznisa u regiji. Cijeli sustav u 

testnoj fazi trebao bi proraditi 

u studenom. 

“To je projekt visokog prioriteta 

s multidisciplinarnim 

timom. Mi smo tehnološki 

partner, ali moraju se posložiti 

i logistika, komercijalni 

odnosi i marketing”, dodaje 

Laušić. 

Iza mStarta je i veliki posao 

integracije Mercatora. Prvi, 

najveći dio posla odrađen je u 

trenutku integracije Mercatorovih 

trgovina u sustav prošle 

godine, međutim, još najmanje 

godinu do dvije radit će i 

na harmonizaciji informatičkih 

sustava Mercatora i Agrokora. 

Dok je sam rebranding 

trgovina bio vidljiv kupcima, 

ovo je dio posla koji nije toliko 

vidljiv, ali je tehnički i organizacijski 

vrlo zahtjevan. 

Uz 297 šalica kave dnevno, 

kako je ekipa iz mStarta sama 

vizualizirala radni dan na Žitnjaku, 

kompanija se na tržištu 

profilirala i kao pružatelj 

usluga za sustave kartičnog 

plaćanja. U tom segmentu, tržištu 

su ponudili jedinstveni 

terminal za plaćanje koji je 

povezan sa svim kartičarskim 

kućama. Osim Konzuma, terminal 

već koristi i nekoliko 

velikih trgovaca iz različitih 

djelatnosti. 

“To nije samo platni terminal. 

Trgovac ga može koristiti 

i za različite e-usluge, elektronske 

vaučere za prepaid 

telefone, za plaćanje parkinga, 

poklon-kartice”, pojašnjava 

Mate Krpan. 

Kad je riječ o poslovima 

unutar koncerna Agrokor, lani 

su zaključili veliki projekt 

implementacije SAP-a u Belju. 

Projekt je trajao 14 mjeseci, a 

rezultat toga je jedinstveno 

rješenje za poljoprivrednu 

proizvodnju u regiji, čime su 

sve djelatnosti sustavno povezane 

u jednu cjelinu; isti takav 

sustav upravo implementiraju 

i u Agrolaguni. 

Iz mStarta najavljuju da će 

tržište iznenaditi još mnogim 

inovacijama. Intenzivno surađuju 

sa startup zajednicom, 

partneri su Zagrebačkog inkubatora 

poduzetništva. Ovu 

godinu planiraju zaključiti 

novim rastom prihoda od 15 

do 20 posto. 

Corporate Innovation and 

Intrapreneurship 2015 

 

 

22. i 23. listopad 2015, Zagreb, Hypo centar 

 

 

 

 

 

 

 

 

www.corp2in.com |info@corp2in.com 

tel. 091/480-22-06 

Glavni partneri 

Programski partneri 

Glavni medijski partner 

Partneri 

Medijski partneri 

Organizatori 

 



AMPHINICY TECHNOLOGIES, ZAGREB 

Nebo, 

sateliti 

Nitko od tvrtki u svijetu nema tako visoku 

ekspertizu za razvoj softvera u satelitskoj 

industriji kao Amphinicy. U kolovozu su s EK 

ugovorili bespovratnih 50.000 eura za izradu i 

pripremu komercijalizacije softvera Blink 

PIŠE: BORIS OREŠIĆ 


Nikada na nebu nije bilo toliko 

satelita što na Zemlju 

šalju različite podatke koje 

korisnici žele dobiti što 

prije. Osim u različitim znanstvenim 

misijama, recimo proučavanja galaksija 

i drugih planeta, sateliti se danas masovno 

koriste za komunikacije, emitiranje 

televizijskog programa, internet, telefoniju, 

ali i za navigaciju, meteorologiju, 

nadgledanje Zemlje, odnosno snimanje 

iz svemira. 

Osim samih uređaja na Zemlji i u svemiru, 

potrebni su i programi za obradu 

podataka, a njihovom se izradom već 

gotovo dva desetljeća bavi zagrebačka 

tvrtka Amphinicy Technologies, o kojoj 

se u Hrvatskoj nikad nije mnogo pisalo 

i govorilo, što i nije čudno s obzirom na 

to da je jedina hrvatska tvrtka koja se 

bavi svemirskim tehnologijama i svoje 

proizvode prodaje isključivo u inozemstvu. 

I to s velikim uspjehom. Potvrda je 

i ugovor koji je Amphinicy u kolovozu 

potpisao s Europskom komisijom o 

bespovratnom zajmu od 50 tisuća eura 

za pripremu komercijalizacije, odnosno 

izradu studije izvedivosti softvera Blink, 

najbržeg za preuzimanje podataka koje 

sateliti šalju na Zemlju. 

Kada govori o važnosti brzine kojom 

stižu satelitima prikupljeni podaci, 

operativni direktor Amphinicyja Frane 

Miloš kao primjer navodi Haiti koji je 

2010. pogodio katastrofalni potres. Od 

trenutka kada se potres dogodio do 

trenutka kada su službe za spašavanje 

dobile satelitsku snimku stradaloga 

područja - a na temelju nje znaju gdje 

treba najviše djelovati - prošlo je više od 

40 sati. Uz pomoć modernijih softvera, 

kakve razvija Amphinicy, to bi trajalo 

barem upola kraće, što je izuzetno važno 

kada su u opasnosti tisuće ljudskih 

života. 

Frane Miloš (36), inženjer računarstva, 

na zagrebačkom FER-u diplomirao 

je 2003., a magistrirao 2006. godine. 

U Amphinicyju radi od 2003. i danas 

je jedan od tri člana menadžmenta. 

Vlasnik i osnivač tvrtke je Toni Jelavić. 

Postoji od 1995. i od samih početaka se 

bavi izradom softvera za satelitsku industriju. 

Pod imenom Amphinicy, što 

je izmišljena riječ bez značenja, posluje 

od 1998. godine. 

“Do dolaska u Amphinicy nisam se 

bavio svemirskim tehnologijama, no to 

je izuzetno zanimljivo područje koje 

me je uvijek interesiralo. I stoga me je 

odmah privukla ponuda za posao male 

tvrtke koja je tražila inženjera za razvoj 

softverskih rješenja za satelitsku 

industriju. Ubrzo sam počeo raditi na 

projektima i stjecao sve više znanja o 

izazovima s kojima se ta industrija svakodnevno 

susreće. U Hrvatskoj se nitko 

drugi time ne bavi, a u Europskoj uniji 

gotovo svaka država ima neku svemirsku 

strategiju i niz manjih tvrtki poput 

naše koje razvijaju softverska rješenja”, 

kaže Miloš. Dodaje i kako je Hrvatska 

36 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

‘NA NATJEČAJU 

EUROPSKE KOMISIJE 

BLINK JE OCIJENJEN 

KAO NAJBOLJI U 

KONKURENCIJI ČAK 

46 PROJEKATA IZ EU’ 

jedina članica EU koja nema baš nikakav 

status u Europskoj svemirskoj agenciji 

(ESA), krovnoj instituciji za istraživanje 

svemira koja je u Europi ono što je u 

Americi NASA. 

Ali zato Hrvatska ima tvrtku koja 

već godinama radi na međunarodnom 

tržištu svemirskih tehnologija. Nijedna 

druga tvrtka na svijetu nema tako 

visoku ekspertizu za razvoj softvera u 

satelitskoj industriji. Rade, kaže Miloš, 

isključivo za tu industriju i stoga već godina 

sav prihod ostvaruju u inozemstvu. 

Frane Milić jedan 

je od tri ključna 

člana menadžmenta 

Amphinicyja 

Lani im je prihod bio 10,3 milijuna kuna, 

što je 28,8 posto više nego prethodne 

godine. Neto dobit je porasla za 9 posto, 

na 623,5 tisuća kuna. Ove bi godine prihod 

mogao rasti za desetak posto, kao 

što posljednjih godina redovito bilježe 

godišnji rast od barem deset posto. Većinu 

dobiti iz proteklih godina uložili 

su razvoj u novih inovativnih projekata. 

Jedan od njih je Blink. 

“Blink je ultrabrz softverski analizator 

podataka koje prikupljaju i odašilju sateliti 

za nadgledanje Zemlje iz svemira. 

Nikome na svijetu dosad nije uspjelo 

napraviti softver koji omogućava tako 

visoke brzine u obradi i analizi informacija 

koje odašilju sateliti. Amphinicy je 

2013. započeo rad na Blinku. Trenutno 

izrađujemo pilot- softver, odnosno on 

već postoji, ali još nije spreman za prodaju. 

Kreće istraživanje tržišta i njegovo 

predstavljanje kod potencijalnih korisnika 

diljem svijeta kako bismo ga mogli 

doraditi i napraviti konačnu verziju koja 

će najbolje zadovoljavati njihove potrebe. 

Kada napravimo studiju izvedivosti, 

slijedi prijavljivanje druge faze na natječaj 

Europske komisije, koja bi trebala 

financirati i razvoj finalnog rješenja za 

globalno tržište”, otkriva Miloš. 

U razvoj softvera Amphinicy je, prema 

njegovim riječima, unatrag dvije godine 

uložio oko 200.000 eura, a studija 

koju upravo izrađuje pokazat će koliko 

je još potrebno investicija da bi projekt 

bio komercijalan. Pretpostavljaju da 

će im trebati još nešto više od milijun 

eura. 

Horizon 2020., program Europske 

komisije za financiranje projekata koji 

će povećati konkurentnost EU i njezinu 

autonomiju na globalnom tržištu, obuhvaća 

različite teme, a među njima su i 

svemirske tehnologije, objašnjava Miloš, 

koje su važne jer je svemir jedno od 

područja na kojem se natječu svjetske 

sile i regije. Nekad su, u doba hladnog 

rata, postojale dvije svemirske sile, SAD 

i SSSR, a danas uz Sjedinjene Države 

i Rusiju svemirske tehnologije intenzivno 

razvijaju i Kina, Europska unija, 

Japan, Indija.. 

“Svemirska industrija raste. Lansiranje 

satelita postaje sve jeftinije, a i sami 

sateliti danas su manji i jeftiniji. U 

idućih deset godina bit će ih sve više i 

zato obrada podataka mora biti povoljna 

kako bi bila dostupna širokom krugu 

korisnika - ne samo velikim svemirskim 

agencijama nego i raznim znanstvenim 

institucijama, sveučilištima, laboratorijima, 

privatnim tvrtkama... Upravo će 

to omogućiti naš softver. Za usporedbu, 

NASA trenutno koristi softvere uz pomoć 

kojih satelitske podatke obrađuje 

čak 20 puta sporije nego što je moguće 

s Blinkom”, ističe Frane Miloš. 

Osim na projektu Blink, Amphinicy 

radi i na cijelom nizu drugih softverskih 

rješenja za vodeće satelitske operatere 

diljem svijeta, za različite svemirske 

agencije, Europsku svemirsku agenciju 

ESA, njemačku DLR, kao i za vodeće 

proizvođače satelitske opreme koji se 

nalaze u Europi i Americi. Njihovi su 



AMPHINICY TECHNOLOGIES, ZAGREB 

Iz godine u godinu 

povećavamo 

broj zaposlenih. 

U sljedećih pet 

planiramo narasti 

do 85 zaposlenih, ali 

da bi se to ostvarilo, 

moramo ispuniti 

ambiciozne planove, 

kaže direktor 

Frane Milić 

UZ POMOĆ MODERNIJIH 

SOFTVERA, KAKVE 

RAZVIJA AMPHINICY, 

PRIJENOS PODATAKA 

TRAJAO BI BAREM 

UPOLA KRAĆE, ŠTO JE 

VITALNO U KRIZNIM 

SITUACIJAMA KAO ŠTO 

JE POTRES 

klijenti i svjetske agencije kao što je UN- 

HCR, za koje izrađuju sustave za brzo 

reagiranje u slučaju prirodnih katastrofa, 

primjerice tsunamija. Stručnjaci zagrebačke 

tvrtke za UNHCR rade i projekte 

za satelitsku medicinu i edukaciju. Takvi 

sistemi za brzo prenošenje podataka 

omogućavaju da, recimo, kirurg operira 

na jednom kraju svijeta, a na drugom mu 

kolega asistira i govori što treba raditi. 

Škole, pak, imaju mogućnost provoditi 

nastavu preko elektronskih udžbenika 

i videolinija, što je jako važno za djecu 

koja žive u zabačenim krajevima svijeta 

jer imaju učitelja preko videoveze. 

Trenutno Amphinicy ima 30 zaposlenih 

u Zagrebu i još troje u svojem 

uredu u Luksemburgu, koji su otvorili 

još krajem 90-ih jer je ta mala država 

središte europske satelitske industrije. 

Tamo su sjedišta i predstavništva vodećih 

europskih kompanija za to područje 

i ujedno najveći klijenti s kojima zagrebačka 

tvrtka surađuje. U Luksemburgu 

se dogovara većina poslova i pruža tehnička 

podrška klijentima na licu mjesta. 

Programi, odnosno softveri nastaju pretežno 

u Zagrebu, u uredima na prvom 

katu zgrade na Zrinjevcu 15, sagrađene 

početkom 20. stoljeća, poznate i kao Vila 

Medaković. Među zaposlenima malotko 

ima više od 35 godina. Većina su inženjeri 

računarstva, a nekoliko je i inženjera 

telekomunikacija. Prosječna dob zaposlenih 

je 32 godine. Među inženjerima 

je i šest žena. Broj zaposlenih u stalnom 

je porastu - 2009. ih je, primjerice, bilo 

samo jedanaest. 

“Iz godine u godinu povećavamo broj 

zaposlenih. Ponekad nije lako pronaći 

kvalitetne inženjere. Prošle je godine 

petero djelatnika otišlo raditi u Berlin 

i Dublin za vodeće europske softverske 

kompanije. Razlog njihova odlaska nije 

samo veća plaća nego i mogućnosti razvoja 

koje im se tamo nude. Uglavnom 

je riječ o mladim ljudima s nekoliko 

godina radnog iskustva koji još nemaju 

svoje obitelji i nije im se teško odlučiti 

na preseljenje. Na svu sreću, taj se trend 

ove godine zaustavio. Upravo imamo 

natječaj za zapošljavanje novih ljudi”, 

otkriva Miloš. Dodaje kako je hrvatskim 

tvrtkama teško konkurirati sličnim tvrtkama 

iz inozemstva koje su mnogo veće. 

Ipak, IT sektor se kod nas razvija i zapošljava 

sve više ljudi te mnogo ulaže 

mnogo u njihovu edukaciju. 

“Provodimo transparentno praćenje 

uspješnosti i potencijala svakog pojedinca 

i sa svakim više puta godišnje razgovaramo 

u želji da se ljude motivira 

da budu zadovoljni, da im posao bude 

izazov, da budu solidno plaćeni i ponosni 

što rade u tvrtki koja je inovativna i 

osvaja europske natječaje. Na natječaju 

Europske komisije za područje svemira 

naš je projekt Blink ocijenjen kao najbolji 

u konkurenciji čak 46 projekta iz EU. 

Cilj nam je i dalje širiti poslovanje, zapošljavati 

nove mlade i kvalitetne ljude, 

a sadašnje, kojima smo jako zadovoljni, 

zadržati kod nas, da ne odlaze u inozemstvo. 

Kroz rad s velikim tvrtkama u 

EU smo stekli reference i svi od velikih 

klijenata i dalje od nas naručuju nove 

softvere, i to sve više i više. Još nema 

toga koji nije bio zadovoljan, a cijelo 

vrijeme tražimo i nove klijente", govori 

Frane Miloš. 

Bude li se sve odvijalo kako su planirali, 

Amphinicy bi, zaključuje, u idućih 

pet godina trebao narasti na 85 zaposlenih. 

No, da bi se to doista i ostvarilo, 

važno je, dodaje Miloš, uspješno dovršiti 

projekt Blink, koji će onda prodavati i 

nadograđivati, prilagođavati potrebama 

svakog specifičnog klijenta i tu se otvara 

mnogo novih poslova. Podjednako je 

važno da Hrvatska pokrene pregovore 

za stjecanje bilo kakvog statusa zemlje 

članice Europske svemirske agencije. 

Tada bi Amphinicy mogao ravnopravno 

sudjelovati u europskim svemirskim 

projektima. Sada ti projekti moraju ići 

kroz njihov luksemburški ured, a tvrtkama 

s kojima radi na zajedničkim 

projektima ne mogu biti partner, nego 

“podizvođač”, što znači da se ime hrvatske 

tvrtke često ne pojavljuje iako je 

odradila značajan dio posla. 

38 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Iskusite sve benefite COTRUGLI E/MBA programa: 

• Doživite MBA program 

• Upoznajte predavače 

• Proširite svoj network 

• Unaprijedite svoje poslovne vještine 

• Ostvarite 20% upisne pogodnosti 

06. – 08. 11. 2015. 

predavač: Anthony J. Evans, PhD 

tema: Menadžerska ekonomija i konkurentnost 

lokacija: Zagreb, COTRUGLI Business School 

rok za prijave: 27. 10. 2015. 

Prijavite se danas: www.cotrugli.org/experience 

/CotrugliBusinessSchool 

/cotrugli 

/cotrugli 

#cotrugli


TRI PLUS GRUPA 

Zaljubljeni 

u pametne 

kuće 

Konzolni sustav Zipato, srce pametne kuće, 

najprije su počeli prodavati u Francuskoj, 

a sada ima kupce u više od 60 zemalja. U 

Hrvatskoj ga još nisu promovirali, pa mnogi 

koji bi ga možda i poželjeli ne znaju da postoji 


FOTOGRAFIJE: DARKO TOMAŠ/CROPIX 

Sve počinje idejom i entuzijazmom 

da se ona realizira, 

tvrdi zagrebački poduzetnik 

Sebastian Popović, diplomirani 

ekonomist, direktor, suvlasnik i 

jedan od trojice osnivača tvrtke Tri 

plus grupa d.o.o., o kojoj se u Hrvatskoj 

jako malo zna jer svoj proizvod, 

dizajniran i proizveden u domovini, 

prodaju po cijelom svijetu, na svim 

kontinentima, a najmanje kod kuće. 

Zasad je u Hrvatskoj malo onih koji 

znaju koristiti Zipato, sustav za upravljanje 

uređajima u domaćinstvu, koji 

se sastoji od softverske platforme i 

hardvera, odnosno uređaja koji se nalazi 

u kući i izravno komunicira s pametnim 

telefonom njezina vlasnika. U 

najkraćim crtama, Zipato štiti kuću od 

provala, čini je energetski efikasnijom 

i udobnijom za stanovanje, no mogućnosti 

primjene znatno su šire. U samo 

dvije godine Zipato bilježi jako dobru 

prodaju na svjetskom tržištu, a pravi 

rezultati tek se očekuju. Kruna je to 

višegodišnjeg rada Sebastiana Popovića 

(41) i dvojice njegovih partnera, 

suvlasnika i suosnivača tvrtke, Darka 

Budora i Deana Janačeka. Tri plus 

grupu osnovali su 2010. godine i to im 

je drugi veliki zajednički poslovni projekt. 

Njih trojica su 2002. pokrenuli 

i 2007. prodali tvrtku Vodatel, koja je 

bila alternativni telekom operater. 

“Čim počnete razmatrati realne mogućnosti 

za realizaciju zamišljenog 

projekta, naiđete na tisuću prepreka 

koje bi se mogle naći na putu. Postoje 

dvije vrste ljudi. Jedni će te prepreke 

prihvatiti kao izazov i s entuzijazmom 

ući u bezgraničnu borbu. Drugi se prepreka 

preplaše i nikad ih ni ne započnu 

preskakati. Kada kreneš preskakati, 

nakon nekog vremena shvatiš da si 

neke preskočio, a neke nisi, ali entuzijazam 

raste jer si sve dublje u projektu 

i sve bolje procjenjuješ barijere. Bitka 

te vodi i nemaš više izbora nego ostati 

u njoj do kraja. I tako prolaze godine”, 

govori Popović, koji sebe više smatra 

poduzetnikom nego biznismenom. 

Poduzetnik je, objašnjava, osoba koja 

poduzima sve što je u njenoj moći da 

izgradi svoju ideju. Biznismen je onaj 

DOSAD JE PRODA- 

NO VIŠE OD 10 TISU- 

ĆA KONZOLA. TOLIKO 

AKTIVNIH KORISNIKA 

U SVIJETU UPRAVLJA 

SVOJIM DOMOVIMA 

POMOĆU ZIPATA 

40 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Sebastian Popović je 

Tri plus grupu osnovao 

s dvojicom partnera 

2010. godine, nakon 

što su prodali Vodatel, 

tvrtku koja je bila 

alternativni telekom 

operater 

koji dobro manipulira kapitalom, a pritom 

uopće ne mora biti poduzetan. 

“Budući da smo prodajom Vodatela 

stekli neki kapital, ideja je bila da Tri 

plus grupa bude tvrtka koja će ulagati 

u startupe, kao poslovni anđeo. Onda 

smo u nedostatku kvalitetnih projekata 

u koje bismo ulagali, a i zbog velike 

krize na financijskom tržištu od 

2007. do 2010., prije pet godina odlučili 

pokrenuti vlastiti startup. Nije nam 

očito bilo suđeno da se odmorimo od 

poduzetništva i postanemo ulagači, 

odnosno biznismeni”, ističe Popović 

i otkriva kako su se upustili u projekt 

razvoja moderne tehnologije upravljanja 

ili automatizacije u zgradarstvu. U 

tzv. pametnim kućama poduzetnički 

je trojac prepoznao upravo ono što je 

nekada vidio u telekomunikacijama, a 

to je, objašnjava Popović, da na tržištu 

postoji određena anomalija. 

Kao primjer navodi kako u današnje 

vrijeme bilo koji kupac osobnog automobila 

ni ne razmatra opciju da kupi 

automobil bez elektronskih podizača 

stakala. Nikome, međutim, nije problem 

ujutro ručno podizati i spuštati 

rolete u sobama. Budući da bi te iste 

rolete čovjek mogao podizati i spuštati 

pomoću pametnog telefona, Popović, 

Budor i Janaček su zaključili da se tu 

može otvoriti novo tržište. 




“Bili smo u pravu. To tržište - automatizacije 

u zgradarstvu ili engleski 

internet of things - jedno je od najbrže 

rastućih. Kroz evoluciju interneta ljudi 

su prvo međusobno povezali svoja računala, 

u drugoj fazi su se preko društvenih 

mreža međusobno umrežili, a 

danas se povezuju stvari - kućanski 

aparati, automobili, mobiteli, televizori, 

sve što nas okružuje... Jednog dana kada 

se te sve stvari povežu na internetu, 

bit će moguće uz pomoć jednog elektroničkog 

uređaja upravljati bilo kojim 

drugim”, naglašava Popović. 

Pojašnjava kako je konzolni sustav 

Zipato, odnosno Zipa box, srce pametne 

kuće. Ime je dobio po izrazu 

“pazi to”, kojem su zamijenili poredak 

slogova. Jedinstven je to uređaj takve 

vrste u svijetu: može se povezati 

s bilo kojim sličnim sustavom i na taj 

način omogućiti vlasnicima ubrzano 

povezivanje stvari unutar kuće. Sve je 

proizvedeno i osmišljeno u Zagrebu. 

Uređaj se i proizvodi u Hrvatskoj, s 

partnerskim tvrtkama, i u potpunosti 

je Made in Croatia. Kako zahtjevi tržišta 

stalno rastu, Popović razmatra 

mogućnost preseljenja proizvodnje u 

Sloveniju, gdje su našli partnera s ozbiljnijim 

pogonom. 

Nakon tri godine razvoja i projektiranja, 

Zipato se na tržištu pojavio 

2013. Prvo su ga predstavili i počeli 

prodavati u Francuskoj, ali je interes 

bio znatno veći od očekivanog, pa je 

do danas kupce našao u više od 60 

zemalja. Može se kupiti preko raznih 

ZIPATO JE JEDINI PROI- 

ZVOD TRI PLUS GRUPE. 

OVE GODINE OČEKUJU 

DA ĆE IM SE PRIHODI 

UDVOSTRUČITI I 

DOSEGNUTI NAJMANJE 

17 MILIJUNA KUNA 

elektroničkih web shopova. Do sada 

je prodano nešto više od 10.000 komada, 

odnosno toliko aktivnih korisnika 

diljem svijeta upravlja svojim domovima 

pomoću Zipata. U Hrvatskoj ga 

za sada nisu ni promovirali, pa mnogi 

koji bi ga možda i poželjeli imati, još 

ne znaju da postoji. 

“Konkurentni smo na velikim tržištima 

kao što su Francuska, Švedska, 

SAD, Turska i Nizozemska, u kojima 

želimo zauzeti vodeće mjesto na tržištu 

na kojem se nude slični proizvodi 

drugih proizvođača. Hrvatska nam 

je domicilno tržište i u trenutku kada 

ono sazre, imat ćemo prednost u 

odnosu na slične uvozne proizvode. 

Kod nas se još govori o recesiji. Međutim, 

upita ima. Ugradnja sustava 

košta između 2000 i 7000 kuna, ali 

se to ulaganje kroz nekoliko godina 

vraća jer se korištenjem Zipata može 

uštedjeti električna energija, a 

nije zanemarivo ni smanjenje rizika 

od požara, poplave i provale. Zipato 

ima funkciju protuprovalnog alarma, 

Tržište automatizacije 

u zgradarstvu, 

odnosno, na 

engleskom, ‘internet 

of things’, jedno je od 

najbrže rastućih 

nadzornih kamera, kontrole rasvjete 

i grijanja, roleta... Također može paliti 

i gasiti sve elektroničke uređaje u kući, 

poput štednjaka, perilica, svjetala... 

Njime se upravlja uz pomoć mobitela 

bez obzira koliko se daleko od kuće 

korisnik nalazio. Na svojem mobitelu, 

on u svakom trenu može vidjeti snimku 

nadzornih kamera postavljenih u 

kući i oko nje. Tako može vidjeti tko je 

u kući, a pritiskom na ekran mobitela 

podizati i spuštati rolete na prozorima 

ili paliti grijanje da mu za dva sata, 

kada dođe kući, bude toplo”, nabraja 

Popović. Dodaje i kako se Zipato često 

koristi kao pomoć u skrbi o starijim 

Gantova nova kampanja: Mijenjaju svijet, ne košulje 

U Apetit Cityju u Zagrebu predstavljena 

je nova kampanja modne marke 

Gant, lansirana u cijelom svijetu na 

isti dan - 3. rujna. Iva Šulentić i Davor 

Meštrović predstavili su Gant kroz film 

koji priča autentičnu priču o počecima 

kompanije 1949. godine te kroz novu 

kampanju u kojoj ona slavi ljude koji 

su promijenili svijet, a s kojima dijeli 

prošlost. Košulja je stavljena u fokus 

kao poveznica mnogih osoba koje su 

svojim posebnim stilom, nikad pretjerano 

odjevene, uspjele u ostvarivanju 

svojih želja i ambicija uz veliku strast 

koju ulažu u ono što vole. Gant je, pak, 

svojom inovativnošću obilježio povijest 

kao vrhunski proizvođač košulja. 

Sve uzvanike pozdravio je u ime Ganta 

član uprave distributera za Hrvatsku i 

regiju Paulo Jakačić. Poseban gost 

druženja bio je i mladi znanstvenik i 

uspješni doktor, voditelj bolnice u Rovinju 

Marinko Rade, pravi predstavnik 

Gantove filozofije. 

42 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

osobama. Naime, velik broj nesretnih 

slučajeva događa se jer starija osoba 

padne u svom domu i nitko joj ne može 

priskočiti u pomoć. Zipato pametnim 

algoritmom nadzire promjene u 

potrošnji električne energije i prati 

ima li kretanja po kući. Ako nema kretanja 

i promjena potrošnje električne 

energije, automatski će pozvati stariju 

osobu, ako se ona ne javi, nazvat 

će broj nekoga tko može priskočiti u 

pomoć. 

Ljudi ga koriste i za navodnjavanje, 

odnosno automatsko zalijevanje vrtova 

koje uzima u obzir i vremensku 

prognozu. Drugim riječima - odeš na 

odmor i svojem Zipatu zadaš naredbu 

“Nema me tri tjedna, a ti prati prognozu 

i zalijevaj biljke koliko treba”. Kada 

primijeti da u kući nema nikakvih kretanja, 

što znači da nitko od ukaćana nije 

doma, Zipato će pogasiti sva svjetla i 

smanjiti grijanje. I, naravno, sve upaliti 

kada se ljudi vrate kući. Da se dogodi 

provala, korisniku bi odmah zazvonio 

mobitel i na ekranu pametnog telefona 

pojavila bi se obavijest da netko provaljuje 

u kuću uz sliku i videosnimak 

nadzorne kamere. 

Zipato je jedini proizvod Tri plus 

grupe, koja 99 posto prihoda ostvaruje 

u inozemstvu. Lani im je prihod bio 9 

milijuna kuna, što je u odnosu na prethodnu 

godinu bio porast od oko 300 

posto. Samo u prvih šest mjeseci ove 

godine uprihodili su više od 10 milijuna 

kuna te očekuju da će do kraja godine 

iznos prihoda dosegnuti najmanje 

17 milijuna kuna. 

Broj zaposlenih Tri plus grupe, koja 

ih sada ima 30-ak, u stalnom je porastu. 

U odnosu na prošlu godinu zaposlenih 

je dvostruko više. 

“Većina naših zaposlenih su inženjeri 

koji se bave razvojem softvera, kao i 

hardverskih komponenti, koje treba 

stalno dorađivati kako bi sustav bio što 

atraktivniji i konkurentniji na tržištu. 

U protekle dvije godine slične su sustave 

na tržište izbacili veliki igrači poput 

Samsunga, Googlea, Applea... Unatoč 

konkurenciji, Zipato je trenutno naj- 

U POSLJEDNJE DVIJE 

GODINE SLIČNE SU SU- 

STAVE IZBACILI I VELIKI 

IGRAČI - SAMSUNG, 

GOOGLE I APPLE, ALI 

UNATOČ KONKURENCIJI 

ZIPATO NE POSUSTAJE 

sveobuhvatniji i najkompletniji takav 

sustav koji se trenutno nudi u svijetu”, 

otkriva Popović. I u idućim godinama 

očekuje značajan rast prodaje. Najbolja 

je potvrda vrijednosti Zipato tehnologije, 

ističe, ta što njegovu tehnološku 

platformu za svoje slične proizvode i 

usluge nude i vodeće svjetske tvrtke 

koje prodaju razne elektroničke uređaje 

kao što su Thomson, Tehnicolog, 

Haupauge... 

“Imamo tehnološku platformu, no 

još nismo mnogo uložili u marketing 

jer se u tome teško možemo nositi s 

Appleom, Googleom i Samsungom. No, 

na dobrom smo putu. Sigurno ćemo 

zaposliti još više ljudi, posebice marketinško-prodajnog 

osoblja. Do sada smo 

prodavali stihijski, no očekujemo da 

će se prodaja tijekom sljedećih godina 

uvišestručiti. Svoje poslovne aktivnosti 

po cijelom svijetu želimo nadzirati i 

koordinirati iz svojeg ureda u Zagrebu, 

a na većim ćemo tržištima imati 

svoje predstavnike”, otkriva Popović. 

Potražnja za Zipatom najveća je, kaže, 

u Francuskoj, Švedskoj i Njemačkoj, a 

sve više raste i u SAD-u, Turskoj, Nizozemskoj 

i Rusiji. Krajem rujna Zipato 

je predstavljen na sajmu tehnoloških 

inovacija u Šangaju. Kao svoj novi proizvod, 

nudit će ga čak dvije kineske 

tvrtke. Unatoč silnim funkcijama koje 

nudi - zasigurno njih nekoliko stotina 

- Sebastian Popović Zipato najviše 

koristi za automatsko navodnjavanje 

žardinijera na balkonu te kao protuprovalni 

alarm. 

“Sve češće susrećem ljude iz Hrvatske 

koji se bave proizvodnjom zanimljivih i 

inovativnih proizvoda. Ima dobrih projekata 

koji se probijaju iz sjene, što je zasigurno 

posljedica silnih poticaja koje je 

država davala i očito je dio ipak završio 

u razvoju kvalitetnih projekata. Samu 

proizvodnju teško je imati u Hrvatskoj, 

ali tako je i većini drugih europskih zemalja. 

Ipak, razvojem novih tehnologija 

moguće se baviti jer Hrvatska ima dugogodišnju 

tradiciju dobre edukacije 

i izvrsne mlade stručnjake, inženjere 

koji mogu stvoriti kvalitetan proizvod 

koji će biti konkurentan na svjetskom 

tržištu”, tvrdi Popović. 



GORAN MARKULIN, CROMARIS 

PIŠE JOZO VRDOLJAK/PRIVREDNI VJESNIK 


Budućnost? 

Njima će biti 

uzbudljiva 

‘Moramo biti najbolji. To je jedini način 

da se razlikujemo od konkurencije’ 

PIŠE: JOZO VRDOLJAK, DOPISNIK PRIVREDNOG VJESNIKA 

FOTOGRAFIJE: LUKA GERLANC/CROPIX 

Tvrtku koja 

zapošljava 

300 ljudi te 

je lani imala 

288 milijuna 

kuna prihoda 

je Gordan 

Markulin. Ove 

godine plan je 

prodati 6000 

tona ribe 

Cromaris, trenutačno osmi 

po veličini proizvođač svježeg 

lubina i orade u svijetu, 

nastao je nakon što je Adris 

grupa objedinila četiri tvrtke koje su se 

bavile marikulturom - zadarski Cenmar, 

najstariju u djelatnosti marikulture u 

Hrvatskoj, te Marimirnu, Marikulturu 

Istra i Bisage-Nit. Ubrzo nakon osnivanja 

Cromarisa 2009. godine na mjesto 

predsjednika Uprave doveden je mladi 

menadžer Gordan Markulin (rođen 

1973.), koji je diplomirao i magistrirao 

na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a 

kasnije je završio poslovnu školu IEDC 

Bled te stekao “Professional Diploma 

in Retailing Management” na Leeds 

Metropolitan University. U Cromaris 

je došao sa 13 godina iskustva u industriji 

robe široke potrošnje, koje je stekao 

na raznim pozicijama, a ponajviše 

u Podravci. 

Spomenute četiri tvrtke koje je Adris 

preuzeo ostvarivale su 2008. na 2009. 

ukupnu prodaju ribe od oko 1000 tona. 

Bile su u teškoj financijskoj situaciji, ozbiljnijih 

investicija nije bilo godinama, 

a pozicija na tržištu nije bila razvijena. 

Objedinjavanjem tih malih proizvođača 

u novu kompaniju te uz pomoć Adrisovih 

investicija vrijednih više od 560 milijuna 

kuna, stvoreni su, kaže Markulin, 

preduvjeti za rast i razvoj. Tvrtka danas 

zapošljava gotovo 300 ljudi, ima pet uzgajališta, 

novo mrijestilište i suvremene 

preradbene kapacitete. Prošle godine 

Cromaris je ostvario prihod od nepunih 

288 milijuna kuna. Već ove godine, 

prema Markulinovim riječima, trebali 

bi prodati više od 6000 tona ribe. 

“Cromarisova ulaganja, značajna i 

kontinuirana, prije svega su bila usmjerena 

na potpunu tehnološku rekonstrukciju 

svih uzgajališta, gradnju novog 

mrijestilišta i pogona za preradu. 

Ulagalo se i u obrtni kapital, koji je bio 

prijeko potreban za rast koji postižemo. 

Cromaris je izrazito izvozno orijentirana 

kompanija. Gotovo 80 posto prodaje 

ostvaruje na izvoznim tržištima. Za 

razliku od niza sličnih hrvatskih tvrtki, 

44 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Izvoz čini 80 posto 

cromarisove globalno 

konkurentne 

prodaje. kompanija 

izvozi u 15 zemalja. 

najveće tržište za 

ribu i dalje je italija 

turistička sezona ne utječe znatnije na 

njegove rezultate”, napominje Goran 

Markulin. 

Cromaris iz godine u godinu, tvrdi 

predsjednik Uprave, povećava profitabilnost. 

“Prošle je godine marža prije 

kamata, poreza i amortizacije bila oko 

15 posto, a ostvarena je neto dobit nešto 

veća od milijun kuna. Stvorili smo 

preduvjete za daljnji rast profitabilnosti. 

Učinci ekonomije razmjera, izgradnje 

brenda i troškovna učinkovitost u proizvodnji 

rezultirat će većom maržom 

i dobiti. Najvažnije je ipak da je u vrlo 

kratkom vremenu Cromaris ciljanom 

dijelu kupaca postao sinonim za vrhunske 

proizvode od brancina i orade”, 

kaže Markulin. 

Govoreći o kvaliteti uzgojene ribe, 

Markulin kaže da je cilj Cromarisa dodatno 

učvrstiti i proširiti prepoznatljivost 

po kvaliteti. “Naša je konkurentska 

prednost što kupcima u Italiji i drugim 

tržištima Europske unije jamčimo isporuku 

unutar 24 sata od izlova, što 

našu ribu čini svježijom od one koju 

nudi konkurencija. Uz to, postavili smo 

najviše standarde poslovanja, što je potvrđeno 

nizom certifikata vodećih svjetskih 

certifikatorskih kuća. Kvaliteta je u 

osnovi svih naših poslovnih procesa, i to 

nas čini boljim od konkurencije. Uz to, 

svoje poslovanje temeljimo na stalnom 

istraživanju potreba potrošača i marketinškom 

pristupu razvoju svojih proizvoda 

i procesa”, pojašnjava Markulin 

te napominje da je u industriji svježe 

ribe vrlo malo takvih primjera. 

Uz lubin i oradu kao osnovni proizvod, 

Cromaris na tržište plasira i druge 

vrste ribe iz vlastitog uzgoja. Uzgaja još 

hamu, zubatac i romb. Uz to, uzgaja i 

dvije vrste školjki, kamenice i dagnje. 

“Naši kapaciteti prerade omogućuju 

nam i proizvode višeg stupnja obrade, 

kao što su dimljeni i marinirani fileti 

te očišćena riba. Imamo tri uzgajališta 

u okolici Zadra i dva u Istri”, otkriva 

Markulin. 

Izvoz čini gotovo četiri petine, odnosno 

80 posto Cromarisove prodaje, a 

tvrtka izvozi u 15-ak različitih zemalja. 

Najvažnije joj tržište Italija. “Cromaris 

je vrlo konkurentan, što pokazuje i naš 

rast na izvoznim tržištima. Svježa riba 

je zahtjevan proizvod zbog kratkog 

roka trajanja i opreznog rukovanja, a 

kupci i potrošači su zahtjevni. I marikultura 

je, kao i svaka industrija, puna 

izazova. Za njezin je razvoj važno da 

Hrvatska prepozna potencijal koje nudi. 

Postoje preduvjeti da postanemo jedna 

od vodećih zemalja Europske unije u 

marikulturi, pa se tome cilju već sada 

moramo početi prilagođavati. Mislim 

da je u tom smislu Hrvatska na dobrom 

putu”, tvrdi Markulin. 

Cromaris surađuje s nizom hrvatskih 

tvrtki koje se bave istom ili sličnom 

djelatnošću. Niz je područja, kaže 

Markulin, kao što su nabava hrane i 

mlađi te zajednički nastup na stranim 

tržištima, gdje zajednički interes mogu 

naći brojne hrvatske tvrtke iz ove djelatnosti. 

Kao primjer dobre suradnje ističe 

dugogodišnju suradnju s postirskom 

Sardinom. 

“Marikultura se posljednjih godina 

izjednačila s ukupnim ribolovom u 

svijetu i očekuje se da će sva dodatna 

potražnja za ribom u budućnosti biti 

zadovoljena onom iz uzgoja. Naime, ribolov 

stagnira zbog ograničene zalihe 

ribe u morima. Pred marikulturom je 

uzbudljiva budućnost, ali neće u tome 

uspjeti svi, nego samo najbolji, kao što 

je, uostalom, slučaj i u ostalim industrijama”, 

smatra predsjednik Uprave 

Cromarisa. 

O mogućnosti ulaganja u tvornicu 

riblje hrane, Markulin kaže da u ovom 

trenutku Cromaris hranu provjerene 

kvalitete nabavlja od vodećih svjetskih 

proizvođača. “Kakav će biti razvoj u budućnosti, 

ovisi o brzini i tempu rasta te 

napredovanju naše kompanije. Očekujemo 

daljnji razvoj u skladu s našim planovima. 

Cilj nam je dostići proizvodnju od 

10.000 tona u idućih pet godina. I dalje 

ćemo raditi u dosad postavljenim strateškim 

smjerovima, a to je razumijevanje 

potrošača uz garanciju najviše kvalitete 

naših proizvoda”, kaže Markulin. 

Prema njegovu mišljenju, Hrvatska u 

ovoj industriji ima jako dobru perspektivu. 

“U Italiji, koja je ujedno najveće tržište 

orade i brancina u svijetu, ribu uzgojenu 

u Hrvatskoj percipiraju kao proizvod 

vrhunske kvalitete. Pred našom su tvrtkom 

i izazovi u uzgoju novih vrsta riba. U 

tijeku su pokušaji standardizacije uzgoja 

zubaca i romba. Sve su to dugogodišnji 

procesi. Cilj nam je i u području inovacija, 

da budemo vodeći europski proizvođač 

bijele mediteranske ribe”, otkriva Markulin. 

Daljnja ulaganja Cromarisa bit će, 

kaže, usmjerena na pojačanje kapaciteta 

te zadržavanje i unapređenje poslovnih 

procesa. “Koncentrirat ćemo se na daljnji 

rast na talijanskom tržištu, gdje već 

imamo vlastitu kompaniju, a razvoj ćemo 

intenzivirati i na ostalim tržištima 

Europske unije. Puno ulažemo u naše 

brendove kako bi bili što prepoznatljiviji 

jer je to jedini način da se razlikujemo od 

konkurencije”, zaključuje predsjednik 

Uprave Cromarisa. 

cromaris surađuje 

s nizom tvrtki čijim 

je proizvodima pomogao 

da izađu na 

veliko tržište. perspektivu 

vide u zajedničkom 

nastupu 



JADRANKA D.D. 

Šansa koja se 

pruža jednom 

u životu 

Hoteli s cjelogodišnjom popunjenošću, 

izuzetno zadovoljni gosti iz kategorije pet 

zvjezdica, jaki investitori, dobra suradnja s 

destinacijom... za njih prava priča tek počinje 


FOTOGRAFIJE: BORIS KOVAČEV/CROPIX 

Kako u samo pet-šest godina 

od prosječne napraviti elitnu 

turističku destinaciju? U 

Malom Lošinju znaju odgovor 

- ulaganjima. U njihovu slučaju, tako 

da hotele s tri zvjezdice preurediš na 

razinu od pet zvjezdica i osiguraš još niz 

dodatnih sadržaja koje na odmoru traže 

gosti dubljeg džepa, a takvih je na Lošinju 

ove godine više nego ikada. I u rujnu se 

hoteli ne prazne. Luksuzne hotele drži 

vodeća tvrtka na otoku, proizašla iz nekadašnjeg 

socijalističkog diva, Jadranka 

d.d., bez koje je lošinjski turizam već desetljećima 

nezamisliv. Od 2009. do danas 

Jadranka je u obnovu hotela i podizanje 

kvalitete svoje ponude uložila čak 180 

milijuna eura, što je investicija kojom se 

može podičiti malokoja druga turistička 

kompanija u Hrvatskoj. U idućih pet godina 

planiraju nove investicije u vrijednosti 

od 200 do 250 milijuna eura. Preuređivat 

će se preostali postojeći hoteli, graditi novi, 

kao i nova marina, tereni za golf, kampovi, 

aerodrom... 

Jadranka je peta po veličini hotelska 

tvrtka u Hrvatskoj. Njezinih šest hotela te 

vile i apartmani mogu primiti 3500 gostiju, 

a kampovi još 8000. Lani joj je prihod bio 

55 milijuna eura. 

“Trebat će nam još desetak godina da 

ostvarimo sve ambicije. Lošinj vidim kao 

jednu od najboljih mediteranskih destinacija 

zdravog odmora i zdravog života. 

Želimo biti lider i to ne samo na Jadranu, 

nego na Mediteranu. Imamo izuzetno 

kvalitetan zrak i očuvanu prirodu, a 

gradimo SPA i wellness kapacitete. Nedavno 

je jedan engleski novinar napisao 

jako pohvalan članak o Malom Lošinju, 

u kojem je rekao da postajemo hrvatska 

Mallorca. Ali mi ne želimo biti Mallorca, 

koja svoju ponudu temelji na masovnom 

turizmu. Želimo biti puno elitniji i luksuzniji”, 

govori Sanjin Šolić, predsjednik 

Uprave Jadranke d.d., koji je na čelu tvrtke 

VOLIMO POHVALE, 

ALI NE ŽELIMO BITI 

MALLORCA KOJA SVE 

TEMELJI NA MASOV- 

NOM TURIZMU. CILJ 

NAM JE BITI DALEKO 

ELITNIJI I LUKSUZNIJI 

od samog početka investicijskog ciklusa i 

u detalje zna sve što je napravljeno i što 

tek treba napraviti. U međuvremenu je Jadranka 

promijenila većinskog vlasnika. Na 

mjesto EBRD-a početkom 2014. godine 

došla je zagrebačka tvrtka Beta ulaganja, 

čiji je vlasnik UK Prosmvjaza, društvo za 

upravljanje investicijskim fondovima iz 

Rusije. No, Jadranku vodi isti menadžer, 

koji ne posustaje u ostvarenju ciljeva koji 

su, od dolaska novog vlasnika postali još 

ambiciozniji. 

“Bez investicija nema pomaka u turizmu. 

Od naših ulaganja koristi ima cijela 

destinacija. To je jako zahtjevan posao, 

i za mene kao i za sve ljude koji tu rade. 

Ali, to je i šansa koja se i čovjeku i kompaniji 

pruži jednom u životu. Osjećamo se 

odgovornima za novac koji netko ulaže i 

želimo da bude uložen kako treba. Lijepo 

se nositi s takvim problemima, pogotovo 

kad se sjetim nekih drugih vremena, rata, 

kriza i preživljavanja. Kada je EBRD ušao 

vlasničku strukturu Jadranke i kada smo 

radili plan podizanja kvalitete s tri na pet 

zvjezdica, nismo očekivali da ćemo imati 

ovakav rast. Prije samo tri-četiri godine 

nismo mogli ni sanjati sve ovo što imamo 

danas. Ne vidim da je bilo koja druga 

46 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Nizozemac Jack Van 

Der Muelen u svojem još 

nedovršenom hotelu u 

centru Velog Lošinja 

destinacija u Hrvatskoj u tako kratkom 

vremenu toliko uložila kao Mali Lošinj i 

Jadranka”, ističe Šolić, koji u ekspanziji 

svoje tvrtke ima punu podršku lokalnih 

vlasti, odnosno Grada Malog Lošinja, koji 

već godinama vodi gradonačelnik Gari 

Capelli. 

Jadranka se sada želi s Primorskogoranskom 

županijom i Gradom Malim 

Lošinjem financijski uključiti u rekonstrukciju 

ceste od Malog do Velog Lošinja 

koja bi dobila i biciklističku stazu. Ta cesta 

veoma je važna za stanovnike dvaju mjesta, 

ali i za Jadranku, koja u Velom Lošinju 

ima hotel Puntu. Investicija je to u iznosu 

od 30 milijuna kuna. 

Turistička tvrtka spremna je i financirati 

gradnju novog aerodroma, i to na 

mjestu postojećeg koji je otvoren 80-ih 

godina i do danas radi iako mu je zgrada 

dotrajala, a pista kratka, pa mogu slijetati 

samo manji avion. Prema projektu, pista 

bi se sa sadašnjih 900 metara produžila na 

1800, koliko je potrebno za prihvat velikih 

putničkih zrakoplova. Riječ je o investiciji 

od 25 do 30 milijuna eura, od koje će, osim 

Jadranke, sigurno imati koristi i svi ostali 

koji žive na Lošinju i obližnjem Cresu i 

bave se turizmom. Šolić se nada da bi se 

dio tih sredstava mogao dobiti iz fondova 

Europske unije. Gradnju lošinjskog aerodroma 

Vlada je proglasila strateškim 

projektom. 

“Aerodrom nam je preduvjet daljnjeg 

razvoja. Sve naše investicije nemaju smisla 

bez dobre prometne povezanosti. To 

je prioritet. Vlada nam je izašla u susret 

izmjenom Zakona o zračnim lukama, koji 

će nam omogućiti gradnju na zemljištu 

koje je sada u vlasništvu države i privatnih 

osoba, koje ćemo izvlastiti. Budući da je 

državnih 200 hektara, država će u ime 

toga ući u vlasništvo nove zračne luke ili 

će svoje zemljište prepustiti Gradu Malom 

Lošinju. Imamo lokacijsku dozvolu 

koja će uskoro biti pravomoćna, projektna 

dokumentacija je gotova i vjerujemo da 

bi gradnja mogla početi za godinu dana”, 

najavljuje Šolić te dodaje kako je studija 

isplativosti pokazala da će u prvih pet do 

šest godina od otvorenja novi aerodrom 




1 

1. Hotel Bellevue 

2. Sanjin Šolić, 

predsjednik Uprave 

Jadranka grupe, 

fotografiran u 

hotelu Bellevue 

3. Gari Cappelli, 

gradonačelnik 

Malog Lošinja 

4. Vila Hortensia u 

izgradnji 

3 4 

VLASNIK ZEMLJIŠTA NA 

KOJEM ĆE SE GRADITI 

TERENI ZA GOLF JE 

CRKVA, KOJA GA JE 

PRISTALA GOLFERIMA 

IZNAJMITI NA STOTINU 

GODINA 

2 

poslovati s gubitkom, no nakon toga bi 

troškove poslovanja mogao pokrivati vlastitim 

prihodima. 

Naime, gradnja golf-terena bit će ključna 

za znatno povećanje broja gostiju veće 

platežne moći koji će dolaziti tijekom cijele 

godine i koji žele putovati brzo i udobno. 

Golf-tereni bi se trebali graditi na Mataldi, 

na otoku Cresu. Vlasnik zemljišta površine 

360 hekatara je Crkva, koja ga je pristala 

iznajmiti na sto godina. Predsjednik Uprave 

Jadranke otkriva kako su predviđena 

dva igrališta sa 18 rupa po najvišim svjetskim 

standardima, s pratećim objektima 

poput hotela, restorana, vila, helidroma, 

malog pristaništa... Vrijednost projekta je 

oko 150 milijuna eura. 

U planu je i gradnja marine sa 200-tinjak 

vezova na lokaciji Velopin, nedaleko 

od Čikata, za koju Jadranka već ima lokacijsku 

dozvolu i s nestrpljenjem očekuje 

raspisivanje natječaja o dodjeli koncesije 

za pomorsko dobro. 

Početkom rujna u uvali Čikat u Malom 

Lošinju otvoren je obnovljeni hotel 

Alhambra, u čijoj je blizini i luksuzni Bellevue. 

Slijedi rekonstrukcija hotela Helios, 

za koju se rješava dokumentacija i traže 

projektna rješenja preko međunarodnog 

natječaja. Time će biti zaokruženi radovi 

u Čikatu, slikovitoj uvali u kojoj je većina 

Jadrankinih smještajnih kapaciteta. U 

idućih godinu, dvije predstoji i dovršetak 

šetnice u uvali. Do sada je uređen prvi dio 

šetnice, što je Jadranku stajalo oko 6,5 milijuna 

eura. U kampu Čikat je sagrađen 

novi akvapark, kompleks bazena ukupne 

površine 2300 kvadrata. Ovog je ljeta 

otvorena i renovirana Vila Hortenzija, koja 

svojim komforom zadovoljava i najzahtjevnije 

goste, koji samo za sebe žele vilu s 

nekoliko soba i apartmana uz kraljevsku 

poslugu. Samo u posljednjih godinu dana 

Jadranka je uložila 50 milijuna eura. 

“Čikat je postao elitna zona. Gosti su to 

prepoznali. Komentari su izuzetno dobri 

i mnogi tvrde da žele ponovno doći iduće 

godine. Gosti naših hotela s pet zvjezdica 

jako hvale osoblje. To znači da smo kadrovski 

zadovoljili. Osim gradnje hotela, 

podjednako je važno osposobiti ljude koji 

će u njima raditi. Cijelu godinu imamo 

650 zaposlenih, u a sezoni narastemo do 

1500 ljudi. Podizanjem kvalitete povećava 

se i potreba za stalnozaposlenima. Hotel 

Bellevue je prije s tri zvjezdice imao 80 

stalno zaposlenih, sada ih ima 200. Nije 

lako naći dobre radnike. Puno ulažemo u 

edukacije i obuke djelatnika. Biramo najbolje. 

Za naše radnike koji nisu iz Malog 

Lošinja trudimo se osigurati kvalitetan 

smještaj, pa planiramo za njih graditi i 

nove smještajne kapacitete. Dolaze ljudi 

iz svih dijelova Hrvatske i sigurno je da će 

se i dalje doseljavati. Lošinj postaje mjesto 

gdje mladi sa svih strana dolaze raditi”, 

govori Sanjin Šolić. 

Mali Lošinj godišnje ostvaruje oko 2,2 

milijuna noćenja, a za znatnije povećanje 

je važno produžiti turističku sezonu na 

cijelu godinu. Uostalom, turizam na Lošinju 

počeo se krajem 19. stoljeća razvijati 

upravo zato što su gosti dolazili zimi da bi 

uživali u ugodnoj klimi i raznovrsnoj mediteranskoj 

vegetaciji te udisali zrak koji 

je i tada, kao i danas, bio iznimne čistoće 

te tako liječili bolesti respiratornog sustava. 

Županija je prošle godine renovirala 

Lječilište Veli Lošinj, a Jadranka - čiji se 

hotel Punta nalazi u neposrednoj blizini 

- želi dodatno uložiti u tu ustanovu kako 

bi pružala usluge i njihovim gostima iz 

cijeloga svijeta. 

Lošinjski gosti uglavnom se ne zadovoljavaju 

samo sadržajima koje im pružaju 

hoteli, nego traže i vrhunsku gastronomsku 

ponudu u restoranima, ali i kulturne 

sadržaje. Najveća lošinjska kulturna atrakacija 

je brončani kip Apoksiomena, jedna 

od najočuvanijih antičkih skulptura na 

svijetu. Iz mora je izronjen 1999. godine, 

a krajem ove trebao bi dobiti svoje stalno 

boravište u novom Muzeju Apoksiomena 

koji se uređuje na rivi u Malom Lošinju. 

Nema dvojbe da će Apoksiomen biti mamac 

za turiste u gradu koji godišnje ima 

čak 250 raznih kulturnih, zabavnih i sportskih 

manifestacija, što je zavidna brojka 

s obzirom na to da cijeli otok ima samo 

osam tisuća tristo stanovnika, a zajedno s 

Cresom ukupno oko četrnaest tisuća. 

48 

FORBES 

LISTOPAD, 2015


IVANČICA 

Ni hobiti im 

ne bi odoljeli 

Većinu prihoda još ostvaruju doradom cipela za austrijsku 

robnu marku Paul Green, što rade već 25 godina, no cilj im 

je udvostručiti proizvodnju svojeg brenda - Froddo 

PIŠE: DRAGANA RADUSINOVIĆ 

FOTOGRAFIJE: SANDRA ŠIMUNOVIĆ/CROPIX 

Hobiti ne nose cipele. Uvijek 

hodaju bosi. No, to nije spriječilo 

Nadicu Zver da iz sage 

“Gospodar prstenova” J. 

R. R. Tolkiena pokupi ideju za ime brenda 

dječjih cipela. Cijela joj je obitelj, a ima 

dva sina, od kojih jedan vodi kompanijsku 

prodaju, čitala globalno popularnu trilogiju. 

Dodali su jedno “d” i stvorili brend 

Froddo od imena najpoznatijeg hobita, 

Froda Bagginsa. Bilo je to prije 12 godina. 

Cipelice Froddo iz zagorskog su Ivanca, 

do kojeg vodi netom preuređena zavojita 

cesta, našle put na europsko i svjetsko tržište, 

udahnuvši tako novi život Ivančici d.d., 

kompaniji izrasloj iz zadruge osnovane u 

poratnoj 1946. godini, kada su se mještani 

Ivanca okupili kako bi proizvodili cipele 

za rudare. 

“Trebalo nam je ime brenda koje će 

biti prihvaćeno na svim tržištima; lako 

pamtljivo i izgovorljivo”, rekla je Nadica 

Zver. Pritom se nasmijala sjetivši se kako 

su prethodno pokušali s jednim drugim 

nazivom, ali su na vrijeme doznali da je 

riječ o psovki na potencijalnom izvoznom 

tržištu, pa su odustali. 

Zver nikad nije ni zamišljala da bi ono 

što su u Ivancu nakanili sašiti moglo zaraditi 

za kruh samo na malom tržištu od 

četiri milijuna ljudi. 

Odlučili su šiti ono što znaju, ali kroz 

proizvod prodavati način života. “Proi- 

zvodimo kvalitetne cipele od prirodnih 

materijala, a novo brendiranje i vizualni 

identitet temelje se na uvidu da je svako 

dječje stopalo različito, baš kao i svako dijete”, 

istaknula je Nadica Zver. Kad smo 

nakon obilaska proizvodnje na njezinim 

lakiranim cipelama uočili nešto neobično, 

odmahnula je rukom izvlačeći iz nje čavao 

i rekla: “Eto, to vam se dogodi kad kupite 

cipele od neprirodnih materijala, svašta 

na sebe navuku. Obula bih ja Froddo cipele, 

ali ne stanem u njih”. 

Prije mjesec dana redizajnirali su vizualni 

identitet brenda Froddo, satkali novi 

koncept dućana, presudili dječjoj obući 

Bambi, a Nadica Zver kaže: “Odlučili smo 

nastaviti poslovati s tročlanom upravom”. 

Ne može više sve to voditi sama. 

U idućoj godini Ivančica želi zaposliti 

još 40 ljudi u proizvodnji vlastitog brenda 

Froddo, koji danas donosi 40 posto priho- 

CIPELICE FRODDO, 

KOJE SE PRODAJU U 32 

ZEMLJE, ZA HRVATSKO 

SU TRŽIŠTE SKUP PRO- 

IZVOD. ČAK 70 POSTO 

PRIHODA DONOSE IM IZ 

INOZEMSTVA 

da, a oni će na kraju godine iznositi blizu 

stotinu milijuna kuna. Većinu prihoda još 

ostvaruju doradom cipela za austrijsku 

robnu marku Paul Green, što rade već 

25 godina, no cilj im je udvostručiti proizvodnju 

vlastitog brenda s pet tisuća pari 

cipelica dnevno na deset tisuća. “Pokrenuli 

smo aktivnost za povećanje kapaciteta 

proizvodnje Froddo obuće, uz nova 

zapošljavanja nastavljamo s investicijskim 

aktivnostima pretežno usmjerenim na informatizaciju, 

implementiramo business 

intelligence sustav...” nabraja Nadica Zver. 

Sve im to treba jer žele biti što efikasniji. 

U posljednjih godinu dana u Ivančici 

je bilo turbulentno. Od dva smjera razvoja 

morali su odustati jer su zaključili da to 

ipak ne ide. 

Ženske cipele koje su počeli dizajnirati 

pod brendom Boogaloo odlaze u 

povijest, no dizajnerski je tim na prvom 

katu tvorničke zgrade, gdje nam je Nadica 

Zver pokazivala crvene kožne gležnjače 

ističući ih kao jedan od najprodavanijih 

artikala, o odustajanju od cipela za žene 

pričao s osmijehom. S ipak malo zastajkivanja, 

Zver je obrazložila zašto su odlučili 

ugasiti brend Bambi koji su kupili jer im 

je bio donedavni konkurent, a bio je stariji 

od Frodda. 

“Cilj nam je bio zadržati oba brenda i diferencirati 

ih kroz cijenu i dizajn, što se pokazalo 

tržišno neprihvatljivim”, kaže Zver. 

50 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Marinko Došen, 

predsjednik 

Uprave AD 

Plastika, Solin 

Vizualni identitet 

Frodda redizajnirali 

su prije mjesec 

dana. Na proizvodnji 

‘froddica’ sljedeće bi 

godine htjeli zaposliti 

još četrdesetak ljudi, 

PIŠE: JOZO VRDOLJAK/PRIVREDNI kaže Nadica VJESNIK 

Zver 

FOTOGRAFIJE: BOŽIDAR VUKIČEVIĆ/CROPIX 



IVANČICA 

Cipelice Froddo, koje se prodaju u 32 

zemlje, za hrvatsko su tržište, ističe, skup 

proizvod. Čak 70 posto prihoda donose 

im iz inozemstva, gdje ih prodaju po višim 

cijenama, s time da najveći potencijal imaju 

razvijena tržišta Njemačke i Engleske, a 

i francusko im raste. 

Nadica Zver tumači da njihove cipele 

ne mogu biti jeftinije. “U Hrvatskoj ne postoji 

lanac opskrbe, tako da smo usmjereni 

na europsko tržište, kupujemo isključivo 

materijale certificirane prema europskim 

standardima. Froddo je oduvijek usmjeren 

na kvalitetu i na inozemnom je tržištu 

prepoznat kao brend koji daje vrijednost 

za novac, a na hrvatskom tržištu cijene 

moramo stalno prilagođavati zbog niske 

kupovne moći”, kaže Zver. S Bambijem su 

se našli u problemu jer nisu htjeli odustati 

od standarda kvalitete za Froddo, što je 

odmah u startu ukinulo mogućnost da 

Bambi bude jeftiniji brend. “Spotaknuli 

smo se odmah na cijeni”, kaže Zver. 

ONLINE PRODAJOM 

OSTVARE 1,2 MILIJUNA 

KUNA GODIŠNJE, ŠTO 

JE USPOREDIVO S 

JEDNOM FIZIČKOM 

TRGOVINOM KOJA 

MALO BOLJE POSLUJE 

Froddo, pak, ne može biti skuplji i zato 

za Bambi više nije bilo mjesta. “Primarni 

cilj preuzimanja Bambija bio je jačanje 

pozicija na hrvatskom tržištu kroz vlastitu 

maloprodajnu mrežu, koja je danas objedinjena 

i sastoji se od 36 prodajnih mjesta”, 

objašnjava Nadica Zver, koja tvrdi da će 

se smatrati uspješnom kada radnicima 

bude mogla dati veće plaće. Nakon što je 

lani dokapitalizacijom preuzela polovicu 

vlasničkog udjela u Bambiju, Ivančica je 

dovršila preuzimanje ovog ljeta, a veća 

vlastita maloprodajna mreža na hrvatskom 

tržištu u financijskoj je konstrukciji 

ono što proizvodnju drži na životu. 

“Na nižu ulaznu cijenu proizvoda u maloprodajnoj 

mreži trgovac može zaračunati 

veće marže. Proizvodnja u Hrvatskoj 

u odnosu na proizvodnju u istočnoazij- 

skim zemljama je skuplja, podržana kvalitetom, 

pa samim time nema ni prostora za 

marže koje pokrivaju troškove maloprodajne 

mreže. Ivančica je preuzela Bambi 

kada je imao poteškoće u poslovanju zbog 

svoje primarne usmjerenosti na hrvatsko 

tržište”, objašnjava Zver. Tri Bambijeve 

trgovine - one u Puli, Varaždinu i šopingcentru 

West Gate kod Zaprešića - do kraja 

godine planiraju zatvoriti s obzirom na to 

da su odmah pokraj njih Froddove trgovine, 

pa je na taj način Ivančica zapravo 

pomela jedan brend s tržišta ostavljajući 

prostora za Froddo. “U redizajnu Frodda 

uzeli smo najbolje od oba brenda”, kaže. 

“Od sljedeće sezone dostupni smo i na 

jednom od najpoznatijih web shopova 

u Europi, Zalandu, a da bismo to mogli 

servisirati, moramo imati jako dobru organizaciju 

dostave”, govori Nadica Zver. 

Za osvježavanje brenda Froddo angažirali 

su agenciju Bruketa & Žinić, pa Zver 

sada kaže kako ne prodaju samo “cipele”, 

nego cipele koje se proizvode ručno od 

prirodnih materijala u zelenilu Zagorja 

gdje stanovništvo pije izvorsku vodu. 

Iako to neće uspjeti napraviti iduće 

godine, informatizacija na kojoj i dalje 

rade služi budućem širenju web trgovine 

koja sada radi samo za hrvatsko tržište. 

Internetskom prodajom ostvare oko 1,2 

milijuna kuna godišnje, što je usporedivo 

s jednom fizičkom trgovinom koja malo 

bolje posluje, a prisutni su i na Amazonu. 

Pokretanje druge smjene proizvodnje 

nužno je za opstanak na zapadnoeuropskim 

tržištima, na koja su Froddo lansirali 

sajmovi. Odlaze na 12 do 15 sajmova godišnje, 

u Njemačku i najveći sajam, GDS u 

Düsseldorfu, kao Mican u Milanu. “Prvo 

morate tri godine dolaziti na sajam, gdje 

kupci svaki put promatraju što pokazujete, 

a morate pokazati da postojite na tržištu, 

da ste stabilni i da ćete svake godine 

doći. Tek kad to pokažete, kupci vam se 

obraćaju ako im se sviđa ono što ste donijeli”, 

tumači Nadica Zver. Iduće godine 

očekuje rast na njemačkom tržištu. Tome 

se prilagođava i dizajn cipelica. “Nijemci 

preferiraju kvalitetu i umjereniji dizajn, 

bez previše detalja”, kaže Zver, a da bi osigurali 

prisutnost na njemačkom tržištu, u 

Münchenu imaju stalni izložbeni salon i 

prodajnog predstavnika. 

52 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Kompanija čiji su vlasnici mali 

dioničari, velikim dijelom 

radnici i umirovljenici, svake 

godine isplaćuje skromnu 

dividendu. Vrijednost 

nominalne cijene dionice 

podigli su sa 400 na 550 kuna, 

a dividenda godišnje iznosi pet 

do šest posto nominalne cijene 

po dionici 



FRODDO 

Froddo je usmjeren na kvalitetu i na 

inozemnom je tržištu prepoznat kao brend 

koji daje vrijednost za novac. U Hrvatskoj nisu 

htjeli raditi kompromise i ugasili su Bambi 

U Hrvatskoj su, pak, razmatrali koncept 

velikih dućana, no to im se pokazalo 

neprofitabilno pa su se kreiranju novog 

koncepta trgovine odlučili za površinu 

do maksimalno 80 četvornih metara. 

“Hrvatski i njemački kupac razlikama u 

navikama jasno pokazuju razinu kupovne 

moći tržišta. Nijemci već sada u jesen 

odjednom kupuju sve što im treba za sezonu 

jesen-zima, a Hrvati prvo kupe ono 

za jesen, a kupnju za zimu odgađaju do 

tada”, tumači Zver. 

Prihod Ivančice d.d. lani je iznosio 

90,1 milijun kuna, a ove će godine biti 

blizu 100 milijuna. Dobit je lani iznosila 

4 milijuna kuna, što je 26,9 posto više 

nego godinu prije, a kompanija čiji su 

vlasnici mali dioničari, velikim dijelom 

radnici i umirovljenici, svake godine 

isplaćuje, kaže Nadica Zver, skromnu 

dividendu. Vrijednost nominalne cijene 

dionice podigli su sa 400 na 550 kuna, 

a dividenda godišnje iznosi pet do šest 

posto nominalne cijene po dionici. O 

izlasku na tržište kapitala ne razmišlja. 

“Ne treba nam sada kapital i ne bih remetila 

postojeće odnose”, kaže Nadica Zver, 

koja ima 14,05 posto dionica, a nakon nje 

najviše je dionica u trezoru tvrtke. Preko 

njega je jedino moguće trgovati dionicama. 

Kupuje ih kompanija po nominalnoj 

cijeni, a može ih prodati samo ostalim 

dioničarima razmjerno udjelima koje već 

imaju. “Uvijek ljudima koji žele prodati 

savjetujem da to ne rade, ali neki su ipak 

prodali zbog financijske situacije”, kaže 

Nadica Zver. 

U Ivančicu je prvi put došla na posao 

1988., kao “upravitelj privremenih mjera”. 

Posao joj je bio financijska sanacija 

Ivančice, u koju su je u ondašnjem sistemu 

poslali s pozicije predsjednice Izvršnog 

vijeća Ivanca. 

Obućom se prije toga nije bavila, nego 

je deset godina bila rukovoditelj ekonomsko-pravnog 

sektora u jednoj kompaniji 

koja se bavila građevinskim materijalom. 

“Kompanije su u socijalizmu puno više 

živjele u vezi s gradom ili općinom, sa 

zajednicom”, kaže Zver. Ponekad joj spočitavaju 

da u Ivančici provodi socijalizam, 

a ona pokazuje na proizvodnu liniju na kojoj 

radnice šiju gornjišta cipelica. “Svaka 

operacija koju radnik izvede bilježi mu se 

PRIHOD IVANČICE LANI 

JE IZNOSIO 90,1 

MILIJUN KUNA, A OVE 

ĆE GODINE BITI BLIZU 

100 MILIJUNA. DOBIT JE 

PAK LANI IZNOSILA 4 

MILIJUNA KUNA 

kao učinak, temeljem čega se obračunava 

i plaća. Najproduktivniji radnici ostvaruju 

veću zaradu”, objašnjava. 

Nadica Zver često je u proizvodnji. A 

gradska joj je uprava zakomplicirala doručak 

za radnike. Kombi iz jedne pekarnice 

svakog im je jutra u 5.30 u dvorište 

dovozio peciva, a onda je lokalna vlast 

zaključila da je on pokretna trgovina 

te da kao takav ne smije stajati u krugu 

od 500 metara od druge trgovine. Zbog 

Lidla u blizini tvornici, radnici su tako 

ostali bez doručka iako se on otvara tek 

u osam sati. 

54 

FORBES 

LISTOPAD, 2015


INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ 

Ruđer 2.0 bit će 

glavna spona 

znanosti i 

gospodarstva 

Cilj nam je u 10-20 godina biti u rangu 50 najboljih 

znanstvenih institucija u svijetu, i to sa značajnim 

udjelom financiranja iz industrije, kaže ravnatelj 

IRB-a Tome Antičić. A kako su tu najvažnija karika 

vrhunski strani znanstvenici, bori se za ‘brain gain’ i 

za to da i kod nas izvrsnost smijeni seniornost 

PIŠE: TANJA RUDEŽ 

FOTOGRAFIJE: BILJANA GAURINA/CROPIX 

Naš je cilj da Ruđer u idućih 

deset do dvadeset godina 

bude u rangu sa 50 najboljih 

znanstvenih institucija 

u svijetu, i to sa značajnim udjelom financiranja 

iz industrije, vizionarski je 

nedavno izjavio dr. Tome Antičić, ravnatelj 

Instituta Ruđer Bošković (IRB) u 

Zagrebu. Bilo je to prigodom predstavljanja 

2,5 milijuna eura vrijednog PaRaDe- 

SEC-a, trenutno najvećeg projekta koji 

se financira u Hrvatskoj u sklopu glavnog 

europskog znanstveno-tehnološkog 

programa Obzor 2020. “Ruđer zapošljava 

samo šest posto hrvatskih znanstvenika, 

a oni su dosad svojim projektima 

pribavili više od 60 posto sredstava što 

ih je Hrvatska dobila u sklopu programa 

Obzor 2020. To je u ovom trenutku oko 

šest milijuna eura”, rekao je Antičić, koji 

je tri godine na čelu najveće hrvatske 

znanstvene kuće. 

Kad je u srpnju 2012. godine imeno- 

van ravnateljem IRB-a, mnogi su bili 

skeptični. Naime, Antičić je ravnateljsku 

poziciju preuzeo u teškom trenutku 

za Ruđer: nekad svjetski poznat institut 

bilježio je stagnaciju, a u medijima se 

češće spominjao po skandalima nego po 

znanstvenim postignućima. No, Antičić 

i njegovi suradnici preokrenuli su trend 

pa je Ruđer sada ponovno na uzlaznoj 

putanji. 

“Otkad sam preuzeo mandat, ciljano 

se radilo na promjeni načina rada u 

Institutu, koji se, kao i u cijeloj Hrvatskoj, 

nije mijenjao desetljećima te nije 

nimalo prilagođen modernom dobu u 

znanosti. Išlo se, doslovce, za tim da je 

glavni kriterij znanstvena izvrsnost, a 

ne seniornost kao dosad. A izvrsnost se 

najlakše prepoznaje po međunarodnim 

projektima. Ako dobijete međunarodni 

projekt, onda ste Ruđeru prioritet. To 

nije idealan sustav, ali je mnogo bolji od 

ostalih u Hrvatskoj. I daje iznimne re- 

TKO DOBIJE MEĐUNA- 

RODNI PROJEKT, ON 

JE PRIORITET. TO NIJE 

IDEALAN SUSTAV, ALI 

JE BOLJI OD OSTALIH 

U HRVATSKOJ. I DAJE 

IZNIMNE REZULTATE 

56 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Kad bi na Institutu 

Ruđer Bošković bilo 

20-30 posto stranih 

znanstvenika, bio bih 

iznimno sretan, kaže 

ravnatelj Tome Antičić 

zultate”, pojasnio je Antičić. 

Taj 46-godišnji fizičar rođen je u Splitu, 

a prve dvije godine živio je u Zagrebu. 

No, zbog poslovnih angažmana roditelja 

pet je godina živio u Njemačkoj te 

šest u Sudanu. Diplomirao je fiziku na 

Sveučilištu u Londonu, a zatim magistrirao 

na Cambridgeu. Doktorirao je 

na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu, 

ali je većinu doktorata radio na 

CERN-u. U dobi od 29 godina vratio se 

na odsluženje vojnog roka te zaposlio u 

IRB-u, gdje je od 2009. do 2012. godine 

bio predstojnik Zavoda za eksperimentalnu 

fiziku (ZEF). 

“Tome šuti i radi. Ide korak po korak 

pa sada na Institutu vlada mnogo pozitivnije 

ozračje nego prije nekoliko godina”, 

kaže nam jedan istaknuti Ruđerov 

znanstvenik. I sam Antičić priznaje da 

su se promjene na Ruđeru događale postupno. 

“Shvatio sam da se preko noći ne 

može ništa napraviti. Ako donesete dekret, 

a iza toga niste pripremili teren ili 

nemate podršku, to je besmisleno. Tako 

su novi statut i ustroj uvedeni u posljednjih 

mjesec dana, i to nakon tri godine 

sustavnog rada”, rekao nam je Antičić. 

Sada pak, istaknuo je, kreću u potpunu 

reorganizaciju IRB-a. “Stvarat će se novi 

laboratoriji jer je ustroj Instituta ostao 

nepromijenjen desetljećima. Sada opet 

idemo ispočetka, i to prema principu 

‘imate projekt, možete dobiti laboratorij’. 

Pri tome mislimo na sve međunarodne 

projekte ili međunarodno ocijenjene 



INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ 

projekte, poput onih Hrvatske zaklade 

za znanost”, pojasnio je Antičić. 

Naglasio je kako je sadašnje restrukturiranje 

moguće provesti u praksi jer 

ne zahtijeva nikakva sredstva izvana. 

“Mi ni nemamo sredstva za restrukturiranje. 

Iznimno je težak problem što je 

Ministarstvo znanosti drastično smanjilo 

financiranje. U odnosu na 2012. 

godinu, financiranje hladnog pogona 

smanjeno je upola, tako je prije tri godine 

bilo oko 16 milijuna kuna, a 2015. 

godine oko osam milijuna. Zbog krize 

su se smanjila izdvajanja za znanost, a 

prema hrvatskim zakonima, plaće se ne 

smije dirati. Meni kao ravnatelju, koji 

želi izvrsnost na Ruđeru, to nije u redu: 

radije bih da se pojavila neka fleksibilnost 

oko plaća nego da se dira u hladni 

pogon”, ustvrdio je Antičić. Naglasio je 

kako u hrvatskoj akademskoj zajednici 

prevladava sustav uravnilovke, protiv 

kojeg se teško boriti. 

“Mi pokušavamo, no općenito cijeli 

sustav u Hrvatskoj počiva na tome da se 

stvari ne mijenjaju. Cijela se Hrvatska 

mora promijeniti jer mi desetljećima sustavno 

nazadujemo. Ne moramo izmišljati 

ništa novo, dovoljno je vidjeti kako 

to funkcionira u najefikasnijim znanstvenim 

institucijama u svijetu”, smatra Antičić. 

Osvrnuo se i na činjenicu da na Zapadu 

više ne postoji koncept automatskog 

stalnog radnog mjesta u znanosti. “Tzv. 

tenure pozicija dobiva se nakon deset 

ili više godina intenzivnog znanstvenog 

rada i dokazivanja, uključujući i nekoliko 

postdoktorata. Kod nas je sustav iznimno 

nazadan. Čim dobijete prvo radno mjesto, 

efektivno ga zadržavate do kraja radnog 

vijeka, što nije ni primjereno ni kompetitivno 

i to je važan razlog zbog čega hrvatska 

znanost sustavno nazaduje”, naglasio 

je Antičić. 

Naš sugovornik u više je navrata isticao 

kako u našoj akademskoj zajednici 

vlada stav da je sramota raditi za industriju. 

“Želimo to promijeniti i kucamo 

doslovce na vrata tvrtki te pitamo kako 

bismo mogli pomoći. Posljednjih godina 

na IRB-u smo ojačali ured za projekte 

i postavili osobe koje su zadužene isključivo 

za suradnju s gospodarstvom 

i patente. Pokušavamo naći zajedničke 

58 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Institut Ruđer Bošković 

zapošljava samo 

šest posto hrvatskih 

znanstvenika, a oni 

su dosad projektima 

pribavili više od 60 

posto sredstava što 

ih je Hrvatska dobila 

iz programa Obzor 

2020., što je trenutno 

oko šest milijuna eura’ 

projekte s gospodarstvom, a ubuduće 

će se kod znanstvenog napredovanja 

uvažavati i patenti”, kazao je Antičić. 

Naglasio je da neka od istraživanja imaju 

velik komercijalni potencijal, poput 

projekta RapidCell, inovativne metode 

za ubrzanu detekciju tumorskih stanica 

i patogenih mikroorganizama. Ta metoda 

intelektualno je zaštićena i jedan 

je 70 američkih patenata u Hrvatskoj, 

a trenutno se radi na njezinoj komercijalizaciji. 

Među recentnijim uspjesima koje 

Ruđer bilježi, Antičić je naveo i tzv. brain 

gain (priljev mozgova), dovođenje 

uspješnih znanstvenika iz svijeta. 

“Uspjeli smo privući dvije naše vrhunske 

mlade znanstvenice iz Njemačke, dr. 

Ivu Tolić i dr. Anu Sunčanu Smith, koje 

su na Ruđer donijele dva od ukupno četiri 

projekta Europskog istraživačkog vijeća 

u Hrvatskoj. Želimo što više takvih 

primjera. Također, želimo vrhunske 

strane znanstvenike, za što u Hrvatskoj 

još postoji velika barijera”, upozorio je 

Antičić. Naglasio je kako su u najboljim 

svjetskim znanstvenim institucijama 

najvažnija karika vrhunski strani znanstvenici. 

“Među top svjetskih 50 ili 100 

instituta i sveučilišta, golemi je postotak 

stranaca, od 20 pa do 60 posto. Kad bi 

na na Ruđeru bilo 20 ili 30 posto stranih 

znanstvenika, bio bih iznimno sretan. 

Izvrstan strani znanstvenik u Hrvatskoj 

objavljuje kao dio hrvatske znanosti, a 

najbolji je primjer za to talijanski teorijski 

fizičar dr. Fabrizio Nesti. On je na 

temelju međunarodnog natječaja prije 

dvije godine primljen na IRB, a sada je 

dobio milijun eura vrijedan projekt u 

sklopu Obzora 2020. Takve strance želimo”, 

ustvrdio je Antičić. 

Naposljetku, osvrnuo se i na O-ZIP 

(Otvorena znanstvena infrastrukturna 

platforma za inovativne primjene u gospodarstvu 

i društvu), Ruđerov strateški 

projekt. 

- O-ZIP je projekt koji će preporoditi 

hrvatsku znanost i približiti je prema 

gospodarstvu. To je investicija od oko 

60 milijuna eura iz strukturnih fondova 

koju nam je odobrila Europska komisija. 

Projekt kreće vjerojatno 2017. ili 2018 

godine, a tih 60 milijuna eura će uložit 

će se u dijelove Ruđera koji su najrelevantniji 

za suradnju s gospodarstvom. 

Ruđer će se tako potpuno obnoviti, bit 

će to zapravo Ruđer 2.0 u kojem će biti 

vrhunska oprema i vladati vrhunski 

uvjeti. Imat ćemo sve osnove za vrhunsku 

znanost koja će istodobno biti bliska 

gospodarstvu”, zaključio je Antičić. 

Misija integracije IRB-a i Sveučilišta u 

sadašnjim je uvjetima samoubilačka 

Tome Antičić se osvrnuo 

i na intencije da se Ruđer 

vrati pod okrilje Sveučilišta 

u Zagrebu (SuZG) 

ne bi li se tako popravio 

njegov plasman na svjetskim 

rang-listama. “Kad 

se rade strategije znanosti 

na razini države, trebalo bi 

gledati što je najbolje za 

znanost u Hrvatskoj. Ako 

bi se Ruđer sada pridružio 

Sveučilištu u Zagrebu, to 

bi bila katastrofa za IRB i 

hrvatsku znanost. Naime, 

sve mjere koje smo uveli, 

primjerice, izvrsnost i 

projekti, a ne seniornost, 

poništile bi se jer bi se 

moralo ići prema pravilima 

Sveučilišta. Tu moram 

biti brutalno iskren: SuZG 

ima iznimno nazadna 

pravila, to sveučilište 

djeluje po principima suprotnim 

od rada najboljih 

sveučilišta u svijetu. Ona 

su isključivo integrirana 

pa je sve efikasnije i 

fleksibilnije, a napredovanja 

su prema izvrsnosti, 

a ne prema seniornosti”, 

istaknuo je Antičić. “Neko 

vrijeme bi IRB podigao 

plasman Sveučilišta, ali 

bi nakon nekoliko godina 

sve to nestalo. Imali 

bismo loše sveučilište i loš 

Ruđer te sustavno nazadovanje 

koje se događa 

već desetljećima. Želim 

naglasiti da na SuZG-u 

rade i iznimno kvalitetni 

znanstvenici, ali ne postoji 

sustav koji bi ih doveo 

do pozicija na kojima bi 

kontrolirali znanstvenu 

politiku. Ako idemo u 

reforme, moramo najprije 

integrirati SuZG te uvesti 

načelo izvrsnosti u biranju 

svih čelnika, uključujući 

o rektora. Dok se to ne 

dogodi, bilo kakva misija 

integracije IRB-a i SuZG-a 

je samoubilačka”, naglasio 

je Antičić. 



SMART PALM 

60 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Preko pametnih 

palmi do 

digitalne oaze 

Makedonski poduzetnik, 

vizionar i futurolog Viktor Nelepa 

redefinirao je izgled palme 

pokušavajući stvoriti drvo za 

novo tisućljeće 

PIŠE: ALEKSANDAR MANASIEV, SKOPLJE 

FOTOGRAFIJE: DARKO TOMAŠ/CROPIX 

Viktor Nelepa 

s partnerima iz 

Dubaija prilikom 

otkrivanja 

jedne od prvih 

pametnih palmi 

u Emiratima 

Na pitanje što im je prva asocijacija 

na palmu, većina će 

zamisliti sliku pustinjske 

oaze, u kojima je to otporno 

stablo posljednja nada za preživljavanje u 

paklenim uvjetima, ali i na odmor nakon 

iscrpljujućeg dana. Tako je nekako razmišljao 

i makedonski poduzetnik, vizionar 

i futurolog Viktor Nelepa kada je pokušavao 

redefinirati izgled palme i stvoriti 

drvo za novo tisućljeće. Njemu su palme 

svakodnevni prizor s obzirom na to da radi 

u Dubaiju. Stoga ne iznenađuje što su mu 

upravo one bile inspiracija za Smart Palm 

- ideju od milijun dolara. Internet oaza s 

pametnim palmama koje kao da su iz SF 

filma rezultat je višegodišnjeg rada njegove 

kompanije, startupa Smart Palm, u Dubaiju. 

Futurističkog dizajna, opremljene 

su solarnim kolektorima s pomoću kojih 



SMART PALM 

same prikupljaju energiju za napajanje 

funkcija. Smart Palm samoodrživ je uređaj, 

stanica za punjenje mobitela, turistički infopult 

sa zaslonom na dodir i besplatnim 

bežičnim pristupom internetu. 

Do sada instalirana su samo dva Smart 

Palma, ali uskoro će ih u Ujedinjenim 

Arapskim Emiratima biti na 103 lokacije. 

Šest metara visoko stablo s devet solarnih 

panela u obliku palminih grana može generirati 

oko 7,2 kilovatsata energije dnevno, 

što mu je dovoljno da radi cijeli dan a da ne 

koristi energiju izvan svoje mreže. 

“Inspiracija je proizašla iz životnih situacija. 

Zaključili smo da ljudima digitalnog 

doba teško pada što ne mogu provoditi 

više vremena na otvorenom, posebno s 

djecom, jer su često ovisni o mobilnim i 

pametnim uređajima i njihovoj potrošnji 

baterije. Stoga smo osmislili koncept koji 

bi to trebao pojednostaviti i učiniti im život 

ugodnijim”, kaže osnivač Start Palma, 

startupa s uredima u New Yorku, Kölnu 

i Beogradu. 

Od ideje do realizacije projekta trebalo 

mu je deset mjeseci. D Idea Media, koja 

stoji iza ovog projekta, njegov je najnoviji 

poduzetnički pothvat, nakon što je uspješno 

stvorio još tri tvrtke tijekom svojeg 12- 

godišnjeg boravka u Dubaiju, uključujući 

PME International LLC, PME Aviation 

JLT i PME General Trading LLC. Glavni 

interes su mu pametna rješenja i inovacije, 

pa je glatko prelazio s jedne tvrtke na drugu 

čim bi se stvorili uvjeti za realizaciju 

ideja. 

Dubaiju je nedavno dodijeljeno pravo 

da bude domaćin izložbe World Expo 

IDEJA PROJEKTA BILA 

JE OMOGUĆITI LJUDI- 

MA DIGITALNOG DOBA 

DA ŠTO VIŠE VREMENA 

PROVODE IZVAN KUĆE, 

A DA I DALJE BUDU 

UMREŽENI 

2020, i to na temu “Povezivanje umova, 

stvaranje budućnosti”. Najavljena je i inicijativa 

Smart City, koja bi ga trebala transformirati 

u jedan od najvećih povezanih 

i održivih gradova svijeta. Pametne palme 

bit će upravo dio toga. 

Ti višenamjenski uređaji mogu se koristiti 

za uređenje javnih prostora i odlični 

su kao mjesto za odmor, gdje se u hladu 

može surfati internetom, ali i kao turistička 

atrakcija, a osim što su ekološke, korisne 

su i za povećanje javne sigurnosti. Na 

svaku se palmu ugrađuje nadzorna sigurnosna 

kamera pa ih mogu koristiti gradske 

vlasti. Preko web stranice, tvrtke u stvarnom 

vremenu mogu dobivati podatke o 

broju korisnika interneta i uređaja koje se 

pune na dosad instaliranim palmama. 

“Wi-Fi veza omogućuje brz pristup internetu 

u rasponu od 200 metara. Pedeset 

ljudi može biti spojeno u isto vrijeme”, 

objasnio je Alia Harmoudi, direktor Odjela 

za zaštitu okoliša “općine” Dubai. 

Dodaje da svaka palma ima osam punjača 

za različite vrste mobitela i drugu 

opremu, udobna mjesta za sjedenje i stolove 

koji olakšavaju rad sa suvremenom 

tehnologijom u mirnom okruženju ispod 

krošnje. Nelepova je tvrtka spojila nekoliko 

značajki koje to čine mogućim: ideju 

odmorišta, besplatni bežični pristup internetu, 

postaje za punjenje, kamere za selfije, 

kao i aplikaciju Smart City Info. I sve to napajaju 

solarni kolektori, čime se promiče 

koncept održivosti i smanjenja negativnih 

utjecaja na okoliš. Elektronička stabla čije 

se krošnje pružaju šest metara u dužinu i 

nose 12,8 kvadrata solarnih ćelija pružat 

će informacije o vremenu, uvjetima na 

moru, transportu i ostalim sadržajima povezanim 

s Dubaijem, i to putem zaslona 

osjetljivog na dodir i sa zvučnicima. 

M. Krešević novi izvršni direktor Datalab Tehnologije 

Dugogodišnji član korporativnog 

menadžmenta Datalab 

Tehnologija Mario Krešević, 

koji je posljednjih pet godina 

vodio prodaju, imenovan je 

novim direktorom tvrtke. 

Krešević već 11 godina aktivno 

sudjeluje u radu i razvitku Datalab 

zajednice. Neprekinuti 

niz izvrsnih rezultata nastavlja 

kao čelni čovjek tvrtke, a zasigurno 

će ubrzati put tvrtke u 

vrh pružatelja poslovnog softvera 

u Hrvatskoj i šire. 

“Profitabilan rast, dodatno 

ojačavanje pozicija na tržištu 

i povećanje broja zadovoljnih 

korisnika ostaju nam primarni 

ciljevi. Pantheon je moderan 

i moćan ERP, a uz sigurnost, 

cjelovitost ponude i fer cijenu 

ovog poslovnog softvera, mjesto 

nam je svakako među prva 

tri najveća isporučitelja ERP 

sustava u Hrvatskoj”, izjavio je 

Krešević. 

Tvrtka Datalab Tehnologije 

jedan je od vodećih proizvođača 

poslovnih rješenja (ERP) 

i više od 15 godina prisutna je u 

12 država regije. Ubrzano raste 

i širi širi poslovanje. Već posluje 

u Švicarskoj, Albaniji i Bugarskoj, 

a ubrzo će i u Turskoj, 

Brazilu, Češkoj i Austriji. 

Proizvod tvrtke PANTHEON 

je ERP, provjereno je rješenje 

koje je prihvatilo više od 

43.000 zadovoljnih korisnika. 

Posjeduje brojne reference 

iz trgovačke, proizvodne, 

uslužne, računovodstvene, 

poljoprivredne i građevinske 

djelatnosti te javnih ustanova. 

Njegovu kvalitetu potvrđuju i 

medalje za izvrsnost osvojene 

na informatičkom sajmu CeBIT 

u Hannoveru 2008. i 2013. 

62 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

OVE PALME MORAJU 

BITI OTPORNE NA SVE 

VREMENSKE UVJETE. 

DIZAJNIRANE ZA ZE- 

MLJE POPUT EMIRATA 

SAUDIJSKE ARABIJE I 

SAD-a, ONE TO I JESU 

Globalni interes ne jenjava, čak ni tako 

dugo od predstavljanja uređaja. Reakcije 

na projekt isključivo su pozitivne, i u poslovnom 

i u javnom sektoru. 

“Iako smo još u početnoj fazi, interes 

za nabavu Smart Palma za razne projekte 

je velik. Samo u Dubaiju primili smo 

narudžbe grupacije Tecom za postavljanje 

pametnih palmi na lokacije diljem 

takozvanih Media Cityja, Internet Cityja 

i Knowledge Villagea. I razne druge privatne 

i državne institucije, poput ministarstva 

obrane i Dubai International Airporta, 

izrazile su interes za ove za naše uređaje”, 

otkrivaju iz Smart Palma. 

Nelepa dodaje da interes ne izostaje ni 

u ostatku Ujedinjenih Arapskih Emirata, 

pa su razne organizacije, vlada i privatne 

tvrtke iznijele svoje ponude za instaliranje 

Zamišljeno je da prihode pametnih palmi 

generiraju oglasni paneli s donje strane listova 

koji su u isto vrijeme i solarni kolektori 

Smart Palma u Abu Dhabiju, čak i za održavanja 

ovogodišnje utrke Formule 1. 

“Tvrtke iz energetike, građevinari i investicijski 

sektor doslovno iz cijelog svijeta 

kontaktiraju s nama na dnevnoj bazi. Do 

sada smo registrirali jak interes iz SAD-a, 

Kine, Japana, Australije, Novog Zelanda, 

Meksika, Južne Afrike, Indije, Malezije, 

Rumunjske, Turske, Nepala, Angole, Kazahstana, 

Azerbajdžana, Egipta, Saudijske 

Arabije, Kuvajta, Irana, Jordana, Maroka i 

Jamajke”, direktor startupa. 

Pametne palme dizajnirane su da budu 

izdržljive i otporne na vanjsku klimu. Napravljene 

su od betona i pojačane plastike, 

što ih čini iznimno praktičnima za zemlje 

poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske 

Arabije, SAD-a, Indije... 

Vizija za budućnost ne samo tih uređaja 

nego i same tvrtke je svijetla. Već se 

priprema sljedeća generacija solarnih palmi, 

za koje je najavljeno da će se izrađivati 

3D printerima. Stoga se očekuje značajan 

porast proizvodnje tih uređaja. Iz tvrtke 

za sada ne otkrivaju koliki su troškovi kreiranja 

jedne pametne palme. 

“Nažalost, zbog rane faze u kojoj se nalazi 

projekt, pa i različitih čimbenika kao što 

su promjene u procesu proizvodnje i 3D 

tisak, ne možemo podijeliti informacije 

o troškovima Smart Palma”, kaže Nelepa, 

ujedno direktor tvrtke. 

Plan za sljedeću generaciju pametnih 

palmi je da imaju ugrađen bankomat i softver 

za plaćanje komunalnih usluga, ali 

mogućnosti su gotovo neograničene. Tim 

je u stalnoj utrci za pronalazak novih načina 

upotrebe tih uređaja, a u neki od koncepata 

uključuju i njihovu upotrebu kao 

modula za pročišćavanje zraka i vode. 

“Primamo tone pozitivnih povratnih 

informacija na dnevnoj bazi preko naših 

kanala s društvenih medija, web stranica 

i Smart City Info programa integriranog 

na samim uređajima”, dodaje Nelepa uz 

napomenu da se pametne palme uskoro 

mogle pojaviti i na Balkanu. 

“Niti jedna zemalja nije isključena jer 

je Smart Palm visokofleksibilan u dizajnu 

i energetskim mogućnostima. Budući 

da smo se počeli širiti izvan Ujedinjenih 

Arapskih Emirata, sigurno ćemo proučiti 

specifične propise svake zemlje u smislu 

energije, prikladnih internetskih usluga, 

pokrivenost širokopojasnim internetom 

i slične parametre prije donošenja odluke 

o implementaciji projekta u različitim 

okruženjima”, ustvrdio je Viktor Nelepa. 

Uređaj gotovo da nema troškova održavanja, 

a vlasnici bi prihode mogli generirati 

nakon brendiranja Smart Palma. 

“Možemo brendirati svaku palmu za 

različite tvrtke ili organizacije. Prihode 

generiraju i LCD ekrani na kojima se vrte 

reklame za različite proizvode, usluge 

i organizacije. Oglasima i brendiranjem 

svaki bi kupac pokrio operativne troškove 

i ostvarivao profit”, napominje Nelepa. 

Smatra da Dubai i Ujedinjeni Arapski 

Emirati u cjelini, kao regionalno središte 

i lider u poslovnom sektoru, nude velike 

mogućnosti, ne samo ljudima s Balkana, 

čiji su se obrazovanje i kultura pokazali 

iznimno prikladnim, fleksibilnim i prilagodljivim 

u poslovanju, nego bilo kojem 

ambicioznom, otvorenom i vještom profesionalcu. 

“Naš glavni interes trenutačno su projekti 

Smart City i inovativni dizajn koji 

će obogatiti i olakšati život građanima 

modernih megagradova. Već radimo na 

nekoliko novih ideja, kao što su pametne 

vjetrenjače i pametne kante za otpatke, 

ali i na drugim projektima čiji su detalji 

trenutno poslovna tajna”, otkriva makedonski 

poduzetnik. F 


DJEČAK 

IZ 

BALONA 

DOK TRŽIŠTE BIOTEHNOLOŠKIH KOMPANIJA KLJUČA, VUNDERKIND VIVEK 

RAMASWAMY SKLAPA POSLOVE KAO NA TEKUĆOJ VRPCI. ODBAČENI 

LIJEKOVI VELIKIH KOMPANIJA MOGLI BI GA UČINITI MILIJARDEROM 

VEĆ U 30. GODINI ŽIVOTA 

PIŠU: MATTHEW HERPER I NATHAN VARDI 

64 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Fotografije: Jamel 

Toppin za FORBES. 

Vivek Ramaswamy nosi 

odijelo kuće Stone 

Crosby i košulju 

Calvin Klein 


VIVEK RAMASWAMY 

ZNANOST, ZDRAVLJE & INOVACIJA 

Vivek Ramaswamy, 

29-godišnji 

bivši 

partner u 

hedge fondu, 

u lipnju 

je otkazao 

planove za 

medeni mjesec u francuskim i švicarskim 

Alpama. Umjesto toga poveo je 

suprugu na Newyoršku burzu, da bude 

uz njega kad zvonom označi početak 

trgovanja u sklopu najveće inicijalne 

javne ponude dionica u povijesti američke 

biotehnološke industrije. Ima li 

što romantičnije od porasta papirnate 

vrijednosti kompanije za nekoliko stotina 

milijuna dolara u jednom danu? 

Axovant Sciences, Ramaswamyjeva 

kompanija sa sjedištem na Bermudima, 

postojala je tek osam mjeseci. Inicijalnom 

ponudom željela je prikupiti 360 

milijuna dolara za razvoj lijeka protiv 

Alzheimerove bolesti od kojeg je odustao 

GlaxoSmithKline. Prvoga dana 

trgovanja vrijednost dionice se gotovo 

udvostručila, podigavši tržišnu kapitalizaciju 

Axovanta na blizu tri milijarde 

dolara. Kako je Ramaswamy lijek 

nedokazane učinkovitosti iskamčio od 

Glaxa za samo pet milijuna dolara, mladenci 

su bili presretni. Oduševljeni su 

bili i svatovi, prijatelji iz raznih hedge 

fondova koji su pratili Ramaswamyjevu 

dionicu. 

Medeni mjesec završio je jednako 

brzo kao što je započeo. Zašto bi Glaxo 

tako jeftino prodao obećavajući lijek, 

pitali su kritičari. I kako bi tvrtka s deset 

zaposlenika, među kojima su osnivačeva 

mama i brat, mogla toliko vrijediti? 

Kritikama su se pridružili stručnjaci, 

analitičari i pripadajuća blogosfera. Dionica 

Axovanta našla se u slobodnom 

padu. Početkom rujna prodavala se 12% 

ispod cijene na IPO-u. 

Mladog, zgodnog i šarmantnog Ramaswamyja 

skeptici su pretvorili u dječaka 

iz reklame za biotehnološki balon. 

Ništa lakše, s obzirom na činjenicu da 

je Nasdaqov biotehnološki indeks iS- 

VIVEK RAMASWAMY je san svakog 

roditelja. Najstariji je sin u obitelji 

doseljenika s juga Indije. 

Otac je bio službenik u General Electricu, 

a majka, specijalistica gerijatrijske 

psihijatrije, radila je u Mercku i Schering-Ploughu. 

Ramaswamy je u svojoj 

gimnaziji u Cincinnatiju bio zadužen 

za govor na maturalnoj svečanosti, kao 

dobar pijanist svirao je majčinim pacihares 

u pet godina narastao za 300%, 

u usporedbi sa 100% za širi Nasdaqov 

indeks i 70% za S&P 500. Unatoč nizu 

stvarnih otkrića, poput antitumorskih 

i lijekova protiv hepatitisa C te postupaka 

za zamjenu oštećenih gena, ovu 

su zastrašujuće brojke. Bile bi i užasavajuće 

kada bi vlada prestala izdavati 

odobrenja ili plaćati visoke cijene za 

toliki broj lijekova. 

Ipak, tiho rastući strah ulagača previđa 

veličinu Ramaswamyjeve misije: 

spasiti lijekove na koje je farmaceutska 

industrija zaboravila. Bez obzira na djelotvornost 

Axovantovog lijeka, IPO je 

samo “prvi korak u široj misiji” spašavanja 

lijekova koji čame po zakutcima 

farmaceutskih kompanija, ne stižu do 

bolesnika niti donose dobit ulagačima, 

kaže Ramaswamy. “To je etički problem 

neviđenih razmjera. Odbačen je golem 

“ODBAČEN JE 

GOLEM BROJ 

LIJEKOVA KOJI SU 

MOGLI KORISTITI 

DRUŠTVU” 

broj lijekova koji su mogli koristiti društvu. 

Razlozi zbog kojih su neki od njih 

napušteni nemaju veze s njihovom 

stvarnom vrijednošću”. 

Oslanjajući se na svoje veze na Wall 

Streetu i naoružan s 400 milijuna dolara, 

Ramaswamy sastavlja portfelj, ne 

dionica, nego zanemarenih lijekova. 

Kupuje ih “za sitniš”, profitirajući od 

milijardi dolara što ih farmaceutske 

kompanije ponekad troše na neuspjela 

istraživanja. Ramaswamy se nada da će 

iz holdinga Roivant Sciences, osnovanog 

prošle godine, uspjeti izdvojiti desetke 

tvrtki poput Axovanta. “Bit će to 

najveći povrat na investiciju ikad ostvaren 

u farmaceutskoj industriji, kanal 

jednako dubok i raznolik kao najperspektivnije 

farmaceutske kompanije 

svijeta, ali s kapitalnom učinkovitošću 

bez presedana”, tvrdi on. 

Ipak, presedan postoji. Najprodavaniji 

lijek u povijesti, Lipitor, umalo je bio 

odbačen, a Imbruvica, lijek zbog kojeg 

je AbbVie u svibnju dao 21 milijardu 

dolara za Pharmacyclics, dio je posla 

iz 2006. vrijednog samo sedam milijuna 

dolara. Na kupnji zaboravljenih 

lijekova izgrađeno je desetak uspješnih 

kompanija. 

I Ramaswamy je ubrzo imao dobre 

rezultate: 76% udjela u Axovantu i njegovoj 

tableti protiv Alzheimerove bolesti, 

kodnog naziva RVT-101, Roivantu 

je na papiru donijelo 20.000% povrata 

na ulog od pet milijuna dolara. Još prije 

toga Ramaswamy je osam milijuna dolara 

uloženih u nekoliko lijekova protiv 

hepatitisa B pretvorio u 110 milijuna 

dolara vrijedan udjel u Arbutus BioPharmi, 

što je papirnati povrat od 1275%. 

U svibnju je Roivant dao četiri milijuna 

dolara za antipsihotik kompanije Arena 

Pharmaceuticals, a nedavno je sklopio i 

partnerstvo sa skupinom znanstvenika 

sa Sveučilišta Duke, poznatih po otkrivanju 

lijekova za rijetke bolesti. 

Niz takvih poslova donio je Ramaswamyju, 

uvrštenom na Forbesovu listu 

30 mlađih od 30, naslov najmlađeg 

izvršnog direktora u biofarmaceutskoj 

industriji. Uskoro bi mogao postati i 

njezin najmlađi milijarder. Forbes vrijednost 

Roivanta procjenjuje na 3,5 milijardi 

dolara, po čemu bi 20-postotni 

udjel mladog osnivača vrijedio oko 700 

milijuna. No Ramaswamy, koji je upravo 

navršio 30 godina, ima puno veće ambicije. 

Roivant će, kaže, postati “Berkshire 

Hathaway u razvoju lijekova”. 

66 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Bum ili balon? 

BIOTEHNOLOŠKI PROJEKTI DONOSE NEVIĐENO VISOKE 

POVRATE NA ULAGANJA DOK CIJENE DIONICA, BROJ IPO-a I 

NOVOODOBRENIH LIJEKOVA NEZADRŽIVO RASTU 

5000 

4000 

84 

GILEAD SCIENCES 

$173 

3000 

NASDAQOV 

BIOTEHNOLOŠKI INDEKS 

(LIJEVO) 

CELGENE 

$97 

2000 

TRŽIŠNA KAPITALIZACIJA 

(MLDR. USD) 


$29 


$42 

CELGENE 

$28 

BIOGEN 

$94 

CELGENE 

$18 

BIOGEN 

$16 

39 

41 

41 

37 

BIOGEN 

$16 

1000 

900 

800 

700 

600 

500 

27 

26 

22 

30 

24 

21 

16 

11 

7 

4 

1 

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. (dosad) 

BROJ IPO-a BIOTEHNOLOŠKIH TVRTKI U SAD-u 

BROJ NOVOODOBRENIH LIJEKOVA 

IZVORI: DEALOGIC; FDA; INNOTHINK; FACTSET RESEARCH SYSTEMS. 


Vivek Ramaswamy 


jentima oboljelim od Alzheimerove bolesti, 

a kao junior s nacionalnim rangom 

u stolnom tenisu servirao je brzinom i 

do 195 kilometara na sat. 

Na Harvardu je bio predsjednik Harvard 

Political Uniona, radio u laboratoriju 

poznatog stručnjaka za matične 

stanice Douglasa Meltona i bavio se 

hip-hopom, nastupajući pod umjetničkim 

imenom “Da Vek”. Suosnovao 

je i tvrtku za povezivanje startupa, savjetnika 

i investitora StudentBusinesses.com, 

te je prodao Zakladi Ewing 

Marion Kauffman koja ju je pretvorila 

u besplatni alat iStart. No Ramaswamy 

je htio promijeniti svijet. Diplomiravši 

biologiju summa cum laude, razmišljao 

je o liječničkoj ili znanstveničkoj karijeri, 

ali nije htio još deset godina studirati. 

Tada je otkrio hedge fondove, gdje 25- 

godišnjak može upravljati stotinama 

milijuna dolara. “Kad sam to prvi put 

spomenuo roditeljima, mislili su da ću 

se baviti uređivanjem krajolika.” (Hedge: 

živica.) 

Uspio je dogovoriti susret s Danom 

Goldom koji u New Yorku vodi fond 

QVT Financial s 3,5 milijarde dolara 

pod upravljanjem. “Bio je bistar i jako 

ambiciozan”, sjeća se Gold. Razgovarali 

su nekoliko sati, uz ostalo o pitanjima 

primjene matičnih stanica u stvaranju 

ljudsko-životinjskih hibrida, 

što je tema Ramaswamyjeva završnog 

rada. (Nemojte se smijati: sažetak tog 

rada objavljen je u New York Timesu.) 

Ramaswamy je postao analitičar. Sa 

svojim znanjem biologije rano je uočio 

potencijal lijekova protiv hepatitisa 

C, krvnog virusa koji pogađa jetru 

najmanje tri milijuna Amerikanaca, i 

zadivio Wall Street izvedbama za QVT. 

Godine 2008. počeo je kupovati dionice 

Pharmasseta u Princetonu u New Jerseyju 

po cijeni od oko pet dolara nakon 

razrjeđivanja glavnice. Bio je jedan od 

najvećih dioničara kad je kompaniju za 

11 milijardi dolara kupio Gilead, plativši 

2011. godine 137 dolara za dionicu. Slično 

je bilo i Inhibitexom kojeg je 2012. 

za 2,5 milijarde dolara kupio Bristol- 

Myers Squibb: Ramaswamy je početni 

ulog uvećao za 25 puta. U 28. godini 

života postao je partner u QVT-ju. 

Usput je “radi intelektualnog iskustva” 

diplomirao prvo na Yaleu. Bio je 

“jedan od rijetkih 

koji su sve pročitali”, kaže profesor 

David Grewal. “Uvijek je dolazio na 

predavanja nabrušen za raspravu. Voli 

raspravljati.” 

Sklonost kritičkom razmišljanju 

dovela ga je do iznenadne spoznaje da 

“UVIJEK JE DOLAZIO NA 

PREDAVANJA NABRUŠEN ZA 

RASPRAVU. VOLI RASPRAVLJATI” 

postoji jako puno zaboravljenih lijekova 

u koje bi volio investirati, ali ne može jer 

su zarobljeni - neki u velikim farmaceutskim 

kompanijama koje su ih zanemarile 

zbog strateških ili birokratskih 

razloga, neki u malim biotehnološkim 

tvrtkama koje su sva sredstva morale 

usmjeriti na jedan proizvod, bez obzira 

na kvalitetu drugog. O moralnoj strani 

takvog stanja Ramaswamy je govorio na 

skupu za prikupljanje pomoći oboljelima 

od Downovog sindroma u Sjevernoj 

Karolini: “Obećavajući lijek za Down 

vjerojatno skuplja prašinu na polici neke 

farmaceutske kompanije.” 

Kad je u svibnju prošle godine odlučio 

pokrenuti vlastiti posao, Ramaswamyja 

su s gotovo 100 milijuna dolara podržali 

QVT i izraelska Dexcel Pharma u 

kojoj si primijetili njegova postignuća. 

Kompaniju je nazvao Roivant (sviđa mu 

se kratica ROI) i potragu za visokim 

prinosima nastavio iz oronule zgrade 

na Manhattanu, gdje urede unajmljuju 

uglavnom startupi. Mali, šaroliki tim 

uključivao je nekoliko diplomanata sa 

sveučilišta Ivy League i dva biotehnološka 

teškaša - Larryja Friedhoffa (66), 

bivšeg šefa R&D odjela u tvrtkama Eisai 

i Andrx, te Williama Symondsa (48) 

ključnog za uspjeh Pharmasseta i Gileada. 

Radili su u raštrkanim prostorijama. 

Nisu čak mogli ni sjediti zajedno, no to 

im nije smetalo: “Iskreno, kad bih se 

morao kladiti u pobjedu nekog čovjeka”, 

kaže Symonds, “uvijek bih se kladio 

na Viveka.” 

Veza s Pharmassetom pokazala se korisnom. 

Uspjeh te tvrtke temeljio 

se na samo jednom lijeku, sofosbuviru 

(Sovaldiju) protiv hepatitisa 

C. Navodno je nazvan po svom 

izumitelju, kemičaru Mikeu Sofiji, 

a postao je lijek s najboljim tržišnim 

debijem u povijesti nakon što je tvrtku 

kupio Gilead - u prvoj godini zaradio 

je 12 milijardi dolara. Sofia je tada 

pokrenuo novu tvrtku, OnCore Biopharmu, 

kako bi pronašao lijek za hepatitis 

B. Zahvaljujući cijepljenju, taj 

virus je u SAD-u manji problem od 

hepatitisa C, ali u svijetu svake godine 

odnese 780 tisuća života, uglavnom u 

Aziji i subsaharskoj Africi, uzrokujući 

komplikacije poput raka jetre. 

Kao hepatitis C i HIV, hepatitis B zahtijevat 

će kombinaciju lijekova, no dobri 

kandidati razasuti su širom farmaceutskog 

svijeta, napušteni kao tržišni 

promašaji. Ramaswamy je stoga stekao 

nadzor nad kompanijom OnCore i brzo 

dao ponude za još četiri napuštena lijeka. 

Umjesto IPO-a, odlučio se za kraći 

put: spojio je OnCore s Tekmirom, kompanijom 

izlistanom na Nasdaqu koja 

razvija više antivirusnih lijekova. Nova 

kompanija pojavila se u javnom trgovanju 

pod imenom Arbutus. Ramaswamy 

je uloženih osam milijuna pretvorio u 

110 milijuna dolara tržišne vrijednosti. 

Sada je mogao podići ulog u igru. 

Svatko zna da je Alzheimerova bolest 

rastuća pošast. Od nje će do 2050. 

bolovati 13,8 milijuna Amerikanaca, što 

68 

forbes 

listopad, 2015

će američku ekonomiju koštati bilijun 

dolara godišnje. Ta bolest je smrtonosna 

zamka i za farmaceutsku industriju. 

Između 2002. i 2012. znanstvenici su 

testirali 244 lijeka za oboljele od Alzheimerove 

bolesti, a tržišni uspjeh postigao 

je samo jedan. Stopa neuspjeha 

iznosi 99,6%. 

Ramaswamyjev direktor istraživanja 

Friedhoff svojedobno je vodio razvoj 

Aricepta, dosad najprodavanijeg lijeka 

protiv Alzheimerove bolesti s četiri 

milijarde dolara vršnog prometa. 

Kad mu je mladi šef rekao da bi želio 

dovršiti Glaxov lijek, Friedhoff mu je 

savjetovao neka se usmjeri na nešto 

manje rizično od Alzheimera. No, Ramaswamy 

je posvuda slušao da je lijek 

vrijedan pozornosti. “Uvijek kada me 

pitaju zaslužuju li neki lijekovi drugu 

šansu, pomislim na taj lijek”, kaže Rachelle 

Doody, vodeća istraživačica Alzheimerove 

bolesti na Baylor College 

of Medicine, koja je radila na razvoju 

lijeka za Glaxo i savjetovala Roivant. 

Symonds je preko veza u svojoj bivšoj 

kompaniji dogovorio da ih primi 

PREGLEDAVŠI 

PODATKE O 

LIJEKU, BIO JE 

UVJEREN DA 

VIDI TRŽIŠNOG 

POBJEDNIKA 

Atul Pande, Glaxov potpredsjednik zadužen 

za neuroznanost. Pokazalo se da 

je Pande vrlo vezan uz taj lijek (toliko 

da je na kraju postao direktor Axovanta), 

koji je bio žrtva Glaxova tehničkog 

povlačenja iz neuroznanosti. Glaxo 

je naime 2010. objavio da napušta to 

područje, a da će eventualna buduća 

istraživanja usmjeriti na zaustavljanje 

Alzheimerove bolesti, a ne na ublažavanje 

simptoma. 

Pregledavši podatke o lijeku, Ramaswamy 

je bio uvjeren da vidi tržišnog 

pobjednika. U prve tri kliničke studije 

lijek nije dao dobre rezultate, ali u njima 

je ispitivan samostalno. Ramaswamy 

i mnogi stručnjaci vjerovali su rezultatima 

testova na životinjama koji su 

pokazivali da RVT-101 djeluje puno bolje 

u paru sa starijim lijekovima poput 

Aricepta. Dokaze za to dalo je četvrto 

ispitivanje na bolesnicima, odbačeno 

jer je je Glaxo odabrao pogrešan dio 

zaključka. Studija je pokazala da RVT- 

101 vraća simptome na stanje od prije 

šest i više mjeseci, ali da potom bolest 

nastavlja nemilosrdno napredovati. Ako 

bi sljedeće ispitivanje pokazalo jednak 

ili čak nešto slabiji učinak, bilo bi to dovoljno 

za odobravanje lijeka. 

Nadu je učvrstio podatak da slične rezultate 

ima lijek danskog Lundbecka, 

usmjeren na iste receptore u mozgu. 

Friedhoff, Roivantov ekspert za Alzheimerovu 

bolest, bio je uvjeren. 

Sada je jedini problem bilo nagovoriti 

Glaxo da ustupi lijek. 

Ramaswamy je na kraju ispregovarao 

željene uvjete: pet milijuna dolara 

odmah, ali i 160 milijuna u slučaju većih 

napredaka te 12,5% od prodaje na ime 

Lijekovi spašeni od zaborava 

Je li istina da proizvođači lijekova odustaju od obećavajućih eksperimentalnih lijekova? 

Da, i to često. Ovih šest velikih lijekova prodano je za sitniš 

LIJEK NAMENDA REMODULIN CUBICIN ZYTIGA ADDYI ETC-1002 

ŠTO LIJEČI 

simptome 

Alzheimera 

visoki tlak u 

arterijama 

pluća 

bakterijske 

upale 

rak 

prostate 

manjak spolne 

želje u žena 

povišeni 

kolesterol 

TKO GA JE 

ODBACIO 

njemačka 

Merz Pharma 

(2000.) 

Glaxo 

Wellcome 

(1990s.) 

Eli Lilly 

(u 1990-ima) 

londonski 

BTG 

(2004.) 

Boehringer 

Ingelheim 

(2010.) 

Sprout 

Pfizer 

(2004.) 

Esperion 

TKO GA JE 

SPASIO 

Forest 

Laboratories 

(2000.) 

United 

Therapeutics 

(1997.) 

Cubist 

Pharmaceuticals 

(1997.) 

Cougar 

Biotechnology 

(2004.) 

Pharmaceuticals 

(2011.) 

Therapeutics 

(2008.) 

NAGRADA 

Donio dvije 

milijarde dolara 

kao Forestov 

bestseler. 

550 mil. USD 

dolara godišnjeg 

prihoda od 

prodaje i 7 mlrd. 

USD tržišne 

kapitalizacije za 

United. 

Zaradio 

milijardu 

dolara; Merck 

kupio 

Cubist za 9,5 

milijardi. 

Johnson & 

Johnson za 

milijardu USD 

kupio Cougari 

lani ostvario 

2,2 milijarde od 

prodaje Zytige 

Addyi je upravo 

odobren i 

Valeant će 

kupiti Sprout 

za najmanje 

milijardu dolara. 

Dobri rani 

pokazatelji 

podigli tržišnu 

kapitalizaciju 

Esperiona 

namilijardu 

dolara. 

69 forbes 

listopad, 2015 


VIVEK RAMASWAMY 


tantijema. U osnovi, Ramaswamy velikim 

tvrtkama ostavlja šansu za veliki 

dobitak. Ako RVT-101 ikad postan hit 

s milijardu dolara prihoda od prodaje, 

Glaxo bi dobio 2% od tantijema, što je 

primamljiva ponuda za nešto što inače 

zahtijeva goleme troškove bez jamstva 

za uspjeh. 

DOBIVŠI LIJEK, RAMASWAMY je odlučio 

izdvojiti Axovant u zasebnu tvrtku 

čija je jedina imovina RVT-101. Obratio 

se nekadašnjim kolegama iz hedge 

fondova. “On dolazi iz našeg svijeta”, 

kaže Peter Kolchinsky, menadžer 1,8 

milijardi dolara vrijednog fonda RA 

Capital. “Vidio sam podatke i znao 

da će u posao ući netko drugi ako ja 

odbijem.” Njegov uvjet bila je velika 

pozicija. Kupio je udjel vrijedan 75 

milijuna dolara po cijeni s IPO-a, što 

je najveća pojedinačna imovina njegovog 

fonda. Isto je učinio hedge fond 

Visium Asset Management. 

Udjele su kupili i uzajamni fondovi 

Capital Growtha, Janusa i drugih društava. 

Hedge fondovi su se dogovorili 

zadržati dionice najmanje 90 dana kako 

bi signalizirali ulagačima da ne namjeravaju 

odmah izaći iz te imovine. Skup 

potez, budući da je Axovant nakon 

IPO-a u lipnju skočio za gotovo 100%, 

ali je potom cijena dionica pala ispod 

one na IPO-u. “Tržišta mogu fluktuirati, 

ali fundamenti se nisu promijenili”, 

kaže Kolchinsky. 

Prije desetak godina bilo je nezamislivo 

da biotehnološka tvrtka u inicijalnoj 

javnoj ponudi prikupi 100 milijuna 

dolara. Danas je to uobičajeno, ne samo 

na javnim tržištima. Investitori rizičnog 

kapitala u siječnju su uložili 450 milijuna 

dolara u Moderna Therapeutics, 

tvrtku sa zadivljujućim znanstvenim 

rezultatima, ali bez ijednog lijeka u fazi 

ispitivanja. Potom su VC fondovi dali 

PRAVU INOVACIJU NE MOŽE PONIŠTITI 

NIKAKAV BALON, KADA GOD PRSNUO 

217 milijuna Denali Therapeuticsu, još 

jednoj kompaniji usmjerenoj na Alzheimerovu 

i Parkinsonovu bolest. Ključaju 

i javna tržišta. Najnovija kompanija 

biotehnološkog milijardera Patricka 

Soon-Shionga, NantKwest, u lipnju je 

prikupila 207 milijuna dolara pri valuaciji 

od tri milijarde zahvaljujući novom 

tretmanu za rak, o kojem je, međutim, 

objavljeno jako malo podataka. 

Usred te bujice novca, veliki Ramaswamyjev 

IPO za lijek protiv Alzheimera 

uplašio je ulagače. Ramaswamyjev 

tim ne može izgubiti na Axovantu s 

obzirom na zanemarivu cijenu koju 

su platili Glaxu za RVT-101, no sasvim 

je razumljiv strah ulagača na javnim 

tržištima da ne ispadnu naivni. Ovo 

bi moglo potopiti veliku igru mladog 

dealmakera.“Ironično, jer rast našeg biznisa 

temeljit će se na istom kapitalno 

učinkovitom modelu koji nam je donio 

RVT-101”, kaže Ramaswamy. 

Na nove će podatke o lijeku špekulanti 

Axovantovom dionicom moraju čekati 

do 2017. To je na Wall Streetu cijela 

vječnost tijekom koje bi dionica mogla 

bespomoćno plutati ako nešto ne potakne 

povjerenje ulagača. Najbolji mogući 

scenarij, stvarna dobrobit za oboljele od 

Alzheimerove bolesti, još je godinama 

daleko. Klinička ispitivanja čak i vrlo 

učinkovitih lijekova poslovično su teška 

- i skupa. Ispitivanje RVT-101 u konačnici 

bi moglo progutati 135 milijuna dolara. 

Ipak, bilo bi pogrešno promatrati cijelu 

priču kroz Roivantov lijek protiv 

Alzheimera. Ramaswamyjev pristup je 

širok i dugoročan. Na mnogo načina 

podsjeća na karijeru šefa Valeanta, milijardera 

Michaela Pearsona. Početkom 

2000-ih, kada je odobravanje lijekova 

bilo blizu povijesnog minimuma, Pearson 

je pokrenuo tvrtku danas vrijednu 

80 milijardi dolara. Financijsku strategiju 

oslonio je na porezne olakšice 

za otkup manje učinkovitih lijekova 

ili onih kojima su R&D troškovi gotovo 

ukinuti. Taj pristup se dopao Wall 

Streetu, osobito Billu Ackmanu čiji hedge 

fond Pershing Square posjeduje 5,7% 

Valeant Pharmaceuticalsa. 

Ramaswamy radi nešto slično, samo 

što se on da kladi na biotehnološku 

inventivnost. Ona je zaslužna za toliko 

noviteta da Ramaswamy zaboravljene 

lijekove može jeftino kupiti i u daljnji 

razvoj uložiti više, a ne manje novca. 

“Vrijednost proizvoda koji tek trebaju 

stići na tržište doći će iz biotehnološke 

posebnosti, a ne iz umirućih izvora prihoda”, 

kaže on. 

RAMASWAMY IMA NEŠTO što Pearson 

nema: karizmu. Čini se da uspijeva 

šarmirati svakoga tko ga upozna. 

“Sklon sam smjelijim ljudima 

koji provode svoje naume, ali ne na 

antipatičan način”, rekao je izvršni 

direktor Allergana Brent Saunders tijekom 

neformalnog ručka s Ramaswamyjem. 

“Mislim da se Vivek zasad 

dobro uklapa u tu sliku.” 

Kao i Pearson, Ramaswamy ima 

inovativnu strategiju rasta. Ako RVT- 

101 i podbaci (iako očekivanja liječnika 

ostaju visoka), Axovant prikupljenih 

200 milijuna dolara može potrošiti na 

druge spojeve, a Roivant, koji još uvijek 

ima 100 milijuna, može u međuvremenu 

kupiti druge lijekove i razvijati ih u 

izdvojenim tvrtkama ili unutar kuće, 

dodjeljujući svakom projektu specijalizirani 

tim i poticaje po mjeri. Takav 

će pristup otvoriti fondovima nove 

mogućnosti za pojedinačna ulaganja 

i omogućiti investitorima jasnu igru u 

nizu terapeutskih područja. 

Spin je važan dio Ramaswamyjevog 

plana i to nije prošlo neopaženo. Ipak, 

bez obzira na konačnu djelotvornost 

lijekova, ovdje je riječ o stvarnoj financijskoj 

inovaciji s potencijalom spašavanja 

mnogih ljudskih života. Bez obzira 

na to hoće li je provesti Ramaswamy ili 

neko drugi tko bude slijedio isti model, 

inovaciju ne može poništiti nikakav balon, 

kada god prsnuo. 

F 

70 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

AP PHOTO/PAUL SAKUMA 

72 FORBES LISTPAD, 2015

INOVATORI 

TESLINA 

TAJNA 

FORMULA 

Elon Musk naslijedio je 

od Stevea Jobsa kultni 

status najomiljenijeg 

izvršnog direktora, a 

njegova kompanija za 

proizvodnju električnih 

automobila domogla se 

Appleove krune na planu 

kreativnosti. Upoznajte 

iznutra najinovativniju 

svjetsku kompaniju 

PIŠU: JEFF DYER, HAL GREGERSEN 

I NATHAN FURR 

Upogonima Tesla Motorsa 

prvo ćete primijetiti 

robote. Dva 

i pol metra visoki, 

jarko crveni roboti 

nalik Transformerima nadvijaju 

se nad svaki Model S koji prolazi 

tvorničkom linijom u Fremontu, 

smještenom na istočnoj, bujnijoj 

strani Silicijske doline. Uigranu koreografiju 

oko automobila istodobno 

izvodi i po osam robota, a svaki 

obavlja do pet radnih zadataka: 

zavarivanje, zakivanje, dohvaćanje i 

pomicanje materijala, savijanje me- 


INOVATORI 

TESLA 

tala i ugradnju komponenti. Henry 

Ford i kasnije generacije automobilskih 

stručnjaka odbacili bi takav 

postupak kao neučinkovit: svaki 

robot obavljao bi samo jedan zadatak 

i prosljeđivao auto sljedećem 

Transformeru. 

OVA JE PRIMJEDBA koštala Teslu 

tri milijarde dolara: za toliko je 

početkom kolovoza pala tržišna 

vrijednost kompanije kad je snizila 

prognozu ovogodišnje prodaje za 

10% , na 50.000 vozila. Kao uzrok 

su naveli kašnjenje u obuci robota 

koji su, osim Modela S, već trebali 

izrađivati i novi SUV Model X. 

“Model X je posebno izazovan, 

možda i najteži za izradu od svih 

automobila. Nisam siguran što bi 

moglo biti teže”, priznao je milijarder 

Elon Musk, vizionarski osnivač 

i izvršni direktor Tesle i SpaceX-a. 

Muska, međutim, ne diraju ni 

kašnjenja niti troškovi (1,5 milijardi 

dolara u proteklih 12 mjeseci). Želi 

se usredotočiti samo na stvaranje 

najboljeg automobila na svijetu, a 

Model S, po cijeni od 90.000 dolara, 

s pravom pretendira na tu titulu. 

Njegov isključivo električni pogon 

omogućuje tjedan dana vožnje uz 

jedno punjenje na nekoj od besplatnih 

solarnih postaja širom SAD-a. 

U “apsurdnom” načinu rada od 0 do 

100 km/h ubrzava za tri sekunde, 

brže od svih drugih automobila s 

četverim vratima, a k tomu je najsigurniji 

auto u svojoj klasi. Kada se 

sudari sa strojem za crash-test, stroj 

se slomi. Auto se može naručiti 

online i bit će dostavljen na adresu, 

ažuriranja softvera dostupna su 

bežično, a upozorenja o održavanju 

stižu prije pojave kvara. Osim toga 

je lijep. Kvake iskaču u položaj za 

otvaranje kada se vlasnik približava 

automobilu, a tijekom vožnje su 

uvučene radi bolje aerodinamičnosti. 

Ne morate vjerovati nama; 

Consumer Reports smatra Teslu S u 

cjelini najboljim autom na tržištu u 

posljednje dvije godine. 

OVAKVI SUPERLATIVI doveli su 

Tesla Motors na vrh Forbesove liste 

najinovativnijih svjetskih kompanija 

već prve godine u kojoj smo imali 

dovoljno financijskih podataka da 

kompaniju uzmemo u obzir. Riječ 

“disruptor” neprestano se veže uz 

Teslu. Nekoliko smo godina pomno 

proučavali fenomen disruptivne 

inovacije što ga je krajem 1990-ih 

identificirao Clayton Christensen 

s Harvardske poslovne škole. 

Određujemo ga na temelju razlike 

između tržišne vrijednosti javno 

trgovane kompanije i mjerljive 

stvarne vrijednosti njezinog biznisa, 

inovacijskog bonusa ako hoćete. 

Dalek put: Elon Musk želi 

da se cijela autoindustrija 

okrene električnim 

automobilima. Njegov tržišni 

udjel danas je samo 0,06% 

AP PHOTO/PAUL SAKUMA 

74 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Unatoč svim govorkanjima - a to 

je nešto što nastojimo isključiti pri 

određivanju premije na inovativnost 

- u početku smo bili zbunjeni 

Teslinim rastućim uspjehom. Za 

razliku od klasičnih disruptivnih 

inovacija poput mini 

postrojenja za proizvodnju 

čelika, osobnog računala 

ili jeftinih japanskih automobila, 

u Tesli nikada nisu 

slijedili put koji započinje 

jeftinim, slabijim tehnologijama 

za kupce skromnije 

kupovne moći. Tesla ne igra 

na izbjegavanje potrošnje 

ili na kupce koji trenutačno 

nemaju auto. Teslini automobili 

izgledaju poput svih 

ostalih i voze postojećim 

cestama. Proizvodna inovacija 

uglavnom je ograničena 

na jedan aspekt: električni 

pogon. 

TE SE ČINJENICE ne 

uklapaju u kalup uspješne, 

jeftine disrupcije: u tradicionalnoj 

studiji slučaja Tesla 

bi bio primjer zalijetanja u 

zid. Čak ni Musk u početku 

nije bio siguran u uspjeh. 

“Za Teslu i Space X nisam 

tražio novac izvana jer sam 

mislio da neće uspjeti”, 

kaže. No Tesla se pokazala 

drukčijom vrstom velike 

inovacije, skupom verzijom, 

ali potencijalno jednako neugodnom 

za proizvođača. 

Skupe disruptivne inovacije 

po prirodi znače veliki 

korak naprijed i teško ih je 

brzo oponašati. One već u 

početku nadmašuju ključne 

osobine postojećih proizvoda, 

cijene su im najčešće 

vrlo visoke i dok ne uđu u 

mainstream ciljaju na kupce 

visoke kupovne moći. Velike 

kompanije pružaju mnogo 

primjera: Appleov iPod 

nadigrao je Sonyjev Walkman; Starbuck 

je bogatom ponudom kave i 

atmosferom istisnuo lokalne kafiće; 

Dysonovi usisavači sada imaju 

solidan tržišni udjel; Garminovi 

SVE VIE LOPTICA U ZRAKU 

TESLA UČI KAKO OVLADATI VJEŠTINOM ISTODOBNE 

PROIZVODNJE VIŠE MODELA AUTOMOBILA. 

EVO POSTAVE: 

ROADSTER 

PREMIJERA: 2008. CIJENA: 109.000 USD 

Prodano je 2500 komada prije nego što se model 2012. prestao proizvoditi. 

U 2019. mogla bi se pojaviti nova verzija. 

MODEL S 

PREMIJERA: 2012. CIJENA: 90.000 USD 

Consumer Reports proglasio ga je najboljim autom u protekle dvije godine. 

MODEL X 

PREMIJERA: RUJAN 2015. CIJENA: OKO 90.000 USD 

Teslin prvi SUV ima vrata na podizanje radi lakšeg pristupa trećem redu sjedala. 

MODEL 3 

PREMIJERA: KRAJEM 2017. CIJENA: 35.000 USD 

Glavni osigurač Muskove strategije: električni auto za mase. 

golferski satovi s GPS-om uvelike 

su istisnuli daljinomjere. Lideri u 

tim biznisima presporo su reagirali 

i skupe disruptivne inovacije otele 

su im tržište. 

CIJELI TESLA MOTORS 

izgrađen je oko ove ideje. 

Ostvare li se planovi, modelima 

S i X u 2017. će se pridružiti 

Model 3 po cijeni od 

35.000 dolara, namijenjen 

najširim slojevima. Ni snižene 

prognoze ovogodišnje 

dobiti (i to unatoč neobično 

povoljnom modelu leasinga 

za tvrtke) nisu smanjile zanimanje 

investitora: Musk 

je od 2010. godine za Teslu 

prikupio 5,3 milijarde dolara 

u kapitalu i kreditima. 

Svaki krug financiranja donio 

je višak zainteresiranih, 

uključujući sekundarnu 

rundu održanu u kolovozu 

radi prikupljanja 650 milijuna 

dolara za dovršetak 

divovske tvornice baterija 

Gigafactory u pustinji Nevade. 

“Spremnost kojom 

tržišta podržavaju kompaniju 

različitim oblicima 

financiranja navodi me da 

vjerujem kako će sve biti u 

redu, uz pretpostavku da se 

model pokaže održivim”, 

rekao je Jacob Cohen, viši 

dodekan MIT-ove škole 

menadžmenta Sloan. 

Prema analitičarima 

Credit Suissea, održivost bi 

se trebala pokazati negdje 

2017. godine, kad se od Tesle 

očekuje prvi značajni iznos 

slobodnog novca, odnosno 

operativnog prihoda nakon 

odbitka kapitalnih rashoda 

(vidi grafikone). Ostali pokazatelji 

izgledaju sjajno: 

bruto prihod ove bi godine 

trebao biti 5,5 milijardi 

dolara, 54% viši nego u 


INOVATORI 

TESLA 

2014., a vrijednost dionice narasla 

je za 15 puta od IPO-a 2010. godine, 

na nedavnih 33 milijarde dolara tržišne 

kapitalizacije. 

U međuvremenu, ostali proizvođači 

suočeni su s neposrednim i dugoročnim 

izazovom: ako većina njih 

prijeđe na proizvodnju električnih 

automobila (što je veliki “ako” uz 

ovako niske cijene goriva i ukupni 

pad prodaje električnih automobila 

i hibrida), Tesla će imati toliku 

prednost na tržištu skupih, a uskoro 

i jeftinih modela da će s lakoćom 

progutati golemi dio tisuću milijardi 

dolara vrijedne industrije. U Detroitu 

olako otpisuju Teslu kao gubitaški 

startup, no on je zaslužan za 

velike promjene u industriji. “GM je 

[2001.] sve svoje električne modele 

poslao na otpad”, kaže Musk. “Kad 

smo mi izašli s Roadsterom, GM 

je napravio Volt, a zatim je Nissan 

skupio dovoljno samopouzdanja 

da napravi Leaf. U osnovi, mi smo 

izveli početni udarac u elektrifikaciji 

automobila. Lopta se kotrlja 

polako, ali se kotrlja.” 

ZAVIRITE LI ISPOD aluminijskog 

oklopa Modela S, vidjet ćete kako 

izgleda skupa disruptivna inovacija. 

Motor i mjenjač su minijaturni u 

usporedbi s pogonom na unutarnje 

PRIHOD 

(MLRD. USD) 

2013. 2015. 2018. 

(procjena) (procjena) 

IZVORI: CREDIT SUISSE, FACTSET 

KAPITALNI 

RASHODI 

(MLRD. USD) 

SLOBODNI 

NOVČANI TIJEK 

(MLRD. USD) 

Teslin glavni projektant Franz von Holzhausen jedan je od malobrojnih 

veterana autoindustrije koji rade kod Muska 

izgaranje i smješteni nisko između 

kotača, ostavljajući veći prostor 

za putnike i njihovu sigurnost. Šasija 

izgleda poput velikog skejtborda 

u kojem je baterijsko napajanje. 

Kako bi napravio toliko drukčiji 

auto, Musk je stvorio i drukčiji tim 

i proizvodni proces. Nazovimo to 

Muskovim načinom. Većina automobilskih 

kompanija nastoji stvarati 

vrijednost putem etabliranog proizvoda. 

Radeći u uvjetima potpune 

neizvjesnosti, u Tesli su stvorili 

TROENJE RADI ZARADE 

WALL STREET IMA PODIJELJENA MIŠLJENJA O BUDUĆOJ VRIJEDNOSTI TESLE I POČETKU 

ZARAĐIVANJA. SLOBODNE GOTOVINE U TESLI VJEROJATNO NEĆE BITI JOŠ GODINU, DVIJE 

2013. 2015. 2018. 

(procjena) (procjena) 

najviša ● 

očekivana cijena 

CIJENA 

DIONICE 

medijan ● 

najniža ● 

2.7.2015 8.7.2015. 

proces čiji je jedini cilj brzina. Poput 

velikih proizvođača automobila 

sami izrađuju karoserije, ali i baterije 

i motore u tvornici u Fremontu. 

Sami rade čak i plastične presvlake 

za upravljače, što drugi obično prepuštaju 

vanjskim dobavljačima. Dobavljači 

su im, naime, slali B timove 

i mjesecima smišljali dizajn. 

Tesla ne može čekati. Neprestano 

poboljšava dizajn posuđujući 

ideje od bratske kompanije SpaceX. 

U takve se posudbe ubraja široka 

primjena aluminija u izradi karoserije 

i šasije Modela S te nacrti i 

tehnike lijevanja korištene za izradu 

aluminijskog tijela rakete Falcon 

i kapsula Dragon. “Razmjena ideja 

između različitih industrija vrlo je 

korisna i plodonosna”, kaže Musk. 

U TESLI JE MALO ONIH koji su 

radili u GM-u, Fordu, Chrysleru 

ili kod nekog proizvođača autodijelova 

(iznimka je Aston Martin). 

Sterling Anderson, bivši suradnik 

McKinseyja i stručnjak za autonomne 

automobile obrazovan na 

MIT-u, od ljeta 2014. radi na Teslinim 

sustavima autopilota. Sada vodi 

PATRICK T. FALLON/BLOOMBERG 

76 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

T O P 1 O O 

ODOZDO: KIYOSHI OTA /BLOOMBERG; PETER ENDIG /DPA /NEWSCOM 

program Modela X. Na rukovodeće 

položaje u Tesli povremeno dolaze 

ljudi bez prethodnog iskustva u 

autoindustriji. Musk je naime poznat 

po odabiru kadrova na temelju 

sposobnosti za rješavanje složenih 

problema, a ne na temelju iskustva. 

“Elon se ne zadovoljava dobrim ili 

vrlo dobrim. On želi najbolje. Stoga 

uvijek pita koje je složene probleme 

kandidat prethodno riješio… i 

želi čuti pojedinosti”, kaže Teslin 

šef informatike Jay Vijayan. 

KANDIDATE ZA POSAO Muskov 

tim bira prema sposobnosti učenja 

u nesigurnim uvjetima. Bez obzira 

na područje rada, svaki novi 

zaposlenik mora dokazano imati 

neku vrstu sposobnosti rješavanja 

teških problema. “Uvijek temeljito 

ispitujemo postignuća navedena u 

životopisu”, kaže Musk. “Uspjeh 

ima mnogo roditelja pa nastojimo 

saznati tko je doista zaslužan. Nije 

me briga je li kandidat završio fakultet 

ili čak srednju školu.” 

Promaknuća i bonusi u Tesli (i 

SpaceX-u) temelje se na ocjenama 

od 1 do 5, pri čemu četvorka i petica 

znače “odlično” odnosno “fenomenalno”. 

“Dvije najviše ocjene”, 

kaže Musk, “mogu se dobiti samo 

za inovativni doprinos. Za fenomenalnu 

ocjenu on mora znatno pridonijeti 

poboljšanju kompanije ili 

proizvoda. Svatko može dati takav 

doprinos: poboljšanja su moguća 

na planu ljudskih resursa, financija, 

kao i u proizvodnji.” 

Kada su mu iz Tesle prvi put ponudili 

mjesto direktora informatike, 

Vijayan je rekao da će razmisliti, 

no onda se povukao iz konkurencije. 

Imao je ugodan posao direktora 

informatike u blue-chip kompaniji 

VMWare u Silicijskoj dolini i nije 

tražio povrh kruha pogače. Činilo 

se da Tesla preuzima jako velike 

rizike, a o Musku se pričalo da 

postavlja goleme zahtjeve pred 

rukovodeći tim. Nakon 18 mjeseci 

BRŽE DO NOVIH LIJEKOVA 

Regeneron Genetics Center do kraja godine sekvencirat 

će eksome (genske zapise o bjelančevinama 

koje čine ljudsko tijelo) stotinu tisuća osoba. 

DRONOVI PRED VRATIMA 

Svi koji su se rugali Amazonovoj ideji zračne dostave 

trebali bi se ispričati Jeffu Bezosu: zamisao se već 

testira u Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi. 

BANGKOŠKI KRALJ NAPITAKA 

CP ALL u Tajlandu ima 8500 7-eleven prodavaonica. 

Dobit im je ove godine narasla za 

32%. Predsjednik kompanije Dhanin Chearavanont 

jedan je od najbogatijih ljudi u zemlji. 

RANG TVRTKA PREMIJA NA 

/RANG U 2014. INOVATIVNOST 

INDUSTRIJA / DRŽAVA 

1 /✱ TESLA MOTORS 84,82 

AUTOMOBILI / SAD 

2 /1 SALESFORCE.COM 77,81 

SOFTVER / SAD 

3 /2 ALEXION PHARMA 72,50 

BIOTEHNOLOGIJA / SAD 

4 /5 REGENERON PHARMA 72,13 


5 /3 ARM HOLDINGS 69,76 

POLUVODIČI / UK 

6 /4 UNILEVER INDONESIA 67,90 

PROIZVODI ZA KUĆANSTVO / IN- 

DONEZIJA 

7 /✱ INCYTE 67,85 


8 /6 AMAZON.COM 67,64 

ONLINE MALOPRODAJA / SAD 

9 /✱ UNDER ARMOUR 66,56 

ODJEĆA / SAD 

10 /7 BIOMARIN PHARMA 65,19 


11 /58 BAIDU 64,66 

INTERNETSKE USLUGE / KINA 

12 /10 ASPEN PHARMA 63,96 

FARMACEUTIKA / JUŽNA AFRIKA 

13 /14 MONSTER BEVERAGE 63,31 

BEZALKOHOLNI NAPITCI / SAD 

14 /✱ CATAMARAN 63,17 

ZDRAVSTVENE USLUGE / SAD 

15 /11 VERTEX PHARMA 62,39 

FARMACEUTIKA / SAD 

16 /✱ FLEETCOR TECH 61,62 

OBRADA PODATAKA / SAD 

17 /8 CP ALL 61,18 

MALOPRODAJA HRANE / TAJLAND 

18 /✱ VERISK ANALYTICS 61,01 


19 /16 RAKUTEN 58,81 

ONLINE MALOPRODAJA / JAPAN 

20 /✱ SHANGHAI RAAS 

BLOOD PRODUCTS 58,50 

BIOTEHNOLOGIJA / KINA 

✱ – NOVI NA LISTI 


T O P 1 O O 

INOVATORI 




21 /51 NAVER 58,22 

INTERNETSKE USLUGE / JUŽNA KOREJA 

22 /13 HERMES INTL 58,17 

LUKSUZNA ROBA / FRANCUSKA 

23 /✱ MAGNIT 57,90 

MALOPRODAJA / RUSIJA 

24 /19 CHIPOTLE 

MEXICAN GRILL 57,87 

RESTORANI / SAD 

25 /15 PRICELINE GROUP 57,06 

ONLINE PUTOVANJA / SAD 

26 /12 RED HAT 55,97 

SOFTVER / SAD 

27 /26 NETFLIX 55,89 

ONLINE MEDIJI / SAD 

28 /✱ AMOREPACIFIC 55,29 

PROIZV. ZA OSOBNU NJEGU / J. KOREJA 

29 /17 MARRIOTT INTL 55,21 

HOTELI / SAD 

30 /✱ MEAD JOHNSON 

NUTRITION 54,89 

PAKIRANA HRANA / SAD 

31 /✱ VALEANT PHARMA 54,80 

FARMACEUTIKA / KANADA 

32 /✱ VISA 54,76 

PODATKOVNE USLUGE / SAD 

33 /22 COLOPLAST 54,73 

MEDICINSKA OPREMA / DANSKA 

34 /21 CERNER 54,05 

ZDRAVSTVENI SOFTVER / SAD 

35 /31 ILLUMINA 53,90 

ALATI ZA BIOZNANOST / SAD 

36 /27 MASTERCARD 52,89 


37 /20 STERICYCLE 51,43 

SIGURNOST OKOLIŠA / SAD 

38 /41 FAST MALOPRODAJA 51,42 

MALOPRODAJA / JAPAN 

39 /9 VMWARE 51,06 

SOFTVER / SAD 

40 /39 PERRIGO 50,84 



IZGLEDAŠ PREDIVNO 

Hermès se učvrstio u Aziji unatoč posrtajima 

gospodarstva. Tvrtkin dućan u Rue de Sèvres 

u Parizu, otvoren 2010. u prostoru starog plivališta, 

još uvijek oduzima dah. 

CRVENI STROJ ZA EMMYJE 

Netflix je zaradio 34 nominacije za Emmmy (16 

samo za seriju "Narančasta je nova crna"). Broj 

pretplatnika u svijetu narastao je na 66 milijuna, 

a vrijednost dionica za 150% u ovoj godini. 

USITNJENO JE BOLJE 

Stericycle oslobađa bolnice i liječničke ordinacije 

medicinskog otpada. Kompanija je za 2,3 

milijarde dolara kupila Shred-It pa će se odsad 

baviti i odlaganjem papira. 

TESLA 

iz Tesle su ga zamolili da ponovno 

razmotri njihovu ponudu. Na razgovoru 

s Muskom stekao je uvjerenje 

da ta kompanija može promijeniti 

svijet. 

Vijayanov prvi veliki zadatak bilo 

je stvaranje cijelokupnog poslovnog 

softvera za samo tri mjeseca i 

petinu uobičajenog troška. Velike 

kompanije obično plaćaju milijune 

dolara jakim dobavljačima poput 

SAP-a i Oraclea za poslovni softver 

koji uključuje planiranje proizvoda, 

financije, proizvodnju, opskrbni 

lanac i prodaju. Kada je Vijayan 

rekao da je to nemoguće, Musk 

je odvratio samouvjereno poput 

Jobsa: “Samo zatraži od mene sve 

što trebaš da se to napravi”, priča 

Vijayan. “Za razliku od većine, on 

ne prihvaća ograničenja kao nešto 

konačno.” 

VIJAYAN I NJEGOV TIM u četiri 

su mjeseca izradili kućni softverski 

sustav. Bio je rudimentaran, 

ali je funkcionirao. Danas je toliko 

usavršen da Tesli pruža povratne 

informacije munjevitom brzinom. 

“Imamo integrirani informacijski 

sustav koji je neprimjetan, a daje 

nam brzinu i okretnost kakvu nema 

nijedan drugi proizvođač automobila”, 

kaže Vijayan. Za usporedbu, 

GM je 1996. godine, nakon izdvajanja 

EDS-a, sve svoje IT funkcije 

povjerio vanjskim tvrtkama i 

tek nakon izlaska iz stečaja obnovio 

svoj IT sektor, ali uz goleme troškove. 

Nakon što zaposli ljude provjereno 

sposobne rješavati složene 

probleme, Tesla ih raspoređuje u 

male timove čiji članovi sjede rame 

uz rame i brzo pronalaze rješenja. 

“Dobra komunikacija omogućuje 

nam nevjerojatnu brzinu”, kaže 

glavni projektant Franz von Holzhausen. 

“Tog elementa nema u 

ostatku automobilskog svijeta. 

Ono su izolirane organizacije koje 

NA DNU: MIKE STOCKER / KRT / NEWSCOM 

78 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

T O P 1 O O 

NA VRHU: IMAGEBROKER / ALAMY 

komuniciraju sporo.” Nagrađivani 

Model S Von Holzhausen je projektirao 

s timom od samo tri dizajnera 

koji su sjedili pokraj kolega inženjera. 

Kod većih proizvođača automobila 

na svakom novom modelu 

obično radi 10 do 12 dizajnera. 

Čak je i auto dizajniran tako da 

omogućuje brzu komunikaciju. 

Kupci su na stalnoj vezi s Teslom 

preko bežične 4G veze i 17-inčnih 

zaslona osjetljivih na dodir, ugrađenih 

u kontrolnu ploču automobila. 

Proizvođač tako u stvarnom 

vremenu prima podatke o uporabi. 

Tesla obavlja popravke putem softvera 

preuzetog preko noći ili izvodi 

momentalne fizičke preinake. 

Onaj “apsurdni” način rada koji za 

10 posto smanjuje vrijeme ubrzanja 

od 0 do 100 km/h u najboljem 

Modelu S, limuzini P85D, dostupan 

je za 10.000 dolara, kao nadogradnja 

softvera putem downloada. 

Primivši informaciju o neudobnim 

stražnjim sjedalima, Teslini su serviseri 

sredinom 2013. u nekoliko 

tjedana promijenili sjedala u automobilima 

svih vlasnika Tesle S. 

UČITI U NESIGURNIM uvjetima 

znači spremno priznavati neuspjeh 

i djelovati brzo, a ne ukopati se i ne 

činiti ništa iz straha od priznavanja 

pogreške. Opsesivno izbjegavanje 

grešaka zapravo može dovesti do 

još većeg neuspjeha - propuštanja 

velike prilike. Prvi Model S iz lipnja 

2012. imao je “pametni” zračni 

ovjes koji je pri velikim brzinama 

automatski spuštao vozilo bliže 

autocesti radi bolje aerodinamike 

i većeg dometa. Jedan vlasnik Modela 

S tako je projurio preko velike 

kuke za prikolicu, koja je probila 

zaštitu podvozja i oštetila baterijske 

sklopove. Nitko nije ozlijeđen 

jer je sigurnosni sustav upozorio 

putnike da napuste vozilo prije 

izbijanja vatre. U Tesli su novim 

modelima brzo dodali titanski štit 

podvozja i besplatno ga ugradili u 

U TRENDU DO ZADNJE KAPI 

Starbucks se ubacio u trend hladno kuhane 

kave. Lakši napitak s manje kiseline posluživat 

će cijele godine u svojih više od 2800 kafića. 

GLATKA 

STOPALA 

Zaposlenici Reckitt 

Benckisera 

zamislili su se 

u koži svojih kupaca 

i izmislili 

novi Scholl Velvet 

Smooth Express 

Pedi, odstranjivač 

odumrlih stanica 

kože stopala. 

BEZ ŠKROBA, MOLIM 

Novi LpHera enzim kompanije Novozymes prepolovio 

je količinu kemikalija potrebnih za dobivanje 

tekućeg škroba koji se naveliko rabi u preradi hrane. 




41 /42 HINDUSTAN UNILEVER 50,78 

PROIZVODI ZA KUĆANSTVO / INDIJA 

42 /✱ TRANSDIGM 50,53 

ZRAKOPLOVSTVO I OBRANA / SAD 

43 /38 KEURIG GREEN 

MOUNTAIN 50,35 


44 /18 FASTENAL 50,00 

DISTRIBUCIJA / SAD 

45 /28 STARBUCKS 49,76 

KAFIĆI / SAD 

46 /✱ CIELO 49,75 

OBRADA PODATAKA / BRAZIL 

47 /✱ ALMARAI 48,62 

PAKIRANA HRANA / SAUDIJSKA ARABIJA 

48 /36 KONE 48,27 

INDUSTRIJSKI STROJEVI / FINSKA 

49 /25 ILIAD 48,03 

TELEKOM USLUGE / FRANCUSKA 

50 /29 WHOLE FOODS MARKET 46,85 

MALOPRODAJA / USA 

51 /34 UNICHARM 46,61 

PROIZVODI ZA KUĆANSTVO / JAPAN 

52 /33 SBA COMMUNICATIONS 45,94 

TELEKOM USLUGE / SAD 

53 /45 RECKITT BENCKISER 45,69 

POTROŠAČKI PROIZVODI / UK 

54 /69 AMERISOURCEBERGEN 44,95 

DISTRIBUCIJA PROIZV. ZA ZDRAVSTVO / SAD 

55 /70 TENCENT HOLDINGS 44,84 

INTERNETSKE USLUGE / KINA 

56 /68 LINDT & SPRUENGLI 44,75 

PAKIRANA HRANA / ŠVICARSKA 

57 /✱ EXPEDIA 44,73 

ONLINE PUTOVANJA / SAD 

58 /23 AMBEV 44,64 

PIVARSTVO / BRAZIL 

59 /32 NOVOZYMES 44,62 

SPECIJALNI KEM. PROIZVODI / DANSKA 

60 /59 CAPITA 44,60 

USLUGE LJUDSKIH RESURSA / UK 



T O P 1 O O 

INOVATORI 




61 /62 FALABELLA 44,44 

MALOPRODAJA / ČILE 

62 /47 ESSILOR 44,33 

MEDICINSKA OPREMA / FRANCUSKA 

63 /53 KEYENCE 44,28 

ELEKTRONIČKA OPREMA / JAPAN 

64 /55 TATA CONSULTANCY 44,01 

IT USLUGE / INDIJA 

65 /49 LUXOTTICA GROUP 43,93 

NAOČALE / ITALIJA 

66 /24 EXPRESS SCRIPTS 43,90 

ZDRAVSTVENE USLUGE / SAD 

67 /✱ SHIMANO 43,31 

PROIZVODI ZA REKREACIJU / JAPAN 

68 /46 BROWN-FORMAN 43,23 

DESTILERIJE / SAD 

69 /60 GEBERIT 42,92 

GRAĐEVINSKI PROIZVODI / ŠVICARSKA 

70 /✱ JAZZ PHARMA 42,86 


71 /89 SUN PHARMA 42,64 

FARMACEUTIKA / INDIJA 

72 /✱ SONOVA 42,55 

OPREMA ZA ZDRAVSTVO / ŠVICARSKA 

73 /80 AUTODESK 42,53 

SOFTVER / SAD 

74 /131 ADOBE SYSTEMS 42,19 

SOFTVER / SAD 

75 /44 HENGAN INTL 42,10 

PROIZV. ZA OSOBNU HIGIJENU / KINA 

76 /54 DASSAULT SYSTEMES 42,03 

SOFTVER / FRANCUSKA 

77 /43 TINGYI 41,57 

PAKIRANA HRANA/ KINA 

78 /57 DAIRY FARM INTL 40,91 

MALOPRODAJA HRANE / HONG KONG 

79 /✱ EQUINIX 40,90 

PODATKOVNI CENTRI / SAD 

80 /81 INDITEX 40,72 

MALOPRODAJA / ŠPANJOLSKA 


KUPCOLEROSI, POZOR! 

Falabella, koju kontrolira čileanska obitelj Solari, 

ulaže 3,9 milijardi dolara u otvaranje 230 trgovina 

i 20 trgovačkih centara u Južnoj Americi 

do 2017. godine. 

JOŠ VIŠE UZBRDO 

Japanski proizvođač sportske opreme Shimano 

i dalje bilježi solidan rast na krilima novih 

tehnologija. Brdski biciklisti odlično su prihvatili 

ultralagani lančanik Deore. 

LET NA SOLARNI POGON 

CAD softver kompanije Dassault Systèmes korišten 

je u projektiranju i gradnji letjelice Solar 

Impulse 2. Letjelica koja leti bez goriva sprema 

se za sljedeću etapu leta oko svijeta. 

TESLA 

starije modele, a softver je ažuriran 

tako da vozilo ne spušta automatski 

pri velikim brzinama. 

KAKO BI SMANJILI TROŠKOVE, 

proizvođači automobila većinom 

organiziraju pogone samo jedanput i 

proizvodne linije postavljaju tako da 

ih ne treba mijenjati nekoliko godina. 

Teslini inženjeri neprestano mijenjaju 

plan tvornice da bi što više naučili. 

S vremenom, kako se bude oslobađao 

neizvjesnosti u razvojnom i proizvodnom 

procesu, Tesla Motors će 

prijeći na stalniji izgled proizvodnih 

linija. Taj proces je već vidljiv na drugoj 

i trećoj liniji za Model S i Model 

X. Korist od okretnosti kompanija je 

osjetila vrlo rano, još kod Roadstera. 

Nastojeći smanjiti troškove, pokušali 

su uspostaviti globalni opskrbni lanac 

po uzoru na najveće proizvođače 

automobila, ali još nisu bili spremni 

za to i došlo je do velikih problema 

s koordinacijom. “Taj prvi pokušaj 

definitivno nije bio savršen, čak ni 

približno”, kaže J.B. Straubel, suosnivač 

i tehnički direktor Tesle. “Ali mi 

tako učimo.” 

Ulozi će znatno narasti kad Tesla 

na proizvodne linije doda Model 

3. Ako se samo jedan dio ne bude 

uklapao, doći će do zastoja u cijeloj 

tvornici. Fiat Chrysler 

je primjerice na šest 

mjeseci odgodio izlazak 

popularnog Jeepa Cherokee 

na tržište zbog 

problema s novim sustavom 

od devet stupnjeva 

prijenosa. 

Teslin inovacijski proces 

nije ni lak ni ugodan. 

U nedavno objavljenoj 

biografiji Elona Muska 

spominje se zgoda iz vremena 

uoči izlaska prvog Roadstera. 

Već premoreni radnici nastavljali su 

raditi prekovremeno i jedan od njih 

se požalio da već tjednima nisu vidjeli 

obitelji. Musk mu je odgovorio: 

NA VRHU: ALAMY 

80 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

T O P 1 O O 

ODOZDO: KRISTOFFER TRIPPLAAR / ALAMY ; RICHARD LEVINE / ALAMY 

“Imat ćete puno vremena za obitelj 

kad odemo u stečaj.” Musk ne voli 

ni godišnje odmore, zato što je po 

povratku s putovanja u Brazil i Južnu 

Afriku 2000. godine gotovo umro od 

malarije. “To mi je bila pouka jer sam 

otišao na odmor. Odmor ubija.” 

U Tesli ne postižu naizgled nemoguće 

samo zato što rade više od 

drugih. Teslini timovi znaju efikasno 

rješavati složene probleme. “Ja imam 

fizikalni pristup analizi”, kaže Musk. 

“Svedeš stvari na principe ili temeljne 

istine u određenom području i time 

se vodiš u daljnjem zaključivanju. 

Tada svoja razmišljanja primijeniš na 

aksiomatska načela i procijeniš što je 

stvarno moguće, a što se jednostavno 

osjeća kao moguće.” 

Ova metoda dovodi do inovativnih 

rješenja koja su čak i Teslini šefovi 

smatrali nemogućima. “Musk 

od svakoga zahtijeva nevjerojatno 

naporan rad. Znam da to zvuči 

stereotipno, no smatram da on suočava 

ljude s neobično velikim, za 

većinu vrlo neugodnim zahtjevima, 

ali su rezultati prilično neosporni. 

Ako tražiš da naporno rade, ljudi 

postižu više nego što misle da mogu. 

Šefovi većinom ne žele tako 

postupati”, kaže Straubel. Potpredsjednik 

inženjeringa Doug Fields 

dodaje: “Skokovi u našim vjerovanjima 

nalik su skokovima iz aviona, 

pri čemu padobrane projektiramo i 

izrađujemo za vrijeme pada.” 

Takav je pristup nužan kada 

kompanija s proizvodnje jednog 

prelazi na proizvodnju više tipova 

automobila, i to povećavajući proizvodnju, 

a istodobno gradi divovski 

vlastiti biznis energetske pohrane. 

To je Muskov način. F 

Jeff Dyer je profesor na Poslovnoj 

školi Marriott Sveučilišta Brigham 

Young (BYU). Hal Gregersen je izvršni 

direktor Centra za liderstvo 

na MIT-u. Nathan Furr je pomoćni 

profesor poduzetništva na BYU- 

Marriottu. 

OVO NEĆE NIMALO BOLJETI 

Kirurški zahvati uz pomoć robota Da Vinci 

kompanije Intuitive Surgical jesu skuplji, ali 

mogu smanjiti broj ponovnih operacija, pokazuje 

nedavno istraživanje. 

ZDRAVIJI ČVARCI 

Grupo Bimbo smislio je kako napraviti čvarke 

bez prženja, smanjivši ukupni udjel masnoće u 

proizvodu za 60%. 

USAVRŠAVANJE 

POLJUBACA 

Hersheyjevi slatkiši Kisses 

pojavili su se 1907. 

godine, ali kompaniji još 

ne ponestaje ideja za nove 

poljupce. Sada ih od čokolade 

izrađuju 

3D printeri, a 

brend se okreće 

jednostavnijim, 

prirodnijim 

sastojcima. 




81 /71 COCA-COLA 40,53 

BEZALKOHOLNI NAPITCI / SAD 

82 /76 COLGATE-PALMOLIVE 40,46 

PROIZVODI ZA KUĆANSTVO / SAD 

83 /✱ NXP POLUVODIČI 40,41 

POLUVODIČI / NIZOZEMSKA 

84 /52 ESTEE LAUDER 40,35 

PROIZV. ZA OSOBNU NJEGU / SAD 

85 /✱ WANT WANT CHINA 40,27 

PAKIRANA HRANA / KINA 

86 /73 H&M 40,19 

MALOPRODAJA / ŠVEDSKA 

87 /37 INTUITIVE SURGICAL 40,16 

OPREMA ZA ZDRAVSTVO / SAD 

88 /96 EXPERIAN 40,02 

KREDITNE USLUGE / IRSKA 

89 /74 ORIENTAL LAND 39,90 

HOTELI I RESORTI / JAPAN 

90 /100 TRACTOR SUPPLY 39,85 

MALOPRODAJA / SAD 

91 /82 GRUPO BIMBO 39,81 

PAKIRANA HRANA / MEKSIKO 

92 /63 GRIFOLS 39,80 

OPSKRBA U ZDRAVSTVU / ŠPANJOLSKA 

93 /64 STARWOOD HOTELI 39,76 

HOTELI / SAD 

94 /72 SGS 39,74 

SAVJETODAVNE USLUGE / ŠVICARSKA 

95 /93 NIDEC 39,73 

ELEKTRIČNE KOMPONENTE / JAPAN 

96 /✱ COGNIZANT 

TECH SOLUTIONS 39,61 

IT USLUGE / SAD 

97 /116 SMITH & NEPHEW 39,59 

OPREMA ZA ZDRAVSTVO / UK 

98 /✱ ASML HOLDING 39,51 

POLUVODIČKA OPREMA / 

NIZOZEMSKA 

99 /79 HERSHEY 39,36 


100 /✱ EQUIFAX 39,30 

KREDITNE USLUGE / SAD 



BHAVISH 

AGGARWAL, 

DIREKTOR OLE 

UBEROV 

SVJETSKI RAT 

Taksi-aplikacija koja je pokorila Ameriku može se oprostiti od lakih pobjeda. U 

pohodu na cijeli svijet suočava se s financijski snažnim suparnicima, prekaljenim 

u tržišnim bitkama. Oni su znali da Uber dolazi, a znaju i kako ga pobijediti 

PIŠU: ELLEN HUET I LIYAN CHEN 

82 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

DENNIS WANG, 

SUDIREKTOR EASY 

TAXIJA 

RICHARD BRANSON, ULAGAČ U HAIL, 

SNIMLJEN U LONDONSKOM TAKSIJU 

ODOZGO, SLIJEVA U SMJERU KAZALJKI: REUTERS / SHAILESH ANDRADE; WALTER BIBIKOW / GETTY IMAGES; 

NICKY LOH / BLOOMBERG; CHRISTIAN ASLUND / GETTY IMAGES; URI CORTEZ / AFP / GETTY IMAGES; PARRY 

DAVID / PA PHOTOS / ABACA / NEWSCOM; REUTERS / MAX WHITTAKER; ANDREY RUDAKOV / BLOOMBERG 

Uber je naviknut dobiti ono što želi, gdje 

god poželi. Divovska kompanja osvojila 

je 60 zemalja primijenivši Sun Tzuove 

naputke na tržište taksi-prijevoza: ušuljati 

se, brzo onesposobiti suparnika i ne 

odstupati ako to naljuti strukovne lobije 

i vladu. Nisu pomogli ni nasilni prosvjedi taksista: Uberov 

poslovni model sada je legalan na desecima mjesta gdje su 

ga svojedobno nazivali protuzakonitim. Čak je i gradonačelnik 

New Yorka u srpnju popustio pred prosvjedima u 

korist Ubera. 

Sada se Uber mora suočiti s protivnicima koje je teže 

pregaziti nego niz bespomoćnih, tržištu nesklonih vlada. 

U nekim dijelovima svijeta, uglavnom u Aziji kamo su tek 

stigli, Uber i njegov štemerski CEO Travis Kalanick nailaze 

na konkurenciju snažnih privatnih kompanija, jačih od 

svega s čime su se susretali do sada. 

Indijski OlaCabs i TaxiForSure u ožujku su na dolazak 

Ubera odgovorili spajanjem. Stekli su 80% tržišta, a zatim 

prikupili 400 milijuna dolara dodatnog kapitala od moćnih 

investitora poput SoftBanka i Tiger Globala. U jugoistočnoj 

Aziji, Uber (koji nije dopustio da razgovaramo 

s njegovim šefovima) se mora boriti s tri godine starom 

kompanijom GrabTaxi. Tvrtku osnovanu u Maleziji prati 

isti investitorski dvojac i ona već djeluje u pet susjednih 

zemalja: Singapuru, Tajlandu, Vijetnamu, na Filipinima i 

u Indoneziji. Easy Taxi pak tvrdi da je u Latinskoj Americi 

jači od Ubera. 

Na najvećem tržištu taksi-aplikacija, u Kini, u veljači 

su se također spojila dva glavna igrača, Didi Dache i Kuaidi 

Dache. Novostvoreni Didi Kuaidi ima dvije godine 

tržišne prednosti, a od investitora je upravo dobio dvije 

milijarde dolara za odgovor na Uberovu milijardu izdvojenu 

za Kinu. Kompanija u prosjeku obavi šest milijuna 

LISTOPAD, 2015 FORBES 83

FORBES 

UBEROV SVJETSKI RAT 

vožnji na dan, šest puta više nego što 

prema vlastitom izvješću obavi Uber. 

Didi kontrolira 99% tržišta pozivnih taksi-usluga 

i 78% privatnog autoprijevoza, 

tvrdi Analysys International, a za dodatni 

kapital može se obratiti svojim investitorima, 

najvećim kineskim internetskim 

kompanijama Alibabi i Tencentu, kao i 

SoftBanku. “Konkurencija Ubera samo je 

malena neravnina na našem putu”, kaže 

Didijev CEO Cheng Wei. 

Uberovu kapitalizaciju na privatnom 

tržištu investitori su dotjerali do nevjerojatnih 

50 milijardi dolara, računajući da 

će rast kompanije u inozemstvu potvrditi 

tu procjenu. Sviđa im se i tehnološka nadmoć 

Ubera nakon stotina milijuna obavljenih 

vožnji. “Ovakvi sustavi oslanjaju 

se na algoritme - za određivanje rute, za 

dostupnost vozila, za otkrivanje prevara. 

Mi se ovime bavimo puno dulje od naših 

konkurenata [u Kini i Indiji] i to nam donosi 

prednost”, kaže Bill Gurley iz Benchmarka, 

jedan od ranih ulagača u Uber. 

No konkurenti, redom tržišni veterani, 

stvaraju super grupaciju. Didi i njegovi 

investitori iz Tiger Globala i SoftBanka 

u kolovozu su vodili 350 milijuna dolara 

vrijednu rundu ulaganja u GrabTaxi. 

Kinezi u posjetu Vijetnamu ili Maleziji 

uskoro će moći naručiti GrabTaxi preko 

svoje Didi aplikacije, baš kao i korisnici 

GrabTaxija u Kini, zahvaljujući partnerstvu 

mobilnih operatera u pružanju usluge 

roaminga. “Naši klijenti čitaju kineski, 

ne engleski ili španjolski, i žele se koristiti 

kineskom aplikacijom na drugim turističkim 

tržištima”, kaže Didijeva predsjednica 

Jean Liu, nekadašnja bankarica u Goldman 

Sachsu i kći predsjednika Lenova. 

“Svi rješavaju isti problem”, kaže Dennis 

Wang, 32-godišnji sudirektor Easy 

Taxija koji posluje u dijelovima Latinske 

Amerike, Afrike i Azije. “Mi to radimo 

lokalno i brže, čime nadoknađujemo novčanu 

prednost Ubera.” 

Pustolovine u Kini ilustriraju kako 

bi se moglo odvijati Uberovo globalno 

širenje. Uber raste meteorski kao i Kina. 

Samo 18 mjeseci po dolasku na tržište 

ubrojili su pet kineskih gradova među 

deset svojih najjačih svjetskih uporišta 

VELIKA IGRA 

Aplikacije za dozivanje prijevoza bore se 

za tržišne udjele u zemljama s najvećim 

porastom broja stanovnika i korisnika 

pametnih telefona. Evo gdje Uber dominira, 

a gdje igra sporednu ulogu 

Kanada 

GLAVNI IGRAČ: 

UBER 

Uberu su jedini 

pravi konkurenti 

taksi-službe koje 

imaju vlastite 

aplikacije za 

pametne telefone. 

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE 

MEKSIKO 

Meksiko 

GLAVNI IGRAČ: UBER 

MANJI IGRAČI: 

CABIFY, 

EASY TAXI, YAXI 

U srpnju je Mexico City 

prvi u Latinskoj Americi 

donio propise prilagođene 

Uberovoj usluzi 

privatnog automobilskog 

prijevoza (čime se 

bavi i Cabify). Dva tjedna 

potom pobunjeni 

vozači taksija napali su 

Uberove vozače ispred 

zračne luke. 

KOSTARIKA 

PANAMA 

Kolumbija 

GLAVNI IGRAČ: CABS 

MANJI IGRAČI: UBER, EASY TAXI 

Uber se pojavio 2013. godine, 

ali su lokalni sindikati taksista 

uzvratili velikim štrajkovima. 

Uber na 

tržištu 

DOMINIRA 

RASTE 

ULAZI 

PERU 

KANADA 

KOLUMBIJA 

Uberovi suparnici 

GRABTAXI 

EASY TAXI 

GETT 

INDIJA: OLA 

KINA: 

DIDI KUAIDI 

HAILO 

SAD 

GLAVNI IGRAČI: UBER, 

LYFT 


SIDECAR, FLYWHEEL, 

VIA, CURB 

Sve što zna, Uber 

je naučio kod kuće 

- od svladavanja (ili 

iznurivanja) regulatora, 

do potiskivanja 

Lyfta, svog najvećeg 

domaćeg suparnika. 

VENECUELA 

CHILE 

PARAGVAJ 

ARGENTINA 

 

LYFT UBER 

% STANOVNIKA 

KOJI SU PREUZELI 

APLIKACIJU 

BRAZIL 

 

URUGVAJ 

UK 

GLAVNI IGRAČI: UBER, 

GETT 

MANJI IGRAČI: HAILO, 

ADDISON LEE 

Uber je ozlojedio taksiste 

pozivnih službi, no 

izraelski Gett osvojio je 

teren ciljajući na ulične 

taksije. 

Francuska 

GLAVNI IGRAČ: BLABLACAR 

MANJI IGRAČI: UBER, 

CHAFFEUR-PRIVE, LECAB 

BlaBlacar, okrenut uglavnom 

prijevozu na veće udaljenosti, 

lani je prikupio 100 milijuna 

dolara za širenje na druge 

europske zemlje. 

Španjolska 

GLAVNI IGRAČI: 

MYTAXI, 

HAILO 

MANJI IGRAČ: CABIFY 

Uber od prosinca 

prosvjeduje zbog 

zabrane rada u 

Španjolskoj. Korisnici 

su se okrenuli legalnim 

taksi-aplikacijama Hailo 

i Mytaxi, kao i Cabifyju. 

Brazil 

GLAVNI IGRAČI: 

EASY TAXI, 

UBER 

Easy Taxi je rođen 

na startup vikendu 

u Riju 2011. godine. 

Rastao je uz pomoć 

njemačkog Rocket 

Interneta. Sada već 

radi u 30 zemalja, 

uz zaradu od 77 

milijuna dolara. 

84 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

UJEDINJENO 

KRALJEVSTVO 

IRELAND 

Njemačka 

GLAVNI IGRAČ: MYTAXI 


WUNDERCAR, 

UBER, BLABLACAR, 

BLACKLANE 

Njemački Wundercar 

sličan je Lyftu po tome 

što dopušta davanje 

napojnice vozaču. 

Vlada je zasad stopirala 

većinu profitnih usluga 

prijevoza privatnim 

automobilima. 

ŠPANJOLSKA 

NIZOZEMSKA POLJSKA 

NJEMAČKA 

BELGIJA 

FRANCUSKA 

ŠVEDSKA 

NORVEŠKA 

DANSKA 

ŠVICARSKA 

NIGERIJA 

FINSKA 

MAĐARSKA 

RUMUNJSKA 

Izrael 

GLAVNI IGRAČ: GETT 

MANJI IGRAČI: RIDEWITH, 

UBER 

Domaći Gett dominira dok Uber 

raste, ali još uvijek u ilegali. 

Iznenađenje je bio nedavni 

ulazak aplikacije Ridewith koju 

je izradio Googleov Waze. 

Švedska 


TAXIJAKT 

Švedska vlada i taksiindustrija 

smatraju 

Uber dobrodošlom 

konkurencijom. 

EGIPAT 

TURSKA 

IZRAEL 

JORDAN 

SAUDIJSKA 

ARABIJA 

Rusija 

GLAVNI IGRAČ: YANDEX 

MANJI IGRAČI: UBER, GETT 

Taksi-aplikacija ruske 

tražilice Yandex ima 

dvogodišnju tržišnu 

prednost pred Uberom. 

Češka 

MANJI IGRAČI: UBER, LIFTAGO, TICK TACK TAXI, AAA 

Prag je u kolovozu 2014. bio prva destinacija u Uberovom 

širenju na zemlje središnje i istočne Europe. Lokalni rival 

Liftago tvrdi da je pridobio 10 posto praških vozača. 

KATAR 

UAE. 

RUSIJA 

Turska 


BITAKSI 

Turska je razmjerno novo 

tržište. I Uber i lokalni Bitaksi 

pojavili su se lani, započevši 

s radom u turistima preplavljenom 

Istanbulu. 

Ujedinjeni Arapski 

Emirati/Bliski istok 

GLAVNI IGRAČI: UBER, CAREEM 

MANJI IGRAČ: EASY TAXI 

I Uber i dubajski Careem omogućuju korisnicima 

pozivanje privatnih automobila u velikim 

gradovima Bliskog istoka i Afrike, dok EasyTaxi 

omogućuje narudžbe preko interneta. 

Kina 

GLAVNI IGRAČ: DIDI KUAIDI 

MANJI IGRAČI: UBER, YIDAO YONGCHE, 

SHENZHOU 

ZHUANCHE, AA CARPOOL 

Najveći Uberov rival Didi Kuaidi nastao je spajanjem 

dviju jakih taksi-aplikacija, Didi Dache 

i Kuaidi Dache. Kompanija tvrdi da obavlja šest 

milijuna vožnji 

na dan, što je 

šest puta više 

od kineskog 

Ubera. Grafikon 

prikazuje tržišne 

udjele tvrtki 

za privatni 

prijevoz u prvom 

tromjesečju 2015. 

INDIJA 

YIDAO OTHER 

YONGCHE 

UBER 

KINA 

TAJLAND 

VIJETNAM 

MALEZIJA 

S. KOREJA 

Južna Koreja 


KAKAOTAXI, 

UBER, LIMO TAXI, T-MAP 

TAXI, HAILO, EASY TAXI 

BAEK GISA 

Južna Koreja zabranila je 

UberX i kaznila direktora i 

rukovodstvo zbog kršenja 

zakona o prijevozu. 

Popularna južnokorejska 

aplikacija Daum KaKao u 

ožujku je lansirala vlastitu 

taksi-uslugu. 

Japan 

MANJI IGRAČI: LINE 

TAXI, HAILO, UBER 

Najpopularnija 

japanska aplikacija 

za razmjenu poruka 

LINE krenula je s 

pružanjem taksiusluge 

početkom 

2015. 

FILIPINI 

JAPAN 

Nigerija, Kenija, 

Južna Afrika 

MANJI IGRAČI: EASY TAXI, 

MARAMOJA (KENIJA), UBER 

Dok se Uber prilagođava malom 

broju pametnih telefona na 

ovom tržištu, brazilski Easy 

Taxi stekao je prednost boljom 

provjerom vozača u gradovima s 

visokom stopom kriminala. 

KENIJA 

Indija 

GLAVNI IGRAČ: OLACABS 

MANJI IGRAČI: UBER, MERU 

Dolazak Ubera u ožujku je prisilio veće 

igrače Olu i TaxiForSure na spajanje. Time se 

njihov tržišni udjel povećao 

na 80%, a prikupili su i 

dodatnih 400 milijuna dolara 

od moćnih investitora 

SoftBanka i Tiger Globala. 

Analitičari tržišta mobilnih 

uređaja i aplikacija iz tvrtke 

Quettra procijenili su koliki 

je na indijskom tržištu udjel 

pametnih telefona s nekom 

od tih aplikacija. 

OLACABS 

% STANOVNIKA 

KOJI SU PREUZELI 

APLIKACIJU 

INDONESIA 

AUSTRALIJA 

JUŽNA 

AFRIKA 

ÜBERKAPITALIZACIJA 

UBER NA PRIVATNOM TRŽIŠTU VRIJEDI 50 MILIJARDI 

DOLARA, GOTOVO DVOSTRUKO VIŠE OD PET OSTALIH 

VAŽNIH TAKSI-APLIKACIJA ZAJEDNO 

DIDIKUAIDI 

COMPANYVALUATION(BIL) 

 

Singapur, Malezija, Vijetnam, 

Tajland, Indonezija i Filipini 

GLAVNI IGRAČ: GRABTAXI 

MANJI IGRAČI: UBER, EASY TAXI 

Lider na šest tržišta jugoistočne Azije, singapurski 

Grabtaxi pridružio se svjetskoj anti-uberovskoj 

alijansi sa 700 milijuna svježe uloženih dolara, 

pristiglih od azijskih divova poput SoftBanka i 

kompanije Didi Kuaidi. 

Australija 

GLAVNI IGRAČI: CABCHARGE, UBER 

MANJI IGRAČI: INGOGO, GOCATCH, 

RIDEBOOM, TAXI APPS 

Unatoč mutnom pravnom statusu, Uber je 

navodno privukao pola milijuna putnika. 

YIDAOYONGCHE 

 

LYFT 

 

OLACABS 

 

IZVORI: PITCHBOOK; QUETTRA; ANALYSYS INTERNATIONAL 

GRABTAXI 

 

PROCIJENJENA VRIJEDNOST 


FORBES 

UBEROV SVJETSKI RAT 

po obujmu prijevoza. Kažu da će do kraja godine u Kini 

obaviti više vožnji nego u SAD-u, no Uberov pravni status 

ostaje mutan u većini metropolitanskih područja. U travnju 

i svibnju vlasti su izvele raciju u Uberovim uredima u 

Guangzhou i Chengduu. To se dogodilo iako je politički 

dobro umrežena tražilica Baidu uložila 200 milijuna dolara 

u Uber te unatoč odluci da Uber u Kini posluje kao 

zasebna kompanija koju su pokrenuli kineski menadžeri. 

U Kini, kao i svakoj novoj zemlji u kojoj se pojavi, 

Uberov prioritet je privući vozače. Uber i Didi vode žestoku 

bitku poticajima i vozačima često plaćaju dva ili tri 

puta više od uobičajene cijene vožnje. K tomu, vozači su 

se dosjetili kako izigrati sustav. Jedan je način nabaviti 

hakirane telefone koji imaju više telefonskih brojeva. To 

omogućuje vozaču da svaki kontakt s putnikova računa 

lažno prikaže kao vožnju, uskoči u prazan auto i pokupi 

bonus. U Uberu kažu da je stopa takvih prevara oko 3%, 

no lokalni mediji procjenjuju je na 30% do 40%. U Didiju 

tvrde da “gotovo uopće” nemaju lažnih vožnji. Vozač iz 

Guangzhoua po imenu Ling kaže da je Didi stroži prema 

sumnjivim vozačima, kakve Uber isključuje tek nešto dulje 

od mjesec dana. 

Didi spremno oponaša Uber. Započeli su kao klasična 

taksi-služba, a sada polovicu prijevoza i za njih obavljaju 

privatni vozači koje su počeli angažirati prije nepunih godinu 

dana. Testiraju i uslugu zaustavljanja vozila nazvanu 

Hitch, autobusnu liniju te vožnju na zahtjev. Cheng je 

uvjeren da Didi može neutralizirati Uber: “Na kineskom 

internetu konkurencija je žešća nego igdje u svijetu, a Didi 

Kuaidi ju je preživio i pobijedio.” 

Nakon Kine i SAD-a, Uber najviše žudi za Indijom. 

Ondje su vozački ratovi tek u začetku jer 97% Indijaca 

Upravljanje sa stražnjeg sjedala: Jean Liu, predsjednica 

kompanije Didi Kuaidi, prikupila je dvije milijarde dolara u tri tjedna 

nema auto, no da bi se vidjelo na što se Uber namjerio 

dovoljno je stati na ugao prometne ulice u Chennaiju i 

brojati taksije kompanije OlaCabs. Ola već u startu ima 

tri godine prednosti pred Uberom. Tvrdi da pokriva 80% 

tržišta, da raste po godišnjoj stopi od 30% do 40% te da 

s 250 tisuća automobila obavlja oko 750 tisuća vožnji na 

dan. Vozni park uključuje limuzine, aute s velikim prtljažnikom 

i one na tri kotača. U Uberu kažu da imaju više 

od 200 tisuća vožnji na dan, da im je stopa rasta također 

40% te da pokrivaju 35% tržišta. Ola je u ožujku znatno 

narasla, kupivši za 200 milijuna dolara suparnički Taxi- 

ForSure. U investicijskom krugu zaključenom u travnju 

prikupili su 400 milijuna dolara, što im je procijenjenu 

vrijednost navodno podiglo na 2,5 milijardi dolara. 

Ola ima odane vozače. Sporazum s indijskim autokompanijama 

sklopila je kad Kalanick još nije znao ni izgovoriti 

Chhattisgarh, a s najvećom indijskom bankom dogovorila 

je kreditne programe kako bi vozači mogli kupiti aute i 

otplaćivati ih radeći za Olu. “Prvi na svijetu osmislili smo 

sustav otplate za vozače”, kaže viši direktor marketinga 

Anand Subramanian. Motorizirane rikše Ola je uvela u 

ponudu u studenome 2014. Uber je učinio isto, baš kao u 

slučaju digitalnog plaćanja koje je Ola uvela u rujnu te godine. 

Uber je Olu pokušao nadigrati cijenama, dajući bonuse 

vozačima kao u Kini. U Oli nikada nisu razmatrali nešto 

slično. Poticaji na temelju kvalitete ili broja vožnji privlače 

najbolje vozače, kaže Subramanian. “To je ono zbog čega 

se mušterije vraćaju.” 

Druga tržišta u usponu rano je osvojio brazilski Easy 

Taxi, osnovan u Rio de Janeiru u lipnju 2011. godine, 

nekoliko mjeseci prije početka Uberovog pohoda na međunarodna 

tržišta. Sada s 400 tisuća vozača u 30 zemalja 

mjesečno obavi šest milijuna vožnji. 

U jugoistočnoj Aziji, gdje je cjenkanje 

tradicija, Easy Taxi je prvi omogućio 

putnicima da preko aplikacije 

ponude višu cijenu i tako privuku 

vozače u prometnim špicama, što je 

osnovni model plaćanja na Uberu. 

Što se tiče umijeća ratovanja cijenama, 

Wang iz Easy Taxija želi Uberu 

puno sreće u Latinskoj Americi: 

“Vožnja je ovdje jako jeftina, a usluga 

brza jer je taksija mnogo.” On ulaže 

u Saudijskoj Arabiji, Keniji, Nigeriji 

i na sličnim mjestima gdje već radi i 

Uber, ali još ima prostora za tržišno 

natjecanje. “Znamo kako Uber djeluje 

i kako u toj borbi pozicionirati naš 

brend.” Uber je naizgled lako osvojio 

Ameriku. Izvan Amerike cesta je puno 

neravnija. F 

SHAWN KOH ZA FORBES 

86 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

CHAIN.COM 

Novi 

sustav 

kolanja 

novca 

BITCOIN NIJE NEŠTO ŠTO ĆE 

SLOBODOLJUBIVIM TEHNO-HIPIJIMA 

OMOGUĆITI KUPOVANJE MARIHUANE NA 

INTERNETU. TEHNOLOGIJA U PODLOZI 

BITCOINA MNOGO JE VIŠE OD TOGA - BOLJI 

NAČIN GLOBALNOG PREBACIVANJA NOVCA - I 

FINANCIJSKI DIVOVI VEĆ JE NASTOJE USVOJITI 

PIŠE: LAURA SHIN 

FOTOGRAFIJE: CHRISTIAN PEACOCK ZA FORBES 

88 FORBES RUJAN, 2015

Ljudi žele 

vjerovati da će 

iz Doline stići 

mitski novčić 

na koji će prijeći 

cijeli svijet, a 

Wall Street će 

jednostavno 

potonuti u 

ocean. 

— Adam 

Ludwin 


CHAIN.COM 

Adam Ludwin, Devon 

Gundry i 

Ryan Smith ušli 

su 31. srpnja 2014. 

u konferencijsku 

sobu bez prozora, 

u zgradi blizu 

zračne luke u Los Angelesu. Kad su se 

smjestili u crne kožnate naslonjače raspoređene 

oko mahagonijskog stola za 

12 menadžera, uključio se uređaj za telekonferencije: 

trojici momaka potpuno 

nepoznatih u svijetu financija pridružila 

su se petorica Nasdaqovih šefova iz 

New Yorka. 

Samo nekoliko mjeseci prije, ova tri 

pripadnika generacije milenijaca (33, 34 

i 29 godina) i 

njihova tvrtka Chain.com počeli su 

prodavati softverski alat za izradu bitcoin 

aplikacija iako budućnost digitalne 

valute u tom trenutku nije izgledala 

sjajno: FBI je prethodne godine zatvorio 

najveću trgovinu koja je primala bitcoin, 

ilegalnu tržnicu lijekova Silk Road, 

glavna mjenjačnica bitcoina Mt. Gox 

utopila se u 450 milijuna dolara manjka, 

a vrijednost bitcoina počela je strmoglavo 

padati s najviše spekulativne vrijednosti 

od 1240 dolara u prosincu 2013. 

prema sadašnjih 230 dolara. Ipak, poduzetni 

trojac u trapericama uvjeravao 

je Nasdaqovu petorku u odijelima kako 

će tehnologija u podlozi bitcoina dovesti 

do poremećaja u svijetu financija, 

srezati profite i broj radnih mjesta u financijskoj 

industriji, ali i stvoriti mnogo 

novih tržišta i poslovnih prilika. 

Bitcoin nije samo kriptovaluta koja je 

raspirila maštu protivnika establišmenta 

i obogatila nekolicinu špekulanata. 

Taj bitcoin je samo aplikacija. Njezin temelj, 

takozvana “blockchain” ili “distributed 

ledger” tehnologija (zajedničko 

vođenje glavne knjige računa), puno je 

više od toga: brži, jeftiniji i sigurniji način 

za elektroničko prebacivanje novca. 

Blockchain protokoli mogu za svjetsku 

ekonomiju 21. stoljeća postati ono što je 

za telefoniju bilo tonsko biranje brojeva. 

Gil Luria, analitičar financijskih tehnologija 

u tvrtki Wedbush Securities iz 

LA-a procjenjuje da petinu američkog 

BDP-a - oko 3,6 bilijuna dolara - stvara- 

ju industrije kojima predstoje veliki poremećaji 

ili barem povećanje učinkovitosti 

zbog novih tehnologija. No, jesu li 

sektor financijskih usluga i njegove stotine 

milijardi dolara profita baš prvi na 

udaru? 

Nasdaqovi direktori punu su godinu 

dana proučavali bitcoin i sve im je 

ovo bilo poznato. Za njih je glavni problem 

bio odabir pravih partnera. Zato 

su osnivače Chain.coma zasuli pitanjima 

o njihovoj viziji i, još važnije, jesu 

li je u stanju ostvariti. Odgovor: čupavi 

Gundry i Smith posjedovali su proizvod 

i dijelove softvera, a CEO Ludwin 

imao je uredno potkresanu bradu, naočale 

s okvirom od kornjačevine i harvardsku 

MBA diplomu, plus jasan strateški 

uvid stečen radom u tvrtki za privatna 

ulaganja. “Vrlo su nas se dojmile njihove 

sposobnosti”, kaže Jean-Jacques 

Louis, Nasdaqov viši potpredsjednik za 

strateške inicijative koji je prije telekonferencije 

skinuo kravatu da ne bi prepao 

mladiće. 

Ludwin, Gundry i Smith sa sastanka 

su otišli ravno u obližnji In-N-Out Burger 

i uz riku avionskih motora razmotrili 

budućnost Chain.coma. Njihovim 

prvim proizvodom, jednostavnim programskim 

sučeljem za izradu blockchain 

aplikacija, služilo se već 50 startupa. 

U lipnju, međutim, Ludwin je u New 

York Postu pročitao da se Nasdaq zanima 

za bitcoin i jedan od poslovnih anđela 

uspio mu je ugovoriti sastanak. Mladi 

poduzetnici našli su se pred dvojbom: 

hoće li revolucija financijskih usluga 

putem bitcoin tehnologije krenuti iz 

startupa u Silicijskoj dolini ili iz moćnog 

Nasdaqa? 

“Ljudi žele vjerovati da će iz Doline 

stići mitski novčić na koji će prijeći cijeli 

svijet, a Wall Street će jednostavno potonuti 

u ocean”, sanjari Ludwin. Ali to 

se neće dogoditi. Najprije treba izgraditi 

slojeve infrastrukture, a potrošače i regulatore 

navesti da povjeruju u blockchain. 

Te dvije pretpostavke daju golemu 

početnu prednost financijskim divovima. 

Zato su osnivači Chain.coma 

budućnost svoje tvrtke odlučili graditi s 

velikim dečkima. 

Bio je to pametan potez. Nasdaq je 

u svibnju kao prvi među etabliranim financijskim 

servisima najavio testiranje 

bitcoin tehnologije u stvarnom svijetu. 

S Chain.comom kao partnerom, u studenome 

planiraju uživo isprobati blockchain 

trgovanje dionicama još uvijek 

privatnih kompanija poput Ubera i Airbnba. 

No, to je samo početak. Šef Nasdaqa 

Bob Greifeld smatra blockchain 

“najvećim skupom prilika koji možemo 

zamisliti u idućih desetak godina.” 

Nasdaq u ovome nije iznimka. Citigroup, 

Visa, Barclays, Bank of New 

York Mellon, UBS i drugi također kreću 

s testiranjem blockchain tehnologije. 

U međuvremenu su Newyorška burza, 

Goldman Sachs, USAA i BBVA investirali 

u bitcoin startupe. Zahvaljujući njihovim 

dolarima, ulaganja u bitcoin postala 

su jedno od najbrže rastućih područja 

investiranja u startup projekte. 

Samo u prvom polugodištu 2015. u njih 

je uloženo 375,4 milijuna dolara, prema 

339,4 milijuna u cijeloj 2014. godini, 

izvijestio je CB Insights. 

Financiraju li financijaši poremećaj 

u vlastitim redovima? Sasvim sigurno. 

Ali i sjajno. Velike financijske tvrtke 

moraju se rano uključiti u proces kako 

bi otkrile gdje će im blockchain najviše 

jesti profite, kaže Deloitteov prnicipal 

za bankarsku tehnologiju Eric Piscini, 

a potom odlučiti “hoće li se pojesti sami 

ili će čekati da to učine drugi.” 

Chain.com je pak nedugo poslije prvog 

sastanka s Nasdaqovim ljudima prikupio 

9,5 milijuna dolara u A rundi financiranja 

koju je vodio Keith Rabois iz 

Khosla Venturesa (uz Elona Muska, Petera 

Thiela i Reida Hoffmana, član takozvane 

PayPal mafije). Procijenjena vrijednost 

tvrtke time je narasla na 36 milijuna 

dolara. Da se investicijski krug 

održava sada, mlada tvrtka sa samo 15 

zaposlenih uključujući osnivače lako 

bi postigla valuaciju iznad 100 milijuna 

dolara. Razlika se možda ne čini bitnom 

u svijetu punom “jednoroga” (startupa 

procijenjenih na više od milijardu dolara; 

CB Insights navodi 132 takve tvrtke 

podržane privatnim kapitalom). No, ova 

je tehnologija još u povojima i blockchain 

tvrtke mogle bi kao skupina na kraju 

ispasti najvrednije. 

90 

forbes 

LISTOPAD, 2015

Bitcoin ekspres 

Nitko ne očekuje da će se prosječni Amerikanci u skorije vrijeme odreći svojih kreditnih 

kartica u korist sigurnijeg bitcoin plaćanja, iako bi im to možda bilo pametno. 

Kriptovaluta se brže usvaja u dijelovima svijeta gdje korisnici često nemaju 

ni bankovne račune, a kamoli 2% popusta na plaćanje gotovinom ili mogućnost 

skupljanja besplatnih milja na kartično plaćanje avionskih karata. 

“Afrika je jednostavno preskočila fiksne i prešla na bežične veze”, primjećuje 

Brad Stephens, suosnivač i partner u mladom investicijskom fondu Blockchain 

Capital iz San Francisca. “Oni uglavnom preskaču tradicionalno bankarstvo. Ne 

trebaju im poslovnice ni šalteri. Prelaze izravno na bankarstvo u vlastitom džepu, 

na decentraliziran, nebankarski način plaćanja.” 

Xapo iz Palo Alta kupcima u 180 zemalja nudi i bitcoin “novčanik” i bitcoin 

“trezor”. CEO Wences Casares kaže da je više od 90% bitcoina pohranjenih u njihovom 

trezoru špekulativna investicija hedge fondova, obiteljskih ureda i bogatih 

pojedinaca iz bogatih zemalja. 

U međuvremenu, više od 90% kupaca Xapovih novčanika su ljudi iz zemalja u 

razvoju, uključujući Indiju, Rusiju, Brazil i Indoneziju. Ti kupci, kaže, u pravilu imaju 

pametni telefon, ali nemaju kreditnu karticu, a žele kupovati online. — L.S. 

JACK BLACK ZA FORBES 

Tehnologija koja bi jednoga dana 

mogla izbiti moć iz ruku velikih banaka 

rodila se, možda i prikladno, u mukama 

financijske krize. U bijeloj knjizi iz 

listopada 2008. tvorac bitcoina Satoshi 

Nakamoto (povučeni japanski genij 

programiranja?; finski sociolog?; tajanstvena 

vladina agencija?; to nitko ne zna 

iako webom kruže mnoge teorije) predložio 

je protokol koji iz temelja mijenja 

način slanja i primanja preko interneta. 

Tradicionalno, informacije putuju 

internetom u obliku kopija: 

kad Alice pošalje Bobu mail, dokument, 

tekst ili sliku, verzije svega toga 

ostaju u njezinom računalu. No, ako 

Alice pošalje Bobu bitcoin, sustav prvo 

provjerava ima li ona taj bitcoin i nije 

li krivotvoren, a zatim se pobrine da 

Alice ne zadrži kopiju ili da isti bitcoin 

ne potroši i negdje drugdje. U teoriji, 

dvije osobe bilo gdje na Zemlji mogle 

bi jedna drugoj slati novac izravno, mimo 

banaka, iako je vjerojatno da bi većina 

transakcija ipak uključivala i neku 

treću stranu. 

Taj “internet vrijednosti” (za razliku 

od “interneta informacija”) temelji 

se na vođenju zajedničke glavne knjige 

preko mreže računala širom svijeta. Podaci 

o transferima blokova bitcoina ažuriraju 

se svakih desetak minuta (knjiga 

je zapravo lanac takvih blokova i otud 

izraz “blockchain”). Tih deset minuta 

je velika ušteda vremena. Potpuna provedba 

novčane transakcije unutar SADa 

traje naime dva do tri dana, a u međunarodnom 

plaćanju i do pet. “Dani kada 

su [banke] izvlačile korist iz zadržavanja 

tuđeg novca ili naplaćivale visoke 

mjenjačke i druge naknade, sad su pri 

kraju”, predviđa Susan Athey, profesorica 

ekonomike tehnologija na Stanfordskoj 

poslovnoj školi (Athey je i članica 

odbora startupa za digitalnu valutu Ripple 

Labs.) 

Osim brzine i manjih posredničkih 

provizija, sustav zajedničke knjige 

omogućava veću sigurnost i transparentnost. 

Plaćanje bitcoinom je transakcija 

u kojoj novčić napušta novčanik samo 

ako ga vlasnik osobno pošalje, suprotno 

od transakcije povlačenja, primjerice 

pri plaćanju kreditnom karticom, gdje 

korisnik predaje trgovcu ključeve svojeg 

računa vjerujući da ih tvrtka, njezini 

zaposlenici i budući hakeri neće zloupotrijebiti. 

Kraće vrijeme transakcije 

smanjuje i opasnost od prevare. “Shared 

ledger” tehnologija mogla bi čak obuzdati 

aktualnu epidemiju krađe identiteta. 

A transparentnost? Preko svih onih 

kopija glavne knjige (koje su dosad odolijevale 

hakerima) može se pratiti tko, 

s kim i kada posluje, te o kojoj je imovini 

riječ. To bi spriječilo probleme poput 

onog tijekom hipotekarne krize, kada se 

teško pratilo koja je institucija vlasnik 

neke propale hipoteke. To je stvaralo 

poteškoće regulatorima i kupcu kuće 

pod hipotekom, a što je najgore, izazivalo 

je paniku među investitorima. Blockchain 

će biti i puno jeftiniji od starijih financijskih 

instrumenata poput kreditne 

kartice. Banke, Visa, MasterCard i American 

Express sada naplaćuju 1% do 3% 

naknade na domaće kreditne i debitne 

transakcije, što im donosi više od 70 milijardi 

dolara godišnje samo u SAD-u. 

“To je porez na sva plaćanja”, kaže Luria. 

“S bitcoinom se taj trošak svodi gotovo 

na nulu.” 

Naravno, to se neće dogoditi preko 

noći. Pomoću bitcoin tehnologije obavljat 

će se 2025. godine 10% online plaćanja 

karticama i 20% međunarodnih 

transfera novca između pojedinaca, 

predviđaju u Wedbushu. (Svjetska banka 

procjenjuje da su pojedinci iz razvijenih 

zemalja prošle godine poslali rodbini 

u siromašnijim zemljama 436 milijardi 

dolara. Naknade za takve doznake 

prva su meta nove tehnologije.) 

Osim bankarstva, uvođenje zajedničke 

knjige može pojednostaviti evidenciju 

vlasništva i sve vrste imovinskih transfera, 

od kupoprodaje zemljišta do patenta 

i trademarka, smanjujući broj činovnika 

i pružatelja softverskih usluga. 

Najveća računovodstvena tvrtka na svijetu, 

Deloitte, istražuje primjenu blockchain 

sustava u postupcima mirenja, revizije 

i slično, što bi istisnulo cijelu voj- 


CHAIN.COM 

sku knjigovodstvenih servisa. 

To je upravo onakva “kreativna 

destrukcija” kakvu slavi austrijski 

ekonomist Joseph Schumpeter. 

Blockchain tehnologija uništava neka 

radna mjesta, ali omogućuje stvaranje 

novih tržišta (recimo za trgovanje 

energetskim kreditima ili minutama 

razgovora preko mobitela) te eksploziju 

mikrotransakcija na webu. Povezan 

s internetom stvari, internet vrijednosti 

može preobraziti cjelokupni 

opskrbni lanac i globalnu trgovi- 

nu. “Nemamo dovoljno mašte da bismo 

zamislili što je sve moguće kad 

pokrenemo blockchain sustav”, kaže 

Greifeld iz Nasdaqa. 

Kriptovaluta bitcoin samo je prva 

primjena ove tehnologije, 

kao što je e-mail bio prva primjena 

TCP/IP protokola koji su temelj 

interneta. Novi sustavi u konačnici će 

biti nadogradnja blockchain protokola, 

kao što je svojedobno stvoren SMTP za 

e-poštu ili http za pregledavanje weba, 

a VoIP omogućio Skype i FaceTime. Sve 

su to nadogradnje TCP/IP-a. 

To je “novi protokol, tek u začecima. 

Još ne govorimo o aplikacijama. 

Govorimo o infrastrukturi”, objašnjava 

33-godišnji CEO Ludwin dok sjedimo 

u jednoj od četiri sobe za sastanke 

u uredu u Hayes Valleyju, vrlo trendi 

četvrti San Francisca. Sobe su zapravo 

platforme izdignute iznad ureda kojim 

dominiraju drvo, metal i zidovi od 

gole cigle. Dolje, u glavnom radnom 

prostoru kakvih devet metara ispod 

svjetlarnika, vreće za sjedenje i šareni 

skejtbordi razbacani su između stolova 

za ping-pong. Iznad svega toga sjedi 

mirni, misaoni Ludwin, praveći i po 

pola minute duge stanke između rečenica 

kako bi uobličio misli. 

“Nije vjerojatno da ćemo poremećaj 

u bankama, kartičarskim mrežama i 

na burzi izazvati samim time što imamo 

protokol kao temelj za aplikaciju. Nije 

vjerojatno, ne zato što se to neće dogoditi 

- dogodit će se - već zato što se najprije 

mora dogoditi nekoliko drugih 

stvari”, kaže Ludwin i dodaje: “Aplikacija 

poput Ubera ili Instagrama moguća je 

tek kad u podlozi imate već deset izgrađenih 

slojeva tehnologije. Nema Ubera 

bez Google Mapsa, ni Google Mapsa 

bez GPS-a, satelitskog prikazivanja, interneta, 

iPhonea, LTE-ja, minijaturizacije 

i tomu sličnoga.” 

A evo koliko je infrastruktura zasad 

To je novi skup 

tehnologija. Zaključili 

smo da raspolažemo 

vještinama i stručnim 

timom koji može, umjesto 

jednog proizvoda, izgraditi 

infrastrukturu za izradu 

stotina tisuća proizvoda. 

— Devon Gundry 

92 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

primitivna: Bitcoinov blockchain trenutačno 

može obraditi sedam transakcija 

u sekundi, a divovski kartičar Visa čak 

56 tisuća. Ne čudi što korisnici bitcoina 

sadašnje stanje tehnologije uspoređuju 

s internetom između 1994. i 1995. godine, 

kada je ići online značilo uspostavljati 

dial-up vezu s AOL-om i povezivati 

se s internetom brzinom od 14,4 kilobajta 

u sekundi. 

Ludwinu je bilo samo 13 godina kada 

su Marc Andreessen i njegov web-preglednik 

Netscape pregazili BBS sustav 

optičke tvrtke njegovih roditelja, koji se 

sastojao od 100 telefonskih linija, 100 

modema i hrpe poslužitelja smještenih 

u sobi njihove kuće u kalifornijskom 

gradu Irvineu. Roditelji, oboje optičari, 

tada su pokrenuli web-stranicu, a zastarjelu 

BBS opremu prepustili su sinu. 

Ludwin je već ubrzo znao pisati programe, 

sastavljati računala i izrađivati webstranice. 

“Internetska revolucija 90-ih 

doslovce me usisala”, kaže, “ali još sam 

bio dijete.” 

Ludwin je završio studij poduzetništva 

na Kalifornijskom sveučilištu 

u Berkeleyju. Posao u Boston 

Consulting Groupu pronašao je 

na Sajmu karijera na Stanfordu, kamo 

se prošvercao (elitna tvrtka nije tražila 

zaposlenike na Berkeleyju). Dvije godine 

je radio kao konzultant, a onda još 

dvije volontirao u uredu vjerskog pokreta 

Bahá’í u izraelskoj Haifi. (Ludwinov 

otac odgojen je u židovskoj, a majka 

u kršćanskoj vjeri, no oboje su prešli 

na Bahá’í.) Potom je upisao MBA studij 

na Harvardu. Stekavši 2010. i tu diplomu, 

zaposlio se u newyorškoj tvrtki 

RRE Ventures. Tvrtka za rizična ulaganja 

koju je osnovao bivši CEO American 

Expressa James Robinson III ima vrlo 

jasan financijski fokus. Investirali su 

u OnDeck, WisdomTree, Venmo i Braintree. 

Radeći za njih, Ludwin je 2012. 

pročitao izvornu Nakamotovu bijelu 

knjigu o bitcoinu. Obuzelo ga je uzbuđenje 

kakvo nije osjetio još od srednjoškolskih 

dana, kada je World Wide Web 

još bio novost. 

Dok je Ludwin gotovo nadnaravno 

smiren i promišljen, 34-godišnji šef 

proizvoda u Chain.comu Devon Gundry 

razbacan je, raščupan i prepun kreativne 

energije. Odrastajući u predgrađu 

Nashvilla gdje je njegov otac, inače 

tekstopisac, radio u računalnom startupu 

kako bi mogao plaćati račune, Gundry 

je volio provoditi vrijeme na inter- 

Ne vjerujem da možemo srušiti 

sustav i jednostavno ga zamijeniti 

bitcoinom. Ova se tehnologija 

mora uspostaviti kroz postojeće 

sustave da bi svijet od nje imao 

koristi. Nakon prvog sastanka s 

predstavnicima Nasdaqa pomislio 

sam: Okej, ovo je prilika. 

— Ryan Smith 


CHAIN.COM 

“Ne očekujemo da će puno ‘momaka iz 

garaže’ pružati novčane usluge financijskim 

institucijama”, kaže prof. Athey sa 

Stanforda. Ipak, s obzirom na iznose koje 

u startup projekte upumpava Silicijska 

dolina te na uzdrman ugled banaka, 

sadašnja prednost financijskih teškaša 

mogla bi kratko trajati. Prema istraživanjima, 

generacija milenijaca rado prihvaća 

tehnološke kompanije kao pružatelje 

financijskih usluga. 

Kao što je u travnju u pismu dioničarima 

napisao direktor JPMorgan Chasea 

Jamie Dimon: “Silicijska dolina dolazi.” 

(Dimon bi mogao nastupati na natjecanjima 

u proricanju iz kristalne kugle: 

samo 15 mjeseci ranije predvidio je 

smrt bitcoina.) 

Etablirana industrija u pravilu se opire 

tehnološkim inovacijama (sjetimo se 

tužbi glazbenih naklada protiv Napstera) 

ili sporo reagira na njih (kao mnoge 

medijske kuće na uspon interneta). Velike 

financijske institucije kao da razbijaju 

taj uzorak prihvaćanjem blockchain 

tehnologija, no Athey primjećuje 

da se ipak “suočavaju s klasičnom dvojbom: 

njihove naknade i profiti proizlaze 

iz postojećih sustava” što im otežava 

primjenu novih tehnologija. 

Još jedan igrač sa širokim uvidom u 

bitcoin tržište je Barry Silbert, koji je 

2004. stvorio SecondMarket, e-burzu 

za trgovanje slabo traženom imovinom. 

Godine 2013. osnovao je Digital 

Currency Group, grupaciju koja je 

dosad investirala u više od 50 blockchain 

tvrtki. Globalne institucije, kaže 

Silbert, u blockchainu vide način smanjivanja 

sadašnjih troškova i mogućnost 

za stvaranje novih prihoda, a promatraju 

ga i “iz obrambenog kuta, pitajući 

se kako će banke izgledati za 20 

godina.” 

Na pitanje kako će blockchain utjecati 

na Nasdaqove profite, direktor Griefeld 

odgovara: “Pronađemo li dobar način 

stvaranja vrijednosti za klijente naše industrije, 

znamo da će uslijediti dobri brojčani 

pokazatelji. Radi se zapravo o tome 

da nađemo najbolju primjenu za bitcoin - 

onu koja može promijeniti svijet - i uslijedit 

će povrat na investiciju.” 

Chain.com nije jedina tvrtka konetu. 

Htio je postati liječnik jer to je u 

Tennesseeju “najviše i najbolje što uopće 

možeš biti”. Upisao se na Vanderbilt 

i počeo studirati biomedicinsko inženjerstvo. 

“Tada sam shvatio da me uopće ne 

zanimaju potankosti o ljudskom tijelu”, 

kaže. Zanimala su ga predavanja o 

filmu i sviranje u indie rock bendu, no 

da bi zadržao stipendiju morao se držati 

inženjerstva pa se prebacio na tehnološki 

menadžment. Po svršetku studija 

pisao je glazbu, radio u Bahá’í obrazovnom 

centru (gdje je savjetnica bila 

i Ludwinova sestra Ashley), pokrenuo 

web-stranicu za potrošače sličnu Yelpu 

(zvala se Gohuman i on je sada opisuje 

kao “trening-projekt”), da bi se na kraju 

potpuno okrenuo glazbi. 

Gundry se 2008. spremao potpisati 

ugovor s jednom glazbenom kućom 

kad je upoznao glumca Rainna Wilsona 

(najpoznatiji kao Dwight iz serije 

The Office) i odlučio s njim pokrenuti 

web-stranicu za popularizaciju duhovnosti. 

SoulPancake.com je privukao pozornost 

dirljivim videom Kid President, 

Wilsonovin nastupom u Oprah Winfrey 

Showu i interaktivnom priručnikom 

SoulPancake: Chew on Life’s Big Questions 

koji se probio na listu bestselera u 

New York Timesu. 

No 2012. godine, kad je na roštiljadi 

u povodu Dana nezavisnosti ponovno 

sreo Ludwina, Gundry je opet osjećao 

nemir. Upoznali su se osam godina ranije 

na rođendanu Ludwinove sestre u Disneylandu, 

a ovaj put su cijeli dan jedan 

drugome postavljali teška pitanja i zaključili 

da bi trebali raditi zajedno. Počeli 

su razmatrati ideje za softverski biznis. 

Za tehničku stranu posla angažirali 

su Smitha, samostalnog konzultanta 

koji je prethodno bio viši inženjer u 

tvrtki Heroku (platforma za razvoj aplikacija, 

danas u sastavu Salesforcea). 

Ryan Smith, mršavi 29-godišnjak rodom 

iz Kansasa koji se tehnikom zarazio 

rastavljajući radio-stanice na djedovim 

traktorima, diplomirao je matematiku 

na Sveučilištu Missouri u Kansas 

Cityju. Nakratko je živio u komuni 

u Virginiji (izradivši sustav za gospodarenje 

namirnicama), a onda je 2010. do- 

bio “posao iz snova” u Herokuu. “Tamo 

sam odrastao”, kaže. 

Početkom 2014. trojac je već imao četiri 

milijuna dolara sjemenskog kapitala 

i tvrtku usmjerenu na bitcoin aplikacije. 

Otkrili su, međutim, da ne postoje 

softverski alati potrebni za izradu takvih 

aplikacija pa su alate počeli stvarati 

sami. 

Uponedjeljak ujutro sedmero zaposlenika 

Chain.coma sjedi u 

krugu na svojim Aeron stolcima 

i dogovara tjedni plan rada na projektima. 

Razgovor vrvi izrazima poput 

“otvorena imovina”, “vrijeme potvrde”, 

“UI”, “vanjski lanci”, “združeni lanci” 

i naravno “novčići”. Rabois iz Khosla 

Venturesa, tvrtkina glavnog financijera, 

kaže da je odlučio investirati u Chain. 

com jer je imao jezgru “10x inženjera”. 

Opisuje ih kao “inženjere s deset puta 

boljim rezultatima i uvidima od običnih 

inženjera”. Takve elitne skupine nužne 

su, kaže, za stvaranje alata “kako bi običniji 

inženjeri mogli izrađivati aplikacije” 

za blockchain. 

Nasdaq nije jedino veliko ime koje 

se oslanja na “deset puta bolje inženjere” 

iz Chain.coma. First Data, najveća 

američka tvrtka za obradu debitnih i 

kreditnih transakcija u lipnju je najavila 

da njihova podružnica Gyft namjerava 

preko Chainove platforme upravljati 

poklon-karticama za male poduzetnike. 

U sustav davanja i uporabe poklonkartica 

preko mobitela već je uključeno 

300 većih trgovaca. CEO Vinny Lingham 

kaže da će blockchain, kao jeftinije 

i sigurnije rješenje, omogućiti i uključivanje 

tisuća malih trgovaca u sustav 

Gyft kartice. Ludwin “zna što radi i ima 

doista jaku tehničku ekipu”, dodaje Lingham. 

Gyft, pokrenut 2012. uz pomoć rizičnog 

kapitala iz Silicijske doline i prodan 

2014. kompaniji First Data, primjer 

je prednosti koju bitcoin sustav donosi 

etabliranim kompanijama. Trgovci i 

potrošači moraju vjerovati da blockchain 

posrednik koji izdaje poklon-karticu 

neće završiti kao mjenjačnica bitcoina 

Mt. Gox, propala 2014. godine. Prepreka 

je i trošak usklađivanja s propisima. 

94 

forbes 

LISTOPAD, 2015

Kupiti ili graditi? 

Prevelika za ignoriranje - ovo je, čini se, jedinstvena ocjena 

velikih financijskih tvrtki kad je riječ “distributed ledger” 

tehnologiji na kojoj se temelji bitcoin. Izvan toga pristupi im 

se razlikuju. Neki ulažu u startupe iz Silicijske doline kako bi 

iz prvog reda promatrali razvoj događaja, a možda i osigurali 

vlasničke udjele u inovacijama. Drugi izvode vlastite pokuse s 

novom tehnologijom ili ih obavljaju s partnerskim startupima. 

U siječnju, kad je u krugu financiranja za projekt bitcion 

lisnice Coinbase prikupljeno 75 milijuna dolara, među novim 

investitorima bili su Newyorška burza, međunarodna banka 

BBVA i USAA koja pruža financijske usluge pripadnicima 

američke vojske, pridruživši se VC tvrtkama poput Andreessen 

Horowitza. Goldman Sachs je u travnju sudjelovao u investicijskom 

krugu koji je donio 50 milijuna dolara startupu Circle čija 

aplikacija omogućuje individualne i druge transfere novca. 

Citigroup u eksperimentalnom kampu svoje jedinice Citi Ventures 

testira tri blockchain platforme i proizvod Citi Coin, a čak 

razgovara i s vladama o digitalnim valutama s državnom podlogom. 

Švicarska banka UBS proljetos je otvorila laboratorij bitcoin 

tehnologije u Londonu i proučava bi li zajednička virtualna valuta 

mogla ubrzati bankarske transakcije. Najveća svjetska skrbnička 

banka Bank of New York Mellon istražuje kako bi se blockchain 

mogao koristiti ne samo za poravnanja i podmirenja, već i za 

pripisivanje dividendi od dionica. Testiraju i takozvani BK Coin za 

interno nagrađivanje zaposlenika. Veliki kartičar Visa proučava 

aspekte blockchaina u svojim laboratorijima u Europi i SAD-u. 

Britanska banka Barclays surađuje s pet različitih tehnoloških 

bitcoin startupa u Londonu i New Yorku, uključujući 

Atlas usmjeren na mobilno bankarstvo u zemljama u razvoju 

te Everledger koji se zajedničkom knjigom koristi za praćenje 

podrijetla dijamanata, kako bi se spriječile prevare i krađe. 

Španjolska banka Santander vozi na dva kolosijeka: interni tim 

eksperimentira s digitalnim valutama, a bančin fond InnoVentures 

navodno će uskoro investirati u blockchain startup. 

Dogodilo se i nešto vrlo zanimljivo: Fidelity Investments 

nedavno je podnio zahtjev za zaštitu imena FIDELITYCOIN. Iz 

društva za upravljanje uzajamnim fondovima odbili su komentirati 

svoje planove s njim. — L.S. 

JACK BLACK ZA FORBES 

ja pomaže financijskim institucijama 

da izvedu ovu tranziciju i ostanu u igri. 

Burza itBit, otvorena nedavno u SAD-u 

kao samostalan trust, najavila je krajem 

srpnja novi proizvod po imenu Bankchain. 

Umjesto javnog bitcoin lanca imat 

će “permissioned ledger” - zajedničku 

knjigu s pristupom uz dopuštenje - a 

umrežena računala pripadat će ustanovama 

članicama (Ludwinova matična 

VC tvrtka RRE investirala je i u itBit i u 

Chain.com.) 

Knjige s ograničenim pristupom 

smišljaju i drugi startupi. Digital Asset 

Holdings, kojeg vodi bivši direktor u 

JPMorgan Chaseu Blythe Masters, namjerava 

ponuditi takve sustave za proizvode 

poput korporacijskih sindiciranih 

kredita, privatnih udjela i otkupnih 

ugovora. Primjerice, postupak kupoprodaje 

sindiciranog kredita može potrajati 

20 i više dana, što povećava rizičnost 

transakcije pa zahtijeva i više kapitala. 

Overstock.com testira “distributed 

ledger” sustave prilagođene trgovanju 

privatnim dugom i javnim dionicama. 

Ripple Labs iz San Francisca stvorio je 

uz pomoć vlastitog protokola zatvorenu 

zajedničku knjigu preko koje može prebaciti 

svaku valutu, bilo vlastitu (poznatu 

kao XRP) bilo onu koju izdaju države, 

od dolara do eura i kineskog juana. Tvrtka 

je sklopila nekoliko strateških partnerstava, 

uključujući testiranje međunarodni 

transfera novca s operaterom 

plaćanja Earthportom i njemačkom online 

bankom Fidor. 

Ludwin razumije zabrinutost 

nekih financijskih institucija 

kada je riječ o prebacivanju 

višemilijunskih iznosa preko mreže 

anonimnih računala. Stoga Chain.com 

svoje projekte za velike igrače 

vodi u obliku zajedničkih knjiga s 

ograničenim pristupom. U tvrtki razmatraju 

i stvaranje vanjskih lanaca. 

Takav blockchain, s priključkom na 

javne bitcoin lance, zamišljen je za 

specifične industrije. No odnos javnog 

blockchaina i privatnih zajedničkih 

knjiga s ograničenim pristupom u 

konačnici je nešto poput VHS-a u odnosu 

na Betamax, kaže Ludwin. Dugoročno 

gledano, to nikome neće biti 

važno. Za postojeće financijske institucije 

ključno će biti jesu li ili nisu reagirale 

na vrijeme kako bi se prilagodile 

novom svijetu tehnologije zajedničkih 

knjiga. 

Chain.com već radi s desetak etabliranih 

kompanija,uključujući nekoliko 

velikih financijskih institucija, telekoma 

i energetskih kompanija, kaže Ludwin, 

ali ih ne želi imenovati. Surađuje i sa 

stotinjak startupa, među kojima su nove 

zvijezde bitcoin tehnologije Change 

Tip (mali online transferi), 21.co (“kovnica” 

bitcoina) i BitPesa (prijenos novca 

u Afriku). 

Chain.com želi biti strateški partner 

koji pomaže tvrtkama koncipirati 

i izgraditi nove blockchain ekosustave 

i proizvode, kaže Ludwin. “Volio bih 

da mogu otkriti više o svim tim projektima”, 

dodaje, “ali kad pronađete naftu, 

ne govorite o tome u novinama.” 


FORBES 

FINANCIJE 

OVOGA 

PUTA (NI)JE 

DRUKČIJE 

FIKSACIJA POTEZIMA MONETARNIH 

VLASTI STOJI IZA BURNIH PROVALA 

PESIMIZMA NA TRŽIŠTIMA KAPITALA, 

ALI U PRAVILU NE OSTAVLJA 

DUGOTRAJNE POSLJEDICE NA 

NJIHOVU IZVEDBU 

MARIO GATARA 

PREMDA KANDIDATA IMA NA- 

PRETEK, izbor za najomraženiju frazu 

u svijetu financija zapravo bi bio neočekivano 

lagan jer klišej koji se koristi 

gotovo bez iznimke, samo s obilnom 

dozom ironije, doslovno bi pomeo konkurenciju. 

Ako pukim slučajem niste 

sigurni, riječ je o etiketi “ovoga puta je 

drukčije”. Tijekom stoljeća zloupotrebljavale 

su je horde “proroka” i “vizionara”, 

nasrtljivo pokušavajući istaknuti 

vlastitu ingenioznost i značaj na ponižavajuće 

dugoj vremenskoj crti koja 

neumitno zaziva skromnost. Ogromnu 

većinu njih povijest je grubo demantirala, 

gradeći u svima nama kolektivni 

zazor kojem se danas samo rijetki drznu 

proturječiti. A upravo ta, uvelike 

otrcana sintagma prva je asocijacija na 

proteklih godinu dana i usporedbu sa 

zbivanjima o kojima smo pisali u isto 

ovo vrijeme lani, detaljno obrazlažući 

okvir u kojem funkcioniraju financijska 

tržišta, omeđen zacrtanim smjerom terceta 

najmoćnijih središnjih banaka. 

U tih godinu dana kao da se ništa 

promijenilo nije; nominalno vrlo potentni 

koktel ekspanzivne fiskalne i 

monetarne politike u japanskoj režiji 

samo zvuči obećavajuće, deflacija (ili, u 

najboljem slučaju, izrazito niska stope 

inflacije) još je nepremostiva prepreka 

za Europsku središnju banku, dok Fed 

i dalje demonstrira samo neodlučnost, 

nervozno važući argumente za i protiv 

povećanja kamatnih stopa. Da stvar 

bude još bolja, taj status quo traje već 

neko vrijeme (o čemu svjedoči i naslov 

prošlogodišnjeg teksta - “Novi čin stare 

predstave”), makar se sada, baš kao i ta- 

da, opet čini da su na pomolu krucijalne 

promjene koje bi trebale signalizirati 

toliko očekivan preokret. 

I zato valja skrušeno priznati, izvlačeći 

pouke iz prijašnjih epizoda koje 

opetovano zazivaju skromnost, kako 

ovoga puta možda ništa zapravo nije 

drukčije. I ne bi trebalo čuditi ako u idućih 

godinu dana opet budemo svjedoci 

tek minornih promjena, barem kada je 

riječ o monetarnoj politici. Središnje 

banke cijelo vrijeme spuštaju i podižu 

kamatne stope, i tako već desetljećima, 

koristeći manji ili veći arsenal dostupnih 

instrumenata. Pritom se ufaju u 

kvantifikaciju inflacijskih očekivanja 

kao konkretan orijentir, koji signal 

može izolirati od šuma, pogledavajući 

istodobno na cijeli niz indikatora kojima 

se opisuje ekonomska aktivnost 

96 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

‘Ovoga puta 

je drukčije’ ustvari 

je moment koji 

se već dogodio; 

sve nakon toga je 

puko recikliranje 

povijesti 

na području pod njihovom jurisdikcijom, 

prilagođavajući i kalibrirajući monetarnu 

politiku sukladno potrebama 

koje nameću svakodnevica i relativno 

uzak vremenski horizont. Izvlačiti dalekosežne 

zaključke iz svega toga, oslanjajući 

se pritom tek na kratkoročnu 

memoriju, zapravo bi značilo pasti pod 

utjecaj silne buke koju financijska tržišta 

i mediji stvaraju na dnevnoj razini, 

demonstrirajući pritom vrlo širok dijapazon 

emocija koje u pravilu zamagljuju 

stvarnu sliku stanja i otežavaju 

racionalno razmišljanje. 

Valja biti iskren i priznati kako se ranije 

spomenuti “ovoga puta je drukčije” 

moment zapravo već dogodio, konvergencijom 

monetarnih politika osovine 

Washington - Frankfurt - Tokio; prilično 

je teško iskopati iz povijesti presedan 

koji bi iole nalikovao ZIRP fenomenu 

(“zero interest rate policy”), označenom 

nultom kamatnom stopom. Sve nakon 

toga zapravo je već viđeno u nekom vremenskom 

odsječku iz povijesti. Istini za 

volju, ako se već okvir nije značajnije promijenio, 

krvna slika financijskih tržišta 

nipošto nije ostala ista. Sva ta silna očekivanja 

pretočena su u konkretne strategije, 

potičući masovno premještanje kapitala 

Konvergencija 

kamatnih stopa 

prema nuli ključan je 

događaj, vjerojatno bez 

presedana u prošlosti 

u smjeru favoriziranih sektora financijskih 

tržišta; rezultat je šablonska rotacija 

proizašla iz fokusa na propulzivne gospodarske 

grane poput hi-tech sektora i 

perspektivne instrumente poput dolara. 

Primjećujete već kako su “očekivanja” 

ključna odrednica tih strategija. Primjerice, 

američka valuta svoj zvjezdani status 

ima zahvaliti cijelom nizu pretpostavki 

iza kojih stoje očekivanja o podizanju 

ključnih kamatnih stopa, na temelju kojih 

se očekuje rast kamatnog diferencijala 

u odnosu na glavne konkurente, što je u 

konačnici, pak, pretočeno u očekivanja 

pozitivnog trenda, odnosno aprecijacije. 

Ali, činjenica da je određena strategija 

prošlih godina i mjeseci donosila željene 

rezultate ionako ne jamči njezin uspjeh 

u budućnosti; toga bi, valjda, svi trebali 

biti svjesni. 


FORBES 

FINANCIJE 

Sudeći prema sadašnjem stanju stvari, 

Fed će vjerojatno tijekom ove godine 

donijeti odluku o povećanju kamatnih 

stopa koja će označiti preokret u odnosu 

na višegodišnju praksu, obilježenu 

primjenom iznimno stimulativne 

monetarne politike. No, stavimo li na 

trenutak po strani simboliku promjene 

kursa, koja je u rujnu opet odgođena i 

pomaknuta za neki od idućih sastanaka 

unutar redovitog rasporeda, koliku 

razliku doista čini 25 baznih bodova? 

Mogu li se scenariji koji nerijetko podrazumijevaju 

i najavljuju tektonske 

poremećaje na financijskim tržištima 

graditi na simboličnoj kamatnoj stopi 

že poslužiti kao povod za agresivniju 

primjenu restriktivn(ij)e monetarne 

politike. Ali, jednako tako, oboružan 

vrlo uvjerljivom statistikom, ne drži 

osobito vjerojatnim niti scenarij u kojem 

središnje mjesto zauzima recesija, 

koja bi opravdala strah investitora na 

Wall Streetu. A budući da aktualizacija 

dugoročno negativnog trenda na tržištu 

kapitala često prethodi negativnim 

stopama gospodarskog rasta, strah od 

dramatične erozije cijena dionica još se 

doima prilično neutemeljenim. U tom 

kontekstu valja promatrati i posrtanje 

burzovnih indeksa koji su iza sebe ostavili 

spektakularan niz obilježen silnim 

put otvoreno progovorio o mogućnosti 

izmjene QE programa monetarnog 

popuštanja. Najava redukcije izdašnog 

monetarnog stimulansa u drukčijim bi 

okolnostima bila protumačena kao pozitivan 

signal, dajući naslutiti kako je 

domaća ekonomija dovoljno snažna da 

se napokon, i to polako i vrlo postupno, 

može skinuti s aparata koji je (umjetno) 

održavaju na životu. Umjesto toga, 

tržištima je tada zavladao potpuni kaos, 

koji je evidentno zatekao monetarne 

vlasti, natjeravši ih na još oprezniju 

komunikaciju s financijskim tržištima. 

Program je u međuvremenu u potpunosti 

ukinut, no pozitivna serija američkih 

burzovnih indeksa se oduljila, 

izdašno honorirajući one upornije čak 

i tijekom 2015. godine. 

Stoga svakako valja uzeti u obzir činjenicu 

da su manifestacije opsjednutosti 

potezima središnje banke fenomen 

O raširenoj fiksaciji 

potezima središnjih 

banaka najbolje 

svjedoči epizoda iz 

svibnja 2013. godine, 

kada je u glavnoj ulozi 

bio Ben Bernanke 

od 0,25 posto? I može li ta promjena 

doista dramatično izmijeniti planove 

korporativnog sektora, do te mjere da 

ugrozi pozitivan predznak ekonomske 

aktivnosti u Sjedinjenim Američkim 

Državama, koje trenutno figuriraju 

kao generator gospodarskog rasta na 

globalnoj razini? 

Sam Stovall, uvaženi stručnjak s 

dugogodišnjim iskustvom na Wall 

Streetu čije je ime često iza analiza 

što ih producira Standard & Poor’s, ne 

vjeruje da trenutna krvna slika američke 

ekonomije središnjoj banci morekordima, 

iznjedrivši snažan rast vrijednosti 

koji je s vremena na vrijeme 

u stanju isprovocirati značajniju korekciju 

i rasprostranjenu akumulaciju 

profita, poput one u kolovozu ove godine. 

No, to nikako ne bi valjalo brkati s 

krahom koji pesimisti prizivaju. 

U pozadini cijele priče zapravo je 

fiksacija potezima kreatora monetarne 

politike, zaslužna za mnogobrojne 

ishitrene reakcije investitora. Dovoljno 

je prisjetiti se epizode iz svibnja 2013. 

godine, poznatije pod nazivom “taper 

tantrum”, kada je Ben Bernanke prvi 

Opsjednutost ulagača 

počesto može biti 

posve iracionalna, 

no njen je utjecaj 

itekako stvaran 

koji bi svakako valjalo uzeti u obzir; one 

mogu biti iracionalne, ali je njihov utjecaj 

na tržišta itekako stvaran. Međutim, 

ta fiksacija u kontekstu dugoročnog vremenskog 

horizonta ulaganja pretjerano 

je naglašena i osim kratkotrajnih provala 

pesimizma, nije ostavila dalekosežne 

posljedice, a kamoli znatnije izmijenila 

odnos snaga na tržištu. 

Potonju je konstataciju nužno imati 

u vidu pri konstrukciji i praktičnoj 

implementaciji ulagačkih strategija. To, 

naravno, vrijedi čak i za prilično izolirano 

hrvatsko tržište kapitala, na kojem se 

itekako osjete globalne promjene raspoloženja 

ulagača i povremene provale 

pesimizma. Međutim, očekivana promjena 

kursa monetarne politike Feda 

sada je, baš kao i svibnju 2013. godine, 

ponajprije simboličke prirode. Hoće li 

ovoga puta biti drukčije? Na vama je da 

procijenite. 

98 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

Suočeni s nizom 

različitih scenarija, 

investitori moraju 

pažljivo odvagnuti 

vjerojatnost svakog 

pojedinog 

Igre vjerojatnosti 

Kontemplacija fokusirana na niz potencijalno kriznih žarišta 

uspješno preusmjerava pozornost i maštu ulagača, no stvarnost je 

zapravo puno dosadnija. I znatno vjerojatnija 

PIŠE: MARIO GATARA 

Dvoznamenkasta korekcija 

iz kolovoza (izražena 

u relativnim brojkama) 

poprilično je načela ionako 

već krhko povjerenje 

investitora, uzdrmavši same temelje 

dugogodišnjeg pozitivnog trenda na 

razvijenim tržištima kapitala. Rujan 

je samo produbio vrlo izražen osjećaj 

anksioznosti, potencirajući strah od zaokreta 

u monetarnoj politici američke 

središnje banke, čime su burzovni indeksi 

na Wall Streetu zaglibili još dublje 

na negativnom teritoriju (u odnosu na 

početak godine), na najbolji način demonstrirajući 

težinu tereta koji ulagači 

osjećaju na svojim leđima. Tu, međutim, 

valja razlučiti stvarnost od fikcije. 

I fiksacije. 

Naime, činjenica je da snažan rast 

cijena dionica (barem kada je riječ o 

američkim izdanjima) od 2009. godine 

naovamo, tvoreći neprekinuti niz rekorda, 

investitore čini vrlo nervoznima, zamagljujući 

pritom razlike između niza 

različitih scenarija i vjerojatnosti realizacije 

istih, čime se praktički svaka potencijalna 

briga i nevolja na horizontu 

pretvaraju u naoko kredibilan povod za 

rasprodaju. A povodu za brigu je uistinu 

pregršt. Slikovito ilustrirajući kako su 

u strahu velike oči, većina je pritom i 

na najmanju nepriliku sklona pobjeći 


FORBES 

FINANCIJE 

Stvarnu razliku 

između 0% i 0,25% ni 

uz najbolju volju nije 

nimalo jednostavno 

vizualizirati u praksi 

lan razlog za zabrinutost, onda to Kina 

svakako jest. Ili? U svijetu financija, u 

kojem dominira kratkotrajno pamćenje, 

godišnja stopa gospodarskog rasta 

od 7% u slučaju Kine percipira se kao 

zamjetno slabljenje i pouzdan razlog 

za zebnju i strah. Ali u nešto širem kontekstu, 

takve stope rasta za drugu po 

veličinu svjetsku ekonomiju uistinu 

zvuče impresivno; pravo je čudo kako 

je Kina još uvijek u stanju desetljećima 

bilježiti tako snažan rast koji se evidentno 

odrazio i na podizanje životnoga 

standarda. Može li onda nekadašnje 

Srednje kraljevstvo, promjenom ekonomskog 

modela koji umjesto izvozne 

orijentacije sada naglasak stavlja na 

domaću potražnju, utonuti u duboku 

recesiju? Bilo bi prilično naivno potpuno 

otkloniti takvu mogućnost, ali ovo 

još uvijek figurira kao malo vjerojatan 

scenarij. Uz toliku vatrenu moć, koncentriranu 

u enormnim deviznim pri- 

glavom bez obzira, i tek onda postavljati 

pitanja, te je u uvjetima masovne panike 

posve izlišno očekivati argumentiranu 

raspravu. Tim više što su apetiti za rizik 

(ili averzija prema istomu) ključna determinanta 

odnosa na tržištu, podložna 

utjecaju cijelog niza faktora. 

No čim se zagrebe malo ispod površine, 

stvari mogu izgledati i bitno drugačije. 

O tome je već bilo riječi u uvodu, 

na primjeru očekivanog povećanja 

kamatnih stopa Feda. Iz perspektive 

zamjetnog dijela investitora i analitičara, 

uvjerenih kako je pozitivan trend u 

najvećoj mjeri sazdan na izdašnim količinama 

monetarnog stimulansa (posve 

evidentnog već i iz površne analize 

bilance središnje banke), taj je potez 

ravan katastrofi; uvriježeno je mišljenje 

kako zaokret u monetarnoj politici može 

pozitivnu izvedbu dionica pretvoriti 

doslovno u prah i pepeo. A onda opet 

- koja je stvarna razlika između nulte i 

kamatne stope od 0,25%? Može li ona 

drastično izmijeniti inflacijska očekivanja 

i isprovocirati temeljitu raspodjelu 

dobiti korporativnog sektora? Naravno, 

točan odgovor je - malo vjerojatno. 

Simbolično povećanje kamatnih stopa 

tek je najava drukčijeg trenda čije će 

se trajanje po svoj prilici mjeriti godinama. 

Dužnosnici Feda nebrojeno su 

puno puta do sada to jasno dali naslutiti, 

sustavno gurajući u prvi plan strpljenje 

i oprezan pristup koji nipošto 

ne smije ugroziti još uvijek relativno 

krhak gospodarski oporavak. Jednom 

kada se očekivani zaokret doista i materijalizira 

(a vrlo je upitno hoće li se 

to uopće dogoditi u ovoj godini), fundamentalni 

odnosi će vjerojatno ostati 

nepromijenjeni, nudeći jednako kredibilnu 

podršku korporativnom sektoru i 

izvedbi tržišta kapitala. Ta riječ je tek o 

početnoj fazi normalizacije, koja uistinu 

teško može gurnuti gospodarstvo, 

najprije američko, a onda potom i ono 

na globalnoj razini, natrag u recesiju. 

Konačno, inicijalna etapa u procesu 

primjene restriktivnije monetarne politike 

rijetko je kada označila početak 

negativnog trenda na tržištu kapitala, 

pa zašto bi sada bilo drukčije? 

Ako već Fed nije dovoljno kredibičuvama, 

te izrazito široki manevarski 

prostor u sferi fiskalne politike, značaj 

korekcije na lokalnom tržištu kapitala, 

a potom i blage deprecijacije domaće 

valute, itekako blijede; riječ je tek o nesnalaženju 

partijskih moćnika, nenaviklih 

na autonomiju tržišta sazdanog na 

djelovanju velikog broja aktera čije se 

ponašanje relativno lako dade objasniti 

psihologijom krda. Tržište jednostavno 

ne prihvaća diktat politike, a toga su u 

Komunističkoj partiji, tražeći načina da 

očuvaju idiličnu sliku zemlje blagostanja, 

polako svjesni. 

Slično je i s nizom drugih, potencijalno 

neuralgičnih točaka zbog kojih 

investitori drhte. Fiksacija zbivanjima 

na tržištu roba tek je jedan u nizu uznemirujućih 

primjera koji ukazuju na istovjetan 

obrazac ponašanja čiji je krajnji 

epilog predimenzioniranje problema do 

zastrašujućih proporcija. Istini za volju, 

pad cijena sirovina ozbiljno ugrožava 

stabilnost skupine zemalja koja je itekako 

profitirala dugoročnih pozitivnim 

ciklusom, no što je s uvoznicima poput 

Japana, Indije ili Europske unije, u čijem 

slučaju niže cijene roba imaju pozitivan 

utjecaj na ekonomsku aktivnost? 

Sve navedeno upućuje na vrlo jednostavnu 

tezu u kojoj ključnu ulogu 

igra apetit za rizik ulagača. Njegovom 

redukcijom brojna financijska tržišta 

ostaju bez pogonskog goriva, no što bi to 

točno moglo uzrokovati trajniju averziju 

ulagača spram rizika? Iznimno niske 

nominalne (a u pojedinim slučajevima 

još i niže realne) kamatne stope definitivno 

ne mogu biti okidač tih promjena. 

S druge pak strane, scenarij u kojem 

rigidni stavovi Fed uvode SAD u novu 

recesiju, pridonoseći potpunom kolapsu 

kineskog gospodarstva, a potom 

i novoj recesiji na globalnoj razini, i to 

unatoč ekspanzivnoj monetarnoj politici 

u Japanu i Europskoj monetarnoj 

uniji, u ovome se trenutku doima malo 

vjerojatnim. Za razliku od postupnog 

smirivanja stanja kojem smo svjedočili 

proteklih godina; budućnost lišena potresa, 

obilježena sporim, ali više-manje 

stabilnim napretkom, zasad se doima 

puno izvjesnijom. Ali to onda baš i nije 

neka vijest. 

100 

FORBES 

LISTOPAD, 2015

83_Forbes

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?